Hrvatska (vLada) ritualno vodi u propast.
Jedina dobra stvar je odnos vlasti i naroda.
Vlast porobljuje vlastiti narod. Pljačka ga i živi na trudu tog naroda.
Propadanje drugih segmenata (gubitak državnosti, vojne sposobnosti, kulturnog i (najvažnije) civilizacijskog pripadanja) usporena je dominacijom hedonističko-satrapističkog ekonomskog i ostalog iskorištavanja (naroda).
Što je onda ritualno propadanje?
Svakodnevno pravdanje dovelo je do protokola (rituala) (sarkastičnog) izražavanja brige za (iskorištavani i poniženi) narod.
Ples (satrapa) postaje neizdrživ, jer su mjere neučinkovite, a potlačeni ne mogu mijenjati obrasce (koji bi doveli do revitalizacije društva i nastavka satrapizma).
Onaj tko smisli model ostanka satrapa i uzdizanje naroda do stadija u kojem satrapizam narodu može biti prihvatljiv zaslužuje nobelovu nagradu za nehumanističke znanosti.
Sve je vođeno kako bi (ruska) okupacija, dominacija ostavila teoretske mogućnosti (u međunarodnom pravu) za ukidanje hrvatske države.
A narod je mazohistički krivac vlastitom postojanju, ma kakvo je. Ali mora preuzeti odgovornost za budućnost.