Ukazanje nobelovaca u OkUčanima - Što će nam ustaše pored takvih?

Nije pitanje legitimiteta uporabe ZDS, već načina nametanja zabrane


Milanović je partijski sitnodušmanski aparatčik.


Aparatčik (ruski a??0@
0BG8:, hrvatski: muž/žena „džavnog aparata“) izvorno je izraz iz ruskog jezika za partijskog dužnosnika (u realsocijalističkom nazivlju: funkcionera) ili birokrata u bivšim socijalističkim državama i njihovom partijskom aparatu. Izraz se danas koristi uglavnom pogrdno. Riječ je na hrvatskom jeziku povezana uz više negativnih riječi za priviligirane šefove nomenklature koji namjerno zlouporabljuju svoju moć.
https://hr.wikipedia.org/wiki/Aparat%C4%8Dik

Imenovan (staljinističkom metodom, iznenada i neočekivano) iz usta mrtvog Račana novim šefom SDP-a.

Svi su bili sretni rasulom sdp-a (nakon četverogodišnje račanove koalicije), ali se kasnijim istim obrascem okupiranja HSS-a, HSLS-a i sličnih stranaka uvidjelo kako političkim prostorom vladaju mračne snage (tajnih službi).

Ako ne postoje političari (primjerice, Milanović je papak koji samo gleda svoj osobni interes, i to radi vrlo loše jer gazi po tuđim životima na naj bezobrazniji način, što upućuje na podršku tajnih službi i terora koje su sposobne provoditi), ne postoji politika. Tada ne postoje ni političke stranke, ni demokracija.

Biti svjetlonoša u društvu (a funkcija predsjednika države ili predsjednika Vlade to nije, njihova je zadaća osigurati demokratske okvire djelovanja društva u okviru kojih bi samo društvo na najprihvatljiviji način riješilo svoje dvojbe) zahtijeva veći značaj i osobni doprinos pravednom, demokratskom društvu.

Ponašanje precednika (oba) (i države i Vlade) je neprimjereno njihovoj ulozi i njihovoj veličini.
Jedan diktatorski (osobno) nameće (i zloupotrebljava), drugi diktatorski (povjerenstvom) nameće (i zloupotrebljava) društvenu normu.

(Što će nam ustaše pored takvih?)

Ja se budim i idem spavati Za Dom spreman.
I neću tražiti dozvolu za komemoriranja (nisam nekrofil). To je živi izričaj i ocrtava život na granici (turskog carstva, borbe za suverenitet i ljubavi prema neprijateljima).

Ustaše nisu smislile Za dom spremni (po povjesničaru B. Krizmanu su preuzeli popularan pozdrav kako bi se dopali narodu). Spominjati bana Jelačića je povratak na pripajanje Bosne i Hercegovine, ovim mamlazima ne odgovara ...

Lipanj 1930., geslo ustaškog pozdrava

Oznake: aparatčik, staljinistička metoda, rasulo sdp-a, svetlonoša, demokracija, društvena norma, osobna diktatura, diktatorsko povjerenstvo, za dom spremni

Strah od Ustaša

Generatori straha od ustaša su jugoslaveni.

Ustaški pokret je državotvorni pokret i bitno je suprotstavljen jugoslavenstvu.
Jugoslavenstvo je ustrajavalo na nepostojanju državnosti jugoslavenskih naroda prije ujedinjenja, zadržavao je pravo primjene sile u uspostavi i održanju Jugoslavije (vlastite ideološke države).
Kraljevina SHS/Jugoslavija je hibrid feudalne i kapitalističke države s bitnim nedostacima i jedne i druge odrednice, te je završila (onako kako je i nastala) kao osobna diktatura. Pučevi i krvavi obračuni (Prosinačke žrtve) pri nastanku prve Jugoslavije (Kraljevine SHS) odraz su više čimbenika koji su određivali narav države i ustroja.

Državno pravna teorija jugoslavenstva (više nacionalne tvorevine), osnivanja moderne države bez povijesnosti državnosti naroda koji tvore Jugoslaviju (formiranje jugoslavenske nacije) nastojala je zaustaviti više ili manje započete procese formiranja pojedinih nacija čiji su procesi bitno suprotstavljeni formiranju jugoslavenske nacije.
Jedna politička struja koja je zagovarala hrvatsku državu i hrvatsku naciju, politički se sukobljavajući s militantnim jugoslavenstvom, stvorila je ustaše.
Ustaše su hrvatski državotvorni pokret, zalagali su se za uspostavu samostalne hrvatske države.
Jedino su zagovornici jugoslavenstva pogođeni tim zahtjevom-političkom idejom.

