Čiji su neodlučni glasači
Ili o utjecaju katoličke crkve na državnost
U Hrvatskoj nije obavezno glasovanje. Glasači po vlastitoj savjesti odlučuju o vlastitom izlasku na izbore.
Onaj tko ne iskoristi biračko pravo (mada je i neizlazak na glasovanje biranje) uobičajeno se smatra neodlučnim biračem.
U Hrvatskoj je odaziv glasača promjenjiv (od 30 do 60%).
Neodlučnost birača produkt je mnogih čimbenika. Jedan od razloga je katoličanstvo Hrvata. (Katoličanstvo u sebi nosi podijeljen osjećaj za nacionalno.)
Veliki broj (postotak) neodlučnih glasača kontrolira katolička crkva. Nesposobnost odlučiti se na političkim izborima proizlazi iz složene duševne borbe (vjerskog) svjetonazora i svakodnevne praktičnosti (mada se oni ne sukobljavaju).
Što je onda razlog (političkoj) neodlučnosti? Složenost unutarnjeg svijeta (koji se nužno ne mora razviti u duhu vjerskog nauka, ali svakako pojedince stvara osjetljivijim od podnošljive svakodnevne osjećajnosti potrebne za život zajednice).
Kao Hrvat, katolik pitam se kako moja subraća mogu podnositi političko zlostavljanje nad katolicima Hrvatima koje provodi ateistička nenarodna (orjunaško-titoistička) politička manjina?
Nismo pred političkim izborima na kojima su (i po katoličkom nauku) zastupljene legitimne političke opcije. Izbori su (u Hrvatskoj) borba protiv zla, borba za ljudsko (u nama). Sukob narodne i nenarodne (neljudske) volje.
Katolici su obavezni (u skladu s vlastitim vjerskim učenjem) stati na stranu dobra ...
Hoće li katolička crkva (s moralnog stajališta) javno osuditi nenarodnu politiki i pozvati (neodlučne) glasače na rušenje crvene nemani!?
Tko sada zabrlja, neće se oprati do kraja života