Donositi zakon o apartmanima u stambenim jedinicama (kao da hoteli nisu stambene jedinice?) ukazuje na nekoliko (promašenih) postavki hrvatskog društva.
Pravo je disciplina koja poštuje načela nastajanja i provođenjsa prava.
Problem hrvatskog pravnog sustava je vezanost uza boljševičko-rusko pravoslavno-stepsku doktrinu (nesustavnog) trenutnog anti civilizacijskog nametanja pravila (koja nisu pravila) ali u pravilu neosnovano daju pravo nekome zadirati u vlasnička prava nekog drugog (stepa, glad, ludilo, ...).
Čemu zadirati u vlasnička prava posjednika stambenih jedinica (namjenjenih stanovanju ljudi, životinja i biljaka)(kad ne dominiraju u tim jedinicama životinje (staje) ili biljke (plantaže))?
Suvlasnički suživotni problemi su riješeni zakonima i pravilnicima, Čemu doddatak nad vlasničkim pravom?
Pa, tiTovi pijoniri nisu sposobni živjeti u društvu uređenog pravnim normama (jedna od normi se tiče prava vlasništva) već pod krinkom socijalnosti (koja ne može biti uzrok uspostave dvojnog vlasništva nad imovinom (ne suvlasničkog (jer suvlasnici stiču suvlasnička prava po istim osnovama)).
Bitno je jednim zakonom poništavato (neukinuti) drugi zakon o stvarati pravnu zbrku. I ujedno rušiti Ustav (čije je nepostojanje u jUngoslaviji bio povod prestanka postojanja (rusko-srpsko stepsko-biljševičke titoističko-terorističke) merionetske kvazi državice.
Sustavnost plenkovićevih satrapa svesti Hrvatsku na nruljuđeno društvo, čiji bi teritorij pripojili nekoj (novoj kvazi pravno uređenoj državi (svih slovena)) samo upučuje na neizbježnost novog rata.
Hrvati odlučuju heće li ratovati proti osovime pLenković-miLanović, ili će sudjelovati u ratu širih razmjera s nesigurnijim ishodom (gubitkom državnosti, koja je ionako nečeta nedržavotvornim jrkanima, koji po pravu gazaku kao Isus po vodi (ne dotiču ga se)).
Rat je ionako jeftiniji od trpljenja ovih budaletina. Pogoditie kako će se sve skupa riješiti.
Proklamiranje zakona i nastanak zakona nisu isti procesi.