24

utorak

studeni

2015

Reforme (monetarno planetarnog sustava)



Hrvatska, u svijetlu apsolutizma i totalitarizma, s ustavnom ovlasti Sabora utjecanja na gospodarske odnose (nedemokratski) bez potrebne suglasnosti naroda stvara (otuđene) reformatorske snage (MOST, Lovrinović) koje nastoje ovladati tokom novca preusmjeravajući ga od jednog izvora ka drugom (uz proviziju).
Do sada je od osnutka RH bilo više valova istih političkih pokušaja (uglavnom profesora (ekonomskih znanosti)) stvaranja uvjeta lociranja izvora novca i korištenja zakonske regulative u skretanju tog novca prema ciljanom primatelju.
Umjesto stvarati opće zakonske uvjete ravnopravnosti, svi prijedlozi veleuvažene "znanstvene" ekonomske elite su identificirali izvore i zakonom traže okvir za upućivanje novaca na točno određene subjekte (tijeka novca).

Od 1969. godine se dodjeljuje Nobelova nagrada za ekonomiju, koju nitko nije dobio dva puta. Onaj tko je dobio zna koliko je puta bio glup, a koliko je puta bio pametan (samo jednom). Ovi što nisu nikad dobili Nobelovu nagradu za ekonomiju iako su stalno glupi, misle kako su stalno pametni.

Nobelovu nagradu za ekonomiju 2015. godine je dobio Angus Stewart Deaton.

"Angus Stewart Deaton, (Edinburgh, 19. listopada 1945.), je škotsko-američki ekonomist. Godine 2015.. dobio je Nobelovu nagradu za ekonomiju "za analizu potrošnje, siromaštva i blagostanja".[1][2]

Doktorirao je 1974. na Sveučilištu u Cambridgeu u Engleskoj. Profesor je enonomije i međunarodnih odnosa na Sveučilištu Princeton od 1983. godine."

https://hr.wikipedia.org/wiki/Angus_Deaton

Hrvatska mora ugasiti totalitarizam, apsolutizam. Hrvatska mora oduzeti pravo Saboru na donošenje odluka bez naroda. Hrvatska mora lustrirati sve nedemokratske stranke, udruge, pojedince.


Oznake: Hrvatska, Apsolutizam, totalitarizam, ravnopravnost, ciljani izvor, ciljani primatelj, provizija, Nobelova nagrada za ekonomiju, glupost, pamet, nobelovac Deaton, lustracija nedemokratskih snaga

23

petak

listopad

2015

Ambivalentnost (podijeljeni osjećaji)


Politika kao izvor frustracija


Demokracija (politički sustav) podrazumijeva demokratske snage (koje jačaju i brinu o demokraciji).

Nakon (biološkog) pada prve garniture HDZ-a, zbog demokracije je HDZ izgubio (izbornim krađama) vlast ... Od SDP-a (Mesića i Račana). Mesić i Račan nisu demokratski političari.
Izostavimo tegobnost povratka komunističko-orjunaških titoističko-prosrpskih političara, HDZ-ov gubitak izbora ukazivao je na demokratska načela unutar stranke.
Sama stranka nije ponudila (kvalitetnu) političku garnituru za održanje vlasti (demokratskim putem).
Mesić-Račanovo velezdajničko divljanje vratio je povjerenje u bilo kakav HDZ. Sanader je (iako gubitnik na parlamentarnim izborima; relativni pobjednik na izborima 2004. je bio Račanov SDP (pitaj boga kako)) ponudio HDZ-ovu vlast (opet dvojbenu)(a po pobjedi Josipovića i Milanovića, iznova revaloriziranoj kao boljoj od komunističke napasti ...).
Smjena vlada i ideoloških postavki, i najgoru HDZ-ovu vlast svrstava u bolju od orjunaško-titoističke vlasti.

Ostaje razjasniti (i zbog demokracije) popustljivost HDZ-a, kao i pripravnost malobrojne šake (ruskih) agenata i izbornim prevarama prigrabiti vlast (na štetu onih kojima vlast pripada).

Taj pojam smjene demokratskih generacija (boljih ili lošijih) koje gubitak izbora ne smatraju krajem svijeta (unatoč titoističkom totalitarizmu i odnosu prema vlasti koji proističe iz tog totalitarizma) bitno razlikuje HDZ od SDP-a. A nas obavezuje primijetiti kako osvajanje vlasti po bilo koju cijenu (obranu demokracije i Hrvatske od titoista) Hrvatsku gura u nedemokratske trendove ...
HDZ je smogao snage (i 2000.g., i 2012. g.) podnijeti poraz (za dobrobit samog HDZ-a i hrvatske demokracije).
Samo smo mi svoju ambivalentnost prema politici pretočili u ambivalentnost prema HDZ-u, jer je demokracija dobila ali smo mi izgubili (zlatne godine koje su nam pojeli idioti titoističkih svjetonazora).
Postojanje SDP-a nam samo onemogućuje spoznati dublju istinu (o istinskoj vrijednosti HDZ-a i našoj nemogućnosti prihvatiti tu vrijednost (kao civilizacijsku tekovinu)).
Ispod plašta ideoloških razlika, krije se dublja razlika koju SDP (kao okupacijska, nenarodna stranka) ne može pojmiti.
(SDP se gosti našom neodlučnošću, i HDZ-ovom vizijom ...) Vrijeme im je da nestanu.


Pamet (bez pameti) upravlja društvom koje tek treba postati pametno ...


Tko sada zabrlja, neće se oprati do kraja života


Ambivalentnost ili (ambivalencija) (od (lat. ambo „obje“ i valere „su“) na području psihologije, psihoanalize, psihoterapije ili psihjatrije označava istovremeno postojanje sasvim suprotnih osjećaja ili stavova u odnosu na neku situaciju, osobu, ideju ili predmet kod jedne osobe . Ambivalentnost je jedna vrsta unutarnjeg sukoba.
Izraz je skovao Eugen Bleuler (1857-1939).
U retorici se rabi izraz oksimoron.

https://hr.wikipedia.org/wiki/Ambivalentnost

Oksimoron (grč. oxýmMron: oxys = oštar + moros = tup) je jezična figura (posebna vrsta antiteze) u kojoj se spajaju dva nespojiva, kontradiktorna pojma (antonimi).
https://hr.wikipedia.org/wiki/Oksimoron



Oznake: ambivalencija, HDZ, demokracija, nositelji demokracije, pamet, druga dimenzija (politike)