Rat, terorizam i ubojstva su svugdje podjednako (nejednako) traumatični.
Traumatičnost pojedinog oblika nasilja bitno utječe na ponašanje ljudi.
Države, teritoriji i gradovi koji imaju privredu koja ovisi o protoku ljudi takve čine medijski izrazito osuđuju, za razliku od onih koji te patnje doživljavaju bez osvrtanja na druge posljedice.
Možda u tom (slabom gospodarstvu) treba tražiti uzroke slaboj medijskoj pokrivenosti Domovinskog rata, i neometanom povratku skh-sdp na političku scenu i vlast (s predsjednikovanjem mesića i josipovića). Možda je to uzrok nelustraciji i sudbenoj vlasti premreženoj perkovićevim kvazikadrovima.
Pariz nikad više neće biti isti. Hrvatska je to već uradila (slabo).