Hrvatska je iznova izložena modularnom seksualnom nasilju.
Opće nad nama i dijelom mozga koji percipira stvarnost.
Potaklo me ponašanje Hribara (obrazac koji se zlorabi u Hrvatskoj skoro sto godina).
Sotoniziranje (pavelićevih) ustaša (jer je različitih ustaša kroz povijest bilo) ima zadaću prikriti velikosrpsku genocidnost i agresije koje su vršili kroz stoljeće (nad nesrpskim stanovništvom: Rumunjima, Mađarima, Bugarima, Makedoncima, Crnogorcima, Albancima, Hrvatima, Bošnjacima, Vlasima i ostalim).
Orkestrirano ustrajavanje na fašističkim karakteru pavelićeva ustaškog pokreta, genocidnosti nad srpskim stanovništvom i pravedna osveta nad takvim elementima (bez suda) nije usmjerena na humanističku osudu (hrvatskih zločina) već kompozitnog prikrivanja srpskih zločina.
Velikosrpska krvava agresija (koja sustavno traje preko stotinu godina) produkt je pojave industrijskog društva (normalno, ne u ondašnjoj Srbiji) koje je u geostrateškim okolnostima sustavno prodavalo moć (oružje) (prethodno stvorenim uvjetima društvenih sukoba).
Povijest (današnjih) političkih ideja potvrđuje sustavnost na stvaranju stalne ratne napetosti (koju perfidnošću nije teško pretočiti u optužbe o genocidnosti). Zapanjuje samo jugoslavensko-srpska propagandna mašinerija koja dokumentirane odnose jednoznačno i sustavno tumači desetljećima. Nepokolebani u moć (kupljenoga oružja).
Ponašanje (bivšeg) ravnatelja HAVC-a (nečovjeka koji je poreznim novcima plaćao 12 000 kn godišnje parking za osobno vozilo) identično je negiranju srpske genocidnosti, prešućivanju povijesti, jednostranom tumačenju povijesti, prikrivanju pokolja i ponavljanju pokolja.
Ovo nije revizija povijesti, jer se ne osvrće na "službenu" povijest. Službene istine nema, nema ni službene povijesti. Postoje samo službene budale koje nasilno iskrivljuju istinu. U nutrini prazni.