Ma koliko zakrivljivali pojam demokracije, osnovno načelo je volja većine, koja ako nije ispoštovana ne možemo govoriti o demokraciji.
Drugi problem demokracija je ustavno načelo koje oni koji nameću svoja politička stajališta zaobilaze i samim tim postaju kriminalci.
Hrvatska je u EU razotkrivena u nedemokratskom i prevarantskom odnosu naspram birača- poreznih obveznika. Nezakonitosti upravljanjima EU fondovima Hrvatsku je svrstalo na crnu listu EU institucija. Odgovor na transparentno prozivanje EU tijela je dječje sakrivanje iza podobnosti (mamlaza) pLenkovića.
Ta surova, presuđujuća uplitanja EU bez lustracije bi izazvala (u normalnim demokracijama) smjenu cjelokupnog državnog aparata (stranke, političari, sudstvo, i svi koji se trenutno nalaze na tim funkcijama).
Odgovor takve (krivo)vlasti je izopćenje naroda, suspenzija demokracije (koje nikad nije ni bilo), i podilaženje EU podmetanjem (mamlaza) pLenkovića (kojeg EU ne može podržavati zbog nakaradnosti sustava koji nameće).
Niti EU, niti (izuzev vUčića i nekoliko njegovih bliskih balabana) Srbija ne podržavaju igrokaz pLenković-pUpovac osovine koja prenosi laži i obmane.
Država koju nekolicina umno poremećenih drži nasuprot svih, a najupornije nasuprot pameti, nije centar interesa.
Ponajmanje javnosti ekonomski i demokratskih razvijenih društava.
Nije objekt interesa nikoga, bar ne po dobru.
Zastrašuje ta količina prijetvornosti i laži koju takve vlasti produciraju.
Nažalost, jedino je Hrvatima ta nakaradna papazjanija svakodnevno izvor interesa i frustracija.
Hrvatska je napadnuta tamo gdje je najranjivija, tvrdnjama kako je nesposobna imati vlastitu državu.
(Vrijeme je za državni udar i Drugu republiku.)
S narodom, bez kreše bEljaka, bez Udbe i anemičnog, bez miLanovića i olimpijske prvakinje u presvlačenju kostimića.