Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/goto

Marketing

Zašto nas truju antifašizmom?



I Ante Pavelić je bio antifašist


U političkoj povijesti 20. stoljeća hrvatski narod je upamtio tri političara: S. Radića, A.Pavelića i J. Broza.
Politički koncept države koji su zagovarali se razlikuje.
Opsežno razlikovanje nećemo provoditi.
Navest ćemo jednu (dvije) (bitnu) odrednicu(e) koja je odredila sudbine živih (u državama koje su nastajale i nestajale u njihovo vrijeme).

Stjepan Radić je zagovarao (integralni jugoslaven - druga bitna odrednica) seljačku državu (prva bitna odrednica). Smatrao je seljaštvo temeljem hrvatskog društva (popustljivo u jugoslavenskoj zajednici).

Ante Pavelić je smatrao seljaštvo (prva bitna odrednica) temeljem hrvatske (nezavisne) države (druga bitna odrednica). Temeljem ustaških načela po kojima je hrvatski narod samosvojan (nužna je nezavisna država takvog naroda) i razvijati će se na seljaštvu kao osnovici te samosvojnosti. Iz ustaških načela proizlazi antifašistički karakter tog pokreta. Kolaboracija s izvornim fašističkim i nacističkim pokretima je povijesna konstelacija (odbijanja antifašističkih država poduprijeti pravo hrvatskog naroda na samosvojnost i nezavisnost - što je svojevrsni fašizam). Nelogično je odbijanje Britanije, Francuske, USA, SSSra priznati hrvatsku državu a proglašavati nacionalni-državotvorni (seljački) pokret fašističkim.

Josip Broz (bolje reći Tito) je unitarni jugoslaven (osporavao je bilo kakvo pravo Hrvata na vlastitu državu i državnost), koji je (takvu - unitarnu) državu temeljio na radništvu. (Brzopleta) Industrijalizacija (Prva i Druga petoljetka) je polučila ogromne promjene u društvu (uz protjerivanja, masovna pogubljenja, genocid, konfiskaciju, nacionalizaciju, podruštvljenje sredstava za proizvodnju (prvotno podržavljenje), uglavnom bez pozitivnih rezultata.

Antifašizam (koji u Titovom slučaju nije humanog karaktera) je floskula kojom se tijek rasprave o bitnom utjecaju Tita na sudbinu (jednog) naroda i (više - "jugoslavenskih") naroda, u lažnoj interpretaciji povijesnih činjenica, vodi ka otklonu od pravilne rasčlambe i ispravnog valoriziranja negativne (destruktivno-genocidne nehumane) uloge čovjeka-ljudi zvanih Tito.

Radničko društvo je na ovim prostorima doživjelo potpuni slom (skoro potpuna urbanizacija, djelomična zaposlensot i potpuna nesposobnost bilo kako djelovati). Društvo bez ikakve proizvodnje osuđeno je na iseljavanje, zaduživanje, rasprodaju djedovine (u koju spada i granica na Drini , Boka i Zemun), rasprodaju, ovrhe i iznova na iseljavanje.
Seljačka država je država u kojoj stanovništvo živi prema mogućnostima.
Ako vas tko pita: Tito je fašist, a Pavelić antifašist (Pavelić je patio za Šubićima (Zrinskim i Frankopanima), a ne za Staljinom i Mussolinijem)(to vam potvrđuje seljo iz okolice Bribira).


U mjestu Bribir, 15 kilometara od grada Skradina, nalazi se atraktivan lokalitet poznat kao Bribirska glavica, središte hrvatske države u 13. st. i spomenik kulture najviše kategorije. Arheološki lokalitet Bribirska glavica (antička Varvaria i starohrvatski Bribir) obuhvaća površinu od 72.000 kvadratna metra i nalazi se na 300 m nadmorske visine. Među arheolozima je ovaj lokalitet poznat kao «Hrvatska Troja», a tako ga je nazvao otac hrvatske arheologije, fra Lujo Marun 1908. godine. Jedan je od najvažnijih arheoloških lokaliteta u Hrvatskoj, na kojem se može pratiti slijed življenja iz pretpovijesti, liburnskog doba, rane i kasne antike, starohrvatske povijesti, te ranog i kasnog srednjeg vijeka. Sv. Nikola Tavelić, prvi hrvatski svetac, je 1375. stupio u Franjevački red u samostanu Sv. Marije na Bribirskoj Glavici, a ban Pavao I. Šubić Bribirski «ban Hrvatske i gospodar Bosne» je pokopan u katedrali «Sv. Marije» u Bribirskoj Glavici.
http://www.pini.hr/bribir.php







Post je objavljen 02.08.2017. u 21:20 sati.