UN TEMPO
25.02.2007., nedjelja
VREMEPLOV 25.02.
|
1842. Njemački pisac Karl May, rođen 25. veljače 1842., stekao je veliku popularnost svojim pustolovnim romanima o zgodama indijanskoga poglavice Winnetoua i njegova bijelog prijatelja Olda Shatterhanda. May je zgode na Divljem zapadu opisao s dubokom privrženošću crvenokošcima, a SAD je posjetio tek kad je postao jedan od najčitanijih svjetskih pisaca. /jutarnji/ Možda je Goethe najpoznatiji njemački pisac na svijetu, ali je najčitaniji – s prodanih 100 milijuna primjeraka svojih knjiga – Karl May. ... osporavan kao književnik, may nikad nije ušao u povijest književnosti iako je njegova popularnost nadmašila mnoga velika književna imena; njegova se djela čitaju i danas jednako kao i kad su stvarana; jedan je od najprevođenijih njemačkih autora; iskreni lažljivac s bujnom maštom koji je na neviđeno do u detalje opisivao krajeve i likove koje nikad nije vidio; bez namjere je svojim čitateljima, posebno mlađoj publici približio američki divlji zapad i postao prvim bijelim borcem za prava američkih indijanaca i općenito borac protiv rasizma i netolerancije; s kriminalnom prošlošću i bez dovoljnog školskog obrazovanja (završio je samo tvornički školski tečaj, jer je bio izbačen iz škole za učitelje), ostao je književno nezreo, ali pitkost teksta i akcija u njegovim pričama privukla je pažnju filmskih redatelja, koji su najpoznatije među njima i ekranizirali; prvi put je otputovao na poprišta zbivanja svojih priča 1900. ili 12 godina prije smrti i to u egipat, palestinu i šri lanku; po povraku je otputovao u ameriku, ali američki jugozapad nije posjetio; na kritike suvremenika se nije osvrtao, proizveo je sebe u doktora znanosti (oduzet mu je taj naslov) i neskromno je svoje maštanje uspoređivao s danteom i njegovim opisom pakla, raja i čistilišta; bez alata i zanata, umro je 1912. kao vrlo bogat čovjek; njegovo je djelo i danas predmetom simpozija i rasprava kao fenomen karla maya. Karl May, za malobrojne neupućene, najbolje je prodavani njemački pisac svih vremena, znatno ispred Goethea, Hermanna Hessea ili Thomasa Manna. Njegovi detaljni opisi kauboja i Indijanaca, prerija i kanjona, oblikovali ono što su naraštaji, ne samo Nijemaca, smatrali SAD-om. Zbog njega su mnogi još mnogi još uvijek ludi za Zapadom, a neki nikad nisu izgubili ljubav prema Winnetouu, hrabrom apaškom poglavici, Old Shaterhandu i Old Surehandu, graničarima njemačkog podrijetla, izmišljenim herojima njegovih romana. Sada, mnogo godina nakon njegove smrti, 1912., kult Karla Maya napokon zahvaća SAD. Sveučilište Texas Tech u Lubbocku nedavno je organiziralo simpozij o piscu i planira uspostaviti arhiv Karla Maya. May nikad nije vidio američki jugozapad, iako je boravio u SAD četri mjeseca. Kao osuđeni kradljivac i varalica, znatan dio stvaralaštva napisao je u zatvoru. Priče su mu prodane u nakladama od više stotina milijuna primjeraka, ljubiteljima, među kojima su bili i Adolf Hitler, Albert Einstein i Helmut Kohl. Mayova djela nude prilično točan opis plemena i područja američkog jugozapada. Međutim, May jer "napisao i dosta toga pogrešnog o američkim Indijancima, ali drago mi je zbog onoga što i danas čini za turizam", izjavio je Ben Sherman, predsjednik zapadnoameričke indijanske trgovinske komore. U Lubbocku je, primjerice, osnovana tvrtka Winnetours, malo neprofitno putničko poduzeće, koje organizira putovanja za ljubitelje Karla Maya. May je autor 80 knjiga, od kojih trećina opisuje američki Zapad. Rođen je 1842. godine kao jedno od 14-oro djece siromašnog tkalca. Do četvrte godine bio je gotovo slijep. Četri je puta zatvaran - jednom zbog krađe sata, lule i cigaretšpica, drugi put zato što je jahao na ukradenu konju po rodnoj Saskoj poput odmetničkog kauboja. U zatvorskoj knjižnici May je pronašao magazine s napisima o indijanskim sukobima, građanskom ratu i o zlatnoj groznici u Kaliforniji. Uskoro je počeo pisati vlastite knjige, a kada je krenula njihova prodaja počeo je 'prodavati' priče o svom životu. Nazvao se doktorom Old Shatterhandom tvrdeći da su njegova djela plod dugih laboratorijskih proučavanja i njegovih gotovo 30-godišnjih putovanja. U stvarnosti May je na prvo putovanje u inozemstvo krenuo tek 1900., i to u Egipat. Tek poslije je išao u SAD, ali samo do New Yorka. link vikipedija http://209.85.135.104/search?q=cache:ZOuof21IRq4J:bs.wikipedia.org/wiki/Karl_May+pisac+karl+may&hl=en&ct=clnk&cd=1 http://209.85.135.104/search?q=cache:ngM1MA92kZ4J:www.merlin-world.com/karl_may.htm+pisac+karl+may&hl=en&ct=clnk&cd=6 http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/c/c4/KarlMay.jpeg 1906. 25. veljače - Na današnji dan 1906. u Honnefu na Rajni rođen je skladatelj i dirigent Boris Papandopulo. Kompoziciju je studirao u Zagrebu, a dirigiranje u Beču. Bio je zborovođa "Kola" u Zagrebu i "Zvonimira" u Splitu te ravnatelj Opere HNK i dirigent Simfonijskog orkestra Hrvatskog krugovala, ravnatelj Opere u Rijeci te dirigent Opere u Sarajevu, Zagrebu i Splitu. Autor je jednog od najvećih opusa (oko 440 djela) u hrvatskoj glazbi. /vijesti hrt/ hrvatski skladatelj i dirigent; sin operne pjevačice maje strozzi-pečić i oca grčkog plemenitaša konstantina papandopula. djela: opere: "Sunčanica" ; "Amfitrion" ;"Rona" baleti: "Zlato" ;"Teuta" ; "Kraljevo" ;"Hommage a Bach" ;"Istarske freske" ; "Marulova pisan"; "Muka gospodina našega Isukrsta" ; "Hrvatska misa" ; "Podnevna simfonija" ostala djela: Osam studija ;Osorski requiem pere: http://vijesti.hrt.hr/ShowArticles.aspx?ArticleId=22566 http://vijesti.hrt.hr/vijesti//images/Boris_Papandopulo.jpg 1841. Pierre-Auguste Renoir (Limoges, 25. veljače 1841. - Cagnes, 17. prosinca 1919.), francuski slikar vidjeti već napisano o renoiru, 17. prosinca francuski slikar impresionist, piere auguste renoir, umro je 17. prosinca 1919. u cagnesu. poznat je po svojim ružičastim, oker i plavim tonovima; slikar pejzažist i slikar pariza; slikar žena; slikar glava dječaka. ostavio je bogati opus; slikao je do duboko u starost iako se posljednjih godina bavio i modelarstvom. kad zbog poodmakle artroze više nije mogao držati u ruci kist, privezao bi ga za dlan i crtao, crtao. 1801. dubrovački svećenik isusovac, diplomat, epičar i govornik benedikt stay (stojković) ili benedictus stay ili aretas epidaurensis, umro u rimu 25. veljače 1801. (rođen u dubrovniku 26.10.1714). što reći o osobi koja je od rima do londona slovila kao lukrecije 18. stoljeća (tit lukrecije, rimski pjesnik i filozof 99-55 p.n.e), osim ukratko onoga što o njemu piše dr. ivica martinović: rođen kao prvijenac u obitelji petra frana staya i ane vlajki; školovan na collegium ragusinum, isusovačkom učilištu za svećenički poziv u dubrovniku; nakon dolaska u rim postaje privatnim učiteljem na dvoru caserta-gaetani, a uz preporuku r. boškovića dodijeljen mu je arhiprezbiterijat crkve sv. jeronima te profesorom retorike u rimskom arhigimnaziju, sapienza; u svojstvu tajnika opsluživao je tri pape i obnašao najviše crkvene dužnosti često u prilikama da održava svečane govore kao vrsni retoričar; pisao je o alessandru farneseu; descartesu, newtonu i boškoviću, dokazujući uz književno i poznavanje prirodoslovnih, fizičkih i filozofskih tema; sve je svoje radove pisao epskim stilom (heksametrom); rukopisi se čuvaju u nsk; tijekom svoje blistave karijere zadužio je dubrovnik vjernom službom kao diplomat u službi domovini (između ostalog njegovom zaslugom je nastavljeno dubrovačko učilište i nakon ukinuća isusovačkog reda); epizoda o dubrovačkom potresu 1667. (dubrovačka velika trešnja), koju je majstorski oblikovao tiskana je u završnici četvrte knjige epa 'philosophiae ... libri sex', a potom uvrštena u pjesnički zbornik akademije 'degli arcadi', a u 19. stoljeću prepjevana je na talijanski, njemački i hrvatski jezik. |
- 23:51 - Komentari (7) - Isprintaj - #
VREMEPLOV 24.02.
|
1990. jure kaštelan Čarobna frula Javi se u meni riječ I brizne kao voda živa. O uzak mi je ovaj svijet Za oganj što ga čelo skriva. Ne znam mu izvor. Neznan zvuk Zvijezdano u meni zvoni. O uzak li je neba luk za krilo što ga nemir goni. o kaštelanu napisano uz datum 18. prosinca --- Jure Kaštelan (Zakučac kraj Omiša, 18. prosinca 1919. - Zagreb, 24. veljače 1990.), hrvatski pjesnik Do 1980. godine voditelj je Katedre za teoriju književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a neko vrijeme i lektor na Sorboni. U početku nastavlja tradicionalni izraz hrvatske poezije koji zatim proširuje europskim vidicima (Lorca). Spoj moderniteta i narodne umjetnosti nalazimo u poemi "Tifusari". Jedan je od utemeljitelja hrvatskog modernog pjesničkog izraza. Objavljivao je i članke, prozu, eseje i drame u kojima je nazočna mitska koncepcija. Prevodio je s ruskog i talijanskog. http://www.index.hr/forum/default.aspx?q=t&idf=17&idt=109143&p=19 http://www.almissa.com/jurekastelan.htm |
- 23:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV 23.02.
|
1898. emil zola, francuski književnik uhapšen je na današnji dan 23. veljače 1898. zola je otvorenim pismom predsjedniku francuske pod nazivom 'optužujem' iskazao gražanje prema francuskoj vladi i antisemitizmu u slučaju montiranog procesa protiv kapetana (židova s francuskim državljanstvom), alfreda dreyfusa. dreyfusu je 1894. suđeno za izdaju. suđenje je podijelilo francusku javnost. osuđen je na doživotnu robiju na temelju lažnih dokaza. oslobođen je optužbi tek 1906. 1443. ugarsko-hrvatski kralj matija korvin, rođen je 23. veljače 1443. potjecao je iz ugarske obitelji hunyadija. korvin, corvinus ili neka od inačica ovisno o jezicima je nadimak koji je zadržao uz ime sa značenjem gavran (lat. corvus) kojega jenosio u svom grbu. bio je apsolutistički monarh koji je svoju vlast učvrstio oslanjajući se na gradove i sitno plemstvo. u zasluge mu se ubraja oslobađanje banovina jajačke i srebreničke, nakon pada bosne pod turke 1463., što je turke sprječavalo u prodoru prema hrvatskim krajevima. korvin je bio mecena umjetnika koje je okupljao na svom dvoru. njegov gost je bio i hrvatski humanist, latinski pjesnik, diplomat, biskup pečuha ivan česmički poznatiji kao janus pannonius. |
- 23:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV 22.02.
|
1607 "Četiri stoljeća obrazovanja nacije Od početka sedamnaestog stoljeća kroz zla i dobra vremena pisano blago Hrvata do danas se čuvalo u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici. Nacionalna i sveučilišna biblioteka u četvrtak slavi svoj 400. rođendan. Za taj datum uzima se dan 22. veljače, kada je tiskana prva hrvatska knjiga ''Misal po zakonu Rimskog dvora'', knjiga je tiskana na glagoljici 1483. godine. Preteču Nacionalne i sveučilišne knjižnice osnovali su 1607. g. isusovci kada su došli na zagrebački Gradec. Iz nje se danas razvila Nacionalna i sveučilišna biblioteka. Do 1645. knjižnica ima svoju posebnu dvoranu, knjižničara i pravila čuvanja i posuđivanja knjiga. Dolaskom humanizma i renesanse po prvi puta se može vidjeti da su i svjetovne vlasti prepoznale značaj knjižnica te ih počele novčano pomagati. Dubrovački senat, na primjer, 1501. i 1511. godine poklanja isusovcima novce potrebne za dovršenje knjižnične dvorane. Otkriće tiskarstva tako je raširilo upotrebu knjiga pa je tako i knjižničarstvo postalo potrebno u dijelovima gdje je do tada pismenost bila mala, a to je i vrijeme procvata hrvatske književnosti. Dolaskom isusovaca, otvaranjem škola i gimnazija ostvaren je bitan čimbenik koji je od velikog utjecaja na razvoj hrvatskog knjižničarstva. Nakon seljenja iz prostora u prostor 1883. godine knjižnica seli u prostorije Sveučilišta, no samo privremeno. Sabor 1907. godine donosi odluku o gradnji nove zgrade. Kako to već biva s političkim odlukama gradnja je započela tek 1911. godine, a knjižnica se s više od 120.000 svezaka seli u zgradu na Marulićevu trgu. Današnja zgrada knjižnice otvorena je 28. svibnja 1995. godine nakon desetak godina priprema i gradnje. Povodom obilježavanja godine obljetnice osnutka pripremljeni su i popratni događaji koji će kroz cijelu godinu obilježavati 400. obljetnicu rođenja ove vrijedne institucije". ovaj tekst je napisao Branimir Antičević http://209.85.135.104/search?q=cache:UzCyAe5Zw6kJ:www.javno.com/goto.php%3Fid%3D10142+obljetnica+nacionalne+i+sveu%C4%8Dili%C5%A1ne+knji%C5%BEnice&hl=en&ct=clnk&cd=9 komentar na tekst: četiristo godina nacionalne i sveučilišne knjižnice ovo mi nije nikakvo iznenađenje, jer nsk već godinama slavi svoj osnutak stoljećima unatrag, ali nisam prije pisala vremeplov.sad ga pišem. zato i želim napisati svoje mišljenje o datumu, a posebno o godini osnutka ove respektabilne hrvatske institucije. skloni smo kritizirati mitomane u drugim državama, a pritom ne primjećujemo svoje vlastite mitove ili imamo samo želju da se je to nešto dogodilo onda kad bi mi željeli da se je dogodilo, pa glatko mijenjamo vrijeme nekih događanja. ovo o čemu pišem je samo jedan primjer te mitomanije. uzimati godinu tiskanja najstarije glagoljične tiskane knjige - inkunabule (ili prvotiska) 'misal po zakonu rimskog dvora', 22. veljače 1483. za datum proslave nsk, još i mogu progutati, jer uvijek s nekim datumom počinje svaki spomendan. osim toga nepoznato mjesto tiska ove inkunabule i činjenica da je hrvatska domovina glagoljice te oblik slova koji se ni na jednoj od pet očuvanih knjiga na glagoljici ne pojavljuje, daje za pravo zaključiti da je ta najstarija knjiga i tiskana na tlu hrvatske. ali godina osnivanja nacionalne i sveučilišne knjižnice je više nego megalomanska i posve je netočna. vezuje se uz isusovački red i njihove kolegije, odnosno knjižnice kao instrumentarij ili infrastrukturu isusovačkih škola, kasnije kolegija i učilišta. to je i pretenciozno i lažno predstavljanje. zagreb jest glavni grad države hrvatske; grad s najstarijim hrvatskim sveučilištem i posve je opravdano da ima i najveću knjižnicu. mora li ona biti zato i najstarija, posebno ako nije, a da bi bila respektabilna izgledom, brojem primjeraka, vrstom građe, brojem zaposlenih, stručnim i znanstvenim kadrom? ne, ne mora. uzimati kao godinu svog nastanka spomenutu 1607., što je ustvari spomen na knjižnicu isusovačkog kolegija u zagrebu je nevjerojatna izmišljotina. naime, papa klement XIV. raspustio je isusovački red 1773. godine. carica marija terezija je u sklopu svojih reformi obrazovanja, 1776. dekretom osnovala kraljevsku akademiju znanosti kao najvišu školsku ustanovu, a ona je obuhvaćala filozofski, teološki i pravni fakultet. ukoliko zbirka knjiga isusovačkog kolegija nije napustila tadašnju hrvatsku (kao što je bio slučaj s većim dijelom knjižne građe istoimene knjižnice u dubrovniku), onda su joj slijednice bile knjižnica(e) kraljevske akademije. to potvrđuje i autor teksta koji sam prenijela uz ovu obljetnicu - 1883. godinu.*) izgradnja posebne zgrade nacionalne knjižnice, sukladno odluci hrvatskog sabora, odobrava se odlukom iz 1907., odnosno realizacijom 1911., odnosno, 29. rujna 1913., kad je izgrađena i otvorena na marulićevom trgu jednako vrijedna kao arhitektonsko djelo uz blago od 120 tisuća jedinica koje je skrivala u svojim njedrima ili hramu hrvatske kulture. e sad stvarni podatak: nacionalna knjižnica u zagrebu kao glavna knjižnica zemlje osnovana je između 1850-1859 (a najvjerojatnije 1853.) u vrijeme bachovog apsolutizma i to zakonskom odredbom. u tom svojstvu ili s naslovom 'Bibliotheca nationalis' dobiva stalnu donaciju i svojevrsni 'obvezni primjerak' tiskane građe au monarhije. od 1875. pridodana joj je i imovina muzejske knjižnice, utemeljene u doba ilirskog pokreta te od 1914. joj je priključna i 'Metropolitana', bogata zbirka knjiga i dokumenata 'kaptolske prvostolne crkve' samo na korištenje ne i u posjed.**) to je zapravo stvarni datum osnutka današnje nacionalne i sveučilišne knjižnice, najveće knjižnice hrvatske. a sad da se vratim na pisanje novinarskog pera čiji sam tekst prenijela. branimir antičević je eklatantan primjer kako neupućeni 'novinari' mogu iskrivljene podatke plasirati javnosti kao istinu. imenovani je napabirčio par podataka, izmiksao ih i riješio svoju zadaću. to što je pobrkao kruške i jabuke i prodao ih pod voće, nikom ništa. dakle, ovako piše ovo spomenuto novinarsko pero: dubrovački senat, na primjer, 1501. i 1511. godine poklanja isusovcima novce potrebne za dovršenje knjižnične dvorane. kad nam je poznato da su prvi isusovci došli u zagreb tek 1606/7. i tih godina osnovali gimnaziju (učilišta i širenje znanosti i kulture su utkani u konstitucije isusovačkog reda), a u dubrovniku osnivaju kolegij tek 1662., citirana rečenica postaje vidljivi odraz neznanja, nezainteresiranosti i površnosti pisca teksta branimira antičevića. o njegovoj novinarskoj savjesti ne treba trošiti riječi. od napisanog teksta, točna je jedino godina koje imenovani navodi i to: - 1501.: senat dubrovačke republike osigurava novac za izgradnju posebne prostorije u dominikanskom samostanu koja će biti "ures rečenom samostanu i na utjehu kako svim našim građanima tako i strancima koji se zadržavaju u našem gradu", piše u odluci senata. to dalje znači da je te 1501. počela ili bila u tijeku izgradnja javne knjižnice dubrovačke republike u krilu dominikanskog samostana ili 160 godina prije dolaska isusovaca u dubrovnik, ništa manje; - odakle je izvukao 1511. nepoznato mi je, jer slijedeća najranija godina u povijesti knjižnica u dubrovniku je 1513., a vezana je uz trebinjskog biskupa kružića koji je svoju knjižnicu od 300 knjiga te godine ostavio dominikanskoj i franjevačkoj knjižnici, ali na korištenje svim učenim dubrovčanima; - 1527. i nikola barneo ostavlja svoju privatnu knjižnicu dubrovniku i mladeži dubrovačkoj, odnosno javnosti, riječima oporuke:" "na čast domovini, korist mladeži dubrovačkoj i na utjehu starijima". --- uz proslavu 400. obljetnicu osnivanja javne knjižnice u zagrebu kao preteče NSK, što je netočno, a analogijom s takvim podatkom tvrdim: da je javna knjižnica u okrilju katoličkih redova u dubrovniku starija od nsk za ciglih 105 godina. /točnost podataka provjeriti u knjizi: aleksandar stipčević: povijest knjige, zg, MH, 1985., str. 252-253/. *) navodno je knjižnica do 1773. bila smještena na katarininom trgu u zgradi današnje gornjogradske gimnazije, a od 1883. u zgradi današnjeg rektorata. **) metropolitana je zadržala staru lokaciju na marulićevu trgu dok joj se ne osigura prostor u okrilju kaptola, gdje je i nastala. - kraj - 1732. 1. predsjednik sjedinjenih američkih država (1789.-1797.) godine. george washington rođen u virginiji, 22. veljače 1732. po struci geometar, posjednik plantaža, vrhovni zapovjednik kontinentalne vojske i otac nacije s a d. 1913. hrvatski književnik i dramski pisac ranko marinković , rođen je na visu, 22. veljače 1913. o njemu sam pisala o obljetnice smrti. vidi pod 28. siječanj. 22. veljače - Ranko Marinković, viški Voltaire, rodio se 22. veljače 1913. u Visu. Pučku školu završio je u rodnome mjestu, gimnaziju u Splitu i Zagrebu, gdje je završio i Filozofski fakultet. U okupiranom Splitu uhićen je te interniran u logor Ferramonteu (Kalabrija). Nakon pada Italije 1943. odlazi u Bari, zatim u sinajski zbjeg El Shatt. Nakon rata radi u Ministarstvu prosvjete NRH-a i Nakladnom zavodu Hrvatske, a od 1946. do 1950. direktor je Drame zagrebačkoga HNK. Godine 1951. postaje profesorom na zagrebačkoj Akademiji za kazališnu umjetnost, na kojoj radi do umirovljenja. Bio je redoviti član HAZU-a od 1983. i član Društva hrvatskih književnika od 1948. U dva je mandata bio vijećnik HDZ-a u Skupštini grada Zagreba. Hrvatski književnik Ranko Marinković bio je poznati prozni i dramski pisac, odavno uvršten u obveznu školsku lektiru. Kad je njegov roman "Kiklop" prenesen na filmske i TV ekrane, njegova su djela postala tražena i čitana kao nikad prije. Marinkovićev književni opus raznovrstan je i bogat. Obuhvaća poeziju, književne i kazališne kritike, eseje, drame, pripovijetke i romane. Surađivao je u Krležinu Pečatu i manje poznatim časopisima, a u ožujku 1939. u Hrvatskome narodnom kazalištu izvedena mu je prva drama "Albatros". Poslije Drugoga svjetskog rata počinje njegovo glavno stvaralačko razdoblje u kojem će napisati brojne novele. Neke od njih poslije će se naći u znamenitoj zbirci "Ruke". Pojava svakoga novog Marinkovićeva djela bila je veliki književni, kulturni, pa i društveni, događaj, iako je stvarao u sjeni službeno favoriziranih autoriteta. Praizvedba drame mirakla "Glorija" 1955., u režiji Bojana Stupice, bila je prava senzacija, jer se izdignula iznad cjelokupnoga tadašnjeg hrvatskog dramskog stvaralaštva. Ona problematizira sukob pojedinca s dogmatizmom i krutim društvenim normama. U romanu "Kiklop", koji se pojavio deset godina poslije, Marinković ocrtava Zagreb uoči Drugoga svjetskog rata, služeći se analitičkim opisima psihičkih stanja likova, suptilnom ironijom, pa i crnim humorom. Na tragu takva pripovjednog oblikovanja nastao je i antiroman "Zajednička kupka". Svoj je opus zaokružio 1993. godine djelom simbolična naslova "Never more" (Nikad više). Kao da se u miru sljedećih sedam godina, danju skrbeći o obitelji, a navečer igrajući šah, Ranko Marinković želio pripremiti za odlazak na Vis, otok svojega rođenja. Dobitnik je više književnih nagrada. Vjesnikovom nagradom za književno stvaralaštvo Ivan Goran Kovačić nagrađeni su mu romani "Kiklop" i "Never more". Marinkovićeva su djela prevedena na mnoge jezike. http://vijesti.hrt.hr/vijesti/ShowArticles.aspx?ArticleId=22438 1987. američki slikar, dizajner i filmski stvaratelj andy warhol, umro je na današnji dan 22. veljače 1987. Američki slikar, fotograf, filmski autor i otac pop arta. Andy Warhol ili pravim imenom Andrew Warhola rođen je 6. kolovoza 1927. godine u Pittsburghu. Warholovi roditelji bili su češki emigranti. Otac Andrej i majka Julija Zavacky vjenčali su se 1909. godine u mjestu Mikovi, a oko godine 1913. otac je otputovao u Sjedinjene Države. Julija mu se pridružila tek 1921. godine, a zatim su uslijedila djeca: Paul 1922., John 1925. i Andrew 1928. godine. Svo to vrijeme obitelj živi skromno. Otac radi teške fizičke poslove u čeličani, a majka radi cvijeće od papira, šara uskršnja jaja i uopće, bavi se ručnim radom, čime dopunjuje kućni budžet. ostatak pročitati na ovom pf i na ovoj adresi što je preneseno s adrese |
- 23:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV 21.02.
|
1513. jednim od najvećih i najznačajnijih papa u povijesti katoličke crkve smatra se papa julije II., pravim imenom giuliano della rovere, koji je umro na današnji dan 21. veljače 1513., nakon deset godina papinstva (1503-1513). snatrali su ga (i nazivali) 'papom ratnikom' ili 'užasnim papom', ali on je za svoje vrijeme i prilike učinio velike stvari za katoličku crkvu i današnju vatikansku državu. njegovo djelo sveta liga za borbu protiv turaka; uvođenje švicarske straže; V. lateranski koncil na kojem je donesena odredba o sprječavanju i kažnjavanju simonije* te izgon biskupa koji su podržavali šizmu unutar kc; proširio papinski teritorij i istisnuo strane vladare iz italije. ipak ga kulturna povijest pamti po drugim djelima, tj. kao mecenu i zaštitnika umjetnika. pod njegovim okriljem stvarali su svoja najpoznatija djela renesansni umjetnici rafaelo, michelangelo i bramonte u vrijeme kad je julije II. otpočeo gradnju bazilike sv. petra u rimu. *) simonija svetotržje ili svetoprodaja. dolazi od latinske riječi simonia, a nastala je po simonu čarobnjaku i njegovom nastojanju da kupi sebi apostolat. simonija je bila raširena u kc kao prodaja oprosta grijeha ili prodaja crkvenih pozicija. 1677. 21. veljače 1677. umro je nizozemski filozof židovskog podrijetla baruch de spinoza, najveći židov ili najveći ateist. benedikt je ime koje je sam izabrao kao sinonim imenu baruch kako ga nazvaše sinagoški svećenici (znan je i kao bento de spinoza ili sento d'sspińoza), od kojih se odmetnuo i bio ekskomuniciran kao heretik. kod jednoga bivšeg isusovca uzimao je privatnu poduku iz latinskoga, klasične književnosti, skolastičke i kartezijanske filozofije; živio je od brušenja leća. kreće se u društvu onodobnih mislilaca dekarta, gotfrida, lejbnica (descartes, gottfried, leibniz) postaje zapaženim racionalistom filozofije. stručno djelo mu je 'etika'. njegova je teorija i tvdrdnja: "da je Bog mehanizam prirode i svemira i da je Biblija metaforičko i alegorijsko djelo kojem je zadatak da uči o prirodi Boga. Za Spinozu postoji samo jedna supstanca: Bog ili priroda; ona je uzrok same sebe (causa sui). Smatrao je da su pojedinačne, vidljive stvari, modusi supstance". link |
- 23:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV 20.02.
|
1962. Poslije uspješnih sovjetskih letova u orbiti, SAD je vratio samopouzdanje: 20. veljače 1962. astronaut John Glenn tri je puta obletio Zemlju, a zatim se uspješno spustio u Atlantik. U borbi za izgubljeni prestiž predsjednik John Kennedy najavio je pravu znanstvenu fantaziju, posjet Mjesecu do kraja desetljeća, što je Neil Armstrong ostvario 1969. prvim koracima po tlu Zemljina satelita. /jutarnji/ |
- 23:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV 19.02.
|
1473. nikola kopernik poljski astronom mikołaj (nikola) kopernik rodio se u toruńu, 19. veljače 1473. (...) "Taj veliki poljski astronom i znanstvenik smjestit će nebeska tijela na njihova stvarna mjesta. Naime, do tada se vjerovalo da je Zemlja središte svemira, a sve planete, zvijezde i Sunce okreću se oko nje. Poslije te Ptolomejeve teorije, koju je podupirala i Crkva, pojavit će se glasovito revolucionarno djelo De revolutionibus orbium coelestium Nikole Kopernika, koje će teoretski protumačiti gibanja nebeskih tijela i jednom zauvijek srušiti naivni geocentrični sustav". heliocentrični sustav i teorija po kojemu se zemlja okreće oko svoje osi i kruži oko sunca ( sadržaj i sukus kopernikove teorije), crkva će držati dugo na indeksu zabranjenih knjiga. tek dvijestotine godina poslije kopernikove smrti, priznala je njegovu teoriju proglasivši je neoborivom. link link --- http://hr.wikipedia.org/wiki/Nikola_Kopernik http://vijesti.hrt.hr/vijesti/ShowArticles.aspx?ArticleId=22275 vijesti.hrt.hr/vijesti//images/koper.jpg 1826. hrvatski povjesničar i prvi rektor zagrebačkog sveučilišta matija mesić, rodio se je 19. veljače 1826. njegovo sam ime uz osnivanje zagrebačkog sveučilišta već spomenula na 1. stranici ove teme, pa ovdje prilažem širu biografiju iz drugog izvora: U Zagrebu je 6. prosinca 1878., u kući barunice Kušlan na Markovu trgu gdje je stanovao, umro hrvatski povjesničar i prvi rektor zagrebačkog Sveučilišta Matija Mesić. Korijene vuče iz Like, no rođeni je Slavonac, iz Broda na Savi, kamo se iz Like doselio njegov otac, opančar. Matija se rodio 19. veljače 1826. godine. Kanonik zagrebački Stjepan Ilijašević bio mu je ujak, pa je Matiju, koji je prve škole učio u Brodu i Požegi, primio u svoju kanoničku kuriju i slao u školu. Stupio je u sjemenište, a biskup Haulik šalje ga kao nadarenog učenika u bečki Pazmaneum i Prag. Nakon što je završio studije teologije, povijesti i zemljopisa u Beču i Pragu, Mesić se je vratio u Zagreb u doba buđenja nacionalne svijesti pod utjecajem ilirskog pokreta i Gajevih novina Danice ilirske. Tada se pokazala potreba da se u nastavi, umjesto njemačkog, uvede materinji jezik. Mesić je imenovan profesorom povijesti i ravnateljem tadašnje Pravoslovne akademije, gdje se i sam zauzimao za to da materinji jezik bude i nastavni jezik. U tom je smislu pisao znanstvene radove, prevodio neke od prvih školskih priručnika na hrvatskome jeziku te redigirao povijesnu dokumentacijsku građu. Napravio je kritičko izdanje Poljičkog statuta i Acte croatice Ivana Kukuljevića, sredio Krčelićevu korespondenciju i spise Stanka Vraza. Nakon sloma apsolutizma i vraćanja Ustava godine 1860. hrvatski je Sabor pristupio osnivanju Svečilišta. Uz glavnog pobornika Josipa Jurja Strossmayera i Matija Mesić je mnogo pridonio tom osnivanju. Izabran je za prvog rektora Sveučilišta, koje je svečano otvoreno potkraj listopada 1874. govorom bana Ivana Mažuranića. Uz pedagoški rad Matija Mesić se i dalje bavio znanstvenim proučavanjem hrvatske povijesti. Prvi je obradio cijela poglavlja i epohe, sistematizirajući tako golemu građu. Njegov je doprinos hrvatskoj povijesnoj znanosti neprocjenjiv, jer se upravo Mesićevom zaslugom sačuvalo mnoštvo dokumenata iz naše starije povijesti. Za Akademijin Rad napisao je niz rasprava: O banovanju Petra Berislavića, O plemenu Berislavića, U slavu tisućgodišnjice krunidbe kralja Dmitra Zvonimira... No, njegovim se glavnim djelom smatra Život Nikole Zrinskog, nastao 1866., dotad najopsežniji i najkritičnije obrađen životopis u hrvatskoj povijesnoj literaturi. Mesićev život i rad opisao je i ocijenio njegov najbolji učenik Tadija Smičiklas, koji ga je i naslijedio na Sveučilištu kao profesor hrvatske povijesti. http://www.index.hr/forum/default.aspx?q=t&idf=17&idt=109143&p=1 http://vijesti.hrt.hr/vijesti//images/mes.jpg http://vijesti.hrt.hr/vijesti/ShowArticles.aspx?ArticleId=22276 |
- 23:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV 18.02.
|
1358. citat /jutarnji/: - Moćni hrvatsko-ugarski kralj Ludovik I. nametnuo je Veneciji mir, potpisan 18. veljače 1358. u Zadru, kojim je cijela istočna obala Jadrana potpala pod njegovu vlast. Time je Hrvatsko kraljevstvo ponovno ujedinjeno na prostoru od Mure i Drave do njegovih primorskih krajeva. Ulazak Ludovika u Zadar prikazuje škrinja sv. Šimuna, najljepši spomenik srednjovjekovnog zlatarstva u Hrvatskoj. te 1358. ludovik I. je zadarskim mirom zagospodario krajevima od kvarnera do drača, osim teritorija dubrovačke republike. naime, nakon 130 godina što povremene, što stalne mletačke dominacije nad dubrovnikom, odbačen je njezin suverenitet. posebnim ugovorom sklopljenim u višegradu (ugarska), dubrovnik je u sklopu dalmacije (kraljevstva dalmacije) samo prišao pod zaštitu hrvatsko-ugarske krune (godišnji danak slobode je uz neke druge obveze bio 500 dukata godišnje), gdje će ostati do 1526. obečanje krune je bila zaštita svih dubrovačkiih prava i imovine na kopnu i na moru uz pravo slobodne trgovine. 1745. talijanski fizičar, kojemu pripada zasluga jednog od osnivača elektrostatike bio je alesandro giuseppe antonio anastasio volta, koji se rodio 18. veljače 1745. u talijanskom gradiću como; tamo je završio i temeljno obrazovanje, dok je studij prava nastavio u isusovačkom kolegiju što je bilo u suprotnosti s njegovim osobnim željama - elektricitetom, za koje se konačno i opredijelio; profesura u pavii, a potom počasno članstvo u royal society club u londonu samo su etape njegovog profesionalnog uspona; voltu su zaokupljali eksperimenti: statični elektricitet i njegov elektrophor, izum iz 1775., te otkriće metana, plina u fazi preokupacije kemijom plinova, 1777.; istraživanje elektrostatike je 1800. dovelo do izuma preteče današnje baterije: voltin elektrostatički stup ili izvor električne struje. po njegovom imenu je (70 godina nakon smrti) nazvana električna jedinica za napon - volta. napoleon ga je uzdigao na titulu grofa, 1810. umro je u rodnom gradu 1827. tamo je danas muzej imenom templo voltiano s njegovim originalnim instrumentima. 1546. Martin Luther njemački teološki i vjerski reformator, začetnik protestantske reformacije, umro je 18. veljače 1546. o njemu sam pisala: OVDJE OVDJE 1564. Michelangelo di Lodovico Buonarroti Simoni (Caprese Michelangelo, 6. ožujak 1475. - Rim, 18. veljače 1564.) je bio renesansni slikar, arhitekt i pjesnik /http://hr.wikipedia.org/wiki/Michelangelo_Buonarroti/ "najveći umjetnik svih vremena", ili "daleko najveći među velikima" - "masterpiece" (g. vasari: "život umjetnika), rođen u današnjoj pokrajini toskani, malom mjestu caprese, 6. travnja, 1475. godine. umro je u rimu, 18. veljače 1546. sam je za sebe govorio da je 'sin firence'. "genije božanskog nadahnuća", michelangelo, je za sebe govorio da je kipar iako je ostao najpoznatiji po slikarskim djelima. o njemu sam pisala opširno na drugoj temi: OVDJE i tekst s neta |
- 23:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV 17.02.
