Diktatura može biti izgrađena na ograničenim ovlastima i privremena, kao i neograničena i doživotna.
Ovim nije isrpljena mogućnost podjele i opisa diktatura ...
Vratimo se sklonosti hrvatskog naroda diktaturama, makar bile i okupacijske. To je ljubav.
Hrvatima je pismena i pametna osoba smrtni neprijatelj. Njihova sklonost partijskim diktaturama proizlazi iz mržnje prema pametnim (većina je uvijek glupa, ma koliko bili pametni). U takvim utakmicama oni su uvijek gubitnici i skloniji su priglupim državnim (lažno kolektivnim) diktaturama. Glup državni aparat i glupa državna ideologija ih štiti od nadmetanja sa sposobnim i talentiranim pojedincima. Njihov odabir krda na štetu sposobnijih je odraz duhovnog siromaštva (nesposobnost spoznati odgovornost za sociološku tvorevinu i bijeg u gore (skok u jamu)). Jame su postale hrvatsko prepoznatljivo obilježje.
Sve je proisteklo iz višestoljetne vojne ugroženosti (graničenje s osmanlijskim carstvom), i nesposobnosti dokučiti kad je ta ugroza prestala.
Samo jedan Hrvat (posljednji Hrvat u Hrvatskoj) (ja) podržava osobnu diktaturu (vlastitu). Jer me nije strah biti bez posla, diplome, zdravstvenog, mirovinskog, prava na ukop s počastima ...
Nije me strah živjeti izvan ludnice u koju ste se zakopali i nećete bez građanskog rata iz te ludnice izići.
Tko može narodu jamčiti sigurnost, kad je narod taj koji svojim svakodnevnim trudom i zalaganjem jedini može to postići?
Samoobmanjivanje o sigurnosti koja se temelji na netalentiranim i nesposobnim samoproglašenim liderima, koje ste zapravo vi stvorili, je patološko stanje vlastite dezintegracije (razgradnje).
Smrt takvog društva je dugotrajan proces, članovi se društva ne ukapaju isti dan (jer ionako oni ne vjeruju u to društvo).