Strah od Ustaša

Generatori straha od ustaša su jugoslaveni.

Ustaški pokret je državotvorni pokret i bitno je suprotstavljen jugoslavenstvu.
Jugoslavenstvo je ustrajavalo na nepostojanju državnosti jugoslavenskih naroda prije ujedinjenja, zadržavao je pravo primjene sile u uspostavi i održanju Jugoslavije (vlastite ideološke države).
Kraljevina SHS/Jugoslavija je hibrid feudalne i kapitalističke države s bitnim nedostacima i jedne i druge odrednice, te je završila (onako kako je i nastala) kao osobna diktatura. Pučevi i krvavi obračuni (Prosinačke žrtve) pri nastanku prve Jugoslavije (Kraljevine SHS) odraz su više čimbenika koji su određivali narav države i ustroja.

Državno pravna teorija jugoslavenstva (više nacionalne tvorevine), osnivanja moderne države bez povijesnosti državnosti naroda koji tvore Jugoslaviju (formiranje jugoslavenske nacije) nastojala je zaustaviti više ili manje započete procese formiranja pojedinih nacija čiji su procesi bitno suprotstavljeni formiranju jugoslavenske nacije.
Jedna politička struja koja je zagovarala hrvatsku državu i hrvatsku naciju, politički se sukobljavajući s militantnim jugoslavenstvom, stvorila je ustaše.
Ustaše su hrvatski državotvorni pokret, zalagali su se za uspostavu samostalne hrvatske države.
Jedino su zagovornici jugoslavenstva pogođeni tim zahtjevom-političkom idejom.

Ratna uspostava NDH (unatoč kolaboraciji s fašističko-nacističkim silama, koje su priznavale pravo Hrvata na stvaranje nacionalne države)(kolaboracija nije bila zabranjena međunarodnim ratnim pravom) ukazuje na ciljeve ustaškog pokreta. Hrvatska država.

Jugoslavenstvo je iznova hibridnom polusocijalističkom tvorevinom i nasiljem, kojim je započela (predratno krvavo nasilje, ratno nasilje, poratno nasilje), završila kao osobna diktatura.

Naravi obje Jugoslavije (osobne diktature) ukazuju na geostrateško uplitanje vanjskih faktora (V. Britanija, SSSR) u stvaranju i održavanju Jugoslavija.
Takav kontekst bitno olakšava razumijevanje ustrajnoga kvalificiranja (protivno sociološkim i politološkim činjenicama) ustaškog pokreta fašističkim.

Hrvatska (današnja RH) je objedinjena za banovanja Josipa Jelačića (koji je koristio Za dom- spremni umrijeti). Formalno je Hrvatsko-Ugarskom nagodbom 1868. (deset godina prije stvaranja srpske kneževine), godine dobila Trojednu Kraljevinu Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju. Okupirana Bosna i Hercegovina je bila u sastavu Otomanskoga carstva.
Hrvatsko državno pravo (iako se jugoslavenstvo protezalo i u Austro-Ugarskoj monarhiji) se neuspješno sukobilo s jugoslavenstvom 1918.g.
Od tada jugoslavenstvo negira hrvatsko državno pravo.

Svaka politička opcija koja se militantnom jugoslavenstvu suprotstavljala ideološki, proglašavana je ustaškom (jer su prvi politički protivnici Jugoslavije kasnije oformili organizaciju UHRO - Ustaška hrvatska revolucionarna organizacija, kojoj je cilj bio neovisna hrvatska država). Time jugoslaveni priznaju nacionalni a ne fašistički karakter ustaškog pokreta.

Neovisna država Hrvatska je politički koncipirana u vrijeme bana Jelačića i u desetljećima raspleta Hrvatsko-Ugarske krize, kao slijed državnog prava, a ne kao suludi zločinački projekt genocida nad nehrvatima.
Jugoslavije su geostrateški koncipirane kao (osobne) diktature s vanjskom vojnom pomoći.
Povijest i sociologija ne mogu trpjeti krivotvorine. Istina je nedodirljiva, ali razumom saglediva.

Strah od ustaša šire jugoslaveni. S razlogom.

Oznake: generatori straha, ustaše, jugoslaveni, državotvornost, ujedinjenje, temelji ujedinjenja, hibridna država, osobna diktatura, militantno jugoslavenstvo, polusocijalistička, geostrategija, V. Britanija, SSSR, ban Jelačić, Hrvatsko-Ugarska nagodba, Trojedna kraljevina, državno pravo, genocidni projekt