- 23:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV 16.02.
|
1827. U Zagrebu je 16. veljače 1827. umro biskup Maksimilijan Vrhovec, središnja ličnost pretpreporoditeljskoga doba. Vrhovec se zauzimao za ujedinjenje hrvatskih zemalja te štitio materinski jezik osnivanjem tiskare koja je izdavala brojne knjige na hrvatskom jeziku. Uredio je i park Maksimir koji i danas plijeni svojom ljepotom. /jutarnji/ o vrhovcu sam zapisala 23. studenog u povodu rođenja 1829. prva hrvatska glazbena škola osnovana je u zagrebu 16. veljače 1829. njezinim osnivačem smatra se gitaristički virtuoz ivan padovec. zajedno sa svojim učenicima i zaljubljenicima u glazbu najprije je 16. veljače 1824. osnovao glazbeno društvo koje je malo kasnije priredilo i prvi javni koncert. entuzijazam potaknut zagrebačkom glazenom tradicijom početka 19. stoljeća i očita potreba osnivanja regularne školske ustanove koja će formirati buduće glazbenike mnogih hrvatskih orkestara, zborova i društava koje njeguju folklora, rezultirat će glazbenom školom, prvom stalnom ustanovom za glazbenu naobrazbu u hrvatskoj. 1963. Na današnji dan,1963 godine umro je Mijo Mirković, književnik poznat svima pod pseudonimu Mate Balota. Pisao je na čakavštini poeziju u kojoj je obradjivao socijalnu tematiku uglavnom.Njegov opor i malo tvrdi stil nije ništa drugo, nego produkt njegova siromašnog djetinjstva u Istri "Nikad ti nisan zapiva pod tvojin balkunom cviće i facolić mi mlada nisi slala i znaka ,da znaš za me nisi mi dala Nikad se mi nećemo pokriti s jenin lancunom..." |
- 23:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV 15.02.
|
1753. Prema legendi, u Zagrebu je 15. veljače 1573. pogubljen Ambroz Gubec, poznatiji pod imenom Matija, vođa neuspjele seljačke bune protiv feudalnog nasilja. Prema nekim zapisima, krvnici su ga vodili gradom i mučili, a zatim okrunili užarenom krunom i raščetvorili. Seljački bunt platilo je glavom oko 3000 ljudi, a mnogi su za kaznu osakaćeni. /jutarnji/ pogledati raniji zapis 'seljačka buna' na str 28. 1564. talijanski matematičar, fizičar i astronom, galilei galileo, rodio se u pisi 15. veljače 1564. u povodu njegove smrti (arcetri kraj firence, 8. siječnja 1642., objavljen je ovaj tekst na strani 24. 1911. hrvatski pjesnik, dječji pisac, prevoditelj grigor vitez rođen je u selu kosovac pokraj nove gradiške, 15. veljače 1911. bio je po zanimanju učitelj, kasnije zaposlen u ministarstvu prosvjete, a još kasnije obavljao je uredničke poslove, osobito dječjih izdanja u izdavačkoj kući 'mladost'. vitez je bio i prevoditelj s ruskog, francuskog i slovenskog jezika i urednik nekoliko antologija, zbornika i dječijih listova. iako se okušao u poeziji za odrasle, prve su mu poetske zbirke bile ukalupljene u socrealističku struju s pragmatizmom u temama iz proživljenog rata i bez veće umjetničke sugestivnosti. dječija literatura, od poezije, igrokaza, priča, crtica, bajki ... afirmirala ga je isključivo kao dječjig pjesnika. više puta je nagrađivan, a njegove su dječje pjesme prevođene na gotovo sve europske jezike. njegov osebujni pristup donio je nove sadržaje, likove, motive, izvanuobičajne odnose u okruženju ... što je bila prekretnica u segmentu cjeline hrvatske lirike - dječjoj poeziji. --- Prije Drugog svjetskog rata bio je učitelj, a poslije je radio u Ministarstvu prosvjete i kao urednik u izdavačkoj kući Mladost. Pisao je poeziju za djecu i odrasle ("Sto vukova", "Kad bi drveće hodalo", "Gdje priče rastu"), a prevodio je s ruskog, francuskog i slovenskog jezika. Njegovom poezijom dominiraju jednostavne i neposredne lirske slike u tradiciji poetskog izraza Dobriše Cesarića. Stihovi skladni i muzikalni, a svojim je pjesmama zbog aktualnosti i duhovitih poanti osvojio široki krug čitatelja. Objavio je nekoliko poetskih zbirki među kojima se ističu: "Pjesme", "Naoružane ruže", "Povjerenje života" i "Kao lišće i trava". /Vikipedija/ 1874. 15. veljače 1874. godine u Gospiću je rođen Josip Bach, svestrani umjetnik, administrativac i organizator. Bach je kazališni velikan, koji je svojim znanjem, umjetničkom svestranošću i nadarenošću stvorio temelje modernom hrvatskom kazalištu. Nakon završetka Hrvatske dramatske škole odmah je angažiran i u nepune je četiri godine odigrao niz najrazličitijih uloga, pokazavši i zanimanje za režiju. Tada odlazi u Beč na jednogodišnju izobrazbu, gdje upoznaje tajne uzorne kazališne organizacije i administracije. Vrativši se iz Beča, posvetio se režiji kao prvi zagrebački profesionalni redatelj. No njegov se nemirni duh nije zadovoljio samo time. U međuvremenu obavlja poslove ravnatelja drame, otkriva mnoge pisce i otvara put prema karijeri velikom broju nadarenih glumaca i redatelja kojima kao nastavnik na glumačkoj školi prenosi svoja bogata iskustva. Zbog nesporazuma s Miroslavom Krležom Josip Bach bio je više od pola stoljeća prešućivan, a njegov rad omalovažavan. preneseni tekst |
- 23:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV 14.02.
|
1923. 'naše malo misto' splitski novinar, kroničar i satiričar miljenko smoje, rođen je na današnji dan, 14. veljače 1923.osim što je ugodnim neoficijelnim i svakodnevno životnim tekstovima punio stranice dnevnika 'slobodna dalmacija', rado čitani tekstovi miljenka smoje i u formi putopisa i satiričnog opisa malog čoveka i dalmatinskih 'malih' i 'velih' mista, objedinjeni su u formi romana. nedavna repriza istoimenih serija požnjela su isto zanimanje auditorija (tv gledatelja) kao i u vrijeme premijernog predstavljanja. i bez obrira na vremensku distancu radnje, smoje govori o mentalitetu ljudi koje ne mogu promijeniti nužne političke promjene, skupi stanovi, automobili, vikendice ili odjeća poznatih svjetskih marki, jer ostaju bez obzira na sve - samo dalmatinci. 1899. hrvatski dirigent, glazbeni urednik dubrovačkog fetivala (između ostalih mnogobrojnih zaduženja) lovro pl. matačić, rođen je na sušaku 14. veljače 1899. njegovu biografiju je opisala suhoparni prikazom vikipedija, temeljitije je to urađeno u monografiji "libertas" u oivodu 40. obljetnice dubrovačkih ljetnih igara. tu je matačić zauzeo zasluženo mjesto, jer je "uspio ostvariti sa suvremenim instrumentima i verdijevskim lokalnim solistima" neke od čarobnih i neobično stilskih izvedbi starijih glazbenih remek djela. a ovo je zapisano u vikipediji: U Beču je studirao glasovir, orgulje i dirigiranje. Umjetničku karijeru započeo je kao korepetitor Opere u Kölnu, a zatim je dirigirao u Osijeku, Novom Sadu, Ljubljani, Beogradu, Rigi i Zagrebu. Godine 1933. ravnao je Bečkim simfoničarima, a 1939. u Parizu je postavio "Borisa Godunova". Nakon Drugog svjetskog rata djelovao je u Operama Skoplja, Rijeke i Ljubljane. Godine 1954. nastavio je međunarodnu karijeru (Dresden, Monako, Tokio, Beč, Rim, Berlin), a 1970. godine postao je šef dirigent Zagrebačke filharmonije. Najveći je hrvatski dirigent svih vremena, jedan od svjetski najštovanijih tumača Wagnerove i Brucknerove glazbe. U međuratnom razdoblju praizveo je niz djela naših autora. Privatno se bavio i pedagoškim radom, povremeno skladao (orkestralno djelo "Balada konfrontacija"). Ostavio je zakladu "Lovro i Lilly Matačić" koja pomaže mladim dirigentima. istina, nigdje se ovdje ne spominju 'dubrovačke ljetne igre', a ja mu baš zbog toga, dajem ovdje mjesto s posebnim poštovanjem. 1571. firentinski umjetnik, zlatar, medaljar, filigranist 16. stoljeća u doba baroka benvenuto cellini, umro je 14. veljače 1571. njegovo poprsje je i danas u firenzi na ponte vechiu, iako je malobrojno sačuvanom ostavštinom zadužio talijansku i svjetsku baštinu. ono po čemu će svatko prepoznati cellinijev rad je čuvena solijera u zlatu izrađena za francesca I. francuskog kralja (u vrijem dok je bio privatni zlatar i medaljer cosima medicija) Radio je u Firenci, Rimu i Parizu kao dvorski zlatar Cosima Medicija, papa i francuskog kralja Francoisea I. U djelu "Moj život" opisao je svoj buran život ispunjen ubojstvima, krađama, zavišću, bježanjem iz grada u grad i dugogodišnjim tamnovanjem, koje je važno kao dokumentacija za kulturu renesanse. Majstor je sitnih zlatarskih predmeta od kojih se malo sačuvalo. Harmonično spajanje likova i ukras čine ga prvim zlatarom njegova doba. Bavio se medaljastvom i izrađivao matrice za kovani novac. /Vikipedija/ meni je ostala u sijećanju cellinijeva skulptura na javnom trgu (loggia dei lanzi) u firenzi perzeja u bronci s minervinom glavom. 1779. james cook, engleski pomorac i istraživač umro je 14. veljače 1779. obavio je tri velika istraživačka poduhvata i otkrio do tad nepoznate zemlje i morske prolaze. o njemu sam pisala u povodu rođenja, na str. 4. |
- 23:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV 13.02.
|
13. 02. 1945. Dresden Dresden (lužičkosrpski: Drježdźany; izvedenica od starolužičkosrpskog Drežďany za stanovnike močvara, odnosno bjelogoričnih šuma na močvarnim riječnim obalama; češki / hrvatski i općeslavenski naziv: Drážďany / Dražđane) je glavni grad njemačke savezne države Saske. Smjestio se sjeverozapadno od pobrđa Elbsandstein te sjeveroistočno od Rudne gore, na prijelazu gornjega u srednji tok rijeke Labe u Dresdenskom proširenju doline Labe. Sa nepunih pola milijuna stanovnika, odnosno gotovo 1,2 milijuna računajući cjelokupnu gradsku aglomeraciju, Dresden je jedno od glavnih gradskih središta na istoku Njemačke. DresdenNaseljen još od kamenog doba, a prvi put službeno spomenut 1206. godine, Dresden se kroz svoju dugu povijest razvio u kneževsku i potom rezidenciju saskih kraljeva te stoljećima plijenio pažnju svojim arhitektonskim, kulturnim i umjetničkim sjajem. Kontroverzno bombardiranje Dresdena u Drugome svjetskom ratu /na današnji dan 13. veljače 1945./ i 40-ak godina u sklopu DDR-a dramatično su promijenili izgled grada. Od ponovnog njemačkog ujedinjenja Dresden je značajno kulturno, gospodarsko i političko središte istočnoga dijela Njemačke. Osim toga on je i sastavni dio metropolitanskog područja Saski trokut koje broji više od 3,2 milijuna stanovnika. vikipedija 1787. dubrovački i svjetski znanstvenik, matematičar, astronom, geodet, fizičar i filozof, isusovac, ruđer josip bošković umro je u milanu 13. veljače 1787. životopis ruđera josipa boškovića nije nepoznanica i ono što spada u oficijelnu biografiju jednostavno se može naći na netu. zato ja ne pišem klasičnu biografiju (iako ću preuzeti i poneki dio iz ove ili druge standardizirane), već raspravljam pitanje, bolje kazati tvrdnje nekih diskutanata s foruma (index.hr) srpske provenijencije o tome, je li ruđer bošković bio srbin. dakle on, ruđe (rugierius, josephus boscovic u matičnoj knjizi krštenih; ruggerio giuseppe boscovic u djelima na talijanskom jeziku; roger joseph boscovic na francuskom), rođen je u dubrovniku, 26. svibnja 1711. godine, što samo po sebi ne bi ništa govorilo o njegovoj nacionalnosti, kao ni činjenica da je kršten kako stoji: "ljeta gospodnjeg 1711. dana 26. svibnja ja marin caroli župnik i sakrista krstio sam dijete rođeno 18. dana istoga od supruga nikole boškovića i pavle pokojnog bartolomea bettere, kojem je djetetu umjesto dominika bettere njegovog brata, i senta, supruga g. vincentija m. volati". dakle rođen je u nekadašnjoj ulici provaljenoj, koja se danas zove ulica ruđera boškovića. boškovićev otac nikola došao je u dubrovnik iz hercegovine kao maloljetni dječak za 'šegrta' (pomoćnika) trgovcu radi gleđeviću. orahov do, rodno mjesto ruđina oca, jedno je malo hercegovačko selo ponad naselja slano u dubrovačkom primorju, tik uz današnju granicu rh, a ondašnju granicu dubrovačke republike. selo je i 'danas' nastanjeno katoličkim življem. nema razloga vjerovati da nije bio isti sastav stanovništva toga malog siromašnog mjesta u ljutom kršu i prije 300 i više godina, kao uostalom i u drugim dijelovima zapadne hercegovine. malo je nikola bošković ostao u dubrovniku, tek toliko da svikne na drugačiju čeljad, pa koliko toliko i na posao, jer ga je gleđević ubrzo (svakako u statusu šegrta) poveo sa sobom u dubrovačku koloniju u novom pazaru u srbiji. tamo je odrastao, naradio se, obolio i na pragu starosti vratio se u dubrovnik. arhivski dokumenti iz 1690. daju dosta informacija o nikoli boškoviću kao čovjeku prijeke naravi kojima se bavilo sudsko vijeće republike u nekoliko navrata. po svemu sudeći nikola bošković vratio se u dubrovnik poslije velikog potresa 1677., ali koliko poslije, ne zna se. ono što se pretpostavlja za njega, usporedbom s drugim nekim slučajevima, moglo je biti u vrijeme kad se grad još nije ni približno oporavio od strašnog udesa koji je prorijedio stanovništvo i ostavio sirote i beskućnike. to je bilo i doba kad se iz redova bratovština stvaralo novo plemstvo, da bi se kako-tako održala aristokratska republika. svakako bošković nije primljen u redove senatora, iako je biološki minimum vlasteoskih obitelji tih godina dosegao demografsko dno. no to je bio i izravan povod njegove ženidbe, tj. udaje mlade sedamnaestogodišnje pavle, kćeri republičkog povjerenika bartolomea bettere za jednog osrednje imućnog obrtnika, stara i bolesna. u nedostatku odgovarajućih ženika, republika je oslobodila obveze međusobne (odgovarajuće) ženidbe i udaje samo između plemstvo, pa iz toga doba datiraju mnogi miješani brakovi plemstva i građanstva. tako je nikola bošković postao vlastelinski zet i to u uglednoj obitelji bettera, koja je republiku zadužila poduzetništvom i obnovom nakon katastrofe. želim samo kazati kako ženidbom nije ušao u neku sirotinjsku obitelj. mlada pavle bila je profinjena i za svoje vrijeme vrlo obrazovana djevojka (kao i ostale joj dvije sestre, koja se je služila latinskim jezikom). od koje je bolesti bošković bolovao nije poznato, nigdje se ne spominje. to je ostala tajna u obitelji koju ni jednom riječi ne spominju ni u privatnim pismima (sačuvanim) između anice i ruđera tijekom dugih godina. ono što se može razabrati iz te prepiske je sumorna atmosfera doma u kojoj je fizički dotrajavao njihov otac. iako star (za ondašnje pojmove, a osobito naspram mlađahnoj ženi) nikola bošković je bio otac osmero djece, od kojih je pet rođeno dok je ozbiljno bolovao (dvije sestre su nosile ime marija: jedna se je udala od 13 godina i to je jedino boškovićevo dijete koje je zasnovalo vlastitu obitelj; druga marija je postala dumna (časna sestra), te petero braće: božo koji je ostao s roditeljima, bartul, isusovac, ivan-dominik, dominikanac, petar je izvršio suicid, marko je umro u djetinjoj dobi i ruđer, isusovac, te najmlađa kći anica, koja je ostala uz majku (pavle bettera-bošković umrla je navršivši 100 godina). truhelka, koji je pisao o boškoviću («boškovićeva vita domestica») ili samo oni koji su njegove zabilješke tako iščitali (s. stojan: 'anica bošković', dubrovnik, hazu, 1999., str. 20), kalkuliraju da je nikola možda umro na sličan način kao i ruđer od patološke potištenosti, paranoidnih ideja na koja je došla i fizička bolest. da je nešto od toga bilo u genima može se zaključiti i po petrovom samoubojstvu u 23. godini života. zato njegova bolest ovijena velom šutnje ostavlja prostora svakojakim zaključcima. gdje su se rodila ostala boškovićeva djeca, nije poznato, jer najpoznatiji od njih ruđer i anica rođeni su u gradu u popaljenoj ulici, koja se strmo penje prema zidinama. iako nije bila u prvom redu kuća na stradunu bila mu je nadomak, pa s dvije funjestre (prozora) ili s balkona moglo se vidjeti stradun. bošković ju je kupio na dražbi 27. studenog 1705. i u nju uselio sa suprugom i petero djece. poznato je da su imali na 'konalu' jednu dosta oronulu kuću u kojoj su provodili dosta vremena, a to se doznaje iz prije spomenute prepiske anice s bratom ruđom. ruđer je bio đak isusovačke gimnazije 'na jezuitima' (jezuitska crkva) kao većina trgovačke djece, koju je napustio kao navršeni trinaestogodišnjak, kad je otpravljen iz kuće na daljnje obrazovanje u rim u onda čuveni collegium romanum. po završetku studija, djelovao je kao profesor matematike na studiju filozofije istog kolegija skoro dvadeset godina (1740-1760); na sveučilištu u pavii sljedećih pet godina, a na dvorskim školama u milanu još tri godine. ravnateljem optike francuske ratne mornarice ostaje osam godine od 1774-1782., kako navodi ivica martinović poznati boškovićolog ('ruđer bošković između marsa i venere', 2003. str. 18-19): »posljednji je u znamenitom nizu isusovačkih polihistora i središnja figura u rimskom krugu hrvatskih latinista. napisao je dvije statičke ekspertize o pukotinama na kupoli bazilike sv. petra (…) u razdoblju 1750-1752 s ch. maireom izmjerio duljinu stupnja meridijana rim-rimini i prikupio astronomske podatke za izradu prvog astronomskog zemljovida crkvene države, 1755. utemeljio zvjezdarnicu u breri (1765)». o stručnim i znanstvenim radovima ruđera boškovića ne mogu baš puno kazati broje se na više desetina, mogu samo prenijeti o tome nečiji tekst: najvažnija djela ruđera boškovića: trigonometriae sphaericae constructio (1737.); de aurora boreali (1738.); de novo telescopii usu ad objecta coelestia determinanda (1739.); de circulis oscillatorigus (1740.); de natura et usu infinitorum et infinite parvorum (1741.); de inaequalitate gravitatis in diversis terrae locis (1741); de annusi fixarum aberrationibus (1742.); problema mecanicum de solido maximae attractionis (1743.); de viribus vivis (1745.); de aestu maris (1747.); de lumine (1748.) i theoria philosophiae naturalis redacta ad unicam legem virium in natura existentium (1758.). neke od njih sam imala u rukama, jer se čuvaju u dubrovniku. this graph was since 1763 called the boskovic curve (curva boscovichiana). bošković se okušao u nekoliko književnih vrsta, a prvijenac mu je bio dramski tekst pastirskih razgovora 'dialogo sull' aurora borale'. martinović piše da je ponajbolje svoje epigrame (a pisao je herojske poeme, spjevao i izdao niz prigodnica, ep) prepjevao je na talijanski jezik. «u posvetnici francuskom kralju luju xvi. pozdravio je slobodu američkog naroda 'philadelphia gaudet libera'» neizdana boškovićeva djela danas su u berkeleyu – 'bancroft library', ca, usa. Zbogom, more! (1762) Zbogom pučinski vali, granati, koralji, školjke! Pozdravljam jegulje kret, ljuskononosaca svijet. Zdravo Nereja kćeri! Tetido, zdravo s Doridom! Ne sviđa meni se val meku što zalijeva vlas. Zovu nas polja, brežuljci božice kojima glavu Krasi i zeleni list, kiti i gizdavi cvijet. Divit se nećemo njima; božica nama je ona Koja ih nadmaši sve kad i ne dotjera lik. (naslov originala: 'Un addio al mare', preveo i. martinović) ruđer (ruđe) bošković bio je isusovac do ukinuća reda 1773., a svećenik nakon 1773., polihistor, pjesnik, putopisac i dramatičar. imao je i francusko državljanstvo. dubrovačku republiku je zadužio rješavanjem mnogih sporova koji su prijetili njezinoj samostalnosti. umro je usamljen i pun pesimizma, pomračena uma (što sam već spomenula, a njegova bolest se već prije primijetili njegovi suradnici), 13. veljače 1787., ali od apcesa pluća. dubrovnik se odužio svom sugrađaninu koji je kao raguseo proslavio njegovo ime ma nekomercijalnoj osnovi. tako je u zidu katedrale pohranjeno njegovo srce, o čemu svjedoči natpis u kamenu. spomenuta rodna ulica zove se njegovim imenom kao i veliki trg ispred jezuita. ruđerova skulptura, rad ivana meštrovića i zaštitni znak instituta "ruđer bošković" hrvatska mu je odala počast 'institutom ruđer bošković' znanstveno istraživačkim centrom u zagrebu, ali i nazivom školskih ustanova. jedan krater na mjesecu promjera 46 km i dubine 1770 m nosi njegovo ime. --- Umro Franjo Rački 13. veljače - Na području povijesne znanosti, a i u javnom i političkom životu grada Zagreba i Hrvatske, Franjo Rački jedan je od najvažnijih ljudi 19. stoljeća. Rođen je u Fužinama u Gorskom kotaru 25. studenoga 1828. Školuje se u rodnome mjestu, zatim gimnaziju polazi u Rijeci i Varaždinu, a nakon završene gimnazije odlazi u senjsko sjemenište. Zatim u Beču studira teologiju. Ondje upoznaje Josipa Jurja Strossmayera s kojim ga do smrti veže nerazdruživo prijateljstvo. Godine 1852. zaredio se u Senju, a od 1857. predaje crkvenu povijest i kanonsko pravo na senjskome sjemeništu. Rački je u mladosti prihvatio ideje ilirskog pokreta, a nakon sloma revolucije 1848. i nakon uvođenja Bachova apsolutizma, zastupa ideju o južnoslavenskoj uzajamnosti, kao zajedničkom nastojanju susjednih južnoslavenskih naroda da se oslobode dominacije Pešte, Beča, Italije i Carigrada. Svoj povijesni rad Rački je počeo prikupljajući glagoljske listine po otocima te objavljujući djela o glagoljskoj crkvenoj književnosti i djelovanju Ćirila i Metoda. Na poticaj biskupa Strosssmayera i Ivana Kukuljevića godine 1857. otišao je u Rim kako bi se kao kanonik Zbora Svetog Jeronima posvetio proučavanju narodne povijesti. U Italiji pronalazi dragocjene izvore s pomoću kojih će postaviti temelje hrvatske medievalistike. Nakon pada Bachova apsolutizma vraća se kući 1860. te se počinje baviti politikom. U promijenjenim političkim uvjetima postaje jedan od prvaka Narodne stranke boreći se za što veću hrvatsku autonomiju i boreći se protiv ovisnosti o Beču i Pešti. Prihvaća također i dužnost školskoga nadzornika te pokreće list Književnik, prvi hrvatski znanstveni časopis za povijest i jezik, a zatim politička kulturna glasila Pozor, Obzor i Vienac. Istodobno piše niz znanstvenih djela. Velike kulture i erudicije, ali i energije, Rački će podnijeti najveći teret ostvarenja i osnivanja važnih kulturnih ustanova, kao što su Akademija, tada nazvana Jugoslavenska i Sveučilište u Zagrebu. Od dana osnivanja Rački je punih dvadeset godina predvodio Akademiju i kao njezin prvi čovjek stvorio je temelje njezina znanstvenoga rada. Pokrenuo je časopise Rad i Starine, potaknuo osnivanje knjižnice, arhiva i početak stvaranja velika Akademijina Rječnika. Odlučnu riječ imao je u Akademiji sve do smrti 13. veljače 1894. Iako je bio crkveni velikodostojnik, jednako kao i glavni mecena Akademije Strossmayer, Rački je rad Akademije usmjerio svjetovnim, humanističkim i prirodnim znanostima, stvorivši temelje najvažnije akademske ustanove u jugoistočnoj Europi. |
- 23:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV 12.02.
