Zablude ludog Rajka

Drugi svjetski rat je bio veliki međunarodni sukob (u kojem, ipak nije sudjelova cio Svijet, ni teritorijalno ni ljudstvom).
Francuzi Prvi (svjetski) rat nazivaju Veliki rat, što bolje odgovara stvarnom stanju - Drugi veliki rat.

U velikom ratu sudjeluju mnogi (velike nacije, velike države, velike vojske, velike ekonomije, ...).

S područja Kraljevine jUngoslavije nitko veliki nije sudjelovao u tom ratu (jer nije bilo velikih). Stoga su proglasilli tiTa velikim (jer je nenaoružan, bez logistike i vojno planirane operacije osiguranja ljudstva protivno Ženevskim konvencijama izazvao smetnju (stanovništva koje nije sudjelovalo u ratu) svojim politikanstvom i krvoždernošći prouzročio bespotrebna stradanja (sve u skladu s rusko-sovjetskom genocidnom doktrinom - ovaj put umotane u socijalističku revoluciju (jednako zabranjenu Ženevskim konvencijama provoditi u ratu - a kojom se "velikan" tiTo hvalio do vlastite smrti - onima kojima je pobio obitelji i razorio živote).

Iako je rat teritorijalno bio prisutan, nisu svi (stanovnici) sudjelovali u ratu - (ratno pravo poznaje pojam civila, ne bez razloga). Tito se potrudio (revolucijom - proglasio rat svima) da civili ne postoje - svi su se morali opredjeliti (jer su revolucijom obuhvaćeni svi), a neopredijeljeni su bili neprijatelji. Tko nije antifašist, fašist je i neprijatelj (vlastiti) naroda.


Povijesni revizionizam ne postoji. Postoji povijest.
A živa povijest s vremena na vrijeme razobliči propagandističke tvrdnje o toj povijesti. Povijest brani samo sebe.

Kome to nije jasno, živi u zabludi.

(j* vas tito, partizani, komunizam, bratska cr(k)vena armija, besplatni stanovi, besplatno školovanje, socijalistička revolucija i onaj rat u kojem ste vi bili bitni)


22. kolovoza 1864., potpisivanje Prve ženevske konvencije

Oznake: povijest, civili, Veliki rat, Ženevske konvencije

Ustavni sud nije nadležan ocjenjivati karakter NDH

Da je sud sposoban procjenjivati povijesne okvire, zvao bi se povijesni

Zašto jugoslavija s istim argumentima nije negirala italijansku državu?


Postojanje NDH ima dva aspekta. Jedan je postojanje države, a drugi sam oblik (uređenje) države.
Da je današnja Hrvatska izglasana kao fašistička tvorevina, ustav bi bio fašističke naravi i ustavni suci bi morali braniti fašistički karakter ustava i države. Bi li u tom slučaju nezadovoljnici imali pravo negirati državnost i zagovarati okupaciju (ili nestanak države)? Ili bi samo zagovarali promjenu uređenja države?



Proglašavati NDH fašističkom i nacističkom je bezočan pokušaj legitimiranja jugoslavije koja uz to što je marionetska jest i okupatorska. Naddržava s ciljem brisanja nacionalnih i državnih obilježja do tada postojećih država.

NDH je bila seljačka država, unatoč ratnom vihoru i nužnosti ratnog vremena, nemoguće da je bila fašistička ili nacistička. Mogla je biti u sprezi s fašističkom Italijom ili/i nacističkom Njemačkom. A kolaboracija nije zločin.

Nepravedno označena kao negativna pojava u tijeku i nakon Drugog svjetskog rata (s izrazitom politizacijom nakon sveobuhvatnosti ratnih napora), zanemarujući odredbe humanitarnog ratnog prava o kapitulaciji i ponašanju u svrhu smanjenja ratnih razaranja i smanjenja civilnih žrtava.
Suradnja s ciljem smanjenja civilnih žrtava, smanjenja ratnih nedaća (smanjenja gladi, smanjenja bolesti) i normalizacije civilnog života odraz je humanitarnog prava, a ne ideološke opredijeljenosti.

Politički i ideološki okvir suradnje s okupatorom treba prepustiti samim sudionicima te suradnje, a ne jednoumljem zadojenoj sovjetsko-jugoslavenskoj orjunaško-komunjarskoj velikosrpsko-četničkoj ideološkoj struji, predstavljenoj kroz nakupinu ustavnih sudaca koji se (iako nisu kvalificirani) odlučili na političku kvalifikaciju premda su (dvojbeno) samo pravno (nedovoljno) osposobljeni, smatrajući se stupom vlasti (iako nikad nisu prošli birališta, već su politički namještenici - dakle, fašisti).

Nisu li oni koji su sputavali nepromišljenu oružanu pobunu protiv okupacije (što ne potvrđuje trajni odabir okupacije)(što je kasniji razvoj događaja potvrdio), sudjelovali u opskrbi stanovništva i brizi za funkcioniranje humanije postupali od razbojnika koji su bez uvjeta, logistike i prosudbe o razmjerima stradanja civila zbog takve odluke, odmetnuli u bespuća šumskih područja, izazivajući bespotrebno stradanje civila!?
Jednoumljem su branili odluku da ustanak protiv okupacije vodi komunistička partija, da vrijeme podizanja ustanka određuje komunistička partija, da prosudbu o antifašističkom karakteru naroda i pojedinaca donosi komunistička partija.
To pravo (orjunaški gmazovi) zadržavaju i danas.

Zašto Ustavni sud odluku o ustavnosti datuma proglašenja (bilo kakve) hrvatske države smatra neustavnim, iako je proglašenje pravni čin odbijanja jugoslavenskog prava nad Hrvatskom? I to obrazloženjem o fašističko-nacističkom karakteru te države. Braneći okupatorsko-marionetsku Jugoslaviju. (Može li Ustavni sud biti dosljedan i proglasiti neustavnim bilo kakvu međudržavnu suradnju s Italijom ili Njemačkom?)

Odluku Ustavnog suda o karakteru NDH smatram nevažećom, članove tog suda koji su donijeli tako sramotnu (i neustavnu odluku) razbojnicima koje treba opozvati jer ugrožavaju ustavni poredak i temelje države (koja ih hrani).

Za dom spremni! Protiv nepismene bulimente koja zloupotrebljava državne institucije, i protiv nas samih jer smo nesposobni stvoriti državu po mjeri hrvatskog čovjeka.

Nema državne fotelje koju nisu u*rali.
Jugokrmci žurno bauljaju po načelima države. Vrijeme je za temeljni obračun s ostacima jugoboljševičkog velikosrpsko-četničkog mastodonta (osovine zla orjuna-komunjare).


Ovo možete smatrati mojim javnim izjašnjavanjem o potrebi žurnog opoziva svih sudaca Ustavnog suda RH (sukladno mojim ustavnim pravima na sudjelovanje u vlasti koja pripada narodu).

lat. res publica = javna stvar

2 000 000 biračkih glasova i preuređenje države i državnih institucija po mjeri hrvatskog čovjeka.

Oznake: Ustavni sud RH, ndh, orjunaš, komunjare, povijesni sud, postojanje države, uređenje države, kolaboracija, humanitarno pravo, civili, jednoumlje, neorganizirani ustanak, monopol komunističke partije, temeljni obračun, 2 000 000 glasova