Ambivalentnost (podijeljeni osjećaji)

Politika kao izvor frustracija


Demokracija (politički sustav) podrazumijeva demokratske snage (koje jačaju i brinu o demokraciji).

Nakon (biološkog) pada prve garniture HDZ-a, zbog demokracije je HDZ izgubio (izbornim krađama) vlast ... Od SDP-a (Mesića i Račana). Mesić i Račan nisu demokratski političari.
Izostavimo tegobnost povratka komunističko-orjunaških titoističko-prosrpskih političara, HDZ-ov gubitak izbora ukazivao je na demokratska načela unutar stranke.
Sama stranka nije ponudila (kvalitetnu) političku garnituru za održanje vlasti (demokratskim putem).
Mesić-Račanovo velezdajničko divljanje vratio je povjerenje u bilo kakav HDZ. Sanader je (iako gubitnik na parlamentarnim izborima; relativni pobjednik na izborima 2004. je bio Račanov SDP (pitaj boga kako)) ponudio HDZ-ovu vlast (opet dvojbenu)(a po pobjedi Josipovića i Milanovića, iznova revaloriziranoj kao boljoj od komunističke napasti ...).
Smjena vlada i ideoloških postavki, i najgoru HDZ-ovu vlast svrstava u bolju od orjunaško-titoističke vlasti.

Ostaje razjasniti (i zbog demokracije) popustljivost HDZ-a, kao i pripravnost malobrojne šake (ruskih) agenata i izbornim prevarama prigrabiti vlast (na štetu onih kojima vlast pripada).

Taj pojam smjene demokratskih generacija (boljih ili lošijih) koje gubitak izbora ne smatraju krajem svijeta (unatoč titoističkom totalitarizmu i odnosu prema vlasti koji proističe iz tog totalitarizma) bitno razlikuje HDZ od SDP-a. A nas obavezuje primijetiti kako osvajanje vlasti po bilo koju cijenu (obranu demokracije i Hrvatske od titoista) Hrvatsku gura u nedemokratske trendove ...
HDZ je smogao snage (i 2000.g., i 2012. g.) podnijeti poraz (za dobrobit samog HDZ-a i hrvatske demokracije).
Samo smo mi svoju ambivalentnost prema politici pretočili u ambivalentnost prema HDZ-u, jer je demokracija dobila ali smo mi izgubili (zlatne godine koje su nam pojeli idioti titoističkih svjetonazora).
Postojanje SDP-a nam samo onemogućuje spoznati dublju istinu (o istinskoj vrijednosti HDZ-a i našoj nemogućnosti prihvatiti tu vrijednost (kao civilizacijsku tekovinu)).
Ispod plašta ideoloških razlika, krije se dublja razlika koju SDP (kao okupacijska, nenarodna stranka) ne može pojmiti.
(SDP se gosti našom neodlučnošću, i HDZ-ovom vizijom ...) Vrijeme im je da nestanu.


Pamet (bez pameti) upravlja društvom koje tek treba postati pametno ...


Tko sada zabrlja, neće se oprati do kraja života


Ambivalentnost ili (ambivalencija) (od (lat. ambo „obje“ i valere „su“) na području psihologije, psihoanalize, psihoterapije ili psihjatrije označava istovremeno postojanje sasvim suprotnih osjećaja ili stavova u odnosu na neku situaciju, osobu, ideju ili predmet kod jedne osobe . Ambivalentnost je jedna vrsta unutarnjeg sukoba.
Izraz je skovao Eugen Bleuler (1857-1939).
U retorici se rabi izraz oksimoron.
https://hr.wikipedia.org/wiki/Ambivalentnost

Oksimoron (grč. oxýmMron: oxys = oštar + moros = tup) je jezična figura (posebna vrsta antiteze) u kojoj se spajaju dva nespojiva, kontradiktorna pojma (antonimi).
https://hr.wikipedia.org/wiki/Oksimoron

Oznake: ambivalencija, HDZ, demokracija, nositelji demokracije, pamet, druga dimenzija (politike)