|
1809. Američki predsjednik Abraham Lincoln, rođen 12. veljače 1809., stekao je povijesnu zaslugu što je ukinuo sramotno ropstvo i očuvao jedinstvo SAD-a. Poslije pobjede nad odcijepljenim Jugom smirivao je razbuktale strasti i osvetu čime je još više pridonio ujedinjenju dotad nesložne nacije. U danima slavlja 1865. Lincolnov je život prekinuo besmislen hitac jednog južnjačkog fanatika. /Jutarnji/ usporedbe gornji tekst prenosim bez intervencije upravo iz razloga što je abraham lincoln stekao zaslugu kao američki predsjednik koji je u 19. stoljeću ukinuo ropstvo. riječ je o jednoj zanimljivoj usporedbi, koju na ovom mjestu navodim: - dubrovačka republika je već 1416. ili skoro 400 godina prije amerike ukinula trgovinu robljem; - u vrijeme kad je kristofor kolumbo otkrio ameriku (12. listopada 1492.), dubrovačke je republika već imala svoj civilizacijski uspon poznat kao 'zlatni vijek dubrovnika'. naime, između 1436 i 1438. država je imala javnu vodovodnu mrežu, ne samo u dubrovniku (fontana onofria de la cave: velika, 1438; mala, 1440), već je vodovod došao i do mjesta trsteno (danas poznat kao arboretum). --- u povodu rođendana Abrahama Lincolna, napisa' ću jednu zanimljivost. Ako, doli napisano, ne odgovara ovon foju, slobodno isteri do kapi. Abraham Lincoln je izabran u Congres godine 1846. John F. Kennedy je izabran u Congres godine 1946. Abraham Lincoln je izabran za predsjednika Merike godine 1860. John F. Kennedy je izabran za predsjednika Merike godine 1960. Imena Lincoln i Kennedy su napisana sa 7 fonema iliti slova. Obadvojica predsjednika su bili borci za ljudska prava. Obadvojici predsjednika žene su izgubile dite za vrime stanovanja u Biloj kući. Oba predsjednika su ubijena u petak. Oba predsjednika su pogođena u glavu. Lincoln sekretarica se prezivala Kennedy. Kennedy sekretarica se prezivala Lincoln. Oba predsjednika su ubijena od ruke Južnjaka. Oba predsjednika su zamjenili predsjednici imena Johnson. Andrew Johnson, koji je zaminija Lincolna, rođen je 1808. Lyndon Johnson, koji je zaminija Kennedya, rođen je 1908. John Wilkes Booth, koji je ubija Lincolna, rođen je 1839. Lee Harvey Oswald, koji je ubija Kennedya, rođen je 1939. Obadvojica su poznata po tome ča imaju 3 imena. Obadvojica u svojin imenima imaju 15 slova. Lincoln je ubijen u kazalištu imena Ford. Kennedy je ubijen u autu imena Lincoln. J.W.Booth je biža' iz kazališta i uhvačen je u skladištu. L.H.Oswald je biža' iz skladišta i uhvačen je u kazalištu. Booth i Oswald su ubijeni prije suđenja. I na kraju: Šetemanu dan prije ubistva Lincoln je bija u gradu Monroe, Maryland. Šetemanu dan prije ubistva Kennedy je bija s Marilyn Monroe. More li ki 'vo objasniti? 1809. Gotovo je nemoguće pretjerati u isticanju važnosti sveukupnog Darwinova djela i njegovog utjecaja na civilizaciju i misao Zapada. Njegov “Postanak vrsta” (1859) bio je predmetom proučavanja i sporenja u proteklih 140 godina a bit će to sigurno i u budućnosti. Može se iznijeti mnogo dokaza da u moderno doba nije nitko tako duboko utjecao na ljudsku misao i na svjetonazor, na prirodnu znanost i sociologiju, na filozofiju, teologiju, pravo i književnost, na shvaćanje ljudskog društva i čovjekova mjesta u svijetu - kao Charles Darwin. /iz predgovora u knjizi 'Charles Darwin"/ britanski znanstvenik, utemeljitelj modernoj teoriji evolucije i razvijanja razvijanja svih oblika života tek procesom prirodne selekcije, charles robert darwin, rodio se 12. veljače 1809. potjecao je iz imučne obitelji engleske srednje klase. najprije je želio biti liječnik, ali je otjeran sa sveučilišta. drugo opredjeljenje za protestanskog svećenika počelo je uspješno dok nije došao u dodir s onodobno poznatim ljudima s područja geologije, odnosno prirodnih znanosti, koji su slučajno preusmjerili njegov profesionalni život u posve drugom pravcu. Nakon završenog studija na Cambridgeu 1831. godine u svojoj dvadesetdrugoj godini Darwin se, uglavnom na Henslow nagovor, ukrcao na brod HMS Beagle i pridružio se ekipi prirodoslovaca na znanstvenom putovanju po svijetu. Darwin je na tom putovanju dobio priliku da promatra geološke formacije koje su pronađene na različitim kontinentima i otocima kao i velik broj fosila i organizama. U svojim geološkim opservacijama Darwina je najviše impresionirao učinak koji su imale prirodne sile na zemljinu površinu. U to doba većina geologa zastupala je teoriju kako su pojedine vrste životinjskog i biljnog svijeta nastajale nezavisno jedna od druge, te da je svaka prošla kreacija uništena iznenadnom katastrofom, kao što je npr. potres ili svijanje zemljine površine. Prema toj teoriji posljednja katastrofa bila je ona povezana s Noinom arkom koja je izbrisala sve životne oblike osim onih koji su se ukrcali u Noinu arku. Ostali primjerci životnih oblika postali su fosili. Prema tom gledištu vrste, kreirane neovisno jedna od druge, nisu bile u mogućnosti mutirati što ih je činilo nepromjenjivim za sva vremena. revolucionarni preokret u dotad uvriježenom (iako naprednom mišljenju), izazvala je darwinova teorija na kojoj je radio 22 godine i u tijeku putovanja, a osobito nakon pvratka 1836. svoju teoriju o podrijetlu vrsta tiskao je najprije u novinama, a kao cjelovito djelo objavljena je 1859. godine pod naslovom 'postanak vrsta'. darwinova knjiga je zaprepastila svijet, ali se je cijela naklada prodala istoga dana i odmah je tiskano vovih 6 izdanja. bio je osporavan od znanstvenika, ali je najveće osporavanje teorije o postanku vrsta darwin doživio od crkve, jer je njegova teorija rušila biblijski mit o stvaranju svijeta i bila izravnim atakom na boga. Važnost Darwinova rada prepoznali su njegovi suvremenici te je Darwin izbaran u Kraljevsko društvo (Royal Society) 1839. godine i u Francusku akademiju znanosti (1878.). Odana mu je počast i mjestom pokopa u Westminster opatiji, nakon što je 19. travnja 1882. preminuo u mjestu Downe, grofovija Kent. (izvor) 1876. PRVI PATENT Pionir hrvatske telegrafije Ličanin Ferdinand Kovačević 12. veljače 1876. patentirao je pronalazak tzv. Dupleks veze koja je omogućila da se Morzeovi znakovi istodobno odašilju jednim vodom u suprotnim smjerovima. Patentna isprava, izdana u Beču pod brojem 4353, smatra se prvom u povijesti hrvatskog izumiteljstva. /jutarnji/ |
- 23:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV 11.02.
|
1858. Djevojčica Bernarde Soubirous 11. veljače 1858. prvi je put posvjedočila da joj se u špilji blizu francuskog gradića Lourdesa ukazala Majka Božja. Mjesto ukazanja na kojem je 1876. sagrađena bazilika danas godišnje posjeti oko 5 milijuna hodočasnika. Bernarde je provela život kao redovnica u molitvi, a 1933. proglašena je sveticom. /jutarnji/ 1877. dramatičar, pripovjedač, esejist, kritičar, klasični filolog, lektor i dramaturg hnk u zagrebu milan ogrizović, rodio se u senju 11. veljače (negdje piše i 12. veljače) 1877. doktoriravši na pavićevu prijevodu 'razgovora ugodnog' kašića miošića djeluje kao profesor na glumačkoj školi i dramamaturg je hnk od 1920. do smrti. kako je bio mobiliziran u I. svjetskom ratu, djelovao je i u beogradu kao urednik 'beogradskih novina'; aktivni član i zastupnik hsp. no neću ovdje o njegovom dosta opsežnom književnom radu: od prvih pjesničkih uradaka, satiričkih tekstova, komedijama, novelama, libretima opera i uopće radu koji je nekako bio podređen kazalištu. međutim dramska ogrizovićeva etapa okrunjena je'hasanaginicom' dramom u 3 čina, praizvedenom u hnk 1909., a koje je jedno od najizvođenijih djela naših pozornica aktualna i danas. možda su uprovo zahvaljujući njoj u sjeni ostala druga njegova postignuća. koristeći se poznatom folklornom baladom kao predloškom *) s kombinacijom stihova i proze, ogrizović je oblikovao kompleksno djelo "što u sebi sadrži elemente bogato ornamentiraog orijentalističkog igrokaza, larmoajantne neoromantične priče o prkletim ljubavnicima koji se sjedinjuju tek u smrti, simbolističke drame o čežnji za višim, onostranim iskustvima, društvene drame u kojoj se sučeljavaju hasanagičina aristokratska sustegnutost i hasanagin plebejski vitalizam i, napokon, političke drame koja je u hrvatskoj snažno odjeknula nakon praizvedbe što se vremenski poklopila s vrhuncem aneksijske krize i radićevim zagovaranjem 'živog hrvatskog prava na bosnu i hercegovinu' ... (boris senker). nastavlja se *) Asanaginica (iz "Splitskog rukopisa", u vlasnosti Srećka Dujma Karamana) Što se bili u gori zelenoj? al su snizi, al su labutovi? da su snizi, već bi okopnili, labutovi već bi poletzli: ni su snizi, nit su labutovi, nego čator age Asan age. On boluje u ranami Ijutim; oblazi ga majka i sestrica, a Ijubovca od stida ne mogla. hasanaginica hrvatska je usmena balada, koja je nastala između 1646. i 49. u Imotskoj krajini i prepričavala se s koljena na koljeno po Imotskom i okolini, postojeći tako u usmenom obliku, dok je nije zapisao 1774. godine talijanski putopisac i etnograf Alberto Fortis nazivajući je "morlačka balada" (morlačka = ilirička). Prvi je put objavljena u njegovoj knjizi "Put po Dalmaciji" u Mletcima. Od tog su se trenutka počeli nizati prijevodi ove pjesme na raznim svjetskim jezicima. Veliki umovi toga vremena kao Johann Wolfgang Goethe (1775.), Walter Scott (1798.), Aleksandar Sergejevič Puškin (1835.), Adam Mickiewicz (1841.) samo su neka od imena koja su prevodila "Asanaginicu". Za "Asanaginicu" se s pravom može reći da je jedna od najljepših i najzadivljujućih balada, koja je ikad nastala. ostaci hasanagine kule iako je nepoznato što je u baladi istinito, a što dodano kroz 130 godina usmenog prenošenja, ostaje činjenica da su glavni likovi balade uistinu postojali: "Asan Arapović - Asan-aga, vjerovatno graničar tadašnje bosanske države Asanaginica - Fatima Arapović (rođ. Pintorović), Asan-agina žena Beg Pintorović, brat Fatime Arapović u Imotskoj krajini, na mjestu odakle se u daljini naziru sjeverni visovi planine Biokovo (1762m). Radnja se zbiva u Vrdolu, današnjem Zagvozdu i Župi gdje je Asan-aga Arapović imao velika imanja. Temelji Asan-agine kule postoje i danas, kao i mjesto gdje je Asanagica sahranjena. Njen grob leži u blizini ruševina kule, kraj tri bunara odakle je zahvaćala vodu". 1852. bokeljski kapetan i brodovlasnik rodom iz prčnja ivo visin (1806-1868 ), na današnji dan, 11. veljače 1852. otisnuo se na put oko svijeta svojim brodom spledindo, koji je trajao neprekidno sedam godina. cijela je boka prepuna priča o slavnim ljudima, pomorcima, trgovcima, brodovlasnicima, kapetanima ili, pak, o velikim pomorskim podhvatima, nesrećama, starom bogatstvu i običajima. stare kamene kuće (danas jedva vidljive od novosagrađenih betonskih višekatnica koje su promijenile vizuru ubavih primorskih gradića) s bijelim ili zelenim persijanama još čuvaju dašak tih vremena u materijalnim ili samo u duhovnim uspomenama iz prebogate prošlosti svojih predaka koji su slavu i bogatstvo stjecali 'bateći' more i oceane. jedan od bokeljskih pomoraca s najvećom pomorskom aurom bio je kapetan ivo visin bokeljski hrvat (iako ćete naći na podatak da je bio slaven), koji je svjetsku slavu stekao svojom plovidbom, svojim vlastitim brodom preko svih mora svijeta. rođen je u primorskom bokeljskom mjestu prčanj, starom pomorskom gnijezdu slavnih pomoraca, 3. studenog 1806. njegova je pomorska karijera otpočela sa svega 12 godina na jedrenjacima, gdje je počeo ploviti kao "mali" (sluga, poslužnik). kaže se da je završio školsko pomorsko obrazovanje i da je u trstu stekao kapetanski naslov. poslije višegodišnje plovidbe i solidne zarade visin naručuje u riječkom brodogradilištu 1850. godine jedrenjak tipa brik (dva jarbola i križi jedara, dužina 30 m, nosivost 311 tona nosivosti, opremljen s dva topa prema onodobnom običaju opreme svih trgovačkih brodova), kod poznatog brodograditelja andrije zanona. priča se kako je brod dobio ime 'splendido', jer mu je vlasnik ugledavši ga, oduševljeno uskliknuo: splendido! na put je krenuo iz komercijalnih razloga i oni su bili poticajem da kroz tih 7 godina plovidbe prevali 100 tisuća morskih milja na putu oko svijeta. za svoj podvig visin je bio odlikovan viteškim križem prvog reda i počasnom zastavom "merito navali" (zaslužni pomorci) austrougarske monarhije te imenovan počasnim građaninom trsta. |
- 22:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV 10.02.
|
1890. ruski književnik, nobelovac, boris leonidovič pasternak, rodio se u moskvi 10. veljače 1890. Ruski književnik Boris Pasternak, rođen u Moskvi 10. veljače 1890., stekao je svjetski glas nezaboravnim romanom 'Doktor Živago'. Satkano od najljepših lirskih fragmenata na širokoj podlozi Oktobarske revolucije, to je djelo izazvalo tolik bijes sovjetskog režima da je Pasternak morao odbiti Nobelovu nagradu za književnost. /jutarnji/ pasternak je bio ruski pjesnik, romanopisac, novelist, koji se je u početku posvetio glazbi da bi se posve preorijentirao k' poeziji s vidljivim simbolističkim, a potom i futurističkim naklonostima. drži se kako je pasternak stvorio svoj vlastiti pjesnički stil: osobujne sintakse, eliptičnog jezika, neobičnih metafora i neočekivanih asocijacija. na tematiku 1. i 2. ruske revolucije pisao je poeme. ali je ipak u svjetskoj književnosi i običnom puku ostao poznat (manje po ' djetinjstvu ljuversove) po dramama na temu oktobrarske revolucije i romanu 'doktor živago' čemu je znatno doprinijela i ekranizacija, ali i rusko negiranje književnika. pasternac je bio i sjajni prevoditelj pa uz gruzinske pjesme tu su i njegovi prijevodi gethea i shakespearea. roman 'doktor živago' je po prvi put preveden i na hrvatski jezik, 2006., iako se prvi prijevod pasternakova romana na talijanski jezik dogodio iste 1957. godine. nobelovu nagradu pasternak nije primio. vidi: LINK 1674. hrvatski je jezikoslovac i leksikograf ivan belostenec (joannis bellosztenecz, ali između inih interpretacija prezimena i bellosztenëcz, kako piše na pretisku rječnika iz 1998., umro je u lepoglavi 10. veljače 1674. slici o pavlinu ivanu belostenecu, hrvatskom leksikografu i književniku podatke su pružili izvan domovine sačuvani ili poslije smrti nastali zapisi. tako se točno ne zna ni njegovo stvarno prezime, jer je i sam pisao na različite načine pa je u bibliografijama sačuvano više njihovih varijacija; ne zna se datum, ni točna godina ni mjesto rođenja pa se eliminacijom mnogorodnih podataka došlo do vjerojatnosti da je to bio varaždin između 1593/1595. nema potaka o autoru, djetinjstvu i ranoj mladosti prije stupanja u pavlinski red 1616. u lepoglavi. poznato je da je na studij filozofije pri bečkom jezuitskom kolegiju upisan 1618, a na teološke nauke u rimski collegium germanicum 1621., te da je prvu misu služio u lepoglavi 1627. belostanec je napredovao u redu od priora, kasnije definitor generalis i vicarius provincialis pavlinskog reda pa ga je služba vodila na razna područja pavlina posebno u istru. iako je pisao nabožnu poeziju, hrvatsku znanstvenu i kulturnu javnost zadužio je velikim dvojezičnim rječnikom poznatim kao gazofilacij gazophylacium, seu latino-illyiricorum onomatum aerarium (gazofilacij ili latinsko-ilirska riznica riječi); druga knjiga rječnika ima naslov gazophylacium illyrico-latinum. djelo je ostalo nedovršeno s oko 40.000 riječi na 2.000 stranica teksta. gazofilacij je važan i po tronarječnoj (kajkavsko-čakavsko-štokavskoj) jezičnoj koncepciji. rječnik su dovršili i za tisak priredili pavlini: orlović i mužar, a prvo izdanje objavljen je u zagrebu 1740. novo raritetno izdanje gazofilacija tiskano je krajem 90-tih 20. stoljeća čiji preslik hrbata imate na linku. |
- 22:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #
24.02.2007., subota
VREMEPLOV 9.02.
|
1881. ruski je književnik, romanopisac, novelist i publicist, fjodor mihajlovič dostojevski umro je u petrogradu, 9. veljače 1881. o dostojevskom sam pisala poljedati: u moskvi je, 11. studenoga 1821. rođen fjodor mihajlovič dostojevski, ruski književnik, romanopisac, novelist i publicist. jedan od najznačajnijiih ruskih pisaca i pripovjedača (romanopisaca) 19. stoljeća. živio je kao profesionalni pisac i publicist; bio je pripadnikom socijalističko-utopističkoga kruga; osuđen na smrt pa pomilovan 1849.; prognan u sibir gdje je proboravio deset godina. tijek njegova života ostavio je duboke brazde iskazane kroz njegovo stvaralaštvo, ali isto tako i nesumnjiv utjecaj na kasnija pokoljenja pisaca (primjerice, proust, camus ...). dostojevski obrađuje (za razliku od drugih ruskih pisaca) građansku sredinu; priče su mu pune zapleta u vrlo složenoj galeriji likova. obično su likovi savjest tadašnjeg društva, čije je djelovanje usmjereno protestu, traženju načina da se to društvo izmijeni ili, pak, teže njegovom posvemašnjem uništenju. u najpoznatija djela dostojevskoga i nezaobilaznu literaturu spadaju: braća karamazovi; zločin i kazna; idiot ... ili iz wikipedije 1573. na današnji dan, 9. veljače 1573. konačno je ugušena seljačka buna, zapravo, ustanak seljaka protiv franja tahija i stranih plemića. vođa pobune ambroz gubec kasnije prozvan matija zajedno s još nekoliko seljaka suprostavio se je caru, tahiju i plemićima na čijim su se okruzima nalazili. buna je počela krajem siječnja te iste godine. ostali pobunjenici su brzo ušutkani, ali ne i gupčevi pobunjenici. Gupčevi pobunjenici u Hrvatskom zagorju kod Stubičkih Toplica, koje je 9. veljače 1573. napala plemićka vojska pod vodstvom Gašpara Alapića. Iako su seljaci bili loše naoružani i bez konjaništva, pružili su tako žestok otpor, da se nije znalo tko će pobijediti sve dok feudalnoj vojsci nije stigla pomoć. matija gubec je uhićen i okrutno pogubljen na markovom trgu u zagrebu, 14. veljače 1573. seljačku bunu je u romanu opisao august šenoa. vikipedija fotografija: oton iveković 1935. U dvorcu Gredice pokraj Zaboka 9. veljače 1935. umro je Ksaver Šandor Gjalski, majstor hrvatskog književnog realizma. S nostalgijom je opisivao staro šljivarsko plemstvo, ali i oštro kritizirao građansko društvo korupcije i karijerizma. Razočaran Jugoslavijom, Gjalski se potkraj života politički vratio hrvatskom državotvorstvu. /jutarnji/ pogledati pod 'vremeplov, 6.02.' |
- 07:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV 8.02.
|
1587. škotska kraljica marija pogubljena je krvnikovom sjekirom, 8. veljače 1587. njezina polusestra elizabeta I. engleska kraljica držala ju je 19 godina u tamnici iz straha da joj katolička kraljica ne otme tron. legenda kazuje kako su se nakon pogubljenja marijine usne još 15 minuta micale u molitvi. 1879. Moreplovci su prvi otkrili da se lokalno vrijeme ne poklapa s onim u brodskom dnevniku. Sir Sandford Fleming zato je 8. veljače 1879. predložio podjelu svijeta na 24 vremenske zone. Već 1884. za nulti je meridijan odabran londonski Greenwich, a crta razgraničenja datuma postao je 180. meridijan na Pacifiku, gdje otočje Kiribati prvo slavi Novu godinu. /Jutarnji list/ 1828. francuski književnik, jedan od najznačajnijih predstavnika znanstvene fantastike jules verne, rodio se 8. veljače 1828. iako je pokušao stvarati kao dramatičar, svjetsku slavu je stekao utopijskim romanima za djecu i odrasle: 'pet tjedana u balonu', 'put oko svijeta za 80 dana' trilogijom: 'djeca kapetana granta'; 'dvadeset tisuća milja pod morma'; 'tajanstveni otok'. svojim je djelima verne otvarao poglede prema fantastičnom svijetu prirode koja su poslije potvrdila mnoga znastvena otkrića. tako je verne bio nešto poput vizionara budućnosti i popularizirao je nove i drugačije znanstvene poglede. link 1858. hrvatski prozaist - novelist, pjesnik i polemičar, diplomirani inžinjer šumarstva, josip kozarac, rođen je u vinkovcime, 8. veljače 1858. u književnost je potpunije uveo slavoniju i njezine probleme s osobitom pažnjom koju je posvetio njezinim društvenim i ekonomskim pitanjima, prodoru kapitalizma u slavonska sela i refleksije na patrijarhalni način života. idejni i unutrašnji (duševni) sukobi u ljudima u to prelomno doba bili su izvorom njegovog književnog opusa. kozarca smatraju programskim književnikom koji postavlja određenu temu i do kraja je rješava (primjerice, 'mrtvi kapitali' i dr). u novelama koje su nastale kao rezultat neposrednog života i tragične slavonske stvarnosti, kozarac snažno oslikava novo društveno stanje u kojoj su likovi zbunjeni i izgubljeni: 'slavonska šuma', 'tena', ... kozarac se također okušao u pjesništvu i kao pisac komedija. vidi! |
- 07:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV 7.02.
|
1752. dubrovački liječnik, književnik i prevoditelj đuro hidža - georgius higia, rođen je u dubrovniku 7. veljače 1752. pogledati! đuro hidža (georgius higgia), dubrovački pjesnik i prevoditelj, bolonjski student medicine i filozofije, umro je na današnji dan, 27. listopada 1833. u dubrovniku gdje se vratio nakon studija djelovao je kao liječnik, a osobito higijeničar. književni opus mu je mnogo veći od publiciranog pa je rukopisna baština ovog humaniste i (dijelom) petrarkiste u arhivima samostanske knjižnice mala braća i znanstvene knjižnice u dubrovniku. pisao je na 'svježem i sočnom narodnom govoru' (slavica stojan). iako je najviše nejgovih radova na hrvatskom, on je jednako pisao stihove i na talijanskom i latinskom jeziku. ista autorica zaključuje: "Hidžina poezija vezana je za ljude i događaje njegova vremena ... neujednačenih estetskih vrijednosti, ona se uzdiže iznad prosjeka hrvatske poezije ..." umro je u malom mjestu zaton kraj dubrovnika. pogledati! 1812. engleski pripovjedač i romanopisac, pripadnik viktorijanske ere engleske književnosti, zanimljiva ličnost koja je proživjela težak životni put koji je našao odraz u njegovim djelima, charles dickens, rodio se 7. veljače 1812. rođen, a kao pisac plodan u razdoblju privrednog razvitka engleske 19. stoljeća, sve negativnosti koje je uz boljitak donijelo to doba, dickens je koristio u svojim književnim djelima. "Iscrpnija stilska tehnika opisa pejzaža, gradske periferije, obiteljskih interieura te samih likova, a zatim širi sociološki interes za život ljudi, bili su vrlo izraziti faktori Dickensova stvaralaštva, koji su ne samo u Englesoj nego i u evropskim književnostima izvšili znatno jačanje tendencije u smjeru novih književnih pravaca realizma i naturalizma" (tvrtko čubelić). u prvom svom djelu,a u humorističoj maniri, dickens je oslikao englesko društvo prije industrijalizacije ('posmrtni spisi picwickova kluba'), ali svjetska slava pripala mu je s djelima 'oliwer twist', 'david copperfield' i 'veliko očekivanje', posvećenih prikazu života i razvoju dječaka. razumjevanje dječje psihe i poniranje u nju do neslućenih dubina uz topli i nenamješteni humanizam stvorili su zaokruženu poetičnu sliku uz to što su i velika književna postignuća. pogledati! |
- 07:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV 6.02.
|
1461. Odiljam se Odiljam se, moja vilo, Bog da nam bude u družbu; Plač i suze i moju tužbu da bi znala, moja vilo! Odiljam se a ne vijem komu ostavljam ličce bilo. Pokle ti je služba mila koju ti sam ja činio, A sad te sam ucvilio, ostaj zbogom, moja vilo! Odiljam se…. Putovaje, uzdihaje iz srdačcem svaki danak, A na oči moje sanak da t’ne priđe moja vilo! Odiljam se…. Sila mi je putovati; oh, gorka je moja srjeća Od svijeh tuga ma najveća, da bi znala, moja vilo! Odiljam se…. Ne uzdam se u dni kratke da te viđu, srce moje, Koje ostavljam da je tvoje; ostaj zbogom, moja vilo! Odiljam se… Ako drumak pomanjkaje ter te život moj ne vidi, Srce moje ne slobodi; ostaj zbogom, moja vilo! Odiljam se… Neka srce ne zabludi da ne bude drugoj služit, A s tobom se ne razdružit; ostaj zbogom, moja vilo! Odiljam se…. Ja ti dadoh vjeru moju do života da te služim, A po smrti da te združim; ostaj zbogom, moja vilo! Odiljam se…. Govori se: pravi sluga i tko bude vjeran biti Uvijek neće izgubiti, tko se bude potruditi. Odiljam se, moja vilo. Oh, kako ja, moja vilo, Odiljam se a ne vijem komu ostavljam ličce bilo. dubrovački pjesnik 15. stoljeća; suvremenik marka marulića, pjesnik koji je ušao u povijest hrvatske književnosti jer je kroz svoje je pjesničko djelo ispisao temeljno ostvarenje hrvatskoga jezičnoga izraza u obliku koji je stoljećima kasnije postao hrvatskim književnim jezikom, džore držić, stric komediografa marina držića i rekror crkve sv. spasa u dubrovniku, rodio se na današnji dan 6. veljače 1461. (umro u osvit 16. stoljeća). bio je predstavnik dubrovačkog književnog centra, zastupnik trubadurskog stila u ljubavnoj poeziji kojom se je približio narodnoj pjesmi ne samo rječnikom već i metaforom, tonom i pojedinim slikovitim izrazima. koristio se bugaršticom što je evidentno u jednoj od najljepših njegovih ljubavnih pjesama 'odiljam se' (postirana na vrhu). Džore Držić (Dubrovnik, 6. veljače 1461. - Dubrovnik, 26. rujna 1501.), hrvatski pjesnik (izvor: vikipedija) 1935. dopuna teksta (autor idman) Ksaver Šandor Gjalski rođen je 26. listopada 1854. godine u Gredicama, u Hrvatskom zagorju, a umro 6. veljače 1935. (wikipedia kaže 9. veljače) godine u istome mjestu. O najhrvatskijem književniku Ksaveru Šandoru Gjalskom A. G. Matoš, uz čije je uzglavlje, kada je umro, nađen roman Pod starim krovovima pisao je: On je prijelazan tip i otud njegova umjetnička univerzalnost. Njegova umjetnost je psihološka kao Leskovarova, realistična kao Kumičićeva, historijska i romantična kao Šenoina, patriotska i satirična kao Kovačićeva. U tim riječima sadržana je bit književne pojave Gjalskoga koji je djelatno ujedinio dva razdoblja, realizam i modernu, koji je u književnost ušao sa Starima, a postao jednim od vođa Mladih. Gjalski je rođen u Hrvatskom zagorju u vlastelinskoj obitelji. Proživio je tamo već dio života, a rodni mu je kraj bio stalno stvaralačko nadahnuće. Školovao se u Varaždinu i Zagrebu, gdje je već u gimnaziji postao član, najprije tajnog, a potom i javnog društva Vijenac. Mnogo kasnije, 1903., u posljednjoj godini izlaženja slavnoga književnog časopisa Vijenac bit će, uz Milivoja Dežmana, njegov urednik. Nakon školovanja na Prvoslovnoj akademiji niz godina službovao je u Koprivnici, Osijeku, Virovitici, Sisku i Sušaku. U mirovinu je otišao 1898. No pisati nije prestao. Od prve pripovijesti Illustrissimus Battorych, objavljene 1884., koja mu je donijela slavu, do Diljem doma 1899. nastala su njegova najznamenitija djela, romani U noći, Janko Berislavić, Tri pripovijesti bez naslova, Radmilović, Bijedne priče, Đurđica Agićeva, Pod starim krovovima. Želio je prikazati život zagorskih plemića i tako iznijeti hrvatsku dušu. Bio je zapravo svjedok i kroničar propadanja svoje klase, njezin kritičar i elegičar. Slikao je malograđansku sredinu koja nije marila za kulturne vrednote, pitao se o smislu književnosti, bavio se neskladom između intelektualaca-individue i društvene sredine kojoj se ne može prilagoditi. Živeći dugo i u burnim povijesnim vremenima, Gjalski nije mogao pobjeći političkom angažmanu. U mladosti je bio gorljivi pravaš, poslije je postao strossmayerovac. Godine 1906. biran je za zastupnika u Hrvatskom, a potom i u Ugarsko-hrvatskom saboru u Pešti. Obnašao je i dužnost velikog župana Zagrebačke županije. Prosuđujući literarnu vrijednost Ksavera Šandora Gjalskog, suvremeni i kasniji kritici zvali su ga Turgenjevom hrvatske novele, europejcem u hrvatskoj književnosti i Homerom Hrvatskoga zagorja. |
- 07:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV 5.02.
|
1864. zlatni danci jagoda truhelka, pedaška djelatnica i pripovjedačica, rodila se u osijeku, 5. veljače 1864. umrla je u zagrebu 17. prosinca 1957. pogledati na ovim stranicama upis OVDJE (preneseno): jagoda truhelka, pedaška djelatnica i pripovjedačica, rodila se u osijeku na sutrašnji dan, tj. 5. veljače 1864. umrla je u zagrebu 17. prosinca 1957. povod bi bio stotinu četrdeset godišnjica njezina rođenja. truhelka je završila učiteljsku školu u zagrebu, a potom je učiteljevala u osijeku i gospiću. kasnije je imenovana nastavnicom na zagrebačkom 'liceju', bila je ravnateljicom 'više djevojačke škole' u banja luci, a do umirovljenja nastavnica u učiteljskoj školi (preparandiji) u sarajevu. nakon umirovljenja do smrti ostaje u zagrebu. truhelkin književni rad počinje suradnjom u zagrebačkom 'vijencu' i sarajevskoj 'nadi' s pripovijetkama na temu žena i odnos među spolovima, početkom 90-ih godina 19. stoljeća. uglavnom se koristila pseudonimom a.m. sandučić. još je 1897. u 'nadi' počela objavljivati psihološki roman 'plein air' s tematikom žene: njezinih prava, bračnih normi, društvenih stereotipa i drugim oblicima etičkih dilema. truhelka je u određenom smislu predstavila ženu posve drugačijom i neovisnom dajući joj kao subjektu intelektualno superiorno značenje, prkoseći tradiciji tadašnje hrvatske proze koja ju je idealizirala ili demonizirala. kad je riječ o umjetničkoj vrijednosti truhelkina romana, kritičari se slažu da je njezina proza obojana impresionističko detaljističkim naturalizmom. bitna odrednica je naglašena tema od početka do kraja radnje. ona održava na okupu cjelinu romana ispričanu umjerenom eruditivnom naracijom uklopljenom u milije hrvatske i europske kulturne baštine. u prvom planu je čitka ljubavna fabula iznesena u stilu trivijalnog pripovijedanja. između ovog i onog slijedećeg (povijesnog) truhelkinog romana u nastavcima, objavljena je pripovijest "četvorka" (1898.) u kojoj autorica tehnički precizno slaže impresionistički kolaž u zapaženu cjelinu. u svom drugom romanu "vojača" (1899. objavlivanom u 'nadi' kao roman u nastavcima), pozadina je dio bosanske prošlosti sa stajališta hrvatskog plemstva polovicom 15. stoljeća. u obradi se služeći detajiziranjem (što joj je bila karakteristična crta) i tako ispreda iscrpnu povijesnu i etno pozadinu. dinamiku, u stilu pseudopovijesne mode, daju romanu avanturističko-sentimentalni detalji u kojima je najbolje obrađen, postavljen u prvi plan 'vojača', glavni ženski lik. taj lik 'vojače' s naglašenom osjetljivošću, kontemplativnošću, a zenemarljivim vitalizmomzapravo predstavlja prototip tadašnje žene - antijunakinju, koja do tada nije bila viđena u hrvatskoj književnosti. "zlatko", (1934.), kao posljedni njezin roman, nema osobite umjetničke vrijednost. truhelka je najviše priznanja stekla pripovjestima za djecu. Zlatni danci"," po kojoj je i ušla u povijest hrvatske književnosti. riječ je o trilogiji sastavljenoj iz: (1) naslovne priče (1918.), (2) "gospine trešnje" (1943.) i (3) "crni i bijeli dani" (1944.). dobrim dijelom priča se naslanja na elemente autobiografskog karaktera. fabula obrađuje jednostavnu obiteljsku atmosferu građanskog društva. radnja je smještena u osijek. odiše realizmom, smirenom naracijom kojom dočarava dječju svakodnevicu, ali i upoznavanje svijeta uz duhovno odrastanje. sukladno vremenu u kojem je nastala (osobito prva priča), djelo odiše umjerenom dozom domoljubnost uz vjersku i čudorednu pouku. truhelkina nesposobnost da napravi ekvidistancu između životnog poziva i bajkovitosti posebno je vidljivo u djelovima priče koji prerastaju dječji uzrast priklanjaju se odraslijem čitatelju. na pojedinim mjestima granica između priče za djecu i štiva za odrasle, potpuno je izbrisana. kao i u ostalim književnim vrstama i u ovoj trilogiji truhelka je najviše zaokupljena ženskim likovima oslikavajući ih detaljizirano ali i psihološki vrlo uspješno. napisala je još i druga djela, no ovdje su spomenuta ona najvažnija i najsnažnija, odnosno djela koja autoricu ili po sadržaju koji obrađuje ili po načinu kako to radi, na određeni način, izdvajaju, a istovremeno je uvrštavajući u plejadu hrvatskih književnika. poslije ivane brlić-mažuranić jagoda truhelka smatra se najuglednijom spisateljicom za djecu između dva rata. 1922. hrvatski inženjer, poljsko-nizozemskog podrijetla rođen u slovačkoj, jedan je od najznačajnijih izumitelja s početka 20. stoljeća, eduard slavoljub penkala, umro je u zagrebu (gdje je živio i radio), na današnji dan, 5. veljače 1922. iza njega su ostali svjetski poznati izumi s područja mehanike, kemije, fizike, aeronautike ... najpoznatiji je po izumu mehaničke olovke i naliv pera koje je po njemu nazvano penkala. link |
- 07:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV 4.02.