Ratna uspostava NDH (unatoč kolaboraciji s fašističko-nacističkim silama, koje su priznavale pravo Hrvata na stvaranje nacionalne države)(kolaboracija nije bila zabranjena međunarodnim ratnim pravom) ukazuje na ciljeve ustaškog pokreta. Hrvatska država.

Jugoslavenstvo je iznova hibridnom polusocijalističkom tvorevinom i nasiljem, kojim je započela (predratno krvavo nasilje, ratno nasilje, poratno nasilje), završila kao osobna diktatura.

Naravi obje Jugoslavije (osobne diktature) ukazuju na geostrateško uplitanje vanjskih faktora (V. Britanija, SSSR) u stvaranju i održavanju Jugoslavija.
Takav kontekst bitno olakšava razumijevanje ustrajnoga kvalificiranja (protivno sociološkim i politološkim činjenicama) ustaškog pokreta fašističkim.

Hrvatska (današnja RH) je objedinjena za banovanja Josipa Jelačića (koji je koristio Za dom- spremni umrijeti). Formalno je Hrvatsko-Ugarskom nagodbom 1868. (deset godina prije stvaranja srpske kneževine), godine dobila Trojednu Kraljevinu Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju. Okupirana Bosna i Hercegovina je bila u sastavu Otomanskoga carstva.
Hrvatsko državno pravo (iako se jugoslavenstvo protezalo i u Austro-Ugarskoj monarhiji) se neuspješno sukobilo s jugoslavenstvom 1918.g.
Od tada jugoslavenstvo negira hrvatsko državno pravo.

Svaka politička opcija koja se militantnom jugoslavenstvu suprotstavljala ideološki, proglašavana je ustaškom (jer su prvi politički protivnici Jugoslavije kasnije oformili organizaciju UHRO - Ustaška hrvatska revolucionarna organizacija, kojoj je cilj bio neovisna hrvatska država). Time jugoslaveni priznaju nacionalni a ne fašistički karakter ustaškog pokreta.

Neovisna država Hrvatska je politički koncipirana u vrijeme bana Jelačića i u desetljećima raspleta Hrvatsko-Ugarske krize, kao slijed državnog prava, a ne kao suludi zločinački projekt genocida nad nehrvatima.
Jugoslavije su geostrateški koncipirane kao (osobne) diktature s vanjskom vojnom pomoći.
Povijest i sociologija ne mogu trpjeti krivotvorine. Istina je nedodirljiva, ali razumom saglediva.

Strah od ustaša šire jugoslaveni. S razlogom.

Oznake: generatori straha, ustaše, jugoslaveni, državotvornost, ujedinjenje, temelji ujedinjenja, hibridna država, osobna diktatura, militantno jugoslavenstvo, polusocijalistička, geostrategija, V. Britanija, SSSR, ban Jelačić, Hrvatsko-Ugarska nagodba, Trojedna kraljevina, državno pravo, genocidni projekt

Što je onaj tko je popularan zbog funkcije ...?

Ako je popularnost F. Tuđmana znatno porasla nakon raspoređivanja snaga UN-a u RH (a Račanu znatno pala), Račanu naglo porasla popularnost kada je postao premijer, Mesiću porasla popularnost kada je postao predsjednik, Sanaderu znatno porasla popularnost kada je postao premijer, Josipoviću porasla popularnost kada je postao predsjednik, J. Kosor porasla popularnost kada je postala premijerka, Milanoviću porasla popularnost kada je postao premijer, K. Grabar Kitarović porasla popularnost kada je postala predsjednica, Plenkoviću porasla popularnost taman kada će postati premijer (čak drastično tek nakon toga da je izvjesno novi premijer) onda treba objasniti vezu popularnosti i visokih državnih dužnosti.

Samo u diktaturama dužnosnici postaju popularni po osvajanju vlasti. Iako nije riječ o osobnim diktaturama, ipak su diktature (proleterijata)(trijumfirata)(ili nečeg trećeg).

U Hrvatskoj je na vlasti diktatura ... a onaj tko prikriva diktaturu svojom "popularnošću" je jadničak (koji ne može zarađivati do na prevarantski način).


Kralj Aleksandar I. Karađorđević, kralj Jugoslavije, poznat i kao Kralj Aleksandar Ujedinitelj (srp. @0Y ;5:A0=40@ I 0@0R>@R528[, Cetinje, 16. prosinca 1888. – Marseille, 9. listopada 1934.)
dikataor koji je uveo "šestojanuarsku" diktaturu (od tog doba svi preferiraju diktature)

Oznake: popularnost, državna funkcija, diktature, osobna diktatura, trijufirat, diktatura proleterijata, jadničak