U vrijeme pada Berlinskog zida, osvit slobode se nazirao za Hrvatsku.
Raspad Jugoslavije (pod stalnim pritiskom hrvatske porobljenosti i eksploatiranosti) obećavao je novo vrijeme.
Hrvatska mobilizacija (protivno tvrdnjama o pomirbi na nacionalnoj osnovi) oslonila se na živi dio hrvatskog naroda, u borbi protiv totalitarizma (jednoumlja).
Program političke borbe nedvosmisleno je isticao ideale (nove, hrvatske) države: suverenitet, demokracija, slobode (tržišta, rada, političke, osobne), demografska obnova, boljitak.
Idealima se suprotstavila jugoslavenska oružana sila (s političkim krilom kpj/kph).
Borba za suverenitet (iako je početno (razoružana) Hrvatska taj suverenitet tražila u federalnim okvirima (nije ga dobila), ponudila konfederaciju (kako bi olabavila federalne okove suvereniteta)(nisu prihvatili) potakao je (hrvatomrzce) na agresiju.
Iako je osnovica rata bila osporavanje Hrvatima pravo na suverenitet (koji su negirali jugoslavenski vojni i politički vrh sa sljedbenicima), rat je predstavljan kao nacionalistički (ili velikosrpski, ili ustaški ovisno o strani).
U tim složenim propagandnim okolnostima, prva postava HDZ-a (s isprikom o ratnim okolnostima) (iako i sama djelomično tvorac krive percepcije) s Tuđmanom, Đodanom, Brozovićem, Pavletićem, ... jasno se izjašnjavala o ciljevima Hrvatske. Poslije smrti tih političara u HDZ-u je nahrupila (skrivena iza moćne postave) donjeligaška, velikopljačkaška rulja (Granić vs Pašalić. Pašalić vs Sanader, Sanader vs Kosor, Karamarko vs Plenković). Sa Šeksom, Gregurićem u pozadini.
Iako je suverenitet trebao poslužiti razvoju demokracije, sloboda, demografskoj obnovi, boljitku HDZ je političkim kockanjem (sa sdpom) sveo Hrvatsku na postsocijalističku neosocijalističku tvorevinu (bezgranične socijalnosti (socijalizam) i gladnih koji se iseljavaju). Dvopartijsku državu s parlamentarnim apsolutizmom (u kojem se apsolutizam proteže samo na sljedbenike (jer se ostatak odupire anarhizmom i negacijom (države)).
Manevrom su pripustili sdpu (koji je brutalnom političkom obmanom proveo referendum o ulasku u EU, i pritom urušio i ono malo nade u hrvatsku politiku) mandat (kukurikavaca, koji su divljački crpili pljačkom proračunski novac).
Dugove neće imati tko vratiti. Preskupo su nas koštali izlasci i ulasci u državne tvorevine.
HDZ je ostao bez kadrova koji shvaćaju zašto smo izlazili, a zašto bi ulazili u nove državne integracije. I time obznanili besmisao svog postojanja. Hrvatska je (iznova) okupirana (velikopljačkašima). Pljačkaju na cijeni vode, plina, struje, svega što je u državnim rukama ...
Politika Karamarka koja se izjašnjavala domoljubnom, s namjerom okupiti šire narodne slojeve je (iz kuta današnje politike) naivna, ne pozivaš na političko savezništvo one koje imaš namjeru opljačkati.
HDZ-ovo prokletstvo je besmisao postojanja onih koji niti jednu odrednicu HDZ-a nisu voljni ispuniti (sve odreda titovi vojnici). Zbog toga je Dan državnosti nepromjenjen (rek˙o Šeks), Karamarko smjenjen (rek`o Gregurić), Hrvatska porobljenja, pljačka u tijeku, gladni odumiru. Pljenković na čelu.
Neka samo kažu tko im je pisao prvi program, a koji im je sada program i za što se zauzimaju (osim floskule o desnom centru bez ekstremne desnice (novi desni centar)). I što su ostvarili?
HDZ titovih (velikopljačkaških) manira.
Ugasiti.
(Nisu pitali one što su stvarali HDZ što su htjeli, ne pitaju one koji su krvarili zašto su krvarili, s novcima ne znaju (osim u vlastitu korist), o politici nemaju pojma.)