Treba (žurno) ukinuti politiku pomirbe

Zlatna era titoističkog jala


Pomno odškolovani na premisama jednoumlja i partijskoga materijalnoga podupiranja, titoističke garniture (polu)političara, po završetku Tuđmanove ere, preplavile su hrvatski politički život (državne ustanove i tijela uprave).
Hrvatska (demokratska, kršćanska, nacionalna) opcija nije imala (bez nasilja) šanse obuzdati titoiste.
Iako smo Božićnim Ustavom imali namjeru raskrstiti sa socijalizmom, SDP (socijaldemokratska partija) je (prepun titoista i četnika) naumio socijalizam vratiti parlamentarnim putem.
Nismo mi (Hrvati) protiv ćirilice i Srba, mi smo protiv socijalizma (koji nam je donio i ćirilicu i Srbe kao ravnopravno malobrojnije (time povlaštene) bespotrebno kao žarište društvenih stremljenja). Nametnuli su nam (svojstveno socijalizmu) nepostojeći problem (upitam se zašto Srbi i socijalisti nisu socijalizam nametali najvećim izvoznicima nafte (pa sve proizvedene barele pretvorili u zajedničko vlasništvo)?).

Socijalizam otvara vrata svim problemima (bezuspješno nastojeći riješiti jedan problem, problem vlasništva). Osporavajući vlasništvo, potiču sukobe među sociološkim, grupama (tvrdeći kako privatno vlasništvo (i takve države, nacije) izaziva i pokreće ratove) jer osporavaju pravo vlasnicima braniti svojinu ...
Jednako su jugoslavenskim eksperimentom pripremili velikosrpsku agresiju (na nesrpske teritorije), nastojeći ratom priskrbiti pravo vlasništva Srbima, šireći njihovo državno pravo.

Nesudjelovanje (ili sudjelovanje) sdpovaca u Domovinskom ratu, s oba čina potpomažući srpsku agresiju, svrstalo ih je u očigledne protivnike hrvatske slobode, hrvatske državnosti, hrvatske države, hrvatske nacije.
Nisu stvarali RH, nisu željeli RH, nisu planirali RH. Stvaranje RH ih je zateklo (u titoističkoj fazi). Bez zasluga, indoktrinirani i pripremljeni za sustav antihrvatskih vrijednosti, nisu sposobni do prosipati (titoistički) jal. Žal za državom (koja je progonila Hrvate) koje nema, iako ni RH (s titoistima na vlasti) ne miluje Hrvate ...

Netitoistička Hrvatska bez sustavnog političkog rada, regrutiranja hrvatskih političara, promicanja demokršćanskih i prozapadnih vrijednosti, bez poticanja i unapređivanja demokracije, bez javnog djelovanja među narodom ... nema šanse protiv vojske partijskih bezobraznika (kojima ništa nije sveto, pomno su odabrani (beskičmenjaci i ljigavci)).
Nije Milanović (neradnik, bonvivan, bleso, ...) problem Hrvatske, ali slikovito ukazuje na lustraciju i sposobnost ne/lustriranih kadrova upravljati Hrvatskom na hrvatsku štetu (preko razno raznih Milanovića, ili sličnih nakaza). Onaj tko je takvog primitivca i nesposobnjakovića "instalirao" na vlast je istinski problem ...
Onaj tko dozvoli takvom primitivcu i nesposobnjakoviću da se dokopa vlasti i ostane na vlasti (narod) je još veći problem.
Ubitačna sinteza nepoznatih službi (interesa) i nezainteresiranog (i neobrazovanog) naroda ...

Hrvatska mora temeljito reformirati politički sustav (ukidanjem, zabranom ili progonom sdpovske bande ... u sva tri oblika vlasti).
Socijal utopisti (titoisti) su se infiltrirali u sva tri oblika vlasti ... treba ih razvlastiti.
(Hrvatska je prepuna titoističkih kadrova na utjecajnim državnim funkcijama, nije nam potrebna politika pomirbe sa takvima.)
Socijalizam i titoizam su izgradili sustav tajnog nadziranja, ucjenjivanja, zastrašivanja, ... Taj sustav je povratkom Račana, Mesića, Jospipovića, a ponajviše Milanovića ukazao na brojnost tih kadrova (i njihovu duboku infiltriranost u sve bitne pore društva i vlasti). Sustav strahovlade. Sustav porobljavanja (jednog naroda). Politika pomirbe je završila (tko je na strani sila zla mora snositi posljedice). Politika pomirbe (ma tko je provodio) ima vrijeme trajanja, to vrijeme je u Hrvatskoj isteklo.

Oznake: jednoumlje, titoisti, hrvatska opcija, protiv socijalizma, organizirana strahovlada, sustav porobljavanja, politika pomirbe i vrijeme trajanja takve politike