Marketing
Građanski rat u Hrvatskoj
Zlouporaba (otuđenje) političke moći u demokraciji poseže za (nestvarnom) biračkom podrškom.
Simptomi otuđenja političke moći (nametanje političkih ciljeva neprihvatljivi većini birača), nakon uzastopnih (istovjetnih) političkih struja ostvariti nepripadajuću političku moć, ukazuju na nedemokratske izbore (izbornu prevaru).
Izborna prevara u širem smislu predstavlja sve one ilegalne aktivnosti čija je svrha utjecaj na rezultat izbora. Te mogu biti u širokom rasponu od zastrašivanja i podmićivanja birača, odnosno članova biračkih tijela, do prijavljivanja lažnih birača, uništavanja ili falsificiranja glasačkih listića, te objavljivanja lažnih izbornih rezultata. Te aktivnosti krivična zakonodavstva nekih država tretiraju kao posebno krivično djelo izborne prevare.
U još širem smislu se pod izbornom prevarom smatraju sve one aktivnosti, koje iako u okviru zakona, rezultat čine nepoštenim, odnosno iskrivljuju pravu volju birača.
Najekstremniji oblik izborne prevare je izborna predstava karakteristična za autoritarne i totalitarne države.
https://sh.wikipedia.org/wiki/Izborna_prevara
U još širem smislu se pod izbornom prevarom smatraju sve one aktivnosti, koje iako u okviru zakona, rezultat čine nepoštenim, odnosno iskrivljuju pravu volju birača.
Najekstremniji oblik izborne prevare je izborna predstava karakteristična za autoritarne i totalitarne države.
https://sh.wikipedia.org/wiki/Izborna_prevara
Ako je moguće demokratskim izborima dobiti nedemokratsku vlast (čak diktaturu, primjer je nacistička vlast u Njemačkoj), nakon sljedećih izbora nije moguće demokratskom praksom zadržati nedemokratsku vlast.
Kako je moguće u Hrvatskoj, koja se u agresiji otela komunističkom totalitarizmu, srpskom hegemonizmu i nametnutoj višenacionalnoj kraljevini/federaciji (koje su podupirale teritorijalnu ekspanziju Srbije i srpstva), povratak onih (malobrojnih) političkih snaga koje (s opravdanjem o fašističkoj i genocidnoj (sama genocidnost Hrvata je u kontradikciji s teritorijalnim pretenzijama Srbije) naravi Hrvata) i dalje podupiru one iste procese koje je Hrvatska zaustavila u agresiji na Hrvatsku?
Zablude političkog zastupanja (utemeljene na težnji ostvariti političkim putem ono što većine ne želi) i obmanjivanja o legalnosti tog zastupanja (u demokraciji se legalnost postiže na izborima, iako bi i Ustav i zakoni morali osigurati podložnost vlasti i parlamenta (Sabora) narodnoj volji u tijeku cijelog mandata) dovode do teškog raskoraka između političke volje birača i političkih zastupnika koji se pozivaju na (legalnu podršku) tih birača, Otuđenje političke moći. Na sve prigovore o nelegalnosti postupaka takve vlasti, vlast se poziva na legitimitet iskazan biračkom voljom.
U takvoj (složenoj) poziciji, građanski rat najbolje pozicionira stvarne političke snage.
Ne vjerujem kako bi Vesna Pusić ili Zoran Milanović u takvom ratu okupili dostatan broj pobornika (koji bi oružjem zastupali antifašizam i gospodarski rast njihove Vlade). Kako se stalno pozivaju na biračku naklonost, u cijelosti zbunjen verbalnom snagom (svojstvenom politici otuđenja političke moći, iako ponekad otuđenje političke moći počiva na sili kojom se nameće politička volja manjine - diktature) i ustrajnim rušenjem Hrvatske (snage), ne vidim prostora za političko rješenje (nastalog razilaženja). Politika nije sposobna premostiti razlike (iako je jedna strana antiustavna i protuzakonita).
Rat.
Stanje izigravanja narodne volje (pričama o nužnim reformama i dvopartijskom sustavu koji nas proždire) je neodrživo.
Kada institucije (parlament, predsjednik RH, Ustavni sud, DORH, SOA, državni pravobranitelj, ...) ne štite demokraciju (dozvoljavajući otuđenje političke moći, ostvarivanje političkih ciljeva s kojim se ne slaže većina biračkoga tijela) jedina je način nasiljem (građanskim ratom) okončati političku spletku (koja je urušila državu, državne institucije, ozbiljno ugrozila demokraciju kako bi nastavili politički spletkariti).
Kako bi ostvarili veleizdaju, moraju urušiti državne mehanizme kontrole (i tako rade dva zla).
Svu vlast treba vratiti narodu.
Sabor (zakonodavna vlast) mora biti podređen narodnoj volji (kao i svi ostali oblici vlasti).
Zašto u Hrvatskoj građanski rat mogu pokrenuti samo komunisti? Jer je utjecaj katoličke crkve prevelik na Hrvate (i unatoč, kroz povijest, brojnim hrvatskim biskupima ratnicima, današnja katolička crkava ne podržava (opravdan) građanski rat (što orjunašima - nevjernicima) omogućava (bezočno) ustrajavanje na političkim obmanama (bez ikakvih sankcija)). Na duži je rok to neodrživo. Rat će planuti sutra ili kasnije (s težim posljedicama).
Hrvatska politika ne rješava niti jedan gorući problem (što je zadaća politike), već produbljava krizu i povećava probleme. Takva politika (nepolitika) završava u nasilju (koje je jedino shvatljivo).
Odlaganje nasilja (ostavljanje problema narednim generacijama) nikad nije urodilo plodom, osokoljeni uspjesima nametanja svoje volje takve političke struje uvijek naprave korak dalje (ka nepodnošljivosti svojih postupaka, pri čemu popustljive uvijek dovedu u stanje najnepovoljnije po obranu ili ikakav zahvat). Apsolutizam (posebno stanje otuđenja političke moći) uvijek teži postati totalitarizam.
Pojest će vas (sociološke) zvijeri, sakrivene iza samohvale o svojoj dobroti ...
Post je objavljen 16.12.2015. u 22:48 sati.