26
utorak
srpanj
2016
Mogu li se bez programa dobiti parlamentarni izbori (i što to znači)
Strategija HDZa (već viđena) izmijeniti kompletno rukovodstvo i svjetonazor stranke (u svega 15 dana), te takvi ići (po prvi puta) na ponovljene parlamentarne izbore stvara nedoumice ...
Odabrati strategiju samostalnog izlaska je ravno samoubojstvu (mene ne smeta takav odabir HDZ-a, ionako su poslije tuđmanove smrti teret državnom proračunu i sigurnosti branitelja, hrvatskog puka, ...).
Sdpova strategija (oslanjanja na poticanje nacionalizma i nacionalne netrpeljivosti izazivanjem sukoba sa srpskom etničkom skupinom prikrivajući pljačku državnog proračuna ...) kod HDZa je legalna politička mjera.
Parlamentarni apsolutizam (i mogućnost saborskih stranaka vladati Hrvatskom bez ograničenja) stvorio je političke strukture koje izvlače ogromna sredstva (siromašeći hrvatski puk).
Najbrojnija politička stranka računa na dostastan broj saborskih mandata, utjecaj u odborima, političku trgovinu (rasprodaju (Hrvatske), prodaju (branitelja, mladih, poduzetnika, vlasnika (nekretnina)) ...), državne dotacije (po svakom saborskom zastupniku, ...
HDZ ne smjera osvojiti saborsku većinu (i preuzeti odgovornost za sudbinu države, naroda, ...). Ni to me ne smeta (obzirom kakvi krkani paradiraju stranačkim tijelima ...).
Četiri godine oporbovati (neučinkovito, kako je to Karamarkov HDZ radio), a paoslije tako nakupljena iskustva (i frustracije, ako su postojale) pretočiti u kvalitetu rukovođenja državom (zbog tog plaćamo oporbu), pa promjeniti i rukovodstvo, politiku i liste stvarno je dno dna.
Ozbiljna politička grupacija ne može raditi takve gluposti ... Ni to me ne smeta (idioti su 4 godine knjižili primanja i dobre mirovinske uplate, nismo ih kontrolirali, nismo ih referendumom razvlastili (i oporbenog statusa)).
Oslanjanje na R. Tomašić (u uvjerenju kako će Tomašić svojom jezičinom prikupiti stotinjak tisuća glasova) postaje vrhunac naivnosti. Ako je moguće da Tomašić sa sto tisuća preferencijalnih glasova pridonese HDZ-ovom izbornom rezultatu, onda je Hrvatska uistinu ugrožena. Je li moguće bez političkog (i drugih) programa pobijediti na parlamentarnim izborima?
Milanović i Kukuriku koalicija su dokazali da je to moguće. Jesu li pobijedili izbornim namještanjem ili se u Hrvatskoj bez programa može pobijediti nije razjašnjeno. (Mada je vrlo vjerojatno kako su oba navedena razloga prisutna istovremeno. Hrvati vole imenovanja (vitezove, kneževe, banove, kraljeve, careve, komesare, predsjednike (bez obaveza),...)
(To što je Kosor potopila HDZ (i Hrvatsku) samostalnim izlaskom na parlamentarne izbore nije razlog Plenkoviću da da da ostavku i emigrira u Turkmeniju ... ionako će ga svi držati idiotom (i) nakon izbora.)
HDZ ne ide u koalicije jer je najomraženija politička stranka u RH. Novi lider (bolje i lider nego bilder ...) odlučio je da stožerna (čega) stranka ide samostalno na izbore (tko bi koalirao s njim?). Ni to me ne smeta (smatram Plenkovića ljudskom ništarijom ...), HDZ odavno nije hrvatska demokratska zajednica.
Smeta me što ne postoji organizirana politička snaga koja bi ponudila razrješenje državne krize, sanaciju javnog duga uz jasne okvire zadiranja u vlasništvo puka i okvire razlaza sa socijalističkim nasljeđem (besplatnog školovanja, socijalističke (solidarne) štednje - mirovina i besplatnog zdravstvenog sustav. Besplatno nas je koštalo skuplje nego da smo plaćali svatko svoje troškove.
Ni to me ne smeta. Pobijediti na parlamentarnim izborima bez programa znači da se izborni rezultati namještaju.
To me smeta (jer nedemokratski i namješteni izbori stvaraju još veće siromaštvo i bijedu).
Eto što to znači ....
Moj je politički program obogatimo Hrvatsku i Hrvate (glasujte za mene)! (HDZ za petsto godina ne može smisliti takav politički program ...)
