28

srijeda

veljača

2018

Vrijeme (Vijeće) za suočavanje s prošlošću



Prošlost je jednoumljem pretvorena u nekome bolju, a nekome goru prošlost.

Titov komunistički sustav se temeljio na obmanama i sustavnim lažima. Uljepšavali su svoju prošlost. Prikazivali svoje djelovanje kao humano i spasiteljsko.
Protiv takvih obmana, krivog prikazivanja povijesnih uloga, ne postoji povjerenstvo.

Jedini način ozdravljenja hrvatskog društva je skidanje zabrane razračuna sa titoističko-komunističkim jugoslavensko-sovjetskim jednoumljem.

Razračun s prošlošću, onako kako su zamislili šeksijansko-plenkovićevski debilčeki, u paketu ustaško-partizanskih odnosa je kriva metodologija sagledavanja uzroka i posljedice. Ispada kako je pojavu titoizma prouzročio negativan ustaški režim (NDH), pa smo imali dvije negativne posljedice.
Logika me navodi kako je jedno imenovano zlo manje zlo od dva zla. Dakle, nesuvislo je razmatrati pojedine (složene) povijesne pojave u kompleksu s drugim istovremenim pojavama.

Povijest razmatra povijesne događaje pojedinačno, ali sagledavajući i međusobne odnose i uzročno-posljedične veze.
Komunistički pokret bi djelovao i bez pojave ustaškog pokreta, prije je i osnovan. Ali ustaški pokret bez postojanja jugoslavije (za koju su se zauzimali i komunisti) ne bi postojao.

Ako je Tito nametao povijesne sudove, a narod nije prihvaćao (čuvajući svoju mentalnu čistoću), kako će to Vijeće za suočavanje s prošlošću istom narodu dati preporuke o krvavoj povijesti koju je proživio?

Neobičan, nedemokratski, nestručni, pokušaj obmanjivanja.
Zločini komunističko-partizanske vlasti mogu se samo zasebno razmatrati, potrebno je sagledati sve zločine i posljedice proistekle iz tog povijesnog otklona od civilizacijskih normi. Dosadašnje zaklanjanje iza drugih pojava nije moguće.



Oznake: prošlost, jednoumlje, titoizam, komunizam, ustaški pokret, ozdravljenje hrvatskog društva, metodologija, nametanje povijesnih sudova, civilizacijske norme, zasebno razmnatranje