Za dom spremni

Hrvatska je povijest obilježena raznim iskušenjima. Prihvaćanje kršćanstva - katoličanstva, granica civilizacija, prihvaćanje ugarskih pa habsburških vladara, nametanje srpskog kralja, nametanje komunizma-socijalizma, jugoslavenska (a ne srpska) agresija.
Samo su jugoslavenske tvorevine nametnute (bez privole i legitimiteta). Samo jugoslavenski kadrovi nameću protivno pravnim i ustavnim normama političke interese.

Ustrajavanje na kriminaliziranju Za dom spremni (kao da nismo spremni) nije logičan i principijelan postupak. Zadaća napada je uspostava kontrole nad formiranjem identiteta jednog naroda.
Ako se društvo dijeli zbog značenja Za dom spremni, onda je značenje upravo onako kako se čita: Za dom spremni.

Nitko nema pravo Za dom spremni tumačiti kao prijetnju narodnim manjinama.

Tko je koristio taj izraz (radi se o smislenom tekstu na srpsko-hrvatskom jeziku)(pa ga razumiju i Srbi i Hrvati)(ali ne nužno istovjetno), i tko će ga koristiti nije pitanje komisija i zakonskih odredbi već života jednog (dva) jezika.

Ako je sudbina Za dom spremni (vrlo uspješan algoritam političkog, vojnog i kulturološkog određenja) pitanje životnosti jednog jezika, zašto su političke (ne)elite odlučile polomiti zube na tom pitanju?
Ne radi se o intelektualnim veličinama, ne radi se o osobama koje su sposobne provesti bilo koji oblik diktature ili nametnuti totalitarni sustav. Nemaju karizmu i nisu sposobni ideološki zavesti jedan narod.
Mogu samo zlouporabom institucionalne moći (koja s povećanjem stupnja zlouporabe gubi esencijalnu vrijednost) devastirati institucionalnu vrijednost jedne države (koja je nastala i opstala zahvaljujući institucionalnom i van institucionalnom organiziranju).
Aktivno sudjelujući u nametanju pitanja ne ostavljaju prostora za postavljanje istinski vrijednih pitanja: Zašto Hrvati kažu Za dom spremni a druge etničke skupine razumiju/ne razumiju što Hrvati kažu? Jesu li Hrvati kroz povijest koristili jezik koji je danas upitan?
Nametanjem jezičnog izričaja određujete identitet onog koji se koristi tim jezikom (iako njegovi djedovi, ako su bili pismeni, nisu ostavili pisanoga traga na tom jeziku). Jezikom određujete više od pripadanja pravnom sustavu jedne države ili općečovječanskom principu. Određujete kulturološku i civilizacijsku pripadnost, koja ne mora nužno biti plod dugogodišnjeg razvoja društva. Jezikom možete izbrisati povijest jednog naroda. To se zove izjednačavanje u bezvrijednosti. (Izjednačili ste višestoljetnu tradiciju s tek formiranim novogovorom pri čemu svi polaze od novog početka.)

Evo prigode iznova priupitati zašto ne govorimo i pišemo jezikom svojih djedova i pradjedova. Kada će Hrvatska odstupiti od srbijansko krležijansko-vukovskog novogovora, pisati i govoriti jezikom svojih predaka?

Teror nesposobnih (ali prodanih) iznova stvara bunt u narodu. Za dom spremni.

Oznake: ZDS, Hrvatska povijest, iskušenja, nametanja, živost jezika, institucionalna moć, jezik pradjedova