Društvo mrtvih pravnika

Dekapitacija bezglavog pLenkovića


Ljudska vrsta (čovječanstvo) je zbirni naziv. Unutar čovječanstva postoje ogromne razlike u sociološkom.organizacijskom, ili nekom drugom smislu. Razlikujemo kulture i civilizacije koje ljudi stvaraju i kojima pripadaju.
Kojoj kulturi i civilizaciji pripadaju Hrvati ? Dijaspora pripada matičnoj civilizaciji i civilizaciji u koju su se uklopili u novoj domovini (Australija, zemlje diljem Južne i Sjeverne Amerike, države Europe, ...). Kojoj kulturi i civilizaciji pripadaju Hrvati u Hrvatskoj?

Kultura i civilizacija se stvara ustrajnim pridržavanjem obrazaca i stvaranjem novih obrazaca koji pridonose stabilnosti društvenih normi.

Najezda osmanlija je stabilnu granicu civilizacija (Drinu, prekodrinje, Beograd (kojeg su branili Hrvati od osmanskih osvajanja i na kraju ( u nizu opsada) poklekli) pretvorila u (ne)stalnu granicu prodora (para)vojski, pljačkaša, religija, (ne)kultura, (ne)civilizacija. Na granici civilizacija, Hrvati su postupno gubili teritorij i civilizacijske odredbe. (Katolička) Crkva (koja je dugo bila utočište hrvatstva) je (specijalnim ratom o sekularizaciji države) (kao da je država ikad bila određena vjerskim svjetonazorima, jer bi u protivnom vojske i policije odavno isčezle) propustila ispunjavati osnovnu zadaću u Hrvatskoj, braniti pravo naroda na hrvatstvo. I time postala poluvražja (pola biskupa su "crveni", ili simpatiziraju socijalizam i jugoslavensku ideju (u svojoj sljepoći uništavanja pripadnosti određenoj kulturi i/ili civilizaciji)).

Iskorištavanje državnog aparata (poluga državne vlasti: zakonodavstvo i sudbeni vlast) u pretakanju jedne civilizacije u drugu nužno nameće potrebu za brojnim prisustvom (bezidejnih) pravnika i teoretičara društva (kumrovečka škola) u državnoj vlasti.
Mesić, Josipović, Račan, Sanader, Kosor, Milanović, Plenković ... 20 godina određuju bezidejnu (lišenu bilo kakvoj pripadnosti) Hrvatsku. Hrvatsku bez kulturne i civilizacijske pripadnosti. Hrvatsku koja gubi.
Bezidejni pravnici su bezglavi. Društvo mrtvih pravnika.

To društvo je potpomognuto bezidejnim, anemičnim (ne)domoljubnim, neodgovornim ponašanjem onih koji su dužni braniti kulturološku i civilizacijsku pripadnost. U društvu podjele rada (kojem odavno pripadamo) nitko nije uzeo zadaću (uspješno) braniti hrvatstvo. Iako je ono organizacijski i funkcionalno poluga opstanka i postojanja, društvene nadogradnja koja nas svrstava u civilizacijske narode. One odrednice koje štiti vojska i policija (jer su od iznimnog značenja za svako organizirano društvo). Društvo mrtvih domoljuba.

Nitko nije voljan preuzeti odgovornost za istinsku nacionalnu, kršćansku Hrvatsku, državu prava i pravičnosti, državu napretka. Državu dostojnu življenja.
Državu koja će rješavati prekomjernu zaduženost, povećavati standard.

Svi sanjamo energičnog, a ne anemičnog premijera. Premijera koji će u posvemašnoj krizi iseljavanja, deruralizacije, smanjene zaposlenosti, ugroze mirovinskog i zdravstvenog sustava, ugroze granica najezdom migranata, ... provoditi volju naroda, a neće tajiti svoje pljačkaške rabote (grupa Borg), promovirati (Šeksova posinka) anonimnog polupravnika (čija je pokojna majka bezdušno pljačkala zdravstveni sustav).

Čeka se tko će dekapitirati bezglavog pLjenkovića. Jer tu političku crkotinu više nije moguće podnositi.

(Pojam dekapitacije je figurativnog značenja i nije poziv na fizičko nasilje.)

Oznake: dekapitacija, bezglavi pLenković, čovječanstvo kultira, civilizacija, uljudba, Osmanlije, civilizacijska granica, državni aparat, poluge vlasti, pravnici, domoljubi, Crkva, crveni biskupi, jugoslaveni, bezidejnost, bezglavost, podjela rada, organiziranost, funkcionalnost, volja naroda, kriza

Krajnji stadij (domet) socijaldemokracije

Socijaldemokracija kao politička ideja ima ograničenja. Pretpostavke jednakosti u društvu podrazumijevaju društvo izobilja (pa je društvo koje ne krasi izobilje neozbiljno ako pokušava provesti ili nametnuti društveno-ekonomsku jednakost).
Kako bi postigli društvo izobilja (ili se približili takvom društvu) ne smijemo ustrajavati na socijalnoj jednakosti. Paradoks (društvene jednakosti i nejednakosti, ona društva koja ne nameću jednakost približavaju se idealu socijaldemokracije, ona društva koja teže socijaldemokraciji udaljavaju se od ciljeva socijaldemokracije). (Društveno prokletstvo.)

Socijaldemokracija nije komplicirana. Sociolozi, ekonomisti, religija, filozofija, ... politologija, ... su razriješili tajnu socijaldemokracije.

U svijetu (društava i država), uspješna socijaldemokracija ne postoji. Ali, ...
Podjela rada u visoko specijaliziranim društvima stvara pojedince (mikroekonomske subjekte) (poticani na gospodarsku aktivnost) koji nisu sposobni sagledati posljedice svoje aktivnosti.
Socijaldemokracija koristi podjelu rada za promoviranje vlastite ideje. Glumčići, novinarčići, poduzetničići, spikerčići, pjevačičeki i pjevačičke, profesorčići, filozofičići, aktivističići, ... Svi poduprti u karijeri ili novčano na sav glas PROMOVIRAJU (ne žive) socijaldemokraciju.
Zašto porno glumice nisu na listi socijaldemokratkinja? Ili nisu sklone ideološki socijaldemokraciji, ili (u ime promoviranja) nisu dostojne spominjanja ...
Socijaldemokracija je ideologija kojoj je potrebna (marketinška) obmana za postojanje. Istinom se socijaldemokracija ne može održati.
U ljudskoj je prirodi težiti nedostižnom (sposobni iskušavaju granice, a nesposobni koriste psihološku obranu od vlastite nesposobnosti).
Socijaldemokraciju treba ubrzanim koracima legalno minorizirati (i ostaviti na životu kao bonsai).

Oznake: ograničenje socijaldemokracije, društvo izobilja, društveni paradoks, društveno prokletstvo, podjela rada, putevi promoviranja socijaldemokracije, bonsai