Hrvatska je stoljećima izložena nasrtajima (okupaciji).
Granica (promjenjiva ratovima) civilizacija.
Rat, iseljavanja, okupacija, (laž) su trajne odrednice te granice.
Posljednji višestoljetni sukob (civilizacija) se odvijao protiv osmanlijskoga carstva. Prodor (osvajački nastrojenih) osmanlija je proizveo poremećaj u formiranju i održavanju država/granica.
Balkanskim ratovima i Prvim svjetskim (Velikim) ratom osmanlije su svedene na tlu Europe na okolicu Istanbula (Carigrada). Od tada nastupa era nadomjestka okupatora (Hrvatske).
Nastojanje Britanije i Francuske uspostaviti marionetsku južnoslavensku državu (manje zbog geostrateških, a više zbog ekonomskih razloga, umjetne tvorevine troše najviše novaca na oružje (koje nemaju, bez plaćanja) i političku podršku (koju nemaju bez plaćanja)) proizvelo je poremećaj u (re)konstrukciji predosmanlijskih država.
Opet (ekonomski uvjetovano) nastaju marionetske tvorevine. Kraljevina SHS (Jugoslavija), NDH, DFJ, FNRJ (SFRJ).
Od svih marionetskih država jedino je NDH zadovoljavala narodni kriterij teritorijalnoga (i ostalog) formiranja, te je možemo tumačiti kao odraz težnje hrvatskog naroda za uspostavom samostalne, vlastite države.
Stalno nametanje marionetskog karaktera NDH (i genocidne naravi hrvatskog naroda) vraćanje je u okvire nametanja uspostave neprirodnih, marionetskih režima (održavanih prodajom vojne i političke moći).
Današnja Hrvatska (razapeta između tradicijskih i povijesnih okvira s jedne strane, i pragmatičnih (karijeristički nastrojenih) političara (bez modela prevladavanja razdora) osuđena je na (neartikulirana) narodna stremljenja i antinarodne političare (kočničare svega što smatraju polugom otvaranja vrata (povijesne) Bosne (BiH).
Zbog nepostojanja modela smanjenja razdora (glavnog hrvatskog političkog problema - pitanja sudbine Bosne i Hercegovine) hrvatske političke elite (??) produciraju krize koje nemaju jasnih dodirnih točaka s (povijesnim) pitanjem Bosne.
U BiH su Srbi činili/čine genocid (preko sto godina), Britanci i Francuzi (oružjem i diplomacijom) negiraju narodna zahtijevanja (i diplomatsku) povijest, Sovjeti (Rusi) provode nametanje umjetnih (na genocidu utemeljenih) tvorevina ,,, Hrvati nemaju nikakva prava (ili su im prava u srazmjeru s diplomatskom, vojnom i gospodarskom moći).
Sva tragičnost hrvatske zbiljnosti sadržana je u količini prava koja proizlaze iz diplomatske, vojne i gospodarske moći. Dok je tako, Hrvatskom će upravljati (ne)demokratski (ili drukčije) odabrani političari koji će (svjesno) umanjivati te moći. I skretati fokus pozornosti na (naizgled) nevezane probleme ...
Antihrvatske snage vješto ukazuju na hrvatsku nemoć (smanjenja) razdora između želja (očekivanja) i stvarnih mogućnosti. Svakom prigodom (naizgled) narodne političare prokažu kao nesposobne (nositi se s osnovnim pitanjem - sudbinom BiH). Tako su i predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović doveli do izjašnjavanja o naravi NDH i pozdrava Za dom spremni (iz kojih je vidljivo kako ona nema snage i sposobnosti upravljati hrvatskom politikom (jer onaj tko nema riješenje za osnovni problem mora stvarati probleme ...)).
Razdor koji tako (lako) stvaraju antihrvatske snage pogoduje produženju specijalnog rata (i kaosu kojim problemi postaju veći).
(Karizma koju je imao Tito, sada postaje jasnija, podržavali su ga u nastojanju ubrzati procese otuđenja BiH, okupacije Hrvatske. I uspostavi nove granice. Zaboravili su kako su rat, iseljavanja, okupacija, (laž) trajne odrednice tih granica ... I stvorili narodno uvjerenje o nepostojanju pravde.)
Hrvatska traži mesiju (koji će formulirati novu političku stvarnost (u kojoj laž i beznađe neće dominirati)).
Sve hrvatske (političke i ostale) krize proističu iz nesposobnosti uspostaviti (političku) retoriku koja bi objedinjavala (hrvatsku naciju).