Nije pitanje legitimiteta uporabe ZDS, već načina nametanja zabrane
Milanović je partijski sitnodušmanski aparatčik.
Aparatčik (ruski a??0@0BG8:, hrvatski: muž/žena „džavnog aparata“) izvorno je izraz iz ruskog jezika za partijskog dužnosnika (u realsocijalističkom nazivlju: funkcionera) ili birokrata u bivšim socijalističkim državama i njihovom partijskom aparatu. Izraz se danas koristi uglavnom pogrdno. Riječ je na hrvatskom jeziku povezana uz više negativnih riječi za priviligirane šefove nomenklature koji namjerno zlouporabljuju svoju moć.
https://hr.wikipedia.org/wiki/Aparat%C4%8Dik
Imenovan (staljinističkom metodom, iznenada i neočekivano) iz usta mrtvog Račana novim šefom SDP-a.
Svi su bili sretni rasulom sdp-a (nakon četverogodišnje račanove koalicije), ali se kasnijim istim obrascem okupiranja HSS-a, HSLS-a i sličnih stranaka uvidjelo kako političkim prostorom vladaju mračne snage (tajnih službi).
Ako ne postoje političari (primjerice, Milanović je papak koji samo gleda svoj osobni interes, i to radi vrlo loše jer gazi po tuđim životima na naj bezobrazniji način, što upućuje na podršku tajnih službi i terora koje su sposobne provoditi), ne postoji politika. Tada ne postoje ni političke stranke, ni demokracija.
Biti svjetlonoša u društvu (a funkcija predsjednika države ili predsjednika Vlade to nije, njihova je zadaća osigurati demokratske okvire djelovanja društva u okviru kojih bi samo društvo na najprihvatljiviji način riješilo svoje dvojbe) zahtijeva veći značaj i osobni doprinos pravednom, demokratskom društvu.
Ponašanje precednika (oba) (i države i Vlade) je neprimjereno njihovoj ulozi i njihovoj veličini.
Jedan diktatorski (osobno) nameće (i zloupotrebljava), drugi diktatorski (povjerenstvom) nameće (i zloupotrebljava) društvenu normu.
(Što će nam ustaše pored takvih?)