Oznake: HDZ, rukovodstvo stranke, svjetonazor stranke, ponovljeni parlamentarni izbori, samostali izlazak na izbore, saborski mandati, utjecaj u saborskim odborima, politička trgovina, oporbovanje, plaćanje oporbe, ratzvlastiti oporbu, sanacija javnog duga, jamstvo vlasništva, imenovanja, besplatno školstvo i zdravstvo, namještanje izbora
komentiraj (1) * ispiši * #
28
ponedjeljak
ožujak
2016
Sretan Uskrs (zemljani radovi)
Hrvatska je jugoslavenštinom (orjunaštvom) i socijalizmom (komunizmom) usporila (ili zakočila) razvoj moderne nacionalne države (kakve razvijene države poznaju).
Teorija (razvoja društva) je podređena, ne marksističkoj teoriji, negaciji zapadnih postavki (što nije marksizam u potpunosti). (Sovjetski savez i titoistička Jugoslavija nisu ustrajavali na marksizmu već na negaciji zapadnog kapitalizma, a branili su se marksističkim naukom kao paravanom za antizapadnu (anti katoličku, anti protestantsku, ateističku (nehumanu)) civilizaciju.)
U tom svjetlu, postavke zapadnog (slobodnog) svijeta o potrebi pojedinca brinuti za sebe (i državu), preobratili su u brigu države za pojedinca.
Poimanje medicinskog sustava (kao osnove iskazivanja brige za sebe) kao temeljnog oslonca održavanja demokracije (pojedinac brinući za sebe u medicinskom smislu ne može dopustiti (zbog troškova i posljedica) potpadanje u ropstvo ili nametanje totalitariznma).
Medicina (zdravlje) je osnova svih sloboda.
Zapadne države (USA) potiču pojedince na slobodno organiziranje zdravstvenog osiguranja (koje je neobavezno) i/ili brige o zdravstvenim potrebama.
Antitezom, Hrvatska je prihvaćajući rusko-sovjetski anticivilizacijski pristup, usvojila sustav državne brige za zdravlje pojedinca ...
Prikupljajući (obaveznim zdravstvenim osiguranjem) milijarde proračunskih novaca, niti osigurava zdravlje pojedinca, niti pridonosi ugledu državne uprave.
Stvorili su državni aparat korupcije širih razmjera. Od isisavanja novaca iz zdravstvenih fondova do selektivnog zapošljavanja (u zdravstvu) i selektivnog pružanja usluga (povlaštenima).
Besplatno zdravstvo je besplatno i pravovremeno samo odabranima.
Sustav mirovinskog osiguravanja je podjednako korumpiran i problematičan. U socijalizmu je sticanje mirovinskog prava proisticalo iz anticivilizacijske postavke kako svi imaju pravo na rad (što bi značilo (anticivilizacijsku) obavezu o nametanju uniformirane potrošnje (roba koje proizvode i oni koji u drugim uvjetima ne bi mogli proizvoditi)), što ne jamči kako su tijekom radnog života prikupili sredstva dostatna za starosnu mirovinu.
Podjednako je "besplatno" školstvo antipostavkama i negacijom razuma postalo sredstvo centralizacije ogromnih novčanih sredstava (koji služe državnoj upravi za kontrolu stanovništva i koruptivne radnje (isisavanja novaca, promoviranja podobnih kadrova)).
Ne želim da mojim novcima dajete mirovine onima za koje sam siguran da je nisu zaslužili (čim su moji novci u pitanju ne postoji zasluga ...), pružate zdravstvene usluge svima osim meni ili mojim novcima školujete konkurenciju koja će me i ekonomski i politički obespraviti. Ne želim da raspolažete mojim novcima, ne želim da upravljate mojim životom. To je moja briga!
Država je svojim uplivom u tijekove tržišta rada i roba bitno (nagore) promijenila društvene odnose. A to nismo htjeli.
Prvi udar demokratske vlasti je nametanje normalnih odnosa u procesima sticanja prava u mirovinskom, zdravstvenom sustavu i obrazovnom sustavu.
Centralizacija sredstava i izvlašćivanje pojedinca u brizi za vlastito dobro su poluge totalitarističke vlasti ...
Oznake: jugoslavenština, orjunaštvo, socijalizam, komunizam, moderna nacionalna država, teorija društva, antiteza, zdravstveni sustav, Ropstvo, totalitarizam, korupcija državne uprave, neučinkovitost državne uprave, centralizacija sredstava, besplatno školstvo i zdravstvo, izvor korupcije, poluga totalitarizma, sticanje prava
komentiraj (1) * ispiši * #
