Temelj propasti hrvatskih država

Sve (moderne) hrvatske države (Trojedna Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija; Država SHS, NDH, RH) su propale ili propadaju zbog jednog razloga.

Svi (povjesničari, političari, analitičari, ...) uvijek navode složenost odnosa i čimbenika koji okružuju pojedinu državnu zajednicu i na temelju složenosti naglašavaju uvjete opstanka ili propasti pojedine države.

Sa svim hrvatskim državama to nije slučaj, a oni koji složenost odnosa drže temeljima nastanaka ili nestanaka tih hrvatskih država griješe.

Temelj svake države je narod (koji ima potrebu za državnom organizacijom). Političko organiziranje je oblik interesnog organiziranja. Zadnji koji se organizira politički je narod.
U Hrvatskoj (zamišljenoj zemlji) narod (unatoč mnogim narodnim pokretima u novijoj povijesti, od Ilirskog (Hrvatskog) pokreta do današnjih dana) nije politički organiziran.
To je temelj propasti svih hrvatskih država. Nepostojanje narodnog političkog organiziranja.

Narod brani teritorij, narod bira i mijenja vlast, a takva tvorevina (narodni izaslanici) stvara odnose s drugim državama.
Narod ili ima ili nema potrebu za državom. Ima ili nema sposobnost graditi i održavati državu.

Samovolja pojedinih isturenih osoba u političkom životu, njihova intelektualna-stručna-moralna potkapacitiranost ima zadaću udaljiti narod od potrebe za državom.

Titova jUgoslavija je održavala sustav jednakosti isprepleten nezakonitim društvenim raslojavanjem (prvenstveno na materijalnoj osnovi) imao je zadaću držati aktivne osobe dalje od političke moći (nametnut osjećaj krivnje i stalna sudbena prijetnja). Samo je komunistička partija mogla organizirati (nenarodne) društvene i političke organizacije (DPO).
Danas, kombinacijom otvorenog bezobrazluka i državne zaduženosti, podjednako uspješno onemogućavaju istinsko narodno političko organiziranje. Smanjenjem broja sposobnih (stalnim produciranjem kriza, zatrpavanjem političkog prostora potkapacitiranim osobama (trenutno su tri osobe nositelji sva tri stupa vlasti takvih karakteristika)) udaljavaju narod od svoje bitne potrebe - gradnje i održavanja vlastite države.

Narod je temelj, narod je kriv. Držanje naroda njegovom voljom ili prisilom dalje od politike i države je uništilo sve države (ako su to uopće države), pa tako i hrvatske.

Narod bi se politički drukčije organizirao, stvarao bi državu izgradnjom minimuma političkog zajedništva, za razliku od parcijalnih političkih grupacija koje maksimaliziraju svoje (ili tuđe) ideološke i materijalne interese.

Ne postoji hrvatski antifašizam

Narod Istre i Dalmacije (kroz narodnjaštvo) je zagovarao stvaranje hrvatske države u vrijeme AU monarhije, suprostavljajući se talijanizaciji. Kasnija pojava fašizma (agresivnija talijanska politika) nije potakla hrvatski antifašizam, već narodnjaštvo koje je do tad vodilo političku borbu protiv talijanizacije.

U Hrvatskoj je antifašizam isključivo sovjetsko-ruski, staljinistički, komunističko jugoslavenski i služio se jednoumljem (pa i prijevarama o istarsko-dalmatinskom narodnjaštvu iako je cilj tih nastojanja bila objedinjena hrvatska država a ne jUgoslavija).

Juraj Dobrila, bista, Poreč

Oznake: moderne hrvatske države, složenost odnosa, temelj propasti, Drava, narodno političko organiziranje, političko organiziranje, interesno organiziranje, intelektualna-stručna-moralna potkapacitiranost, narodnjaštvo, "hrvatski" antifašizam, orjunaštvo, jesnoumlje, obmanjivanje, sovjetsko ruski antifašizam

Vrijeme je za ozbiljne promjene u politici ...

Po završetku Domovinskog rata, vojska je vratila vlast civilnoj upravi.
Ako je vojska mogla vratiti vlast civilima, političari mogu (moraju) vratiti vlast narodu.

Iako.
Hrvatska nema vlasništva (ujedno, ne poštuje vlasništvo). Osobno vlasništvo je civilizacijska tekovina (koja je unaprijedila čovječanstvo, samo one dijelove koji su usvojili zaštitu osobnog vlasništva).
U socio-demografskom rušenju hrvatskog društva, istinski nositelji vlasništva su pobijeni, raseljeni, ili su izvarani (državnim monopolom (revolucionarne ili socijaldemokratske partije)). Hrvatska nema javnih nositelja vlasništva (kokošari, skrivećki, otimaju vrijednosti)(skriveno vlasništvo).
Država/društvo koje nema vlasništvo, nema ni potrebe izgraditi proces odlučivanja. Nema potrebe za političkim organiziranjem ...
Današnje političke strukture samo-inicijativni su oblici kolektivnog poimanja vlasti kao sredstva prisvajanja sredstava ...
Nitko ih ne zaustavlja, jer ne nalazi interes u suprotstavljanju toj nakaradnoj pojavi.
Uobičajeno, svi smo dužni uzdržavati državu (jer je ona oblik izražavanja zajedničkih interesa: obrana, zajedničko tržište, jezik, ...). U hrvatskoj (skoro) svi očekuju da ih država uzdržava ...
Nepostojanje osobnog vlasništva uvjetuje izostanak političkog organiziranja kao sredstva očuvanja osobnog vlasništva i osobnih sloboda ...


Divljanje (bili izborni pobjednici ili ne) na političkoj sceni se nastavlja. Izjava Petrova (MOST) kako bi da se nije SDP koristio prisluškivanjem, zbog izjava biskupa Košića koalirao s Hrvatska raste samo ukazuje na beznadnost politike (kao sredstva ostvarenja pravedne države).
Da nisu mnogi položili život za slobodu Hrvatske, ja bih počinio kazneno djelo (uskraćivanja demokratskoga prava biti glup).
Ovako samo izmičem frustraciji. Hrvatska ima nerazumnu politiku nikakve politike. (Kao da su komunisti ostali na vlasti. Komunisti/socijalisti imaju lošu naviku promoviranja idiota, a kad izgube vlast idioti nahrupe jer su komunisti/socijalisti otvorili vrata poplavi ispod-prosječnosti.)
S komunistima/socijalistima se ne gradi suživot. Oni su zaraženi (glupošću).

Hrvatsku treba osoviti na izvanrednosti (a ne na ispod-prosječnosti). Vlasništvo (kao isključujući faktor sveznanja i svemoći, prava na odlučivanje) je osnova izvanrednosti.

Oznake: vojna vlast, civilna vlast, vlast naroda, vlasništvo, skriveno vlasništvo, vlasništvo i odlučivanje, političko organiziranje, političko divljanje, komunistička/socijalistička bolest