|
1992. Pilot Danijel Borović prebjegao je 4. veljače 1992. nadzvučnim MiG-om 21 iz JNA u pomoć svojoj domovini. Bio je to prvi mlažnjak u sastavu hrvatskog zrakoplovstva. Već u studenome 1991. Rudolf Perešin spustio se u Klagenfurt s borbenim lovcem istog tipa, stavivši se na raspolaganje Hrvatskoj. Njegov je MiG još uvijek u austrijskom posjedu. /Jutarnji List/ 1815. Možda jedna zanimljivost (za koju ne jamčim da je istina) a koju nisam, bar do sada, uspio pronaći u knjigama ali jednom prilikom spomenula je to moja nastavnica povijesti. Naime, obitelj Josipa Jurja Strossmayera imala je dva sina blizanca: Josipa i Jurja. Jedan od njih je još kao beba preminuo. Roditelji nisu bili sigurni tko - Josip ili Juraj, pa su stoga odlučili da preživjela beba nosi oba imena. No, ono što je provjereno točno jeste da su Osječani svog znamenitog sugrađanina od milja zvali - Štroco. o strossmayeru (preneseno): Hrvatski biskup i političar, porijeklom iz kroatizirane njemačke vojničke obitelji iz Osijeka, josip juraj strossmayer, rođen je 4. veljače 1815. godine u Osijeku. Strossmayerov pradjed se iz Gornje Austrije nastanio u Osijeku gdje se vjenčao Hrvaticom. Nakon što je pohađao gimnaziju u rodnom Osijeku Strossmayer je studirao teologiju u katoličkom sjemeništu u Đakovu. Potom je pohađao visoko sjemenište u Budimpešti gdje je postao doktor filozofije s 20 godina. Godine 1838. bio je običan svećenik, i dvije godine boravi u Petrovaradinu kao vikar. Dvije godine kasnije (1940.) odlazi u Augustineum u Beč i 1842. godine postaje doktor teologije i profesor kanonskog prava na bečkom Sveučilištu, a 1847. određen je za dvorskog kapelana i direktora Augustineuma u Beču. Đakovačkim biskupom imenovan je 8. studenoga 1849. godine, na prijedlog bana Josipa Jelačića. Tom prigodom Strossmayer je svoj program obrazložio riječima: Sve za vjeru i domovinu. U Pešti je ušao u krug prijatelja Jana Kolara i surađivao s češkim političarima Františekom Palackym i Rigerom. Istupao je kao pristalica kulturnog i političkog zbliženja slavenskih naroda. Kao dvorski kapelan, u periodu od 1849. - 1859. godine, u doba austrijske kontrarevolucije odlučno je bio na strani bana Jelačića. Od 1860. godine pa narednih 13 godina vođa je Narodne stranke (1860.-1873.). U doba aktivnog bavljenja politikom smatrao je kako Austrija mora postati federativna država u kojoj će svi narodi doći do izražaja. Težio je ujedinjenju južnih Slavena u okviru Austrije pod vlašću Habsburgovaca. Nastojao je Austriji prokrčiti put na slavenskom jugu šireći njenu utjecajnu sferu na južnoslavenske zemlje izvan granica austrijske države. U Pojačanom vijeću u Beču zalagao se 1860. godine za federaciju te zahtijevao prisajedinjenje Dalmacije Hrvatskoj kao i uvođenje hrvatskog jezika u administraciju i škole. Godine 1861. u Hrvatskom Saboru održao je čuveni govor o odnosu Hrvatske prema Ugarskoj, a u kome se zalagao za federalni savez s ugarskim narodima. Pet godina kasnije (1866.) izabran je za predsjednika Hrvatske regnikolarne deputacije za pregovore s Mađarima, a koji su bezuspješno završeni. Na crkvenom polju smatrao je za najvažniji zadatak svog biskupskog zvanja propagiranje vjerskog jedinstva među Slavenima. Nastojao je spasiti privilegije slavenskog bogoslužlja kao most jedinstva među slavenskim narodima. Njegovim posredovanjem došlo je do konkordata između Vatikana i Crne Gore 1866. godine, a radio je na tome da i Rusija sklopi konkordat s Vatikanom. Godine 1868. poklanja svoju privatnu zbirku slika Jugoslavenskoj akademiji znanosti i umjetnosti. Na prvom vatikanskom koncilu (1869. - 1870.) u Rimu bio je jedan od najzapaženijih protivnika neograničene papinske vlasti i tom se prilikom istaknuo kao vičan govornik održavši čuveni trosatni govor protiv dogme o papinskoj nepogrešivosti, poslije kojeg je s manjom skupinom biskupa napustio Rim. Papa je tada p Papa je tada pohvalio Strossmayera da jako dobro govori latinski. Pri zaključenju Hrvatsko-mađarske nagodbe borio se protiv ukidanja hrvatske autonomije po pitanjima proračuna i financija. Godine 1872. izabran je u Regnikolarnu deputaciju za reviziju Nagodbe. Nakon propasti pokušaja proširenja hrvatske autonomije povukao se iz aktivnog političkog života i iz vodstva Narodne stranke, reviziju Nagodbe nije odobrio. Stao je na stranu državno-pravne oporbe Makanaca, a kasnije uz Nezavisnu narodnu stranku. Kao apostolski vikar za Srbiju posjetio ju je sedam puta u periodu od 1852. - 1886. Za vrijeme njegovog biskupovanja sazidana je katedrala u Đakovu, koju je Strossmayer posvetio slavi Božjoj, jedinstvu crkava, slogi i ljubavi naroda svog. Imao je značajnu ulogu u osnivanju JAZU (Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti) 1867. u Zagrebu. Danas ta ustanova nosi ime HAZU (Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti). Također je igrao veliku ulogu u osnivanju zagrebačkog Sveučilišta 1874. godine. Pomagao je osnivanje tiskare na Cetinju, a zatim i Matice srpske te Matice slovenske. Također tiska prvu zbirku makedonskih narodnih pjesama braće Miladinova (1861.). Djeluje u duhu sjedinjenja katoličke i pravoslavne crkve, inicira kult slavenskog bogoslužlja Ćirila i Metoda i tiska glagoljske misale, pozdravlja proslavu devedestogodišnjice kijevskog pokrštenja svetog Vladimira. Obimnim priljevom iz dijeceza služio se prvenstveno kako bi utemeljio škole, sjemeništa i akademiju znanosti, likovnu galeriju i ornamentalnu katedralu u Đakovu (1866. - 1882.) u kojoj je i sahranjen. Preminuo je 8. svibnja 1905. godine |
- 07:12 - Komentari (1) - Isprintaj - #
VREMEPLOV 2.02.
|
1907. počasni član jazu u zagrebu U Moskvi je 2. veljače 1907. umro kemičar Dmitrij Mendeljejev koji je utvrdio periodični sustav kemijskih elementa, ovisan o njihovoj atomskoj težini. Pokazalo se da je u pravu jer su otkriveni novi elementi na praznim mjestima njegove tablice. Veliki znanstvenik bio je jedan od prvih počasnih članova JAZU u Zagrebu. Nažalost, Nobelovu nagradu nikada nije dobio. /novi list/ 1882. irski književnik james joyce (james augustine aloysius joyce) rođen je u dublinu, 2. veljače 1882. jedan od utemeljitelja modernog romana, vrlo značajan za svu europsku kjiževnost novim stilskim postupkom poznatim kao tok ili struja svijesti. iako je pisao i poeziju, a napisao j i jednu dramu, u povijest književnosti ušao je svojim proznim djelima već naranije zbirke novela iz 1914. 'dublinci' i autobiografski roman 'portret umjetnika u njegovim mladim danima' (1916.) utiru putove novim stilskim postupcima. nema težišta na fabuli ili na obilnoj građi o likovima ili zbivanjima; nema ni objekcije u izlaganju radnje. prepušteno je čitatelju da likove tumači na osnovi njihovih djela; podsvjesnih preokupacija ili očitovanja. joyce se izdašno koristi freudovom psihoanalizom u izgradnji svakog lika, a kroz njegov duševni život. ovaj svoj osebujni stilski postupak osobito će biti izražajan u romanu 'uliks'. tu je joyce u slici jednog dana iz života dvojice dublinaca izanalizirao "sadašnjost, kulturu, duševni život u revolucionarnoj, ekspresionističkoj formi" (t. čubelić). nije samo izbor naslova iz homerova epa odiseja slučajan, jer joyce uspoređuje lutanje odiseja sa slikom lutanja suvremenika. i način izražavanja je osebujan, izvan usataljenih zakona logičke i sintaktičke razumljivosti, tako da je i nerazumljiv bez posebnog intelektualnog napora i neophodne koncentracije na autorovu poruku. finnegan's wake ('bdijenje nad fineganom', 1939), pisan je jezikom sna i gotovo posve nejasan. (piše t. čubelić). |
- 07:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV 1.02.
|
1851. frankenstein Londonu je 1. veljače 1851. umrla spisateljica Mary Shelley, najpoznatija po romanu o doktoru Frankensteinu i čudovištu, sastavljenom od ljudskih trupala, kojeg su oživjeli udari munje. Njezini likovi dobili su mitski status među poklonicima stravičnih priča, a filmske ekranizacije i danas predstavljaju intrigantnu kritiku čovjekove težnje da ovlada prirodom. /novi list/ |
- 07:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #
21.02.2007., srijeda
VREMEPLOV 31. 01.
|
1797. austrijski skladetalj franz schubert, rodio se na današnji dan, 31. siječnja 1797. o njemu sam napisala u povodu obljetnice smrti: VIDI a jutarnji list piše: – U Lichentalu pokraj Beča 31. siječnja 1797. rodio se austrijski skladatelj Franz Schubert, jedan od najvećih glazbenih romantika. Schubert je rijetko nalazio stalno namještenje, što ga nije smetalo da samo 1815. napiše 4 opere, 144 solo pjesme i bezbroj drugih skladbi. S tek navršenom 31. godinom trbušni ga je tifus pokosio u naponu stvaralačke snage. 1808. na dlanu svetoga vlaha (dubrovnik spava) na današnji dan, 31. siječnja 1808. sa zemljopisne karte europe, definitivno je obrisana jedna država čije se ime communitas ragusina službeno spominje još 1181. iako njezino postojanje datira najkasnije od sredine 7. stoljeća. formalno ukinuta ulaskom lauristonovih francuskih trupa 1806., definitivno je, aristokratska i demokratska dubrovačka republika, ukinuta odlukom maršala marmonta na današnji dan 1808. njezin je državni teritorij stavljen pod francusku vlast u dalmaciji, a sam marmont postaje dubrovačkim vojvodom 'duc de ragusa'. uzalud su dubrovčani na bečkom kongresu 1815. tražili povratak svoje samostalnosti, ništa se nije dogodilo. ostao je do 1818. samo dijelom kraljevstva dalmacije u sklopu austrije. |
- 16:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV 30. 01.
|
1889. lokrumsko prokletsvo Pred jutro 30. siječnja 1889. austrijski prestolonasljednik Rudolf ubio je u dvorcu Mayerling svoju mladu ljubavnicu Mariju Večeru, a zatim pištolj okrenuo prema sebi. Bila je to svjetska senzacija, a o uzrocima se raspreda i danas. Mnogi smatraju da su stalni sukobi s ocem Franjom Josipom otjerali i inače labilnog princa u duševno rastrojstvo koje je završilo samoubojstvom ljubavnog para. /jutarnji list/ ovo ubojstvo i samoubojstvo je možda samo koincidencija (kao i ubojstvo maximilijana i još nekih članova auatrijskog dvora), ali je svojevrsna potvrda legende o lokrumskom prokletstvu koje je u skladu s nom na različite načine pogodilo mnoge članove kraljevske obitelji habsburg nakon što su kupili mali otočić kraj dubrovnika. prema legendi, benediktinci su prokleli svakog njegovog stalnog stanovnika, nakon što su bili protjerani s tog otočića. 1987. hrvatski skupljač umjetnina i povjesničar umjetnosti ante topić mimara, umro je na današnji dan 30. siječnja 1987. njegovom ostavštinom i bogatstvom umjetnina otvoren je u zagrebu muzej mimara. ovo je službeni dio topićeve biografije: Studirao je slikarstvo i restauriranje umjetnina u Rimu. Kolekcionartsvom se bavio od 1921. godine, a nakon Drugog svjetskog rata bio je savjetnik pri Jugoslavenskoj vojnoj misiji u Berlinu i Münchenu, gdje je radio na povratu opljačkanih hrvatskih i jugoslavenskih kulturno-umjetničkih dobara. Umjetničku zbirku od oko 3.000 različitih predmeta od prapovijesti do 20. stoljeća darovao je 1972. godine hrvatskom narodu, a zbirka je smještena i izložena u zgradi nekadašnje gimnazije na Rooseveltovu trgu u Zagrebu, u današnjem Muzeju Mimara. ali postoje sumnje u njegov identitet o čemu se je polemiziralo i u tisku. riječ je o mogućnosti da ante topić mimara nije osoba za koju se izdavao, već splićanin mirko maratović. ime ante topića i identitet je (prema napisima u tisku) preuzeo nakon njegove smrti. inače je maratović bio na interpolovoj listi zbog krađe umjetnine diptiha od slonovače iz zagrebačke katedrale. nadimak mimara je skraćenica njegovog pravog imena mi-rko mara-tović. vesna kusin je to lijepo napisala u vjesnikovoj kolumni: Je li Mimara uistinu Mirko Maratović? |
- 16:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV 29.01.
|
1901. car hirohito - istraživač pomorske biologije Car Hirohito, rođen 29. siječnja 1901. u Tokiju, bio je formalni partner Hitlera i Mussolinija ali je nadživio slom Japana u II. svjetskom ratu. Pokazalo se da su vojni krugovi samostalno vodili krvave pohode, čak i protiv njegove volje. Hirohito se 1945. odrekao ''božanskog statusa'' i u demokratiziranoj zemlji vladao kao ustavni monarh. Pokopan je 1989. uz mikroskop kojim je samozatajno proučavao pomorsku biologiju. /jutarnji list/ 1455. njemački humanist, znastvenik, poznavatelj istočnih jezika, pisac djela rudimenta lingua hebreicae, kojim je obuhvaćeno razdoblje postbiblijske židovske književnosti i stari zavjet, a neki ga nazivaju i mistikom (kabalistom) johann reuchlin rođen je 29. siječnja 1455. o njegovom osobnom životu malo što mi je poznato (osim godine smrti 1522). ali o jednoj epizodi njegova života u kojoj je bio izložen zbog svojih stavova, istraživanja i pisanja mogu napisati sljedeće. reuchlin, poznati njemački znanstvenik je 1510. napisao poslanicu der augenspiegel, suprotstavljajući se uništavanju židovskih knjiga i progonu židova u njemačkoj. poslanicu je naslovio njemačkom caru maximilianu, tražeći da se (ako se baš mora) pri uništenju knjiga izvrši procjena njihova sadržaja. uz to je javnom sudu podastro licemjerje i uskogrudnost zagovornika tog čina i postupaka. svojim humanizmom javno se suprotstavio reakcionarnoj skolastičkoj isključivosti. štoviše bio je zagovornikom otvaranja posebnih kolegija hebreizma na sveučilištima. njegov umjereni humanizam bio je trn u oku njemačkim dominikancima koji su ga optužili za herezu. zanimljivost vezana uz ovo ime njemačkog humaniste je djelo defensio praestantissimi viri ioannis reuchlin (obrana vrsnog muža johanenesa reuchlina) iz pera našeg humaniste jurja dragišića franjevca i nadbiskupa barlette, kojom je (u svojstvu član posebnog papinog poslanstva u toj istrazi) dao oslobađajuću presudu reuchlinu. 1860. ruski novelist i dramatičar, po zanimanju liječnik anton pavlovič čehov, rodio se je na današnji dan 29. siječnja 1860. njegov knjževni početak bile su kratke humoreske, a tek kasnije novele u kojima obrađuje izgubljene i otuđene likove. njegeove novele se ne bave posebnim dogođajima, zbivanjima pa ni likovi nisu naglašeni glasnogovornici njegovih stavova. iako postoji fabula, čehov na nju ne stavlja težište. štoviše njegova novela prikazuje atmosferu, odaje dojam i ugođaj oko samih likova u kojoj se oni kreću i očituju. u pravilu su kratke i sažete, pejsažne s lirskim digresijama. isto je i s dramama u kojima se okreće scenskim raspoloženjima, nevidljivom ali opipljivom ugođaju satkanom oko likova koje ih prikazuje u posebnom svijetlu živih i neposrednih ljudi. zbog majstorskog prikaza cjeline i prije opisanog ugođaja, čehov nosi epitet osnivača ruske impresionističke drame ili lirske drame. pogledati i ovdje |
- 16:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV 28.01.
|
1573. seljačka buna U noći 28. siječnja 1573. pod vodstvom Ambroza Gubeca počelo je veliki seljački ustanak u Hrvatskom zagorju i dijelovima Slovenije. Ustanici su tražili povratak "starih pravica" i uspostavu seljačke vlade. Poslije poraza kod Krškog i Šentpetra feudalna je vojska već 9. veljače slomila seljački bunt u bitki kod Stubičkih Toplica, a Gubec je, prema legendi, s užarenom krunom na glavi pogubljen u Zagrebu. /jutarnji list/ 2001. jedan od najznačajnijih suvremenih novelista od kojih neke idu u vrhunska dostignuća hrvatske novele; vrlo uspješan dramatičar ('glorija'), esejist, kazališni kritičar i romanopisac, višanin (komižanin), ranko marinković, umro je 28. siječnja 2001. u zagrebu. pogledati! i ovdje |
- 16:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV 27.01.
|
1725. je godina smrti ruskog cara petra velikog za kojega povijest kazuje kako je bio tiranin i navodi da je mnogo učinio u namjeri da u barbarskoj rusiji, ne birajući sredstva, stvori plodno tle za zapadnu prosvijećenost; stvorio je učinkovitu admunistraciju i jaku vojnu silu; nova prjestolnica na baltiku jedna je od njegovih zamisli u približavanja rusije civilizaciji; umro je u sankt pertrburgu, 27. siječnja 1725. 1756. najgenijalniji skladatelj u povijesti glazbe; čudo od djeteta, dječak koji je prije poznavao note nego slova i koji je već s tri godine počeo skladati jednostavne pjesmice, a s pet održavati koncerte, wolfgang amadeus mozart, rodio se na današnji dan, 27. siječnja 1756; umro je u 35. godini života, u dobi kada većina umjetnika tek dostiže stvaralačku zrelost; sahranjen u nekoj od zajedničkih grobnica, bez ikakvog obilježja; njegova ostavština je uz ogromni glazbeni opus i 19 opera ... pogledaj 1901. giuseppe verdi, talijanski skladatelj koji potpisuje opere nabucco, rigoletto, trubadur, traviata, aida, umro je 27. siječnja 1901. Svoju glazbenu djelatnost počeo je kao pijanist, skladatelj i dirigent mjesnog Filharmonijskog društva u Bussetu. Studirao je u Milanu. Nadovezuje se na Rossinija, Donizettija i Bellinija, ali očituje stvaralačku individualnost. Međunarodnu reputaciju stekao je operom "Nabucco" u kojoj patriotske ideje zaodijeva u povijesni sadržaj. Nastojao je uskladiti tradicionalnu talijanski "muzičku operu" s dramskim tekstom te pridaje sve veću važnost literarnoj vrijednosti libreta. Vrhunac dostiže operama "Rigoletto", "Trubadur" i "Traviata". Utjecaj francuske opere naročito se očituje u postavljanju masovnih scena. Svoj drugi vrhunac dostigao je 1871. operom "Aida". S Verdijem talijanska romantička opera dosegala je vrhunac. |
- 16:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV 26. 01.
|
1823. male boginje - cjepivo engleski liječnik koji je pronašao cjepivo protiv malih boginja, edward jenner, umro je 26. siječnja 1823. u berkeley, gloucestershire. - Engleski seoski liječnik Edward Jenner umro je 26. siječnja 1823. kao pobjednik nad smrtonosnim velikim boginjama. Prvi je zapazio da pastiri postaju imuni na opaki ljudski virus ako prebole bezopasne kravlje boginje. U svibnju 1796. tim je boginjama cijepio dječaka Jamesa Phippsa i tako ga zaštitio od pogubne bolesti. Jennerova je metoda cijepljenja spasila više ljudi nego što ih je poginulo u svim ratovima! (jutarnji list) |
- 16:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV 25. 01.
|
1077. U talijanskoj Canossi 25. siječnja 1077. moćni njemački car Henrik IV. pao je na koljena i tri dana u pokajničkoj odjeći čekao dok mu papa Grgur VII. nije udijelio oprost od izopćenja iz Crkve. Borba za prevlast ipak se nastavila pa je Grgur morao pobjeći iz Rima, a i Henrik je 1106. ponovno izopćen iz Crkve. Njegova Canossa do danas je ostala pojam najvećeg poniženja. /jutarnji list/ |
- 16:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV 24. 01.
|
1965. britanski političar, državnik, pisac, dobitnik nobelove nagrade za književnost, borbeni imperijalist najpoznatiji kao premijer velike britanije tijekom drugog svjetskog rata, sir winston leonard spencer churchill, umro je u londonu, 24. siječnja 1965. U Londonu je 24. siječnja 1965. umro Winston Churchill, britanski državnik koji je svojim djelovanjem obilježio 20. stoljeće. Svijet je zadužio pobjedom nad fašizmom, a poslije rata otporom komunističkoj ekspanziji. Churchill je bio zagovornik europskog pomirenja, čime je potaknuo stvaranje današnje Europske Unije. Za monumentalne ratne memoare 1953. dobio je Nobelovu nagradu za književnost. /jutarnji list/ opširnije OVDJE 1920. talijanski slikar židov sefard, amadeo modigliani umro je u parizu, 24.siječnja 1920. modigliani je bio više manje autodidakt, ako se izuzme tu i tamo njegovo pohađanje crtačkih tečajeva pri akademijama u firenci, veneciji i kasnije u parizu. vrlo siromašno porijeklo i teška bolest u ranom djetinjstvu uskratili su mu redovno školovanje, istovremeno mu omogućili da se bavi umjetnošću za koju je imao prirodbu nadarenost. najveći dio svog, relativno kratkog života bavio se kiparstvom inspiriranim afričkom i grčkom skuptularnom umjetnošću (rođen je 1884), tako ga će posljednjih šest godina prijeći na likovno izražavanje kistom kao impresionist i realist. vrlo nemirna i nesređena osoba s latentnom bolešću imao je niz ljubavnih afera, od kojih je posljednja završila i tragedijom. modigliani je izrađivao aktove svojih žena i prijatelja. jedina samostalna izložba koja je bila otvorena u parizu 1917. (gdje je proveo 14 godina), zatvorena je zbog 'javne sablazni' izloženih aktova. posljednje tri godine života proveo je s devetnaestogodišnjom djevojkom jeanne hébuterne. naslikao je najmanje 25 njezinih aktova. s njom je imao kćer. turbekuloza od koje je bolovao uzela mu je život 24. siječnja 1920. u 36. godini života. smatrali su ga posljednjim pravim boemom. cijeli monmartre je nazočio njegovoj sahrani. mlada jeanne je ostala u novoj trudnoći i dva dana nakon njegove smrti skočila je s petog kata izvršivši samoubojstvo. |
- 16:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV 23. 01.
|
1857. Andrija Mohorovičić (Volosko kraj Opatije, 23. siječnja 1857. - Zagreb, 18. prosinca 1936.), istaknuti je hrvatski znanstveni radnik na području meteorologije i seizmologije, s kraja 19. i početka 20. stoljeća. /wikipedija/ vidi zapis na str. 19. topica /uz obljetnicu smrti/ OVDJE 1989. ..."Le Christ de la Saint-Jean de la Croix"- Salvador Felipe Jacinto Dalí Domčnech, Markiz od Pubola ili Salvador Felip Jacint Dalí Domčnech, znan kao Salvador Dalí (Figueres, 11. svibnja 1904. – Torre Galaeta, 23. siječnja 1989.), španjolski slikar, pisac, dizajner i autor filmova. (Wikipedija) dakle, umro je na današnji dan, 23. siječnja 1989. i pokopan u svom muzeju u rodnom fiqueresu prema osobnoj želji. pripadao je najprije nadrealizmu, slikarskom pravcu 20. stoljeća (naziv nadrealizam je 1917. stvorio pjesnik apollinaire, koji je ozvaničen stilom nakon objave u 'manifestu nadrealizma', sastavljenom od francuskog književnika bretona, 1924), a potom naturalizmu, da bi se pred kraj života vratio realizmu. "Salvadore Dali ... maestralni crtač, sublimno se igra stvarima i njihovim odnosima ... njedreći iznenađenja na svakom koraku", zapisao je antun karaman u 'opća povijest umjetnosti'. o salvadoru daliju njegovu životu, talentu, ludosti, bolesti i smrti, napisali su ili prepisali su tekstove na ovim stranicama razni diskutanti pa ću ostaviti poveznicu na te stranice: June iz vip portala Ribolow iz 'biografija' wikipedija 'umjetnici, slikari ...', str. 9.,10. |
- 16:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV 22. 01.
|
1901. jedna od najdugovječnijih vladarki svijeta, kraljica koja je 63 godine vladala velikim carstvom ujedinjenim kraljevstvom; kraljica velike britanije i irske; carica indije (rođena 1819), victoria alexandrina posljednja vladarica iz vladarske obitelji hanover poznata kao kraljica viktorija, umrla je 22. siječnja 1901. u londonu. njezin je pogreb snimljen na filmu. razdoblje njezinog vladanja poznato također kao viktorijansko razdoblje bilo je u znaku progresa u teritorijalnom, gospodarskom i tehničkom smislu. bila je u srodstvu sa najvećim brojem europskih vladara pa su je zvali i bakicom europe. njezin nasljednik eduard VII. bio je iz obitelji njezina supruga (saxe-coburg-gotha), koja i danas vlada britanijom po preuzetom imenu windsor. 1993. Operacija Maslenica, oslobodilačka operacija Oružanih Snaga Republike Hrvatske i pripadnika Ministarstva unutrašnjih poslova RH. Vojna je akcija planirana i izvedena u razdoblju od 6. do 27. siječnja 1993., dok su borbe na terenu počele 22. siječnja 1993. u 6 sati. Tijekom akcije hrvatski vojnici i policajci oslobodili su zadarsko zaleđe, Masleničko ždrilo i zrakoplovnu luku Zemunik, a naknadno je oslobođena i brana Peruča, koju su pobunjeni Srbi digli u zrak. 1788. engleski pjesnik romantične epohe george gordon byron, lord byron, rođen je na današnji dan, 22. siječnja 1788. u londonu. po načinu življenja: buntovnosti i javnim ispadima; zbog neuredna i nesređena života bio je čak prognan iz engleske; po sudjelovanju u borbi grčkog naroda protiv turaka u kojoj završava tragično svoj život (umire u borbi kod mjesta missolungi, 1824.), postaje subjektom svjetske pažnje i zanimanja. u književnosti se javlja kao pobornik klasicizma premda će svjetsku slavu steči romantičnim epom 'putovanje childea harolda'* s naglašenom autobiografskom notom (byron je od rođenja bio hrom). njegov romantični vitez je junak razočaran životom, prvenstveno zbog prebogatog osobnog iskustva; lik koji ne može naći sreću nit' smirenje. štoviše svojim nezadovoljstvom (unutarnjim i vanjskim) harold širi negativne vibracije i nemir u bilo kojoj sredini; fatalni lik; koban i presudan za sebe i okruženje. s toliko sugestivnosti opisan byronov lik postao je generacijski romantičarski model, osobito u karakteristici tzv. svjetske boli . byronova književnost našla je sljednike u drugim velikim europskim književnim imenima koji po uzoru na byrona slijede novi stil poznat kao bajronizam (bajronov lik). književno je zreliji byronov rad epska satira don juan u kojem napušta romantičarski zanos i nemilosrdno oštrom satirom šiba društvenu stvarnost, posebno oblike javnog licemjerja. opširnije: link na životopis *) child je starinski naziv za viteza 1832. Francuz Edouard Manet, rođen 23. siječnja 1832., prvi je svojim slikama srušio moralne i estetske standarde 19. stoljeća. Njegova “Olimpija” i “Doručak u travi” izazvale su sablazan u publike, ali i označile prekretnicu u europskom slikarstvu. Manetov kolorizam i tematska sloboda presudno su utjecale i na mladi naraštaj hrvatskih slikara. /tekst: jutarnji list/ francuski slikar eduard manet je po svemu bio preteča impresionizma, pravca u likovnoj umjetnosti 19. stoljeća (snažna dojmljivost ili doživljaj pretočen u likovni izraz) kako po svom motu: "živjeti u svom vremenu i izražavati ono što se vidi", tako i po svojim djelima i novom antikomformističkom pristupu likovnom izričaju, koji su polarizirali likovnu publiku, kritiku, ali i umjetničke krugove mjegova vremena. nadahnut za najbolja svoja djela: rafaelom, goyom, antikom, manet je pariškom salonu (najrespektabilniji svjetski 'sajam' umjetnosti) ponudio doručak na travi i kasnije olimpiju i bio je odbijen i popljuvan zbog realističke sablazni (gola žena i dva odjevena muškarca u šumskom tonalnom /venecijansko slikarstvo/ pejsažu; svijetla iluminozna slika i čisti tonaliteti boje). manet je izložio svoja odbijena djela na salonu 'odbačenih' i tako na drugi način dojmljivo privukao pažnju na sebe i svoj rad. zahvaljujući zoli i jednom njegovom traktatu, manet postaje poznat i izvan uskog kruga likovnih puritanaca. ubrzo stiče sljedbenike u kasnije poznatim imenima francuske i europske likovne scene 19. stoljeća. kao sudionik francusko-pruskog rata manet je nositelj ordena 'legije časti'. uz brojne akvarele i pastele, monetova ostavština su i 420 ulja na platnu. |
- 16:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV 21. 01.
