Hrvatske političke podjele

U Hrvatskoj je politička podjela posljedica tradicionalnog (feudalnog) društva i oblika proizvodnje (u zadnje vrijeme nastao je potpun kaos zbog prestanka bilo kakve proizvodnje).
Feudalizam karakterizira religioznost, dvojno vlasništvo (dva kriterija vlasništva nad istom svojinom), vazalski odnos, zatvorena (feudalna) gospodarstva, ...

Hrvatska je tehnološki (mada okrenuta Vatikanu i zapadnim državama) zaostala, seoska država. U prvoj Jugoslaviji (kraljevini) bez rezervno se vezala s još ne-razvijenijim i zaostalijim narodima i državama. U drugoj Jugoslaviji nagli zaokret od seljačke (S. Radić, A. Pavelić) ka radničkoj (J.B. Tito) državi stvorio je procese deruralizacije (napuštanje sela), ali taj proces nije pratila (pogotovo što nije bila uzrokom) industrijalizacija.

Nakon propasti svih krivih državnih tvorevina, nastanak Republike Hrvatske trebao je pratiti kritički odnos prema društvima prije (politika narodnog jedinstva, politika pomirbe, politika tranzicije), ali je reinkarnacijom (jugoslavenskih, komunjarskih) kadrova Republika Hrvatska skrenula od izgradnje modernog društva ka društvu obmana, laži i propadanja.

U tom kontekstu, tvrdim kako u Hrvatskoj ne postoje uobičajene političke podjele. U Hrvatskoj je podjela plod feudalne rascjepkanosti (teritorijalna podijeljenost) i obiteljsko-rodovske (plemenske) pripadnosti.
Teritorijalna neravnomjernost resursa Hrvatsku je podijelio na političke struje koja se politički svrstavaju u nepripadajuće političke ideologije.
Iako je sjever Hrvatske (Zagorje, Međimurje, Prigorje) više okrenut religiji, privatnom vlasništvu i Hrvatskoj, na izborima redovno biraju politički nekompatibilne stranke (sdp, hns, ...). Jug Hrvatske, kroz povijest izlagan brutalnim ratnim napadima i okupacijama, sklon političkoj trgovini iako rječito zagovornik tvrđeg nacionalnog političkog odabira olako bira HDZ koji je instrument u rukama jugoslavena i komunjara. (Onaj ratni HDZ nije stigao iskazati svoje pravo lice.)(Iako su svi bliski stranci znali za sve nepodopštine i karakter stranke i stranačkih dužnosnika.)(Sve ostalo je posljedica tog karaktera.)
Upravo te strukture vrlo su sklone nepoštivanju privatnog vlasništva, demokracije, nacionalnih i katoličkih korijena hrvatskog naroda.
Zašto su ugroza za nacionalnu samobitnost? Jer se predstavljaju jedinim zaštitnicima nacionlne politike. Sjetite se koliko je poraza doživjela nacionalna politika od Tuđmanove smrti.

Dakle, u Hrvatskoj ne postoji ljevica i desnica. Oni koji na toj podjeli raščlanjuju hrvatsku političku scenu griješe. Griješiti u Hrvatskoj nije novina.
Hrvatska je podijeljena na proameričke i proruske političke struje (jer je politička, geostrateška stvarnost Svijet podijelila na ta dva tabora).
Nestankom (proruske) titove nesvrstanosti pojednostavili smo politički odabir.
Sve ostale podjele (svrstavanje sjevera uz proruske političare i ruske agente) anomalija je koja Hrvatsku koči (podjednako kako srbizirani i slavenizirani jug zagovara nacionalnu Hrvatsku (te je zbog tog nemamo)).
Hrvati sjevera Hrvatsku prešućuju, Hrvati juga zagovaraju Hrvatsku koju ne žele.
(U pozadini je samo borba za resurse i materijalna dobra. Jedini stradalnik je Hrvatska (nacija, država, kultura).)

2 000 000 biračkih glasova, preustroj političke prakse, pročišćavanje političkih ideja i osoba koje su nositelji određenih politika. Potrebno je rješavati a ne stvarati i produbljavati probleme.

Hrvatska zaslužuje bitku za boljitak.

Oznake: politička podjela, Hrvatska, feudalno društvo, tradicija, seoska država, politička anomalija, stvarna podjela, proamerička politika, proruska politika, 2 000 000 biračkih glasova, bitka za boljitak