Maršal(i) s vrećom punom novaca

Privreda koja se pokreće novcima, a ne ona koja stvara novce, politička je izmišljotina porobljavanja naroda.

Dakle, spasitelj koji dolazi s vrećama punim novaca, pa makar bio i Maršal, nije ono što nas spašava.

Taj balaban, koji po predsobljima europskih institucija natuca o vrećama novaca vodi nas u nedođiju u koju nas je već odveo najveći sin. Ovaj će ga nadmašiti. Po šteti.

Ako (ako) i dobije novce, mi ćemo za njih morati raditi (najvjerojatnije ćemo ih uplatiti (kao i dosad) da bi nam nešto od tog "poklonili" kroz fondove ... pomoći).
Zauzvrat ćemo privredu prestrojiti onako kako oni hoće (pogasiti proizvodnju hrane, odustati od proizvodnje bilo kojeg oblika). Bit ćemo ispolitiziran narod.
(Ovo sa sdSSom je politiziranje na ispolitiziranost (test ispolitiziranosti naroda).)

Hrvatska je vječna jer će odgovoriti brutalnije nego može - dronovima će napasti samu sebe i optužiti EU.

Doveli ste pLenkovića koji je glup ko Q, sad on vodi vas jer ste glupi k`o Q. S takvima nećemo stići daleko.

Oznake: privreda, novci, porobljavanje naroda, vreće pune novca, balabanuplate, fondovi, pomoći, ispolitizirani narod, test ispolitiziranosti, glup ko Q

Sva bijeda corona opasnosti

Bolesti su prirodno stanje, okruženje s kojim se suočavamo svakodnevno.
Epidemije, posebno pandemije nisu svakodnevne, ali ne neuobičajene.
Svaka je smrt svojevrsni ispit za bližnje, pa je bespotrebno razglabati o neželjenosti bilo kakve ugroze života.


No, sociološki efekt mjera suzbijanja epidemije - pandemije su tragikomične.
Hrvati se obmanjuju on line nastavom, zabranom javnih okupljanja.
Privreda je toliko slaba (zasnovana na ropskom radu, trgovini-švercu, državnim monopolima; i turizmu) što se očituje u nedostatku žalopojke o zamiranju privrede (jer ne postoji).
Premijer ne paniči (nitko ionako ne radi, osim robovske radne snage čiiji poslodavci-robovlasnici ionako ne plaćaju poreze), uhljebi su najjeftiniji kad se ništa ne rade.

Corona jaše kroz pustopolju ljudskog nemara, neće nas pokositi kao nekad kuga. Jer ništa ne radimo, a takve virus ne grize.

Ni premijer nije ugrožen, njega čuva ispraznost i pozerstvo. Kokošare može pogoditi samo 7.62.

Oznake: Corona virus, epidemija, pandemija, smrt, privreda, ropska radna snaga, on line nastava

Sva bijeda corona opasnosti

Bolesti su prirodno stanje, okruženje s kojim se suočavamo svakodnevno.
Epidemije, posebno pandemije nisu svakodnevne, ali ne neuobičajene.
Svaka je smrt svojevrsni ispit za bližnje, pa je bespotrebno razglabati o neželjenosti bilo kakve ugroze života.


No, sociološki efekt mjera suzbijanja epidemije - pandemije su tragikomične.
Hrvati se obmanjuju on line nastavom, zabranom javnih okupljanja.
Privreda je toliko slaba (zasnovana na ropskom radu, trgovini-švercu, državnim monopolima; i turizmu) što se očituje u nedostatku žalopojke o zamiranju privrede (jer ne postoji).
Premijer ne paniči (nitko ionako ne radi, osim robovske radne snage čiiji poslodavci-robovlasnici ionako ne plaćaju poreze), uhljebi su najjeftiniji kad se ništa ne rade.

Corona jaše kroz pustopolju ljudskog nemara, neće nas pokositi kao nekad kuga. Jer ništa ne radimo, a takve virus ne grize.

Ni premijer nije ugrožen, njega čuva ispraznost i pozerstvo. Kokošare može pogoditi samo 7.62.

Oznake: Corona virus, epidemija, pandemija, smrt, privreda, ropska radna snaga, on line nastava

Hrvatska zabluda

Hrvatska je dužna preko 300 milijardi kuna, nema razvojnu privredu, ima katastrofalan egzodus (radno sposobnog stanovništva), nema koncept kako se suočiti s problemima, ...

Lokalni izbori su iznova ukazali na izborne prevare i na izborne zablude.
Vjerovati kako je netko tko ne poštuje osobno vlasništvo sposoban urediti državu kojoj će stanovništvo prosperirati, temeljna je hrvatska zabluda.

Zabluda je glasovati za osobe i političke stranke koje propagiraju prava svima, zagarantirane materijalne dobitke svima.
Titoistički koncept ravnomjernih materijalnih dobitaka koje država osigurava svojim državljanima je demagogija. Ako država ima 100, a obećaje 1000 (jedinica), (pri ravnomjernoj raspodjeli) 90% (ili više, pri nekoj drugoj raspodjeli) će ostati bez obećanoga.
Koja je logika obećavati nemoguće, i živjeti (lagati) kako je obećanje ispunjeno?

Nemamo radnika (po brojnosti, po sposobnosti) koji bi osiguravali mirovinski sustav utemeljen na solidarnoj štednji. Svejedno 26 godina (od raspada raspadnute Jugoslavije) i dalje ustrajavaju na tom sustavu.

Nema liječnika (po brojnosti, po sposobnosti) koji bi osigurali zdravstveni sustav utemeljen na besplatnoj medicinskoj usluzi. Svejedno 26 godina (od raspada raspadnute Jugoslavije) i dalje ustrajavaju na tom sustavu.

Nema poreznih obveznika (po brojnosti, po sposobnosti) koji bi osiguravali mirovinski sustav utemeljen na solidarnoj štednji, zdravstveni sustav utemeljen na besplatnoj medicinskoj usluzi, obrazovni sustav utemeljen na besplatnom školovanju. Svejedno 26 godina (od raspada raspadnute Jugoslavije) i dalje ustrajavaju na tom sustavu.

Hrvatska (politika) nije ponudila rješenje društvenih odnosa na temelju priznavanja i jamčenja osobnog vlasništva, već je problematizirala društvene odnose podruštvljenjem svih dobara (koja se, svejedno, ne troše na socijalističkim osnovama, već privilegirana manjina koristi zakonodavstvo za neometano pribavljanje materijalne moći).

Zbog toga na svim izborima dobro prolaze okorjeli prevaranti i lopovi (jer se glasači ne nadaju pravnoj državi ...). Svi žele biti pošteđeni genocida, progona, osiromašenja, obespravljenja. Biraju dokazane mamlaze.
Ja sam odabrao gubitnike (pokradene, obespravljene). Ne znaju krasti. Ali ne znaju ni objasniti što hoće.
Ne znaju istaknuti bespredmetnost zajedničkog vlasništva, ne znaju istaknuti prednosti sustava osobnog vlasništva.

Socijalizam i sve iskrivljene (lažne) varijante socijalizma su obmana. Propali sustav(i) koji se kreću ka gorem.

Oznake: hrvatska zabluda, dug, privreda, razvoj, egzodus, problemi, kokani izbori, izborne prevare, osobno vlasništvo, mirovinski sustav, zdravstveni sustav, obrazovni sustav, porezni obveznici, dokazani lopovi