|
1924. lenjin ruski revolucionar, državnik, filozof i publicist; predvodnik oktobarske revolucije 1917. u rusiji; osnivač prve komunističke partije i kominterne; utemeljitelj ruske socijalističke federacije sovjetskih republika i sovjetskog saveza, vladimir iljič uljanov "lenjin" umro je 21.siječnja 1924. Poslije nekoliko moždanih udara, 21. siječnja 1924. umro je Vladimir Iljič Lenjin, vođa boljševičke revolucije u Rusiji te zagovornik doktrine "klasnog rata" i "diktature proletarijata", zapravo komunističkog totalitarnog sustava. Povijest je pokazala da je Lenjin bio začetnik bespoštednog "crvenog terora" od kojega je u revolucijama 20. stoljeća stradalo oko 100 milijuna ljudi. (jutarnji list) link 1954. nautilius prema maštovitom prikazu julesa verna izgrađena je prva podmornica na atomski pogon u s a d-u, nazvana prema njegovoj maštovitoj podvodnoj plovilici nautilius i porinuta u more na današnji dan, 21. siječnja 1954. u povijesni pomorski podvig tog 'ubojitog diva od 3500' brt i velikog akcijskog radijusa je plovidba ispod ledenog pokrova antartike 1737. dubrovački barokni pjesnik, povjesnik, redovnik, prevoditelj ignjat đurđević (ignazio giorgi, ignacio giorgi, đorđić); potomak dubrovačke patricijske obitelji koja je primljena u plemstvo poslije potresa 1667. ('novo plemstvo'); đak isusovačke gimnazije; student filozofije i profesor na isusovačkim kolegijima; šipanski knez; zapovijednik tvrđave lovrijenac; neobuzdana temperamenta i zaljubljive prirode; autor koji je pisao na hrvatskom jeziku ('pjesni razlike') nabožnu, ljubavnu, idilsku i pripovjednu liriku u tradiciji dubrovačko-dalmatinskog književnog baroka, umro je u dubrovniku na današnji dan, 21. siječnja 1737. Vele trpjeh! već ne mogu superbiju tvu podnijeti, da ko svinju na brlogu zapljuvaš me bez pameti; hajde od mene, bud' na tvoju volja t', pjadžer - svak na svoju! Neću stupit, da bih mogo prigrlit te mirno ikada, neć trabukat, pasja nogo, pasja kenjo gadzarada; pasi mi se sred slobode, nu ćeš znati kud te vode! A nazbilj ćeš sve domala platit što mi skroji i skuha! Ti si mene začarala, ti si mora vragoduha, strižeš okom, svijesti otimaš, a i pod nosom krstak imaš. /suze marunkove, odlomak/ link |
- 16:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV 20. 01.
|
1265. riječ parlament u početku je označavala slobodu govora. u današnjem značenju izraz parlament inauguriran je prvi put u engleskoj, 20 siječnja 1265. tako je prvi parlament, od predstavnika novih staleža, sazvao jedan engleski velikaš (simon de monfort) s ciljem onemogućavanja kraljeve samovolje. tijekom stoljeća riječ parlament je dobila današnje značenje i predstavlja pojam demokratske skupštinske vladavine. 1617. padobran Veneciji je 20. siječnja 1617. umro Šibenčanin Faust Vrančić, svestrani hrvatski znanstvenik koji je u djelu "Machinae nove" predstavio velik broj uporabljivih strojeva. Sam je skočio padobranom vlastite konstrukcije. Hrvatska mu duguje prvi samostalni tiskani rječnik, prema njegovu mišljenju, "pet najuglednijih europskih jezika", među koje je uvrstio i "dalmatinski", odnosno hrvatski. / tekst je iz jutarnjeg/ hrvatski polihistor, jezikoslovac, pronalazač, diplomat, inženjer, svećenik, biskup faust vrančić rođen je u šibeniku, ali ga je u dječakoj dobi napustio i preselio se u ugarsku u požun stricu, gdje je proveo mladost i stekao elementarno obrazovanje. školovanje je nastavio u padovi na filozoviji i pravu; primljen u bratovštinu sv. jeronima u rimu; postaje tajnikom kralja rudolfa II. kad počinje i ozbiljnije njegovo bavljenje tehnikom; živi na relaciji rim, prag, venecija, šibenik kao visoki crkveni velikodostojnik. umire u veneciji, ali je pokopan na otoku prviću (prvić luka, crkva sv. marije) kraj šibenika. Šibenčanin Faust Vrančić iznimna je pojava hrvatske tehnike. Studirao je filozofiju, bavio se matematikom, a osobito mehanikom i ostalim inženjerskim disciplinama. Kapitalno Vrančićevo djelo Machinae novae tiskano je u Veneciji 1595. godine. U njemu na 49 slika i na pet jezika opisuje potanko 56 različitih uređaja i tehničkih konstrukcija. Područja koja u tom djelu obuhvaća vrlo su različita i sežu od opisa regulacija rijeka, mlinova na vjetar i vodu, mostova... Od konstrukcija iz tog djela izdvajamo mlin na plimu i oseku, zaista revolucionarnu ideju. Homo volans naziv je Vrančićeve konstukcije padobrana koja je u potpunosti prilagođena čovječjim dimenzijama. Osim toga djela Vrančić je ušao u povijest i kao tvorac tehničke terminologije na hrvatskom jeziku. Naime, u njegovu petojezičnom rječniku (latinskom, talijanskom, njemačkom, dalmatinskom = hrvatskom i mađarskom), godine 1595. u fondu od 5800 riječi nalazi se i oko 550 riječi koje se odnose na tehničke pojmove. (link na tekst) 1713. ljubomir zelenlugarić hrvatski leksikograf, jezikoslovac, povjesničar, nakladnik, predstavnik novih prosvjetiteljskih nastojanja i jedan među prvim našim profesionalnim književnicima, pavao ritter vitezović (rođen u senju 1652), umro je u beču 20. siječnja 1713. Pavao Ritter Vitezović rođen je 7. siječnja 1652. godine u Senju u obitelji njemačkog vojnog doseljenika koji je prihvatio hrvatstvo. Rođen je kao Pavao Ritter, a kasnije će u svom književnom djelovanju dodati svome prezimenu - Vitezović. Naime, njemačka riječ ritter istoznačnica je hrvatske riječi vitez. Budući hrvatski književnik školovanje je započeo u rodnom Senju, a nastavio u Zagrebu gdje je završio isusovačku gimnaziju. obavio je vrlo koristan posao za svoje vrijeme u svojstvu pjesnika i povjesničara; poznati spis na latinskom nosi naziv croatia rediviva, 1700; napisao je i prvu sustavnu povijest srbije: serbia illustrata; bio je tiskar; izdavač; leksikograf: veliki hrvatsko-latinski i latinsko-hrvatski rječnik sačuvan je rukopisno samo u drugom dijelu; urednik je kalendara (pisao pod pseudonimom ljubomir zelenlugarić); sakupljač folklorne građe; istražujući pravopis predlagao je štokavski kao jedinstveno narječje u cilju zbližavanja južnoslovenskih naroda. opširniji tekst o vitezoviću: ovdje ovdje 1920. dubrovački i hrvatski slikar celestin medović umro je na današnji dan, 20. siječnja 1920. u sarajevu. o medoviću sam ostavila zapis OVDJE slike: link link |
- 16:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV 19. 01.
|
1736. izumitelj parnog stroja škotlanđanin james watt, rodio se na današnji dan 19. siječnja 1736. njegovim izumom počela je tehnološka revolucija. danas se wattovim imenom zove jedinica električne snage. umro je 1819. 1839. veliki francuski slikar paul cézanne, rodio se je 19. siječnja 1839. o njemu sam pisala na str. 2. u povodu obljetnice smrti (1906.). vidjeti OVDJE. link link 1943. na današnji datum rođena Janis Joplin 1809. rođen američki književnik Edgar Allan Poe 1809. annabel lee američki liričar i pripovjedač snažnog utjecaja na europsku poeziju kraja 19. i početka 20. stoljeća, rako da su se mnogi pozivali na njega kao pjesnika i književnog kritičara, edgar allan poe, rodio se je na današnji dan 19. siječnja 1809. u bostonu. smatra se ocem kriminalistističkog romana zbog svojih prvih književnih radova, kraćih pripovijesti u kojima opisuje mistične i jezovite teme, teške zločine s odabranim likovima i nevjerojatnim zapletima u potresno dojmljivoj atmosferi. no poe je poznat po svojoj poeziji oslobođenoj sterotipa, moralističkih i didaktičkih elemenata, kojima je otvorio novi i iznimno poetski svijet bizarnih motiva, ugođaja i glazbenog dojma stiha u formalnom pogledu savršeno dorađenog. svjetsku vrijednost postiže njegov 'gavran' s refrenom 'nikad više, koji otkriva pjesnikovu tragediju, jednako kao što je 'annabel lee' suptilna ispovijest jedne (pjesnikove) ljubavi. radio je i kao novinar i publicist, sudjelovao u mnogim polemikama; alkoholičar; teško bolestan; umire osamljen (1849). više 1876. profesor književnosti, književnik, dramaturg i režiser milan begović, rodio se u vrlici, 19. siječnja 1876. bio je poznavatelj suvremene talijanske književnosti pod čijim utjecajem je i sam stvarao, osobito slijedeći određeni stil i slobodniji tematski odabir. u književnim motivima milana begovića složeni erotski problemi su naglašeni neovisno o kojoj sredini piše i kojim se likovima bavi. (spominjem psihološki roman giga barićeva i njezinih sedam prosaca) spada među najplodnije naše dramatičare između dva svjetska rata. amerikanska jahta u splitskoj luci je izvedena na splitskom ljetu. |
- 16:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV 18. 01.
|
1909. na današnji dan, 18. siječnja 1909. u šapcu (srbija) rođen je jugoslavenski književnik, srpski pjesnik, romanopisac i esejist oskar davičo. davičo je živio i djelovao u mnogim mjestima i gradovima ex jugoslavije i umro je još za njezina života (1989) zato ga mnogi drže jugoslavenskim; hrvatski izvori stavljaju mu isključivo predznak srpski uz ono književnik, a posebno naglašavaju 'srpski pjesnik'. "S izvanrednom senzibilnošću za suvremenu tematiku i neslućene raspone jezičnog izraza Davičo iz djela u djelo traži nove putove i nepoznate izražajne mogućnosti", napisat će t. čubelić. završio je filozofski fakultet u beogradu; njegov je životni put karakterističan put revolucionara što uključuje robijanje (mitrovica), ilegalni rad (split), internaciju (korčula, italija), sudjelovanje u 2. svjetskom ratu a slijedom takve biografske slike i odgovarajuću nagradu. suosnivač je tanjuga; dopisni član jazu, pjesnik nadrealist s motivima (osim iz rata) iz gradske složenosti problema i nemiru ljudi; poslijeratna, robijaška, revolucionarna, partizanska s naglašenom erotikom, središnje su teme davičeva književnog opusa. njegov je jezični stil osebujan, oslobođen sintaktičke strukture, što ga svrstava u red najpoznatijeg eksperimentatora i predstavnika avangarde. link BIOGRAFIJA OSKARA DAVIČA, prilog TREZORA. OSKAR DAVIČO (1909-1989), književnik, dopisni član JAZU. Završio Filozofski fakultet u Beogradu. Kao suplent gimnazije u Bihaću osuđen je na 5 godina robije 1932. zbog komunističke delatnosti. Po okupaciji interniran na Korčulu, zatim i Italiju. 1943. godine beži iz Italije i priključuje se NOB. Posle oslobođenja radi u Beogradu u Tanjugu, "Borbi"... uređuje časopis "Delo" i "Dalje". Između dva rata pripadao grupi levičarskih pisaca nadrealista. Žustar polemičar i pamfletist, jedan od ključnih aktera u sukobu između modernista i tradicionalista u našoj posleratnoj književnosti. Najznačajnija dela: zbirke pesama Višnja za zidom, Flora, Kairos; poema Zrenjanin; romani Pesma, Beton i svici, Radni naslov beskraja, Ćutanje, Gladi, Tajne, Bekstva, Zavičaji, Gospodar zaborava; eseji Poezija i otpori, Pročitani jezik. Dobio Ninovu nagradu za roman Beton i svici 1956; za roman Gladi 1963. i za roman Tajne 1964. Dobitnik je Sedmojulske nagrade i nagrade Avnoj 1970, Šantićeve 1976 i Njegoševe 1978. godine. 1974. slikar münchenskog kruga oskar herman, slikar i slikar tzv. münchenskog kruga (rođen 1886.), umro je na današnji dan, 18. siječnja 1974. u zagrebu. veliki dio njegovog umjetničkog slikarskog opusa darovan je zagrebu. u klovićevim dvorima je u rujnu prošle godine priređena retrospektivna izložba djela oskara hermana u povodu 120. obljetnice rođenja i 200. obljetnice osnutka židovske općine zagreb. o hermanu, njegovom životnom putu i radu iz predgovora izložbenog kataloga, izdvajam: Oskar Herman rođen je u Zagrebu, 17. ožujka 1886. godine, od oca Danijela i majke Jozefine Hermann, koja umire kada su mu bile četiri godine. Imao je tri sestre i jednog brata. 1894. godine otac Danijel pada pod stečaj što uzrokuje probleme u obitelji. Obiteljsko prezime Oskar četrdesetih godina 20. stoljeća krati u Herman. Oskar Herman u Zagrebu je zavrŔio osnovno i srednjoškolsko obrazovanje, a 1903. nakon mature odlučuje postati slikar, napušta obiteljski dom i polazi u slikarsku školu Konrada Filipa. Godinu dana kasnije seli u Muenchen, koji je u to vrijeme bio snažni likovni centar, te upisuje Akademiju likovnih umjetnosti, u klasi prof. Johanna Hartericha. Prijateljuje s Josipom Račićem i Romanom Kramsztykom koji također tamo studiraju. Prvu samostalnu izložbu imao je 1908. u Zagrebu, te je bio prvi od članova "minhenskog kruga" koji je izlagao u Zagrebu. Nakon toga Herman traži vlastiti likovni jezik, a 1914. sudjeluje na prvoj izloćbi Minhenske nove secesije. Na početku Prvog svjetskog rata vraća se u Zagreb, gdje je završio vojni rok, a 1918. ponovno odlazi u Muenchen, gdje će provesti idućih petnaest godina. Povratak u Zagreb 1933., nakon što je Hitler došao na vlast u Njemačkoj, znčio je za Hermana korjenit prijelom. S minhenskom slikarskom kulturom ne uklapa se u aktualne zagrebačke trendove, te živi u teškim materijalnim prilikama. Tijekom Drugog svjetskog rata sklanja se u Karlovac, zatim u Ljubljanu, a od 1942. bio je zatočen u logoru na jugu Italije. Nakon pada Italije priključuje se NOP-u. Po završetku rata vraća se u Zagreb u svoj stan-atelje u Martićevoj ulici, u kojem je živio i radio do smrti. Bio je kustos Moderne galerije u Zagrebu do umirovljenja 1949. U Zagrebu se ženi s Mirom Svjećić. Godine 1954. priređena mu je velika retrospektivna izložba u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu, kojom se potvrđuje njegova vrijednost, a još više s retrospektivnom izložbom u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu 1971. Godine 1955. nagrađen je Nagradom grada Zagreba, a 1960. odlikovan Ordenom zasluga za narod I. Reda. Godine 1966. nagrađen je za životno djelo nagradom iz fonda «Vladimir Nazorfl. Preminuo je 18. siječnja 1974., a pokopan je u obiteljskoj grobnici na Mirogoju. (prema tekstu Jasmine Bavoljak, iz kataloga Memorijalne izložbe Oskara Hermana) 1955. ples s vukovima 18. siječnja 1955. u lynwoodu (kalifornija) rođen je kevin michael costner, američki filmski glumac i redatelj. rođen u obitelji koja se je zbog posla seljakala, tako da je redovito bio novi učenik u novim školama sjeverne kalifornije; darovitost je pokazao već s 10 godina kad je pjevao u baptističkom crkvenom zboru, pisao poeziju; uspješno je završio fakultet menagementa na fullertonu u kaliforniji; usput je bio i nogometna, košarkaška i baseball zvijezda; privatno je noćima išao na satove glume; ostavio posao i upustio se u filmske avanture hollywooda bez velike nade da će biti primjećen (određeni poticaj je dobio od r. burtona u slučajnom susretu); radio je svakojake poslove dok nije dobio prvu ulogu u reklamnom filmu 1983; dvije godine kasnije već je uletio u filmske uloge, a financijski je prosperirao u filmovima na temu baseballa; 1990. snima svoj prvi film ples s vukovima koji je nominiran s 12 oskara, sam castner s dva. za njega pišu da ne fin, tih i nenametljiv, ali i pored toga jedan od najpoznatijih hollywoodskih glumaca ... link 1936. rudyard kipling engleski književnik umro je u londonu na današnji dan, 18. siječnja 1936. o njemu sam napisala crticu (30. prosinca) o obljetnici rođenja, pa pogledati str. 22. OVDJE |
- 16:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV 17. 01.
|
1706. vrijeme je novac u bostonu se je 17. siječnja 1706., rodio filozof, izumitelj, fizičar, ekonomist, pisac i američki političar, benjamin franklin, koji je uz mnoge pronalske koje je usvojio svijet otkrio gromobran; postavio novu teoriju elekrticiteta; opisao golfsku struju; bio poznati borac za ljudska prava, prava crnaca, sudjelovao u borbi za neovisnost (čitala sam da je dobicima od lota financirao pravljenje topova); bio je jedan od tvoraca 'deklaracije o neovisnosti'; član američkog kongresa; osnivač prve javne knjižnice; osnivač filozofskog društva pensilvanije koje je kasnije izraslo kao sveučilište; objavljivao je članke za ukidanje ropstva; njegov lik je na američkoj novčanici. Učenjak, neumoran borac za slobodu čovjeka, diplomat, vjerujući u djelotvornost razuma pri rješavanju ljudskih pitanja, Franklin je personifikacija i simbol svoga prosvjetiteljskog vijeka. |
- 16:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV 16. 01
|
1962. ivan meštrović je najpoznatiji i najslavniji hrvatski kipar i jedan među nekoliko kiparskih imena u samom vrhu suvremene svjetske umjetnosti. potječe iz seljačke obitelji drniškog kraja, iako je rođen 15. kolovoza 1883. godine u vrpolju kod županje. Svugdje se kao njegovo mjesto rođenja navodi vrpolje, a ivan mestrovic je, zapravo slučajno, rođen na željezničkoj postaji strizivojna kod vrpolja. umro je u s a d, 16. siječnja 1962. naime, majka marta kurobaša i otac ivan meštrović-gabrilović došli su kao radnici u berbu kukuruza u slavoniju. u poodmakloj trudnoći, a izmučena teškim fizičkim radom, porodila je prvo dijete poput marije, na putovanju. prema drniškim legendama marta je pričala da joj se pri porođaju ukazao sv. josip. tako je već u to vrijeme znala kako će ivan postati 'veliki čovjek'. uglavnom, obitelj se vratila u otavice. napajajući se od najranijeg djetinjstva folkloristikom siromašnog zavičaja, epskim junačkim pjesmama i povjesnicama od oca (jedine pismene osobe u otavicama) i majčinih biblijskih priča, meštrović je zamišljene slike i likove prenosio na drvo i meki muljeviti kamen svoga krševitog zavičaja. njegovu očitu nadarenost za rad u kamenu uočili su i njegovi roditelji još u ranoj dobi, ali su ga tek u šesnaestoj (1889.) dali na nukovanje u split u klesarsku radionicu majstora harolda bilinića. uz njega će meštrović ostati samo godinu dana. zahvaljujući majstoru biliniću i njegovoj ženi, te njihovoj pomoći meštrović je već 1900. u beču. primljen je na studij bečke likovne akademije (1901. - 1906.) upravo u doba zamaha secesije. ovaj svoj tekst o metroviću napisala sam još krajem 2004. postiran je na indeksu ovdje. opširnije iz drugog izvora. |
- 08:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV 15. 01
|
1992. Hrvatska je 15. siječnja 1992. postala međunarodno priznata zemlja i uspostavila je diplomatske odnose s Njemačkom, državom koja je odigrala bitnu ulogu u priznavanju Hrvatske u svijetu založivši svoju sveukupnu političku i gospodarsku težinu kako bi pokrenula pasivnu Europu i potaknula ostalih jedanaest članica Europske zajednice da priznaju neovisnost i suverenitet RH. Današnji dan - 15. siječnja 1992. - bit će zlatnim slovima uklesan u cijelu, četrnaeststoljetnu, povijest hrvatskog naroda na ovome prostoru, za nas svetom tlu između Mure, Drave, Dunava i Jadrana. Nakon što je proglasila svoju samostalnost i suverenost, i raskinula svoje državno-pravne veze s bivšom jugoslavenskom državnom zajednicom, Republika Hrvatska postigla je i međunarodno priznanje svoje neovisnosti, rekao je te večeri Predsjednik Franjo Tuđman u obraćanju naciji preko televizije. Toga dana Hrvatsku su za redom priznale: Belgija, Velika Britanija, Danska, Malta, Austrija, Švicarska, Nizozemska, Mađarska, Norveška, Bugarska, Poljska, Italija, Kanada, Australija, Francuska, Finska, Švedska. To su već prije učinile Sveta Stolica, Njemačka, Island, Estonija, Litva, Latvija, Slovenija, Ukrajina i San Marino. Zemlje koje su prednjačile u diplomatskim nastojanjima za međunarodno priznanje Hrvatske, svakako su bile Sveta Stolica i Njemačka. Vatikanska diplomacija, kao prva u svijetu, još je 3. listopada 1991. godine objavila da radi na hrvatskome međunarodnom priznanju. Njemačka je priznanjem Hrvatske još 18. prosinca 1991. godine izazvala prijekore, ali i pokrenula nezaustavljivu diplomatsku akciju među ostalim tadašnjim članicama Europske zajednice. Kada su ostale zemlje te organizacije, današnje Europske unije, priznale Zagreb, Bonn je istodobno s njim već potpisao protokol o uspostavi diplomatskih odnosa. Sljedećih su dana europski pisani i elektronički mediji gotovo bez iznimke pozdravljali odluku svojih vlada. Izuzev njemačkih medija, koji su priznanje Hrvatske slavili i kao njemačku diplomatsku pobjedu, ostali su isticali da su političari za zakašnjenjem shvatili što se događa u tadašnjoj Jugoslaviji, kritizirajući njihovu dotadašnju neučinkovitost. 1929. napokon slobodan borac za crnačka prava, osoba koja je ušla u povijest ne samo sjedinjenjih država, čovjek koji je imao karizmu vođe, žrtva nekoliko atentata, od kojih mu je jedan oduzeo život u 39. godini, a 100 tisuća ljudi je nazočilo posljednjem ispraćaju, dobitnik nobelove nagrade za mir, filozof i teolog, pastor baptističke crkve, martin luther king junior, bio je rođen 15. siječnja 1929. link 1622. rođen u parizu 15. siječnja 1622., francuski komediograf i najveće ime u području komediografije, scenarist, književnik, jedan od velikana humoristične satire, jean-baptiste poquelin (ivan krstitelj), bio je i ostao poznatiji, jednostavnim imenom moličre. poticaje 'lovi' u 'comedia dell'arte', kod antičkih pisaca; plauta, terencija i drugih, ali samo njegovom imenu i slavi pripada autonomna komediografija, nenadmašna i izvorna. rekli bi, samosvojna ili svojstvena, tako da je i danas moliere najizvođeniji komediografski pisac, koji je komiku izdigao na područja filozofije, kad je riječ o promatranju života i ljudi. link 1919. poljakinja, žena koju spominje povijest kao jednu od suosnivača njemačke komunističke partije i socijaldemokratske partije; grupe 'internacionala' koja je kasnije preimenovana u "spartakusbund" i bila jednom od predvodnica spartakističkom ustanku u berlinu, 1919.; njemačka i poljska političarka, društvena teoretičarka i ekonomistica rosa luxemburg, pogubljena je 15. siječnja 1919. nakon sloma spartakističkog ustanka r. luxemburg i karla liebknechta oteli su vojnici freikorpsa. u hotelu eden u berlinu su ih ispitivali par sati, mučili prije pogubljenja. njihova su tijela bačena u kanal 15. siječnja 1919. godine |
- 07:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV 13. 01
|
1898. "J'accuse"- "Optužujem!" francuski je romanopisac i osnivač i predstavnik naturalističkog pravca emile zola, bio je upleten u politički skandal francuske 19. stoljeća, poznat u svijetu kao afera dreyfus. on je 13. siječnja 1898., zaprepašten skandalom koji je podijelio francusku javnost, izravno pisao predsjedniku republike i protestirao tražući reviziju montiranog procesa. spis j'occuse (optužujem) ušao je u povijest jednako kao i sramotna afera protiv židovskog časnika alfreda dreyfusa, proglašenog veleizdajnikom koji trguje tajnim dokumentima i proživljava svu sramotu skidanja odličja (javno skidanje odličja čak i hlaća), prognan i zatvoren na paklenom otoku, dok se istovremenom francuskom širio val antižidovstva. zahvaljujući tome, nakon 6 godina proces je ponovljen i dryfus je proglašen nevinim. 1992. vatikansko priznanje hrvatske samostalnosti - Sveta je Stolica 13. siječnja 1992., dva dana prije zemalja EZ-a, priznala Republiku Hrvatsku, poželjevši "duhovni i tvarni napredak svega njezina pučanstva". Tim je potezom papa Ivan Pavao II. zadobio dodatnu hrvatsku naklonost nakon što se dugo i odlučno suprotstavljao velikosrpskoj agresiji. Vatikan je prvi put priznao hrvatsku državnost 879. godine, blagoslovivši kneza Branimira. /izvor: elektr. izdanje jutarnjeg lista/ |
- 07:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV 11. 01
|
1976. engleska književnica, autorica više od 80 romana s krim sadržajima od kojih je najveći broj ekranizirano, nazvana i 'kraljicom krimića' dame agatha mary clarissa christie (rođena 1890), umrla je 12. siječnja 1976. jednom je izjavila da će je svatko zaboraviti kad se jednom ugasi njezin život i njezin spisateljski žar, međutim ostala je najizdavanijom autoricom u mnogim zemljama izvan rodne velike britanije, čije se krim priče i danas čitaju s istim zanimanjem kao i kad su objavljene. čitala sam također da je izazvala paniku svojim nestankom, slučajnim (vjerojatno namjernim) i da je mirno izjavila da se je odmarala 'od slave'. nezaboravni likovi herculea poirota, kojega je ubila u svojim dnevničkim bilješkama, odnosno posmrtnom romanu, jer joj je bio dosadan, i radoznale inteligentne usidjelice mrs marple koju je opet poslala u mirovinu na selo, skoro su uvijek nazočni u njezinim krim pričama u kojima dopušta i čitatelju i gletalju da zajedno s njima riješi neko zamršeno ubojstvo u kojemu su mnogi osumnjičeni, a samo jedan i kriv. spadam u ljubitelje njezinih romana i sve sam ih (ili gotovo sve) pročitala, a vi o aghate christie pogledajte detalje na linku ovdje. |
- 07:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #
20.02.2007., utorak
VREMEPLOV 10. 01
|
1971. "kad vidite loše odjevenu ženu, onda primjećujete odjeću; kad vidite dobro odjevenu ženu, onda vidite ženu" (parafrazirano) i "obuci crnu haljinu i budi dama" znala je govoriti coco shanel, gabrielle coco bonheur shanel, kreatorica koja je obilježila 20. stoljeće svojom suverenom vladavinom u svijetu mode, umrla je u parizu 10. siječnja 1971. crna haljina koju je lansirala 1926. postala je simbolom mode coco shanel, kao odraz shvaćanja modnih potreba suvremene žene u novom 20. stoljeću. ali to je bio tek početak njezine skoro suverene vladavine duge 60 godina, jer njezin stil obilježili su: ženske hlaće, strukirani ravni kostimi bez okovratnika, udobnost prije svega, suknje do koljena; modni detalji poput niski perli ili više zlatnih lančića, lakirane cipele, posebne ženske torbice; kombinacija bižuterije i originalnog nakita privući klijentelu iz visokog društva. u kasnijem razdoblju njezin ženski kostim dobit će okovratnik obrubljen kontrastnim bojama i ukrašen dugmadima, ponekad i pojasom do skoro dječački skrojenih modela. uz modne detalje nezaobilazan je chanel 5 miris za posebno senzibilne osobe koji je inauguriran još 1921. godine, a do danas je poput zaštitnog znaka kuće shanel. ("obućena sam u nekoliko kapi ovog zanosnog parfema", marillyn monroe). a tko je zapravo bila coco shanel? rođena je 1883., iako je tvrdila da se to dogodilo deset godina kasnije (1893) u sirotištu na radnom mjestu svoje majke, koja je umrla kad joj je bilo 6 godina ostavši nju i još četvero djece na brizi mužu. jedno kraće vrijeme je radila kao barska pjevačica, od tog vremena joj je ostao i nadimak - coco. prvi dućan sa šeširima otvara u parizu 1914., da bi kasnije širila svoju uspješnu modnu i kreativnu trgovinu i na druge francuske gradove. u prvom svjetskom ratu bila je pomoćnom bolničarkom; u drugom je morala pobjeći u švicarsku iako je već 'dobila' slavno mjesto u svijetu mode. vratila se u pariz 1954. i nastavila tamo gdje ju je rat zaustavio. požnjela je najveća priznanja kao 'velika coco', a slavna imena iz svijeta filma, glamura i krunjene glave bile su odjevene u njezine kreacije. radila je bez prestanka. umrla je u snu. "Da bi osoba bila nezamjenjiva, mora uvijek biti različita", bio je moto coco shanel. |
- 23:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV 9. 01
|
1890. R. U. R. (Rossums Universal Robots) između dva rata najpoznatiji češki pripovjedač, romanopisac i dramatičar, karel čapek, rođen je u mjestu male svatonjovice na današnji dan, 9. siječnja 1890. u pripovjestima čapekov objekt zanimanja je mali čovjek u kontekstu onodobnog vremena i prostora, dok se u romanima bavi složenijom i slojevitijom građom u kojima dominiraju problemi suvremenog društva prikazani temeljitijom psihološkom analizom. dramaturški opus opet obuhvaća predratna zbivanja i njegov pjesnički krik 'suprotivu' nasilja i rata. čapek se iskazao i kao putopisac. "Svjetsku slavu postigao je dramom "R. U. R." (Rossums Universal Robots, 1920.) kojom je uveo riječ robot i započeo niz utopističkih djela posvećenih problemu opasnosti od naglog razvitka tehničke civilizacije". posmrtno mu izlazi 'knjiga apokrifa'(1954), zbirka persiflaža u kojoj daje pregled nekih sudbina značajnih osoba iz povijesti književnosti. |
- 23:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV 8. 01
|
1935. neokrunjeni kralj rock’ n’ rolla američki pjeveč, legenda i kraj rock' n' rolla, elvis aron presley rodio se 8. siječnja 1953. pjevačka karijera mu je počela u memphisu javnim nastupima na crkvenim svečanostima i kasnije školskim priredbama u dobi od 13; prva pjesma snimljena je kao rođendanski poklon majci, a 1954. i prva ploča; stvarna pjevačka karijera slijedi odmah nakon toga, iako je najuspješniji između 1960-1975.; premda se nije istakao kvalitetnom glumom, njegov filmski angažman u pretežno glazbenim filmovima prati njegov glazbeni uspon i na listi je deset najkomercijalnijih američkih glumaca; pjesme iz filmova odmah postaju hitovi. Elvis je još za života postao legenda potukavši sve rekorde: u dvadesetak godina rada objavio je 97 ploča, a na vrhovima top lista proveo je čak 996. tjedana. uz ozbiljne zdrastvene probleme elvis je i narkomanski ovisnik. droga je u kombinaciji s bolešću bila uzrokom smrti 1977. njegova voštana figura iz najplodnijeg razdoblja je u muzeju madame tussauds u londonu. 1642. ipak se okreće talijanski fizičar, matematičar i astronom, koga smatraju ocem moderne astronomije, galileo galilei, umro je na današnji dan, 8. siječnja 1642. bio je obdaren mnogim sposobnostima i izbor njegova zanimanja bio je neizvjestan, jer mogao je postati jednako dobar glazbenik, umjetnik ili znanstvenik. uvijek je tražio odgovore na pitanja kako i zašto. postao je jedan od velikih svjetskih znanstvenika. u vrijeme profesure u padovi doznao je za spravu koja je približavala predmete. za njegovo bavljenje astronomijom to je bio izazov. njegov izum je teleskop kojim je nakon dorade približavao nebeska tijela 33 puta. njime je otkrio planine na mjesecu, mrlje na suncu, jupiterove satelite, koji nose njegovo ime i utvrdio da se mlječni put sastoji od milijuna zvijezda; da venera ima faze kao i mjesec. njegov je pronalazak zakon o slobodnom padu; jednadžba kosog hitca, kombinacijom matematike i fizike postavio nove temelje klasičnoj fizici; podržao je kopernikovo učenje svojim djelom dialogo sopra i due massimi sistemi del mondo tolemaico e copernicano, objavljenog u firenci 1632.; zbog toga je bio uhićen; trebao se odreći svojih teorija; iako ga je papa urban VIII. kasnije stavio u kućni pritvor u kojemu je ostao do smrti, inkvizicija nije propustila ispitivanje i mentalnu torturu. ostala je legenda da je galileo odustao od svog učenja iz straha da ne završi poput giordana bruna, ali da je u svezi teorije da se zemlja okreće oko sunca ipak promrsio: "ipak se okreće". link link |
- 23:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV 7. 01
|
1943. znanstvenik i inovator svjetskog glasa; radio je u području elektrotehnike i radio-tehnike; otkrio okretno magnetsko polje i višefazni sustav izmjeničnih struja, nikola tesla umro je na današnji dan 7. siječnja 1943. u new yorku. rođen u selu smiljanu nedaleko gospića u obitelji pravoslavnog svećenika, osnovno i srednje obrazovanje stiče u hrvatskoj (gospić, karlovac); studij elektrotehnike pohađa u pragu i grazu; kao inženjer djeluje u budimpešti i parizu, a onda ga nakon početnih inovatorskih rezultata, životni put odvodi u ameriku. neke je izume patentirao; na nekima je radio; neke su mu preoteli; onima koji su nepobitno njegovi, zadužio je čovječanstvo; nominiran za nobelovu nagradu, ali je nije dobio; umro u bijedi i osamljen. link |
- 23:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV 6. 01
|
1428. francuska nacionalna heroina i katolička svetica, sv. ivana orleanska ili jeanne d'arc, poznatija i kao djevica orleanska, rođena 1412. u jednom francuskom selu domremyju. današnjeg datuma, 6. siječnja 1482. imala je jednu od vizija s kojima se susretala iz najranijeg djetinjstva prema kojoj je trabala spasiti francusku od engleza i omogućiti krunidbu francuskom prijestonasljedniku charlesu. tad je imala tek 16. godina. tek godinu dana nakon vizije uspjelo joj je 'obraditi' lokalnog zapovjednika da je povede u mjesto chion i da se tamo susretne s prijestolonasljednikom. ovaj joj je (povjerovavši u viziju) povjerio zapovjedništvo u spašavanju orleansa od engleza. sve se dogodilo u skladu s njezinom vizijom: englezi su poraženi, charles se okrunio. u vrijeme opsade pariza bila je ranjena, a potom zarobljena od burgundskih trupa i predana englezima; osuđena za herezu, smaknuta je spaljivanjem na lomači (film na tu temu). mućenička smrt učinila je djevicu orleansku besmrtnom, a početkom 20. stoljeća proglašena je sveticom. 1808. propast dubrovačke republike na današnji dan, 6. siječnja 1808., dubrovnik je sa zaprepaštenjem doživio skidanje zastave svetog vlaha s orlandova stupa i postavljanje trobojnice napoleonove italije. formalno je dubrovačka republika ukinuta 27. svibnja 1806. ulaskom francuza pod zapovjedništvom generala lauristona. iako su francuzi odmah uveli veliki financijski namet za troškove rate, ostavili su određene slobode republici i naizgled se ništa nije mijenjalo: izbor kneza, rad vijeća, zastava parca, veleposlanstva ..., ali je uvedena pomorska blokada i grad je polako ali sigurno propadao. posljednji udar bilo je skidanje barjaka sv. vlaha, a iste godine 31. prosinca i imenovanje maršala marmonta dubrovačkim vojvodom (duc de ragusa). ovim činom dubrovačka repuplika odlazi u povijest, a dubrovnik postaje upravnim i političkim dijelom dalmacije. 1835. «narod prez narodnosti je telo prez kosti» na današnji dan, 6. siječnja 1835. izašao je prvi broj hrvatskih novina. 'novine horvatske' , a tri dana kasnije i 'danica horvatska' čiji je pokretač bio ljudevit gaj s grupom kulturnih djelatnika, izašle su s motom: «narod prez narodnosti je telo prez kosti» u to doba dozvola gaju da izdaje novine bio je značajan događaj, jer su novine horvatske i danica bili jaki pokretači društveno-političkih i književnih akcija. pisane su kajkavski i starim pravopisom. oba lista sastavljena su tako da privuku što više ljudi u borbu za prava hrvatskog naroda, a u narodu su primljene s velikim oduševljenjem, iako ponajviše u užoj hrvatskoj. 1929. šestojanuarska diktatura ukidanjem vidovdanskog ustava, 6. siječnja 1929. godine kralj aleksandar I. karađorđević uveo je samovladu, poznatu pod nazivom šestojanuarska diktatura. raspustio je parlament i zabranio sve političke stranke te proglasio da državom upravlja samo kralj i narod. iako će kasnije biti uveden jedan kompromisni tzv. oktroirani ustav (oktroiran znači nije donesen demokratskim putom), nemiri i neredi u državi trajat će do njezina nestanka. a ona se zvala jugoslavija. 1883. pjesnik, filozof i umjetnik gibran khalil gibran, rođen je 6. siječnja 1883. u dolini cedrova u gradiću bsharri na sjeveru libanona. život ga je s obitelji odveo u ameriku (boston) kad mu je bilo 12 godina, odakle se vraća u bejrut na studij medicini. tu usavršava i arapski jezik. gibran potječe iz kršćanske obitelji, monfizitske kršćanske crkve koja je službu božiju vršila na sirijskom i aramejskom jeziku ili jeziku isusa krista. "Gibranova je umjetnost simbolička u najdubljem značenju te riječi jer je ukorijenjena u onim osnovnim istinama koje su temeljne za sva stoljeća i za sva iskustva. on osjeća smisao zemlje i njezinih plodina, čovjeka kao krajnjeg i savršenog cvijeta i kroza sve svoje djelo izražava međuovisnu jedinstvenost čovjeka i prirode", zapisao je u predgovoru 'proroka' marko grčić. pisao je na arapskom i engleskom mnoga djela, a ja izdvajam 'prorok' i 'prorokov vrt', ne samo što su mu ta djela donijela međunarodnu slavu, već i zato što se jedno vrijeme nisam od njih odvajala. |
- 23:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV 5. 01
|
1932. talijanski književnik, književni kritičar, teoretičar kulture i semiotičar, profesor sveučilišta, koji je svjetsku slavu postigao romanom "ime ruže" i "faucaltovo njihalo", umberto eco, rođen je u talijanskoj alessandriji 5. siječnja 1934. eco je poznat po svojem doprinosu u istraživanju teorije simbola/znakova. 1524. otac hrvatske književnosti marko marulić, splićanin, hrvatski književnik; predstavnik splitskog književnog centra, u svoje vrijeme vrlo ugledni humanistički pisac djela vjerskog i moralistikog sadržaja na latinskom jeziku, otac hrvatske književnosti, umro je na današnji dan, 5. siječnja, 1524. u splitu. na hrvatskom jeziku pisao je uglavnom kratke pjesme, među kojima je najpoznatija 'molitva suprotiva turkom', pjesma koja ističe nacionalni duh. ipak se kao najznačanije marulićevo djelo uzima 'istorija svete udovice judit' iz 1501. djelo je objavljeno u veneciji 1521. judita je biblijski lik. ubija holoferna, neprijateljskog vojskovođu i tako spašava svoj narod. ovdje je vidljiva marulićeva aluzija na tursko napredovanje u hrvatske zemlje i briga za sudbinu svoga naroda. judita je spjevana u dvostruko rimovanom dvanaestercu. davidias je marulićev ep na latinskom jeziku. 1578. croata, michelangelo minijature giorgio giulio clovio - croata juraj julije klović, jedan od najvećih umjetnika minijaturista europe 16. stoljeća i razdoblja manirizma, rođen je u grižanima u vinodolu (1498 ), umro je u palači farnese, 5. siječnja 1578., a pokopan u rimu u crkvi s. pietro u vincoli. o njegovom djetinjstvu, mladosti, školovanju nema podataka u povijesti umjetnosti osim naprijed spomenutog; prve podatke o njemu nalazimo nakon dolaska u veneciju 1526., jer je od dolaska pa do smrti njegova kreativnost i umjetnost ostavila trag u europskoj umjetnosti; nakon zaređenja za svećenika mijenja ime u giulio clovio i uz ime vezuje naziv croata; prijateljevao je s najpoznatijim umjetnicima njegova doba: giuliom romanom učenikom rafaela santi, el grecom, giorgiom vasarijem, a mecena mu je bio kardinal alessadro farnesa; el grecu dugujemo dva klovićeva portreta; kardinalu farnesa officium virginis s 28 minijatura uprizorenog starog zavjeta i još 2 iz liturgijske tematike; vasariju, uz klovićevu biografiju, za naziv michelangelo minijature. 1993. objavljena je monografija s minijaturama: julije klović / maria cionini-visani; predgovor: grga gamulin. |
- 23:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV 4. 01
|
1643. zakon gravitacije engleski fizičar, matematičar, astronom, alkemičar, filozof koji se i danas smatra jednim od najpoznatijih svjetskih znanstvenika, isaac newton, rođen je 4. siječnja 1643. *) u woolsthorpeu, grantham u lincolnshireu, engleska. svoj životni put sam newton je striktno dijelo na tri razdoblja: od rođenja do 1669., koje je smatrao vrlo teškim obzirom na činjenicu što se je rodio kao posmrće (tri mjeseca nakon očeve smrti); preudaju majke i njegovo potucanje u obiteljima rodbinskih skrbnika; studij; od 1669-1687., njegovo srednje ili najproduktivnije doba koje je proveo u svojstvu profesora na sveučilištu u cambridgeu; njegov rad; analize; izumi; u treće razdoblje spada njegova visoka pozicioniranost u vladi i smanjeno zanimanje za znanstvena istraživanje pa je to razdoblje kombinacija dvaju prethodnih. 1687. godine napisao je "Philosophiae naturalis principia mathematica". U tom djelu je ujedinio istraživanja Galileo Galileia i Johannes Keplera u jednu teoriju gravitacije i postavio je osnovu klasične mehanike u kojoj je formulirao tri osnovna zakona gibanja. (...) Ustvrdio je da zakon o gravitaciji vrijedi u cijelom svemiru. Newton je također unaprijedio poznate zakone gibanja i otkrio da je bijelo svijetlo, sastavljeno od boja spektra (duginih boja). Postavio je temelj modernoj astronomiji. Godine 1668. izumio je i refraktorski teleskop. umro je u 84 godini. jedan link *) isaac newton je prema onodobnom važećem kalendaru, jer je gregorijanski kalendar ušao u englesku praksu tek 1752., bio rođen na božić (25. prosinca) 1642. godine kako stoji i u knjizi rođenih. ovu napomenu treba uvažiti zbog dvojnosti podataka o rođenju. isaac newton, portret (godfrey knellera, 1689) 1757. svećenik, pavlin, književnik i najznačajniji hrvatski pisac 18. stoljeća u kajkavskoj hrvatskoj, tito brezovački (tituš), rodio se na današnji dan, 4. siječnja 1757. u zagrebu. prigodne pjesme, satiričke i pjesme s političkom satirom koje su izazivale i proteste i neprijateljstva, pisao je na latinskom i hrvatskom jeziku. u najvrjednija djela spadaju drame. drama sv. aleksej je dramatizirana srdenjevjekovna legenda o alekseju, božjem čovjeku koji je kao prosjak živio kod svojih a da ga nisu prepoznali. matijaš, grabancijaš djak i diogeneš, ili sluga dveh zgubljenih bratov, poznate su njegove komedije. brezovački kroz komedije djeluje prosvjetiteljski kao borac protiv praznovjerja, ljudske pokvarenosti i životne lakomislenosti. izvrsna su njegova zapažanja o sredini i društvu, a scenski dijalog živ i razigran. dobro izabrani likovi grabancjaša i diogeneša, ustvari na različite načine prenose autorova promišljanja i zaključke. citat: Teološki studij započeo je 1776. u Lepoglavi, a potom je filozofiju i teologiju završio u Pešti. Zaredio se 1781. godine i u Varaždinu dobiva službu gimnazijskog profesora. Godine 1786. ukinut je pavlinski red te Brezovački prelazi u svjetovne svećenike i zbog nesuglasica sa svećenstvom i biskupom Maksimilijanom Vrhovcem često mijenja župe (Varaždin, Križevci, Rakovac, Zagreb, Krapina, Požega, Zagreb). Umire 1805. godine iscrpljen plućnom bolesti. 1960. albert camus, francuski književnik, umro je na današnji dan, 4. siječnja 1960. o njemu sam već pisala. pogledati ovdje. |
- 23:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV 3. 01
|
1956. pasija američko-australski (s primjesama irske krvi), glumac, režiser i producent mel gibson, pravim imenom mel columcille gerard gibson, rođen je 3. siječnja 1956. u peekskillu, država ny u mnogobrojnoj obitelji popularnost je stekao glavnim ulogama filmskih serijala pobješnjeli max, smrtonosno oružje. dobitnik oscara za film hrabro srce, kojeg je bio i režiser, kao i flma pasija, kojeg je režirao 2004. godine. 1985. godine časopis people magazine dodijelio mu je naslov "najseksipilnijeg živućeg muškarca". te je godine ona bila i ustanovljena. 1892. gospodar prstenova engleski pisac i filolog j.r.r. tolkien punim imenom tolkien, john ronald reuel, rodio se na današnji dan, 3. siječnja 1892. u južnoj africi u mjestu bloemfontein. nakon smrti oca seli u englesku; uz klasične jezike i lingvistiku, studira nordijske jezike i staroengleski jezik na oxfordu; postaje profesorom na istom sveučilištu; sudionik je I. svjetskog rata. u bezvremenost će ući po svojim djelima iz mitskog, posve izmišljenog svijeta, ne po svojoj struci filologa gdje je dao, također, svoj stručni doprinos. djela 'silmarion', 'hobit' i 'gospodar prstenova' kao trilogija (napisan 1949), donijet će mu svjetsku slavu, osobito nakon što su i ekranizirani. film gospodar prstenova je kao cjelina nagrađen sa 17 oscara: 'prstenova družina' - 4; 'dvije kule' - 2; 'povratak kralja - 11 (treći film s toliko oscara u povijesti američke filmske akademije i prvi film nakon titanica sa zaradom višom od miljarde dolara). zbog svoje popularnosti j.r.r. tolkien bio je prinuđen promijeniti mjesto boravka. umro je 1973. 1896. hrvatski političar, dubrovčanin miho klaić, umro je u zadru na današnji dan 3. siječnja 1896. u dubrovniku gdje je rođen završio je osnovno obrazovanje; viši gimnazijski studij u livornu; studij arhitekture u padovi, gdje je i doktorirao 1853. s naslovom 'negli studii d'ingegnere architetto'; profesuru je položio u beču; prvo zaposlenje kao profesor prima u zadru u talijanskoj gimnaziji; kao pristalica narodnog pokreta dobija mandat dubrovačkog zastupnika u dalmatinskom saboru; kasnije i član zemaljskog odbora; jedan je od osnivača te predsjednik matice dalmatinske i narodnjačkoga glasila il nazionale; neprekidno proganjan od austrijskih vlasti zbog žarkih političkih govora i zagovora prisjedinjenja dalmacije i hrvatske, često gubi i službu; radio je u mnogim mjestima od kopra do kotora; cijeli je život proveo u borbi za uvođenje hrvatskog jezika u školstvo i upravu, otvaranje novih škola i bolnica; u svojim nastojanjima polučio je mnoge uspjehe, osobito na području školstva u oblastima pod talijanskom vlašću; u tim nastojanjima zatekla ga je i smrt. njegovo ime nosi jedna dubrovačka ulica, gdje je do izgradnje nove bolnice bilo dubrovačko rodilište. |
- 23:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV 2. 01
|
1877. 'za tako kratko vrijeme stvorio/la je ono za što je drugima potreban cijeli dugi život'. najveća hrvatska slikarica, akvarelist, slava pl. raškaj rodila se na današnji dan, 2. siječnja 1877. u ozlju. o njoj sam opširno napisala na jednoj drugoj temi, pa ću ovdje prenijeti svoj zapis: za neko veliko ime, ali i tragični lik, dosta je česta rečenica: ' za tako kratko vrijeme stvorio/la je ono za što je drugima potreban cijeli dugi život'. ovo sigurno vrijedi za hrvatsku slikaricu 19. (i početka 20.) stoljeća slavu raskaj , akvarelisticu, koja je umrla u 29. godini zivota ostavivsi iza sebe nezaboravne svijetle i pune zivota pejsaze (najvise) ozaljskog kraja ili mrtvu prirodu u čudnim kombinacijama. pred kraj zivota s osjećajem napustenost i samoće nastali su njezini drugačiji i tmurniji radovi: pusti krajolici, polusruseni mlinovi, kanjon kupe i uopće radovi tamnijeg kolorita i sumornijih vizura. bijahu oni odrazom njezinog čas agresivnog, a čas depresivnog stanja. zbog slikarskog talenta preko kojega je isključivo i komunicirala s prirodom, a gotovo isključivo sa svijetom, prepoznaju je danas generacije kao jednu od najpoznatijih hrvatskih umjetnika, umjetnica svakako, a zasigurno nasu najveću slikaricu akvarelisticu. rođena kao gluhonijemo dijete, introvertirano radi nedostatka sluha i govora, razvila je slava raskaj izvanrednu moć sporazumijevanja sa stablima, travama, voćem - svime oko sebe, osim s ljudima. izrazavala je svoje misli i dozivljaje ljepote, artikulirala svoje osjećaje iskazujući ljubav i raspolozenja jedino kistom. zarobljena u tom svijetu tišine, svijetu bez buke i tonova, ali prepunom boja i mirisa, prenosila je svoje utiske na papir ili platno zarom entuzijaste, bojama nebesa i prirode u sirokom spektru pastelnih tonova, a sigurnom i mirnom rukom. pretezno se izrazavala u tehnici akvarela, obojanog gvasa ili olovčicama u boji. izolirana i sama se izolirajući u svoj tihi svijet, uglavnom je lutala prirodom upijajući je zednim čulima, zapazajući ne samo cjelinu nego i detalje koje je prenosila na sebi svojstven način u slike pejsaza fluidne - lelujave atmosfere, vlastitim i neponovljivim slikarskim izrazom u kojemu se očitovala njezina teznja da sve te ljepote koje je okruzuju postanu zarobljenice njezinog kista. link ž i v o t o p i s "Libra" - časopis Hrvatskog kulturnog kluba (i. smokvina): Slava Raškaj rođena je 1877. u Ozlju u obitelji Vjekoslava i Olge Raškaj. Od rođenja gluhonijemoj i zbog toga vrlo povučenoj, vizualno izražavanje bilo je jedinim načinom izražavanja djevojčina emotivnog života. Socijalno usamljena, od malih nogu je mnogo boravila u prirodi gdje je crtala i slikala. Savršeni crteži cvijeća risani olovkama u boji nastali su već u bečkom Zavodu za gluhonijemu djecu, gdje je boravila od svoje sedme do petnaeste godine. Njenu nadarenost prvi je otkrio ozaljski učitelj Ivan Muha-Otoić koji je došao u Zagreb na mjesto ravnatelja Zavoda za odgoj djece oštećena sluha i govora. On ju je odveo tada poznatom slikaru Beli Čikoš-Sesiji kod kojeg je od 1896. polazila slikarski tečaj. Čikošev utjecaj koji se odražavao u izboru tamnih boja uspjela je vrlo brzo otkloniti. Neobičnom senzibilnošću i strukturom duha svoje doživljaje ostvarila je prvenstveno u akvarelu koji postaje i ostaje njeno glavno izražajno sredstvo. U njemu je naslikala niz svježih i intimno lirskih pejzaža, portreta i interijera koji je svrstavaju u prvi red hrvatskih akvarelista. " Njezin akvarel predstavlja upravo pojam idealnog akvarela ", napisao je Matko Peić u monografiji o umjetnici. Prvi put je izlagala 1899. u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu, a već 1900. u St. Petersburgu i Moskvi. Iste godine četiri njena akvarela bila su postavljena u hrvatskoj sobi na Svjetskoj izložbi u Parizu. Slavu Raškaj zovu i Ofelijom hrvatskog slikarstva, ne samo zbog neobične i posebne ljepote tonova i jedinstva doživljaja izraženih u njenim akvarelima, nego i zbog tragične kao i romantične sudbine mlade žene. Bila je nesreteno zaljubljena u svog učitelja, što se odrazilo u portretu Bele koji je naslikala; rodna kuća u Ozlju joj je srušena; preko četrdeset njezinih djela se zagubilo; njezina pisma izgorjela su u sestrinoj kući u Budimpešti. Zbog teškog depresivnog stanja, koje se vidi u izboru motiva kao što su napušteni mlinovi i ruševine, smještena je 1902. u umobolnicu gdje je 1906. u dobi od samo dvadeset devet godina umrla. zbog provjere nekih podataka, npr. godine smrti ("znameniti i zaslužni hrvati", str. 226., piše da je umrla 1907.), pretražila sam ostale podatke i našla ove koje navodim o mjestu sahrane i prijenosu posmrtnih ostataka, kako stoji: "Njen život će se ugasiti u 29. godini života, u rano proljeće 1906. godine. Njen grob prenesen je iz Stenjevca u rodni Ozalj i smješten u cinkturi ozaljske crkve sv. Vida". ili "Umrla je u proljeće 1906. nakon teške bolesti. Pokopana je na Stenjevačkom groblju, ali su nedavno njezini ostaci prebačeni u Ozalj, kraj crkve sv.Vida". dok istovremeno matanić, koji režira film "slava raškaj", za 'vjesnik' (22.10.2003. tekst priredio denis vukoja), navodi: " Na ovom su groblju sahranjivani svi pacijenti iz sanatorija u Vrapču, pa se pretpostavlja da je i Slava tu negdje, ali zanimljivo nitko ne zna točno gdje je sahranjena", ... zbunjena sam. ili matanić nije znao podatak o prijenosu kostiju u sv. vida ili je novinar (omaškom) zaboravio napisati riječ "bila": "...pa se pretpostavlja da je i Slava tu negdje, ali zanimljivo nitko ne zna točno gdje je bila sahranjena, ..." 1982. (...) Onda ćemo konja jedinog upregnuti, Da te provozamo kroz naš mali grad. Nad njim se nebo nisko uvijek muti. Pod njim prigušeno tutnji vodopad. Ako me upitaš, dok naše staro kljuse Bude plašila kraj puta šaš: - Koja je ovo zemlja? - Kazat ću: O Isuse, pa to je Bosna, ti to znaš. bosanskohercegovački i hrvatski pjesnik nikola šop, gimnazijski profesor, rodio se u jajcu, gimnazju završio u banja luci, komparativnu književnost diplomirao u beogradu, veću polovicu života proveo u zagrebu, gdje je i umro 2. siječnja 1982. uz pjesnički rad u stihu i prozi koje odišu posebnim oblikom religioznosti, tako da će za njega i njegov odnos prema religiji i kristu, saša vereš u predgovoru "izabranim djelima" u 5. stoljeća hrvatske književnosti, napisati: Njegovo djelo iluminira ponajprije samotnički interijer, posvećeni krug "svijetle samoće", u kojem živi svoj imaginirani poetski svijet, vise nego i sama religioznost, koja spontano zrači iz njihovih pjesama kao prirodno stanje duha i svijesti. Šop je moderni kršćanin koji ljudskošću prevladava dogme; naivnom dobrodusnošću, poput fra Marka Krnete iz Andrićeve novele, Šop upućuje svoje stihove Isusu bez bogobojaznosti, toplom ljudskom neposrednošću, kao prisne poruke prijatelju koji mu je jednak, koji s njim dijeli dobro i zlo. Šopov Krist je potpuni čovjek, koji se odriče božanske moći da bi omekšao, oplemenio ljudska srca vlastitom poniznošću i dobrotom. dosta veliki opus šopovih pjesama tematizira jedan neposredni, čovječniji, blagi, roditeljski, učiteljski, naprosto ljudski odnos čovjeka i boga: Bog mu je više djed i glava velike obitelji nego strogi sudac i sveprisutni nadzornik. Na krivudavu putu mogao se lišiti svega osim čuđenja, ozlovoljiti je mogao učenjake, sistematičare, dogmatičare, skeptike i cinike, ali nikada čitaoca privržena lirici, nikada iskrena štovatelja pjesme. Astralan i prizeman, bezazlen i bremenit iskustvima, misaon i osjećajan, poganski vedar i filantropski sentimentalan, Šop je prošao više faza, odabirao raznolike simbole varirajući uvijek jednako autentičan motiv moderna prognanika. Stoji nepomaknuto među najzanimljivijim hrvatskim pjesnicima u razdoblju između dva rata, a poslijeratnim ciklusima daje tribut sve uzbudljivijim susretima s fenomenom — sveprostornog, zaključit će vereš. tvrtko čubelić spominje: 'pjesme siromašnog sina'; 'nocturno'; 'isus i moja sjena'; 'od ranih do kasnih pijetlova'; 'tajanstvena prela', kao i pjesme u prozi 'australija'. šop je i prevoditelj s latinskog: panoniusa ali i autor knjige o horaciju. fotografija i uvodni stihovi n. šopa preuzeti sa stranice. 1920. robot američki pisac fantastike, iznimno plodan autor, koji je napisao ili uredio preko 500 knjiga, kao biokemičar bavio se znanošću, "popularnom znanošću", kriminalističkom književnošću i spekulativnom fikcijom (uglavnom znanstvenom fantastikom, ali i fantastikom), ruski židov isaac asimov rođen je (rusija, petrowsk), 2. siječnja 1920. (umro u ny 1992). /Zajedno s Robertom Heinleinom i Arthurom Clarkeom čini poznatu Veliku trojicu pisaca znanstvene fantastike toga vremena. Najpoznatiji mu je djelo «Fundacija (Zaklada)» u koje je uklopio i serijale «Galaktičko carstvo» i «Robot»/. zajedno s roditeljima emigrirao je u ameriku u dobi od tri godine; s pet godina čita i govori engleski i jidiš (ruski nije znao); zaokupljen znanstvenom fantastikom s 11 godina i sam piše priče; diplomirao je na sveučilištu columbia, doktorirao biokemiju deset godina kasnije; profesionalni pisac i sveučilišni profesor; njegova knjižna ostavština zaprema 71 m polica u knjižnici 'mugar memorial'; erudit. čudak koji nikad nije naučio plivati, voziti bicikl; izbjegavao je odlaziti u udaljenije krajeve, bojao se letenja; volio je zatvorene prostore - klaustrofil; zaljubljenik u sherlocka holmesa i fan u njegovu klubu; znao je točno procijeniti vrijeme iako nikad nije gledao sat; nevjernik koji je svoj ateizam nazivao humanizmom; protivnik vijetnamskog rata; bio je zagovornik feminizma i homoseksualnih prava; bavio se najrazličitijim temama, ali mu je najveća ljubav ostala fantastika (robotika); sam je smatrao 'posljednje pitanje', nastalo 1956. svojim najboljim djelom; njegovi zakoni robotike postali su legendarni: --- 0. Robot ne smije naškoditi čovječanstvu, ili svojom pasivnošću dozvoliti da se čovječanstvu naškodi. 1. Robot ne smije naškoditi čovjeku, ili svojom pasivnošću dozvoliti da se čovjeku naškodi, osim kad je to u suprotnosti s nultim zakonom. 2. Robot mora slušati ljudske naredbe, osim kad su one u suprotnosti s nultim ili prvim zakonom. 3. Robot treba štititi svoj integritet, osim kad je to u suprotnosti s nultim, prvim ili drugim zakonom. --- umro je od side zaražen pri transfuziji krvi u operaciji srca, što je objavila njegova druga supruga janet, 10 godina nakon njegove smrti. ovdje. pojedinosti o isaacu asimovu - ovdje 1873. marie-françoise-thérčse martin, rođena je 2. siječnja 1873. na sjeveru francuske. poznatija je kao mala sv. terezija; svetica rimokatoličke crkve; najmlađa crkvena naučiteljica, redovnica karmelićanka; zaštitnica misionara, književnica; po odobrenju pape lava XIII. ušla je u samostan u 15 godini. umrla je devet godina kasnije od turbekuloze. jedino djelo je autobiografskog kataktera, a objavljeno je poslije njezine smrti s naslovom: "povijest jedne duše", izašlo je u velikoj nakladi i prevedeno na 35 jezika. |
- 23:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV 1. 01
|
1873. grička vještica hrvatska novinarka i književnica marija jurić zagorka, rodila se na novu godinu 1. siječnja 1873. u negovecu (vrbovec). o zagorki pogledati stranu 15. ovog topica 1618. madona u velikane španjolskog slikarstva, povjesničari umjetnosti ubrajaju pučkog slikara, bartoloméasa estebana murilla, slikara španjolskih žena u liku madone, rođenog i sevilli na novu godinu, 1. siječnja 1618. slikar kolorita; slikar žive i mrtve prirode; slikar djece, prosjaka, prodavačica cvijeća i voća, običnih ljudi, slikar svetaca; slikar koji je učio od onodobnih velikana kista, murillo je najveći dio života proveo u rodnoj sevilli. rođen u siromašnoj obitelji; napušten smrću roditelja; primio se zanata izrade dekorativnih sajamskih slika široke namjene na kojima se je uočio njegov talent; u madridu se upoznaje s velaskezom čiji je utjecaj na mladog murilla nesumnjiv, kao i utjecaj dijela flamanskih slikara kojih je djela upoznao za trogodišnjeg boravka uz velikog slikara; u sevili prenosi na platno nove spoznaje; igra se bojom, svijetlom i sjenom; njegovi likovi imaju pokret, nose novi osobni stil; prepoznat i izvan granica dobija posao u samostanu sv. franje za izradu 11 velikih oltarnih pala; postaje upraviteljem likovne akademije; pada s ljestava dok obnavlja sliku svete katarine u cadisu i malo nakon teškog pada umire, 1862. 1915. LIJINO PISMO Jednoga dana, vidjeli nismo, Ježić je, kažu, dobio pismo. Medeno pismo, pričao meca, stiglo u torbi poštara zeca. Adresa kratka, slova k'o jaja: "Za druga Ježa Na kraju gaja" U pismu piše: "Ježurka, brate, sanjam te često i mislim na te. Evo ti pišem iz kamenjara guskinim perom. Divno li šara! Dođi na ručak u moju logu, požuri samo, ne žali nogu. Sa punim loncem i masnim brkom čekat ću na te, požuri trkom. Nježno te grli medena lica i pozdrave šalje lisica Mica." Jež se veseli: Na gozbu, veli, tu šale nema, hajd da se sprema. Ježurka Ježić lukavo škilji, pregleda bodlje i svaku šilji. Ako bi usput došlo do boja, nek bude spremna obrana moja. ... branko ćopić, bosansko-hercegovački i srpski književnik, pjesnik, novelist, romanopisac, dramatičar i humorist, rođen je na novu godinu, 1. siječnja 1915. u tadašnjem austrougarskom selu hašanima (bosanska krajina); završio učiteljsku školu u banja luci i filozofski fakultet u beogradu; još u ranoj mladosti iskazuje spisateljski dar; pripovijetke (primjerice) 'pod grmečom' izlaze mu još prije rata; pisanje nastavlja u tijeku rata gdje je aktivan od samog početka; najveću književnu zrelost postiže poslijeratnim djelima s tematikom borbe; 'doživljaji nikoletine bursača', humorističko ali umjetnički zrelo ćopićevo djelo spada u najznačijnije ostvarenje njegova bogatoga opusa (sabrana djela I-XII). ježeva kućica branka ćopića ubraja se među najljepše dječjie pjesme. 1879. engleski romanopisac i kritičar; sudionik prvog svjetskog rata i nositelj odličja crvenog križa za ratne zasluge stečene u egiptu; putopisac; pripovjedač koji je svoje novele postavljao u različite zemljopisne sredine iako je opisivao suvremeno englesko društvo; za njega će tvrtko čumbelić spomenuti kako su mu ljubavne fabule date s dosta širine, ali izostavit će podatak o njegovim seksualnim sklonostima; pisac koji se je i službom i privatno vraćao indiji pa je po širini obzora i dubini postavljenih problema engleskog klasnog društva otvorenije progovorio u romanu 'kroz indiju', dajući stvarnu sliku odnosa između porobljenog naroda i klase koja je njime upravljala, prikazujući ih kao 'dva svijeta'. riječ je o edwardu morganu forsteru, koji se je rodio na novu godinu, 1. siječnja 1879. u londonu (umro je 1970). jedinac; rano je ostao bez oca (s nepune 2 godine); na brizi majci i tetama koje su usmjerile njegov odgoj, ne dižući pogled s njega tijekom djetinjstva, adolescentnog, tinajđerskog i mladenačkog doba; homoseksualnost ispoljava tek nakon tridesetih godina 20. stoljeća u intimnoj vezi s jednim londonskim policajcem. 1932. naiva istaknuti likovni umjetnik, predstavnik hrvatskog naivnog slikarstva, ivan lacković croata, rodio se u podravskom mjestu batinske nedaleko od đurđevca u težačkoj obitelji, na današnji dan, 1. siječnja 1932. po završetku pučke škole radi kao poljoprivrednik; kasnije mijenja zanimanje u šumara, a nakon preseljenja u zagreb postaje poštar i poštarski službenik; tek kad je u njegovim radovima prepoznat umjetnički nerv ostavlja zaposlenje i bavi se isključivo slikarstvom; autodidakt je; vodene boje i crtež zamjenjuje uljem na staklu kao i slikari naivci sjevernog hrvatskog podneblja; izlaže s velikim uspjehom u zemlji i inozemstvu; sudionik je domovinskog rata; saborski neovisni zastupnik; umire 2004. 1934. na novu godinu, 1. prosinca 1934. umro je u zagrebu dubrovčanin, hrvatski skladatelj i glazbeni pedagog blagoje bersa, o kojemu sam već pisala ovdje. 1940. hrvatski povjesničar, nestor hrvatske historiografije 20. stoljeća, vinkovčanin ferdo šišić, umro je 1. prosinca 1940. u zagrebu. uz brojne radove kojim je zadužio hrvatsku historiografiju, osobito razdoblje do zrelog srednjeg vijeka, ostavio je hrvatskom državnom arhivu u zagrebu i svoju bogatu, marom skupljanu knjižnicu s preko 20 tisuća bibliotečnih jedinica. |
- 23:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV 31.12.
|
1879. svjetlost na staru godinu, 31. prosinca 1879., najveći pronalazač svih vremena čiji su pronalasci ušli u široku primjenu i promijenili život genaracija thomas edison izvršio je prvu javnu demonstraciju električne žarulje u svom laboratoriju menlo parku (new jersey). 1856. prirodoslovac, astronom, najveći hrvatski popularizator tehnike i prirodoslovlja, književnik, predsjednik matice hrvatske, profesor, oto (oton) kučera, rodio se u petrinji na staru godinu, 31. prosinca 1856. prije nego napišem kratku crticu dvije zanimljivosti: prva je vezana uz njegov rođendan. jer je prema knjizi rođenih uvedeno da se je rodio 1. siječnja 1857. bio je prvo od trinaestero djece u obitelji. obrazloženje je bilo da bi zbog jednog dana razlike, trebao godinu ranije služiti vojsku; druga je vezana uz datum smrti. jer o. kučera je na svoj rođendan i sahranjen u zagrebu 1931. zbog prirode posla svoga oca (učitelj), djetinjstvo i mladost proveo je u otočcu, senju vinkovcima; maturirao je sa 16 godina; kao karajiški stipendista studira u beču: fiziku, matematiku i astronomiju, a praktično zvjezdoznanstvo u bečkoj zvjezdarnici; s 19 godina je profesor gimnazije u vinkovcima iako je profesorski ispit položio u 21 godini života; nakon toga već piše stručne radove i sudjeluje u osnivanju hrvatskoga naravoslovnog (prirodoslovnog) društva; uz premještaj u požegu pada i prvo osnivanje školske zvjezdarnice te njegov daljnji znanstveno stručni rad i popularizacija znanosti u običnom puku. Kučera slovi kao naš najpoznatiji popularizator znanosti i tehnike, a u astronomiji ga nazivaju i "hrvatskim Flammarionom", po čuvenom francuskom popularizatoru astronomije. Kučera je smatrao da je odnos čovjeka prema znanosti o zvjezdanom nebu posve drukčiji nego prema bilo kojoj drugoj znanosti i da se može usporediti s odnosom čovjeka prema rodnoj grudi i domovini i da astronomija usmjerava čovjeka na razmišljanje o posljednjim i najvećim problemima prirode i čovjeka u njoj, a takva razmišljanja jako utječu na to da se umire i natrag potisnu strasti, koje nisu ures naobraženih ljudi te u tome vidi snagu astronomije i njezinu veliku odgojnu vrijednost za sve naraštaje. zagrebački dio radnog vijeka o. kučere je i njegovo najplodnije doba, gdje uz rad na realki, šumarskoj akademiji i geodetskom fakultetu, uz brojna članstva u udrugama, uz suradnju i autorstvo u časopisima, udžbenicima, priručnicima, stručnim i znanstvenim člancima, prihvaća i ravnateljstvo zvjezdarnice. o otu kučeri ostatak pročitati ovdje. |
- 08:25 - Komentari (1) - Isprintaj - #
VREMEPLOV 30. 12.
|
1864. hrvatski slikar marko murat, rođen je u luci šipanskoj na današnji dan 30. prosinca 1864. (umro u dubrovniku). zanimljivo je to što srbi pišu kako je murat srpski slikar, jer je jedno vrijeme zivio i radio u beogradu; jer je u beogradu postao članom akademije; jer je njegovo najpoznatije platno "dolazak cara dušana u dubrovnik", nagrađeno u parizu. ne mogu ulaziti u nacionalnu pripadnost marka murata niti mi je poznato kako se nacionalno izjašnjavao, jer to ne mijenja činjenici da je rođen na otoku šipanu u hrvatskoj obitelji, da je u dubrovniku završio temeljno obrazovanje; da je teologiju pohađao u zadru; slikarski stidij u munchenu; da je specijalku studirao u klasi vlaha bukovca; da je naizmjenice živio u beogradu, novom sadu i dubrovniku, gdje je nakon zaposlenja u svojstvu upravitelja konzervatorskog odjela dubrovnik završio radni vijek, umirovljen; umro i pokopan. jedna njegova slika 'cvijeta zuzorić' nalazi se u pinakoteci kneževa dvora, rađena u maniri umjetnika porttetista kraja 19. i početka 20. stoljeća. 1865. knjiga o džungli engleski književnik, pripovjedač, novinar i pjesnik rudyard kipling rodio seu bombaju, 30. prosinca 1865., odrastao u indiji; poznavatelj hindskog; zagovornik bitiranskog imperijalizma; školovani vojnik; po profesiji novinar; jednakim žarom djelovao je u književnom i političkom životu britanije; dobitnik nobela za književnost 1907.; svjetsku slavu stekao je djelom 'knjiga o džungli' u kojoj prikazuje dječaka mowglija othranjenog od vučice, kao i pripovijetkom o mungosu riki tiki taviju. u književnom smislu veću vrijednost ima roman 'kim' u kojemu je kroz dva oprečna lika (mladog indijca i tibetskog lame) evidentna složena i šarolika panorama tajanstvene indije, njezinih društvenih slojeva i života općenito. |
- 08:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV 29. 12.
|
1981. leksikografski zavod književnik: pjesnik, dramatičar, prozaik, esejist i enciklopedist; po mnogima najveći hrvatski pisac 20. stoljeća; u svakom slučaju jedan od najsvestranijih i najplodnijih hrvatskih književnika, čija sabrana djela (bez eseja, novinskih članaka, čak i bez zbirke: marginalia lexicographica) obuhvaćaju 50 knjiga, kojima je obilježio hrvatski književni i kulturni krajolik; koji je iako marksist, pripadao je zapadnoj duhovnoj strukturi, uvijek u sukobu sa svim totalitarnim idejama a protiv podaničkog i provincijskog mentaliteta; prvi član jazu; sudionik prvog svj. rata; osnivač mnogih časopisa za kulturu; pokretač enciklopedijskih izdanja, pisac miroslav krleža, umro je u zagrebu, 29. prosinca 1981. leksikografski zavod danas nosi njegovo ime; njegov dom je muzej 'krležin dom'. njegova biografija je opsežna i nemoguće je kratko iznijeti, pa evo nešto za čitanje uz druge naslove ako se otipka njegovo ime. 1921. duhovni otac srpske nacije politički i nacionalni teoretičar i praktičar, srpski književnik i prvi predsjednik srj /1992-1993/ - krnje jugoslavije, dobrica ćosić, rođen je 29. prosinca 1921. u velikoj drenovi (blizu trstenika). njegovu biografiju mogu napisati samo iz srpske wikipedije, a tekst napisan tu daje mu istaknuto mjesto kao partizanskom ratniku, revolucionaru, oporbenjaku titovoj politici i mnogo kasnije miloševićevoj; strategu po pitanju kosova i podjele; 'intelektualcu', kojega je školovao život (nesvršeni učenik srednje poljoprivredne škole i završeni student više političke borbene iliti ratne škole 'đuro đaković'); akademik; predsjednik ostataka jugoslavije; srpski otac nacije; autor nekoliko romana i povijesnih knjiga. slobodno dopuniti biografiju. 1926. esteta i pjesnik mrtvih stvari neki kažu njemački, drugi austrijski, a on je bio pjesnik rođen u pragu, rainer maria rilke, umro je na današnji dan u valmontu (švicarska), 29. prosinca 1926. svestrano je obrazovan studiranjem povijesti umjetnosti, književnosti i filozofije na poznatim sveučištima u pragu, münchenu i berlinu; snažnije dojmove donio je sa studijskih putovanja po rusiji i francuskoj; simbolizam i impresionizam s kojim se upoznaje ostavit će tragove u njegovom stvaralaštvu s posebnim odjekom; njegova poezija je misaona, prožeta snažnom simbolikom iskazanom jezičnom muzikalnošću; poseže za sjećanjima iz djetinjstva kao nepresušnom vrelu motiva; ono što je novo za poeziju i gdje je rilke izvoran pjesnik su motivi iz skrivenog života prirode i mrtvih stvari, tako da ga često nazivaju primjerom tzv. hermetičke poezije. "Rilke je pjevao o starim građevinama, likovnim spomenicima, svijetu životinja i nijemih stvari s tolikim uživljavanjem i neposrednim impresijama kao da je riječ o živim suvremenicima". (t. čumbelić) "Njegova poezija predstavlja završetak europske dekadencije i početak poezije biti. Rilkeova lirika je morbidna i sjetna, puna sumračnih i samrtničkih ugođaja. Izraz je doba na prijelomu, svjetova između Istoka i Zapada i posebne mješavine slavenskog i germanskog. Prevodio je s francuskog, engleskog i talijanskog" (wikipedija). |
- 08:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV 28. 12.
|
1895. rođendan filma smatra se događaj koji se je zbio na današnji dan, 28. prosinca 1895. u kavani na kapucinskom trgu u parizu, kad su sa svog 'kinematografa' projicirane pokretne slike u spektaklu koji su priredili braća louis i auguste lumiere. pokretne slike prikazivale su radnike koji izlaze iz tvornice i jureći vlak. 1650. otac hrvatske gramatike hrvatski vjerski pisac, prevoditelj, gramatičar i jezikoslovac, leksikograf, isusovac, misionar, cenzor hrvatskih knjiga, otac prve hrvatske gramatike, bartol kašić ~ bartul kašić ~ barhololomaeus cassius s dodatkom pažanin , umro je na današnji dan, 28. prosinca 1650. u rimu. izdvojeno iz životopisa: rođen na pagu 1575., kao potomak uglednih paških obitelji; ostaje rano bez roditelja na brizi ujaku bogdančiću, paškom svećeniku čije prezime ponekad rabi; pitomcem ilirskoga kolegija postaje 1590., a pet godina kasnije stupa u isusovački novicijat; najprije je imenovan je učiteljem gramatike u isusovačkom rimskom kolegiju, a zaređen za svećenika, 1606. ; nakon toga je u prvoj misiji u dubrovniku gdje ostaje tri godine (do 1612) kao profesor gramatike, ispovjednik i propovjednik; na daljnjoj misijskoj zadaći kašić je u krajevima pod turskom vlašću u bosni i hrvatskoj, pa čak u beogradu, gdje je za dubrovačku koloniju osnovao gimnaziju i u smederevskom sandžakatu (bosna, osijek, vukovar, srijem); po povratku je ispovjednik u loretu; drugo misijsko putovanje poduzima 1618. (uz nabrojeno još temišvar i valpovo); ponovno je u dubrovniku gdje ostaje 13 godina (1620-1633); zatim još jednom loret i konačno rim od 1635 dos smrti. pokopan je u crkvi sv. ignacija. kao jezikoslovac i gramatičar bartol kašić je autor hrvatsko-talijanskog rječnika koji se čuva u dubrovniku (smatra se da ih je bilo tri i da je dubrovački jedan iz tog trolista). kad su isusovci uz pristanak pape klementa VIII. osnovali akademiju hrvatskog jezika potkraj 1599., kašić kao predavač hrvatskog jezika, dobio je zadaću da sastavi prvu hrvatsku gramatiku nazvavši je institutiones linguae illyricae, 1604., čime su postavljeni temelji hrvatskog jezikoslovlja. primjetno je zagovaranje štokavskog s mješavinom čakavštine, a izuzimanje kajkavskog u ovom, ali i drugim kašićevim djelima ili prijevodima. preko njegovih nabožnih djela ili prijevoda (ritual rimski, prijevod biblije), štokavski (dubrovački i južno hercegovački) prošireni su i na čakavsko područje. o bartolu kašiću: - iz wikipedije - instituta za hrvatski jezik 1959. ustaše hrvatski radikalni nacionalistički političar, pisac i državnik, suradnik mussolinija, osnivač ustaškog pokreta, čovjek koji je hrvatskoj ostavio rep nacionalizma i ustaštva koji ni do danas nije nestao, ante pavelić (rođeni bosanac iz okolice konjica), umro je u madridu u izbjeglištvu, 28. prosinca 1959. ovako o paveliću piše bosanska wikipedija hrvatska srpska |
- 08:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV 27. 12.
|
1571. njemački astronom i znanstvenik friedrich johannes kepler, rodio se u weil der stadtu, 27. prosinca 1571. o kepleru sam već pisala, vidi str. 10. 1822. bjesnoća i ... francuski kemičar i biolog, osoba koja je zadužila medicinu i znanost, unaprijedila neka područja gospodarstva, poznati antifašist, louis pasteur,rođen je 27. prosinca 1822. suosnivač stereokemije (disciplina proučavanja prostornog rasporeda atoma); baveći se fermentacijom alkohola i mlijeka, otkrio probleme i načine otklonjanja s ciljem poboljšanja samog efekta fermentacije; otkrio da su određeni mikroorganizmi osjetljivi na toplinu, što je dovelo do otkrića sterilizacije ~pasterizacije (medicina), kao i nuz efekta uvođenjem fenola za dezinfekciju; istraživač cjepiva protiv zaraze izoliranjem uzročnika i otkrićem seruma; zaslužan je za cjepiva protiv antraksa (crni prišt, bedrenica) i bjesnoće. vratio je bonnu počasni naslov doktora, nakon bombardiranja pariza. osnovani 1888. pasterov zavod u parizu produbljuje njegov inicijalni istraživački rad. 1831. podrijetlo vrsta na današnji dan, 27. prosinca 1831. otpočelo je jedno putovanje, čiji će rezultati iz temelja promijeniti shvaćanja o podrijetlu čovjeka kao dijela prirode. na petogodišnje putovanj jedrenjakom beagle, engleski prirodoslovac još mladi charles darwin (1809-1882), krenuo je u istraživački poduhvat. na svojim destinacijama prikupljao je bilježio i crtao svoje arheološke nalaze na temelju kojih je došao je do epohalnog otkrića, teorijom o evoluciji živih bića, koja je uzrokovala znanstvenu revoluciju. svoja zapažanja i hipoteze objavio je 1859. u djelu "podrijetlo vrsta", dokazujući da u prirodi vlada zakon odabiranja i da se u tom procesu pojavio čovjek kao najviši oblik života, odnosno kako su se živa bića postupno od jednostavnijih razvijala u složenije. tu teoriju danas poznajemo u terminologiji kao darvinizam. darvinizam: "teorija o biološkoj evoluciji i postanku biljnih i životinskih vrsta s čovjekom kao najvišom posljedicom prirodnog odabiranja i borbe za opstanak" (Rječnik stranih riječi / Anić-Goldstein). 1906. hrvatski skladatelj, ivan brkanović, rodio se u mjestu škrljari blizu kotora na današnji dan, 27. prosinca 1906. o njemu je u vikipediji zapiano: Diplomirao je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a usavršavao se u Parizu. Bio je zborovođa, srednjoškolski nastavnik, dramaturg Opere HNK u Zagrebu, direktor Zagrebačke filharmonije te profesor na Muzičkoj akademiji u Sarajevu. Intenzivno se bavio glazbenom publicistikom i bio je predsjednik udruženja kompozitora Hrvatske. Prve skladateljske uspjehe postigao je zborskim skladbama, a velikim instrumentalnim i vokalno-instrumentalnim oblicima postigao je antologijske domete. obrađujem ga (bez pobližeg poznavanja ovog životopisa) iz razloga i podatka što u brkanovićeve antologijske domete spada 'ekvinocij', za čiji libret je poslužio dramski tekst dubrovčanina iva vojnovića. 1925. Pismo majci Jesi li živa, starice moja? Sin tvoj živi i pozdrav ti šalje. Nek' uvečer nad kolibom tvojom Ona čudna svijetlost sja i dalje. Pišu mi da viđaju te često Zbog mene veoma zabrinutu I da ideš svaki čas na cestu U svom trošnom starinskom kaputu. U sutonu plavom da te često Uvijek isto priviđenje muči: Kako su u krčmi finski nož U srce mi zabili u tuči. Nemaj straha! Umiri se , draga! Od utvare to ti srce zebe. Tako ipak propio se nisam Da bih umro ne vidjevši tebe. Kao nekad, i sad sam nježan, I srce mi živi samo snom, Da što prije pobjegnem od jada I vratim se u naš niski dom. Vratit ću se kad u našem vrtu Rašire se grane pune cvijeta. Samo nemoj da u ranu zoru Budiš me ko' prije osam ljeta. Nemoj budit od sanjane snove, Nek' miruje ono čega ne bi: Odveć rano zamoren životom, Samo čemer osjećam u sebi. I ne uči da se molim. Pusti! Nema više vraćanja ka starom. Ti jedina si utjeha moja, Svijetlo što mi sja istim žarom. Umiri se! Nemoj da te često Viđaju onako zabrinutu, I ne idi svaki čas na cestu U svom trošnom starinskom kaputu.S. A. Jesenjin 1925. stihovi su ruskog pjesnika, lirskih pregnuća sergeja aleksandroviča jesenjina, koji je umro u noći od 27. na 28. prosinca 1925. u lenjingradu (iz tog razloga kao datum njegove smrti stoji jedan ili drugi datum). naime, jesenjin se je objesio u jednom petrogradskom hotelu, prije toga razdrljavši ruku, krvlju je napisao stihove pjesme 'do viđenja prijatelju, do viđenja'. značajni ruski liričar potjecao je iz sirotinjske ruralne sredine; bio je oduševljeni pristalica boljševizma; preko bloka i drugih književnika, stupa u književni krug; postaje suradnikom grupe imažinista (književni pravac uoči I. svj. rata koji je krenuo iz engleske preko amerike da bi u moskvi (1919-1929) poprimio pjesnički boemizam. glavna pažnja imažinista je slika /lat. imago, imaginis/); nesređeni privatni i intimni život i tri braka (jedan s uglednom pjevačicom i i glumicom isidorom duncan; odaje se pijanstvu i boemskom životu; u teškoj duševnoj krizi i nesporazumima sa svoja dva ja, počinja samoubojstvo. pjevao je o onom svijetu čiji je odazak bio i neminovan i istovremeno bolan. posvetio je poeziju selu, prirodi i jednoj, u njegovom svijetu, drugačijoj rusiji. "Jasnoća i čistoća forme, impresivna iskrenost i snažna čuvstva, nostalgični ugođaj i ljubav za rodni pejzaž osnovne su kvalitete njegovih pjesama ". (t. čumbelić). opširno o jesenjinu (1) još o jesenjinu (2) |
- 08:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV 26. 12.
|
1791. pionir informatike rodio se još 26. prosinca 1791. u londonu. engleski matematičar i pronalazač charles babbage je još 1822. konstruirao mehanički računski stroj poznat kao 'diferencijalni stroj', jer je koristeći se dekadskim sustavom vršio samo zbrajanje i oduzimanje. kasnije ga je usavršio, tako da je 1832. stroj radio sve četiri osnovne matematičke funkcije. nastavljajući usavršavanje stroja 1837., babbage je uz asistencu pionirke programerke ade king lovelace teoretski razradio univerzalni informatički stroj 'analitički stroj', ali njegov preskupi projekt nikad nije dovršen niti praktično isproban. iako je charles babbage ostao pioniram informatičke revolucije, tek su krajem 20. stoljeća znanstvenici izradili stroj koji je besprijekorno radio, baš kako je babbage i predvidio. 1972. izrael n a t o harry s. truman, američki predsjednik i političar, umro je na današnji dan 26. prosinca 1972. u kansas cityju. jedan od vođa demokratske stranke; izabrani predsjednik s a d (u dva mandata) od 1945-1953; zalagao se za okončanje rata bacanjem atomskih bombi na japanske gradove; pokretač marshallova plana za zapadnu europu u cilju slabljenja sssr-a; pobornik politike interesa monopola u sad; potpomogao priznavanje države izrael i formiranje nato-a (sjeverno-atlantskog saveza). link zanimljivost: 1984. "U ledu Antarktike 27. prosinca 1984. pronađen je meteorit ALH84001 koji se nekad davno otrgnuo s Marsa. U njegovoj strukturi, staroj 3,6 milijardi godina, znanstvenici su 1996. otkrili cjevaste mikrofosile, mogući dokaz da je na Crvenom planetu postojao primitivan život. Pusti Mars krije i druge tajne, uz ostalo, golemo kameno "Lice" i splet zagonetnih tvorevina, sličnih piramidama, o kojima se još uvijek samo nagađa". /izvor: jutarnji, elektr. izd./ |
- 08:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV 25. 12.
|
1809. duc de raguse "Poslije pobjede nad Austrijom Napoleon je 25. prosinca 1809. imenovao maršala Augustea Marmonta za upravitelja Ilirskih provincija u koje je uvrstio Istru i Dalmaciju te Hrvatsku do Save. U dotad zaostalim zemljama Marmont je unaprijedio gospodarstvo i prosvjetu, a uveo je i hrvatski kao službeni jezik. I danas jedna ulica u Splitu nosi njegovo ime". /ovo je tekst iz jutarnjeg, elektr. izd/ međutim, maršal marmont je imao ovlasti nad dalmacijom još prije ovog datuma. naime, on je već 1808. ukinuo dubrovačku republiku. njezin je teritorij stavljen pod francusku vlas u dalmaciji, a sam se proglasio dubrovačkim vojvodom - duc de raguse. 1642. gravitacija engleski fizičar, matematičar, filozof i alkemičar, isaac newton rodio se na božić, 25. prosinca 1642. prvi je opisao gravitaciju 1687 napisao je "Philosophiae naturalis principia mathematica". U tom djelu je ujedinio istraživanja Galileo Galileia i Johannes Keplera u jednu teoriju gravitacije i postavio je osnovu klasične mehanike u kojoj je formulirao tri osnovna zakona gibanja. vidjeti (iako ima pogrešaka) l ink slavi isusovo rođenje. 1899. američki filmski i kazališni glumac, nesuđeni liječnik, sudionik I. svjetskog rata iz kojega izlazi kao ranjenik, humphrey bogart rodio se u new yorku, na božić, 25. prosinca 1899. umro je od raka s nenavršenih 57 godina (1957). Bogartova karijera započinje zapravo 1935. godine ulogom odbjeglog ubojice u "Okamenjenoj šumi". Sa suprugom Lauren Bacall čini jedan od najpopularnijih glumačkih parova. 1938. robot najpoznatiji češki pripovjedač i pisac poznat izvan matične države, romanopisac, dramatičar koji je stvarao između dva rata , putopisac, novinar i doktor filozofije, karel čapek, umro je na božić, 25. prosinca 1938. (rođen 1890). Svjetsku slavu postigao je dramom »R. U. R." (Rossums Universal Robots, 1920.) kojom je uveo riječ robot i započeo niz utopističkih djela posvećenih problemu opasnosti od naglog razvitka tehničke civilizacije: »Tvornica Apsolutnoga«, »Krakatit« i »Rat daždevnjaka«. Tim se djelima nametnuo se kao tvorac moderne znanstveno-fantastične književnosti. Bajke je počeo pisati za vrijeme Prvoga svjetskog rata, crpeći građu za njih iz narodnih predaja svoga rodnog kraja. Napisao je jedanaest priča kojima se svrstao u osnivače modernebajke. Za djecu je još napisao i knjigu »Dašenjka ili Život šteneta«, a s bratom Josefom dvije knjige: »Pripovijetke o psiću i mačkici« i »Dobro se svršilo ili debeli djedica, razbojnici i detektiv«. Poznato mu je djelo »Poštarska bajka« za djecu. 1977. charlie chaplin britansko-američki glumac, zvijezda nijemog filma, redatelj i scenarist, koji je u razdoblju između dva rata ostvario remek djela i uvrstio se među filmske velikane i najveće umjetnike svih vremena. tvorac je nezaboravne filmske kreacije, originalnog lika sentimentalnog klauna skitnice, čiju ulogu sam tumači. umro je u švicarskoj na božić, 25. prosinca 1977., gdje je i živio od 1935. , a nakon sukoba s američkim vlastima. |
- 08:05 - Komentari (1) - Isprintaj - #
VREMEPLOV 24.12.
|
1818. tiha noć kad je ujutro 24. prosinca 1818. na badnjak svećenik joseph morh donio jednu svoju poemu o kristovom rođenju austrijskom glazbeniku franzu gruberu s molbom da je do ponoći uglazbi kako bi se mogla otpjevati u oberndorhu u noći božića, ovaj se je našao pred neobičnim izazovom. ponesen temom, uspio je izvršiti zadaću. 'tihu noć' prihvatio je cijeli svijet. Tiha noć, sveta noć! Ponoć je, spava sve, samo Marija s Josipom bdi, divno Djetešce pred njima spi, rajski resi ga mir, rajski resi ga mir. Tiha noć, sveta noć! Pjesmica anđelska miljem otajnim napunja zrak, bajna svjetlost rasvjetljuje mrak, kraj pretvara u raj, kraj pretvara u raj! Tiha noć, sveta noć! Pastiri, amo svi pjevat Isusu anđela poj, s Majkom poklon prikazat mu svoj, srce dat mu na dar, srce dat mu na dar. 1837. Carica Elizabeta(Sisi),rođena je 24.12. godine u Muenchenu. 1854. godine udala se za cara Franju Josipa I. ,cara Austrougarske. S njim je imala 4 djece. Bila je slobodnog duha,nenaviknuta na strog ceremonijal bečkog dvora. Veliku ljubav iskazivala je prema Mađarskom narodu. Ubijena je 1898. godine u Ženevi. 1870. emanuel vidović, najveći splitski slikar, veliki hrvatski umjetnik kista, emanuel vidović, rodio se na današnji dan, 24. prosinca 1870. (u monografiji 'znameniti i zaslužni hrvati 925-1925' stoji kao godina njegova rođenja 1872.). rani vidovićevi radovi, poslije splitsko-trogirskog djetinjstva i mladalaštva, te studija na accademia di belle arti u veneciji, posebno brojne vedute, su u rasponu između lirskih sutonskih ugođaja i otvorenih kolorističkih studija. po povratku u split nalazimo ga u krugu modernista koji okuplja jednako slikare, umjetnike pera i glazbe inspiriranih ilirizmom ukomponiranim i u njihovo stvaralaštvo. kao slikar stvarne prirode u kojoj boravi je realist koji na platna prenosi i boje prirode. u ateljeru sve te boje gube sjaj, zamagljuje ih u polumračne tonove nešto prema osjećaju, ali i lirskom čak i simboličnom ugođaju. Iako je atmosfera u njegovim platnima postajala sve tamnija, na brojnim slikama toga razdoblja, nalaze se likovne kvalitete posebne snage i osebujnosti. Na rijetkim svijetlijim i toplije obojenim djelovima tamnih velikih platna, uspijevao je ostvariti intenzivne luminističke i kolorističke efekte. u kasnijim godinama vidović postaje slikarom interijera, bilo da je riječ o vlastitom atelijeru, splitskim i trogirskim crkvama ili samo mrtvim prirodama i to u tehnikama: gvaš, akvarel crtež. mnoge svoje radove je unuštio pa ipak je njegov opus golem i njegovih oko 1000 radova veliki su doprinos hrvatskoj likovnoj baštini. umro je u splitu 1953. je li mu se je split odužio? 1890. hrvatski političar i publicist;pravnik; član narodnog vijeća shs; urednik lista 'sloboda'; povjerenik za socijalnu politiku 'zemaljske vlade', osnivač 'radničke čitaonice i biblioteke', član komunističke partije, predsjednik 'stranke radnog naroda', jedan od prvaka koji je upozoravao na fašističku opasnost; autor brojnih stručnih i popularnih studija i brošura iz filozofskog, političkog, ekonomskog, sociološkog i drugih područja, ostajući izvan ortodoksne komunističke ideologije biva i utamničenik jugoslavenskog režima, pogubljen u kerestincu od ustaše (1941), božidar adžija, bio je rođen u drnišu, 24. prosinca 1890. jedna knjižnica u zagrebu nosi njegovo ime; u dubrovnku se čuvaju njegovi rukopisi. 1934. hrvatski političar, zadnji predsjednik pokojne jugoslavije, aktualni hrvatski predsjednik u drugom mandatu, stjepan, stipe mesić, rođen je na badnjak, 24. prosinca 1934. ovo stoji u njegovoj biografiji: Stipe Mesić je godine 1990. kao član Hrvatske demokratske zajednice izabran za prvog predsjednika demokratski izabrane hrvatske vlade. Nekoliko mjeseci kasnije je izabran za hrvatskog predstavnika u Predsjedništvu SFRJ, a 1991. je postao njegov posljednji predsjednik. Godine 1992. je postao predsjednik Zastupničkog doma Sabora, ali je s te dužnosti smijenjen nakon sukoba s predsjednikom Franjom Tuđmanom u proljeće 1994. godine. Tada je osnovao vlastitu stranku Hrvatski nezavisni demokrati, koju je poslije napustio i priključio se Hrvatskoj narodnoj stranci. Kao njen kandidat je izabran za predsjednika godine 2000, a 2005. je na novim izborima obranio svoj mandat koji istječe 2010. godine. 1798. gospodin tadija najznačajniji poljski pjesnik, jedan od onih stvaralaca kojima pripada centralno mjesto u književnosti svoga naroda i sjećanje duže od jednog stoljeća; aktivni sudionik mnogih političkih i društvenih akcija svoga doba usmjerenih revolucionarnim težnjama slobode i samostojnosti i time neraskidivo sudbinski povezan s poljskim narodom i njegovim idealima, lirski pjesnik, patriot u čijim je djelima izražen osjećaj porobljene poljske, neposredno s iskrenim patosom domoljuba, čovjeka i pjesnika, adam mickiewitz, rođen je na današnji dan, 24. prosinca 1879. o njemu je još zapisano: Veliki poljski pjesnik, podrijetlom plemić, borio se za slobodu poljskog naroda te njegov život i njegovo djelo stoje u znaku . te borbe. Najprije je bio prognan u Rusiju, gdje se družio s piscima i intelektualcima. Zatim je emigrirao u Njemačku, Italiju i konačno u Pariz, gdje je držao predavanja o slavenskim književnostima. Umro je u Turskoj radeći na organiziranju od-:reda za oslobođenje Poljske. Najpoznatije mu je pjesničko djelo spjev Gospodin Tadija (1832). Mickiewicz je počeo pisati pod utjecajem klasicizma, ali je ubrzo pošao stopama romantičara, Puškina, Bvrona i drugih. Od lirskih ostvarenja posebno su mu značajni Krimski soneti što ih je pisao za svog boravka u Rusiji. Tu je u izvanredne slike prirode zbijen i pjesnikov osjećaj osamljenosti i progonstva. Mickiewicz je preporoditelj poljske književnosti i u njemu su Poljaci uvijek gledali visoki poetski, patriotski i moralni primjer. 1524. indija portugalski pomorac i istraživač (rođen u 15. stoljeću, 1460), čovijek koji je oplovivši afriku pomorskim putom prvi stigao u indiju; koji je u svoja tri putovanja otvorio pomorske trgovačke putove zapadne europe sa zapadnom azijom; moreplovac čijom je zaslugom ojačala gospodarska i kolonijalna moć portugala, vasco da gama, umro je na današnji dan, 24. prosinca 1524. godine u indiji (cochin). o vascu de gama je zapisano: link |
- 07:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV 23. 12.
|
1643. povijesna škrinja - arhiv začetkom današnjeg hrvatskog državnog arhiva drži se jedna hrastova škrinja, ukrašeni hrastov sanduk prozvan 'škrinjom privilegija', u kojoj su pohranjivani temeljni dokumenti hrvatskog kraljevstva. naime, zemaljski protonotar ivan zakmardi dao je 23. prosinca 1643., uraditi to spremište kako bi sačuvao najvažnije pisane stranice hrvatske povijesti. da bi se oni sačuvali od neželjenih upada pa i otimačine, škrinja je imala tri ključa, koji su je istovremeno mogli otvoriti. jedan je čuvao ban; jedan podban, a treći je imao protonotar. ideja sa sigurnosnim ključevima nije originalna (dubrovačka republika je od početka primjenjivala takav sustav sigurnosti), ali je bila efikasna i ostavila je nasljednicima najvažnije tragove hrvatske povijesti. 1991. hrvatski dinar "Poslije proglašenja državne nezavisnosti Republika Hrvatska se i monetarno osamostalila: 23. prosinca 1991. kao nacionalna valuta uveden je hrvatski dinar koji se s jugoslavenskim mijenjao u odnosu 1 : 1. Tijekom 20. stoljeća Hrvatska je doživjela čak šest novčanih promjena, najčešće na štetu njezinih građana". /izvor: jutarnji list, elektronično izd./ 1672. reja, prirodni saturnov satelit kojega je na današnji dan 23. prosinca 1672. godine otkrio francuski astronom, matematičar i inženjer talijanskog podrijetla giovanni domenico (jean-dominique) cassini. "Cassiniju se zajedno s Hookeom pripisuje otkriće velike crvene pjege na Jupiteru (~1665). Cassini je otkrio četiri Saturnova mjeseca i tamnu liniju duž cijelog Saturnova prstena, nazvanu Cassinijeva pukotina (1675). Oko 1690. prvi je promatrao diferencijalnu rotaciju unutar Jupiterove atmosfere." njegovo ime nose: Cassini-Huygens, misija prema Saturnu; Cassinijeva pukotina u Saturnovim prstenovima; Cassini Regio, tamno područje na Japetu; krater Cassini na Marsu; krater Cassini na Mjesecu. poveznica 1645. arbanasi - zadar barski i zadarski nadbiskup, znameniti crkveni dostojanstvenik, apostolski vizitator za balkanske zemlje pod osmanlijskim vrhovništvom, pisac i političar, pobornik glagoljice i mecena, vicko zmajević, rodio se na današnji dan, 23. prosinca 1645. u perastu (boka kotorska). ubraja se među najistaknutije osobe dalmacije iz prve polovice 18. stoljeća. uz mnoge zasluge, gradnje, literaturu, posebnu je pozornost posvetio unapređenju hrvatskoga književnog i pučkog jezika, a u zadru je osnovao sjemenište za svećenike glagoljaše. njegovom zaslugom je kraj zadra je naseljeno više od 500 arbanaških izbjeglica, čime je utemeljio naselje arbanasi, danas jugoistočni dio zadra. link samo bi spomenula poznate arbanase: tomislava ivčića, glazbenike obitelji dešpalj, đanija maršana i moga profesora, aleksandra stipčevića ... |
- 07:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV 22. 12.
|
1989. "U Rumunjskoj se zbio najneobičniji preokret u povijesti: 22. prosinca 1989. razbješnjela je masa otjerala s govornice komunističkog diktatora Nikolea Chausescua što je bio početak demokratskih promjena u toj zemlji. Iako je Chausescu silom htio ugušiti narodni bunt, vojni ga je vrh uhitio i strijeljao zajedno sa suprugom Elenom". /izvor: jutranji list, elektronično izd./ 1990. božićni ustav sabor hrvatske usvojio novi, tzv. božićni ustav na današnji dan, 22. prosinca 1990., kojim je republika hrvatska proglašena za nacionalnu državu hrvatskog naroda. 1858. talijanski skladatelj giacomo antonio domenico michele secondo maria puccini, rodio se u talijanskom gradu lucca na današnji dan 22. prosinca 1858. (umro je u briselu, 29. studenoga 1924.) glazbena povijest drži da je puccini uz (ili nakon) verdija najpoznatiji i najizvodljiviji talijanski operni skladatelj. skladao je kombinirajući elemente odlazećeg romantizma s nadolazećim realizmom i tako stvorio svoj osebujni i prepoznatljivi glazbeni stil u čuvenim operama ranog 20. stoljeća s kojima je stekao svjetsku slavu: manon lescaut; la bohčme; tosca; madama butterfly i turandot. "Operom La Boheme dao je prototip talijanske opere lirsko-sentimentalnoga, građanskog karaktera na izmaku 19. stoljeća. Urođenim teatarskim osjećajem odabirao je, većinom sam, sadržaje svojih opera i pridavao najveću važnost njihovu dramatskom oblikovanju. Melodiku oblikuje posve u talijanskoj tradiciji - pjevno, neodoljivo privlačno, u velikim arijama isprepliću se lirska osjećajnost, senzualni žar i sugestivna dramatska snaga s izrazito puccinijevskom melankolijom. Umro je nekoliko dana nakon operacije raka grla". 1989. u očekivanju godota dramatičar, romanopisac, pripavjedač, nobelovac irskog podrijetla koji je pisao francuskim jezikom, predstavnik teatra apsurda, samuel beckett, umro je u parizu, 22. prosinca 1989. osobni tajnik j. joycea, pod njegovim utjecajem beckett u svojim radovima naglašeno provlaci istu temu: praznina, raspadanje i propast kasnograđanske sredine i čovjeka lišenog svake humanosti. kao predstavnik teatarskog avangardizma i posvemašnjeg anti teatra ('apsurdni' teatar)becett je izazvao pažnju javnosti preko dvije drame: u očekivanju godota (195i svršetak igre (1957). njegovi likovi su nalik ljudima-klaunima; slijepi; nijemi; sakati ..., kojima je jedino govor ostao kao način da iskažu svoju beznadnost. gotovo identičan je beckettov pristup i u romanima: otuđeni krug likova, lišenih društvene egzistencije u realnom okruženju; bez smisla i smjera u životu; u totalnoj vremenskoj neodređenosti; sami sa svojim patnjama u isčekivanju smrti; romani bez fabule; romani prepuni unutarnjeg monologa. vidi: |
- 07:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV 21. 12.
|
1867. hrvatski serbokatolici dodatan povod 'glasnije' pojave hrvatskih serbokatolika ili osoba iz političkog i javnog života hrvatske, koji su zagovarali ili težili ujedinjenju svih slavenskih naroda s kneževinom srbijom u ravnopravnu zajednicu, evidentiran je u javnim i tiskanim istupima nakon podjele habsburške monarhije u novu državnu tvorevinu austro-ugarsku. te želje o prisajedinjenju urodit će u 20. stoljeću formiranju zajedničke države u različitim formama sa srpskom prevlašću. austro-ugarska nagodba ili podjela monarhije, poslije poraza u ratu s prusijom potpisana je 21. prosinca 1867., čime je hrvatska bila s okrnjenom državnošću prepuštena mađarskom hegemonizmu. 1937. snjeguljica i sedam patuljaka, prvi dugometražni animirani film walta disneya; dobitnik oscara; 10. najkomercijalniji film 20. stoljeća, premijerno je prikazan u hooliwoodu, 21. prosinca 1937. prema predlošku istoimene grimmove bajke, film u trajanju od 80 minuta, režirao je david d. hand s adrianom caselotti i pintom colvigom u glavnim ulogama. 1983. "Ma ljudi, je li to moguće?" bio je to delićev krik, 21. prosinca 1983. " TV reporter Mladen Delić tog je 21. prosinca 1983. na splitskom Poljudu naprosto eksplodirao. Bugarska je do posljednjih sekunda držala rezultat 2 : 2, ali je tada pao odlučujući gol što je Jugoslaviju odvelo na Europsko nogometno prvenstvo. "Ma ljudi, je li to moguće?", kriknuo je Delić i u općem deliriju završio prijenos, koji je bio vrhunac njegova temperamenta i reporterskog umijeća". /jutarnji list, elektronično izd./ 1873. dubrovački skladatelj, hrvatski glazbeni pedagog i najznačajniji predstavnikk hrvatske glazbene moderne blagoje bersa, rodio se na današnji dan 21. prosinca 1873. u dubrovniku. glazbeni studij završio u zagrebu i beču, a radni vijek proveo u zagrebu. Njegova glazba bliska je Richardu Wagneru i Richardu Straussu, ali i G. Mahleru, koji je otvoren prema novome. Postavio je temelje modernom orkestralnom stilu kod nas, uveo u operu realističku tematiku, skladao prva impresionistički obojena djela i odgojio niz istaknutih skladatelja (od 1922.g. predavač na Muzičkoj akademiji u Zagrebu). Bersina muzika je romantična i lirski refleksivna; djela su mu najčešće rapsodičnog oblika, a odlikuju se izradbom pojedinosti. Bio je majstor instrumentacije. On je prvi podigao hrv. orkestralnu muziku do zamjerne visine ne samo u simfonijskim, već i u svojim opernim djelima. Modernitet glazbe ogleda se u njegovim solo pjesmama, zborskim opusima i orkestralnim djelima, ali najjače u operi "Oganj". Fasciniran je tamnim i pesimističnim, biografskim i sudbinskim, što se prepoznaje kao asocijacija na "Jugendstil". 1914. hrvatski naivni slikar iz hlebina ivan generalić, rođen je 21. prosinca 1914. (vidi zapis o generaliću na ovim stranicama o datumu njegove smrti 27. studenoga 1992.) 1375. erudit, umjetnik, trubadur, književnik i svjetski čovjek, talijanski pripovjedač i romanopisac, proučavatelj dantea (napisao danteov životopis i komentar njegove božanske komedije), giovanni boccaccio, umro je 21. prosinca 1375. pisao je romane u prozi (filociolo); u stihovima (filostrato); autobiografski roman (elegija gospe fiammette), ali najznačajnije je njegovo djelo decameron ili dest dana (1348-1355). to je zbirka od sto novela. realizirana je kao priča sedam djevojaka i tri mladića koji provode vrijeme u prirodi izvan firence u vrijeme kuge, pričajući naizmjenice po deset novela u tijeku deset dana. boccaccio je svojim djelom otvorio nova i drgačija tematska područja kojima je uz intimne, potvrdio i renesansne poglede na ljudski život. istovremeno je odredio klasične izražajne oblike noveli pa će taj njegov stil ostati stoljećima uzor ne sammo talijanskoj, nego i svjetskoj prozi. o boccacciu podrobnije u linku |
- 07:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV 20. 12.
|
na današnji dan nije ni se rodio ni umro nitko, a da me posebno zanima. zato prenosim tekst iz jutarnjeg, koji glasi: 1971. "– Kurt Waldheim izabran je 20. prosinca 1971. za glavnog tajnika UN-a i tu je dužnost uspješno obavljao u dva mandata. Tek kad se kandidirao za predsjednika Republike Austrije, razglasilo se da je služio u Hitlerovim postrojbama na Balkanu, što je pomračilo njegovu karijeru. I kao izabrani predsjednik ostao je zatočenik u vlastitoj zemlji jer su mu SAD i mnoge države uskratile gostoprimstvo". ne baš sve (link) 1223. betlehemske jaslice nezaobilazna inscenacija isusovog betlehemskog rođenja u štalici, čiji podrobni opis donosi evanđelje, ustvari ima dugu tradiciju, uz široku pa i raznoliku primjenu, danas već i dostatno komercijaliziranu. najprije je bila 'rezervina' kao božični ukras velikih (franjevačkih) crkava, djelomično i bogatih domova. kasnije ih nalazimo uz božično drvce (u dubrovniku se ono naziva jednostavno 'bor') jednako u crkvama i u kućama (domovima) s maštovitim figurama i drugom dostupnom scenografijom. u najnovije vrijeme uvodi se običaj vanjske manifestacije tzv. živih jaslica, gdje su u posebno improviziranim prostorima figure zamijenili ljudi u biblijskim kostimima, uz životinje koje su sastavni dio jasličkog prikaza kristova rođenja. za pontifikata pape ivana pavla II. uvedene su velike jaslice i na trg pred bazilikom sv. petra u rimu. prema predaji, autor prvih jaslica bio je sv. franjo asiški. on je na današnji dan, 20. prosinca 1223., uoči božića, iskoristio jednu prirodnu špilju u grecciu u italiji i postavio prikazi isusova rođenja u betlehemu. običaj su naslijedila franjina braća i prenosila ga naraštajima franjevaca, da bi ga već od 16. stoljeća preuzeli i drugi redovi i crkve. baroku treba zahvaliti na dopunama i maštovitosti izrade jaslica pa je, primjerice iz tog doba sačuvano remek djelo napuljskih i sicilijanskih jaslica s mnoštvom figura, naselja i detalja. nakon baroka slijedi izrada mehaničkih jaslica s pokretnim figurama koje se prvo pojavljuju u zemljama sjeverne europe. prije ovog razdoblja, ali i nakon njega motiv isusova rođenja i jaslični dekor bio je često korišten u slikarstvu i modeliranju. u hrvatskoj likovnoj umjetnosti najstariji takav motiv nalazi se u zadru. pripada 11. stoljeću. dio je reljefne oltarne ograde crkve sv. nedjeljica. majstor buvina je na vratnicama splitske prvostolnice, 1214. također ugradio jaslice. nešto kasnije, 1240. su i one trogirske na luneti radovnova portala. zagrebačke jaslice za gornjogradsku crkvu sv. marka izradio je naš poznati likovnjak ljubo babić. on je naslikao veliki prizor isusova rođenja odjenuvši sve likove u šestinjsku nošnju. link, žive jaslice - proložac 1973. atentati i demokracija "Dok se Francov premijer, admiral Luis Carrero Blanco, 20. prosinca 1973. vozio Madridom, njegovo je oklopljeno vozilo odletjelo u zrak preko krova jedne crkve. Baskijska ETA postavila je stotinjak kilograma eksploziva ispod ceste i u senzacionalnom bombaškom napadu ubila mogućeg Francova nasljednika, ideološki sličnog starom diktatoru". /jutarnji list, elektr. izd./ atentat je bio presudan za današnju španjolsku demokraciju i dolazak juana carlosa za španjolskog kralja, 1975. 1991. ante marković, premijer sfrj, koji je zagovarao reformiranu državu(nu tvorevinu), što nije odgovaralo planovima srbije, odnosno planerima velikosrpske politike, dao je ostavku na taj položaj, 20. prosinca 1991., nakon proglašenja samostalnosti hrvatske i slovenije. |
- 07:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #
19.02.2007., ponedjeljak
VREMEPLOV 19. 12.
|
1863. hrvatski slavuj milka katarina trnina , rođena je 19. prosinca 1863. u vezišću između ivanić grada i kutine (moslavina) - umrla je 18. svibnja 1941. u zagrebu i pokopana na mirogoju. o milki trnini pisala sam na indeksovim stranicama na temi 'poznate hrvatske žene ...' (pf književnost ...), str 4-5 pa se može tu pogledati opširna biografija operne dive poznate kao hrvatski slavuj. 1915. mali vrabac na današnji dan, 19. prosinca 1915. rođena je u emigrantskom predgrađu pariza osoba, ali čije je mjesto rođenja dvojbeno kao i vrijeme smrti, edith giovanna gassion, koju poznaju i današnji naraštaji pod umjetničkim imenom edith piaf, najpoznatija šansonjerka i francuska nacionalna ikona. ime edith dobiva po medicinskoj sestri edith louisa cavell, veteranki I. svjetskog rata; giovanna je bilo ime nejezine majke talijanske iz livorna, barske pjevačice i gassion, prezime njezinog oca uličnog akrobata. ostavljena još u najranijoj dobi na milost i nemilost ulici, problematičnoj rodbini (očeva majka je vodila bordel), zarana je upoznala svo naličje života. piaf je nadimak koji je dobila u dvadesetoj godini zbog svoje iznimno male tjelesne građe od 142 cm, a koje joj je dao njezin prvi pravi poslodavac u noćnom klubu gdje je nastupala pjevajući šansone glasom koji se bojom i snagom razlikovao od pjevačica njezinoga doba, a ona od svih svojom visinom. prema pričama koje su se ispredale o njezinoj mladosti edith je bila slijepa do 3. godine života, a progledala je zahvaljujući zavjetu jedne prostitutke i milosti francuske svetice (thérčse de lisieux). rodila je djevojčicu u 16 godini (umrla je od menengitisa); prvu je ploču snimila 1935; optužena je za ubojstvo svog poslodavca i oslobođena optužbe; upoznaje slavne osobe i preko njih ili uz njih počinje njezin pjevački i glumački uspon; radila je za francuski pokret otopra (o tome postoji cijela legenda); pjevala za njemačkog okupatora; nastupala uz mauricea chevaliera; pjesnik jacques borgeat pisao je njezine pjesme; putovala je europom, amerikom uvijek vraćajući se parizu; pomogla je glumačkom usponu charlesa aznavoura; dva puta se udavala; stradala u prometnoj nezgodi; odala se uživanju morfija; posljednji put nastupala u paris olympiji 1962; umrla od raka 1963., dan prije smrti jean cocteau s kojim je bila nerazdvojna; njezin posljednji ispraćaj na parisko groblje pčre lachaise bilo je masovno i zaustavilo je pariski cestovni promet, unatoč zabrani pariskog nadbiskupa, događaj koji nije zabilježen od II. svjetskog rata; nakon njezine smrti otvoren je muzej edith piaf, a njezine pjesme i glazbeni recitali se i danas prodaju. Glasa puna neodoljive topline pjevala je o tjeskobi siromaštva, bijedi ulice i skitnji, ali i o neugasivoj nadi, povjerenju i sveprisutnoj magiji ljubavi. Napisala je memoarska djela "Na balu šanse" i "Moj život". 1991. da se prisjetimo "Njemačka vlada priznala je 19. prosinca 1991. nezavisnost Hrvatske i Slovenije te tako ubrzala odluku drugih članica EZ. Kancelar Kohl je izjavio da su odluku Njemačke vodili "sudbina ljudi te njihova budućnost u miru, slobodi i demokraciji". Istog dana Hrvatsku je priznala i Republika Island". /izvor: 'jutarnji list', elektronično izd./ 1848. On a sunny brae alone I lay One summer afternoon; It was the marriage-time of May, With her young lover, June. ... /Day Dream/ engleska književnica i poetesa, emily jane brontë, umrla je na današnji dan 19. prosinca 1848. (rođ. 1818). proslavila se romanom 'orkanski visovi', djelom koje je u samom vrhu engleske klasične literature "dala je više maha svojoj fantaziji i stvorila djelo koje prerasta okvire tipičnog realističkog romana i kao pravo remek-djelo odolijeva svakom pokušaju tipizacije". pod njezinim pravim imenom roman je izašao tek dvije godine poslije njezine smrti u izdanju njezine sestre charlotte. naime u literaturi, a i inače najčešće susrećemo spisateljicu u društvu svojih sestara charlotte i ann, kao sestre bronte. još iz djetinjeg doba bavili su se literarnim radom pišući u svojoj izmišljenoj zemlji gondal poeziju i kratku prozu. tu svoju ranomladenačku fantaziju emily je ugradila i u svoj jedini roman. iako je svaka od sestara bila autoricom jednog djela, orkanski visovi emily bronte bio je drugi dio u kompletu od tri knjige. zanimljivo je da su kao i druge obrazovane žene, bez pravog mjesta u svijetu kojemu su vladali muškarci svoja imena zamijenile pseudonimima. tako je currer bila charlotte, ellis-emily, a acton-anne, bell. emily bronte rođena je u brojnoj obitelji svećenika, kao peto od šestero djece. skoro cijeli život je provela u malom mjestu haworthu. završila je djevojačku školu i zaposlila se kao guvernanta u školi "Miss Patchett's Ladies Academy“. kasnije je zajedno sa sestrama osnovala vlastitu školu, ali nije imala uspjeha, škola je bila bez učenika. dvije starije sestre su rano umrle, tako je i emily samo tri mjeseca nakon smrti jedinog brata, podlegla turbekulozi. sahranjena je u dvorštu mjesne crkve. orkanski visovi, roman emili bronte je ekraniziran. 1933. ivo serdar, hrvatski glumac rodio se u mjestu gornji mikleuš pokraj čazme, 19. prosinca 1933. o serdaru sam već pisala (str. 12) u povodu smrti, pa evo link |
- 01:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV 18. 12.
|
1936. asteroid 8422 Mohorovicic. U Zagrebu je 18. prosinca 1936. umro Andrija Mohorovičić, utemeljitelj meteorološke i geofizičke znanosti u nas te seizmolog svjetskog glasa. Mohorovičić je dokazao postojanje granične plohe koja odjeljuje Zemljinu koru od unutarnjeg plašta. Njemu u čast ploha se zove MOHO, odnosno M-diskontinuitet. Ime hrvatskog znanstvenika nosi i jedan krater na Mjesecu. /jutarnji list, elektronično izd./ rođen je u voloskom kraj opatije 1857; završeni student matematike i fizike u pragu; predavao metorologiju u pomorskoj školi u bakru, što je i usmjerilo njegov rad i istraživanja nad i pod zemljom; uz druge obveze bavi se intenzivno meteorologijom posebno tijekom profesure u zagrebu i osijeku; kasnijih godina postaje naslovnim izvanrednim sveučilišnim profesorom na mudroslovnom fakultetu u zagrebu za kolegije s područja geofizike i astronomije; najprije je dopisni član, a 1898. i redovni član tadašnje 'Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti' u zagrebu; tajnik je njezina matematičko-prirodoslovna razreda; preminuo je u prosincu 1936.; sahranjen na mirogoju. za posebna znanstvena istraživanja i rezultate (citat) " Njemu u čast 1996. godine asteroid s rednim brojem 8422 dobio je naziv - 8422 Mohorovicic". link 1919. tifusari pjesnik, prvenstveno lirik; esejist (studija o a.g.matošu, o književno-teorijskim pitanjima), prevoditelj (s makedonskog, talijanskog, francuskog, španjolskog, ruskog), dramatičarar, jure kaštelan (dalmatinac iz zakučca kraj omiša), rodio se 18. prosinca 1919. godine (umro u zagrebu, 1990.). u svojoj prvoj zbirci 'crveni konj' (1940), nazočno je njegovo buntovništvo i borbeni stav u odnosu na život. zbirkom tifusari (po mom mišljenju i najboljom), potresnom slikom stradanja, predstavlja događaje iz revolucionarnog razdoblja jednim spojem moderniste s narodnom umjetnošću; a zbirkom 'pijetao na krovu', skoro oživljava likove palih boraca u patriotsko-pjesničkom zanosu. s istim zanosom poje i u drugim svojim zbirkama koje su svaka na svoj način prožete porodubljenim humanizmom. bio je voditelj katedre za teoriju književnosti na filozofskom fakultetu u zagrebu, a neko vrijeme i lektor na sorboni. spada u plejadu utemeljitelja hrvatskog modernog pjesničkog izraza. objavljivao je još i članke, prozu, eseje i drame u kojima je utkana mitska koncepcija. --- Teče i teče, teče jedan slap; Što u njem znači moja mala kap? Gle, jedna duga u vodi se stvara, I sja i dršće u hiljadu šara. Taj san u slapu da bi mogo sjati, I moja kaplja pomaže ga tkati. 1980. liričar, vrlo bliz suvremenom čovjeku jednostavnošću i čistoćom poetskog izraza; pjesnik čije se pjesme čitaju, pamte i recitiraju; pisac koji ostavlja duboki dojam iskrenim i dubokim humanizmom koji prožimlje sav njegov poetski izričaj; pjesnika sutona, večeri, jeseni, bola i žudnje za svjetlom, najviše ga je zaokupljalo obično, svakodnevno, neupadljivo ljudsko lice iz zabačenog restorana ili bolničke čekaonice, iz zagušljiva ureda ili podstanarske sobice, iz radničkog stana ili trešnjevačke ulice, sve to je bio hrvatski pjesnik dobriša cesarić, rođen u požegi (1902), umro je na današnji dan, 18. prosinca 1980. u zagrebu. uz prijevode s njemačkog i ruskog jezika, cesarić gradi poetske pejzaže nabijene bogatim lirskim ugođajima, što ostaju velikim umjetničkim ostvarenjima. Zaokupljen temom subjekta u otuđenom svijetu, poeziji je vratio estetiku bola, a orijentacija na čovjeka i društvo uputila ga je na socijalno angažiranu književnost |
- 01:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV 17. 12.
|
1957. zlatni danci jagoda truhelka, pedaška djelatnica i pripovjedačica, rodila se u osijeku, 5. veljače 1864. umrla je u zagrebu 17. prosinca 1957. o truhelki sam zapisala na drugoj temi ovo: "truhelka je završila učiteljsku školu u zagrebu, a potom je učiteljevala u osijeku i gospiću. kasnije je imenovana nastavnicom na zagrebačkom 'liceju', bila je ravnateljicom 'više djevojačke škole' u banja luci, a do umirovljenja nastavnica u učiteljskoj školi (preparandiji) u sarajevu. nakon umirovljenja do smrti ostaje u zagrebu. truhelkin književni rad počinje suradnjom u zagrebačkom 'vijencu' i sarajevskoj 'nadi' s pripovijetkama na temu žena i odnos među spolovima, početkom 90-ih godina 19. stoljeća. uglavnom se koristila pseudonimom a.m. sandučić. još je 1897. u 'nadi' počela objavljivati psihološki roman 'plein air' s tematikom žene: njezinih prava, bračnih normi, društvenih stereotipa i drugim oblicima etičkih dilema. truhelka je u određenom smislu predstavila ženu posve drugačijom i neovisnom dajući joj kao subjektu intelektualno superiorno značenje, prkoseći tradiciji tadašnje hrvatske proze koja ju je idealizirala ili demonizirala. kad je riječ o umjetničkoj vrijednosti truhelkina romana, kritičari se slažu da je njezina proza obojana impresionističko detaljističkim naturalizmom. bitna odrednica je naglašena tema od početka do kraja radnje. ona održava na okupu cjelinu romana ispričanu umjerenom eruditivnom naracijom uklopljenom u milije hrvatske i europske kulturne baštine. u prvom planu je čitka ljubavna fabula iznesena u stilu trivijalnog pripovijedanja. između ovog i onog slijedećeg (povijesnog) truhelkinog romana u nastavcima, objavljena je pripovijest "četvorka" (1898.) u kojoj autorica tehnički precizno slaže impresionistički kolaž u zapaženu cjelinu. u svom drugom romanu "vojača" (1899. objavlivanom u 'nadi' kao roman u nastavcima), pozadina je dio bosanske prošlosti sa stajališta hrvatskog plemstva polovicom 15. stoljeća. u obradi se služeći detajiziranjem (što joj je bila karakteristična crta) i tako ispreda iscrpnu povijesnu i etno pozadinu. dinamiku, u stilu pseudopovijesne mode, daju romanu avanturističko-sentimentalni detalji u kojima je najbolje obrađen, postavljen u prvi plan 'vojača', glavni ženski lik. taj lik 'vojače' s naglašenom osjetljivošću, kontemplativnošću, a zenemarljivim vitalizmomzapravo predstavlja prototip tadašnje žene - antijunakinju, koja do tada nije bila viđena u hrvatskoj književnosti. "zlatko", (1934.), kao posljedni njezin roman, nema osobite umjetničke vrijednost. truhelka je najviše priznanja stekla pripovjestima za djecu. Zlatni danci"," po kojoj je i ušla u povijest hrvatske književnosti. riječ je o trilogiji sastavljenoj iz: (1) naslovne priče (1918.), (2) "gospine trešnje" (1943.) i (3) "crni i bijeli dani" (1944.). dobrim dijelom priča se naslanja na elemente autobiografskog karaktera. fabula obrađuje jednostavnu obiteljsku atmosferu građanskog društva. radnja je smještena u osijek. odiše realizmom, smirenom naracijom kojom dočarava dječju svakodnevicu, ali i upoznavanje svijeta uz duhovno odrastanje. sukladno vremenu u kojem je nastala (osobito prva priča), djelo odiše umjerenom dozom domoljubnost uz vjersku i čudorednu pouku. truhelkina nesposobnost da napravi ekvidistancu između životnog poziva i bajkovitosti posebno je vidljivo u djelovima priče koji prerastaju dječji uzrast priklanjaju se odraslijem čitatelju. na pojedinim mjestima granica između priče za djecu i štiva za odrasle, potpuno je izbrisana. kao i u ostalim književnim vrstama i u ovoj trilogiji truhelka je najviše zaokupljena ženskim likovima oslikavajući ih detaljizirano ali i psihološki vrlo uspješno". 1919. piere auguste renoir francuski slikar impresionist, piere auguste renoir, umro je 17. prosinca 1919. u cagnesu. poznat je po svojim ružičastim, oker i plavim tonovima; slikar pejzažist i slikar pariza; slikar žena; slikar glava dječaka. ostavio je bogati opus; slikao je do duboko u starost iako se posljednjih godina bavio i modelarstvom. kad zbog poodmakle artroze više nije mogao držati u ruci kist, privezao bi ga za dlan i crtao, crtao. 1830. bolivija najsiromašnija južnoamerička država bolivija svoje ime zahvaljuje revolucionaru, domoljubu, osloboditelju i državniku imenom simón josé antonio de la santísima trinidad bolívar palacios y blanco ili jednostavnije simonu bolivaru, koji je umro na današnji dan 17. prosinca 1830. oslobodio je od kolonijalizma pet latinoameričkih država (venezuelu, kolumbiju, ekvador, peru i boliviju); zvali su ga georgeom washingtonom južne amerike; ocem domovine; osloboditeljem (libretador de la patria), da bi ga u statusu predsjednika primorali na abdiciranje, predmnijevajući da se želi proglasiti monarhom. bolivar je bio idealist koji je težio učiniti nemoguće: ujedniti južnoameričke zemlje u jednu jedinstvenu jaku državu. no to je ostao samo neostvareni san. u godini njegove smrti venecuela bolivija i ekvador postale su neovisne republike. 1939. GUSAROV KRAJ Nedaleko od luke Montevideo, u neutralnom Urugvaju, njemačka je posada 17. prosinca 1939. sama potopila džepni bojni brod "Admiral Graf Spee", oštećen u bitki kod La Plate. Zapovijed je došla izravno od Hitlera koji se plašio da će njegov gusarski brod podleći mnogo jačoj britanskoj eskadri. Propast "čeličnog grofa" bio je prvi njemački poraz u Drugom svjetskom ratu. iz jutarnjeg --- dopuna: to se dogodilo u zaljevu la plata kod montevidea. 'željezni grof', kako su nazivali špijunski brod 'admiral graf spee', bio je teško oštećen u sukobu s tri engleske krstarice. prije nego što je brod potonuo njemački kapetan broda hans langsdorf je izvršio samoubojstvo. |
- 00:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV 16. 12.
|
1775. jane austen, jedna od vrlo značajnih britanskih spisateljica; književnica koja je pisala kao anonimus; osoba čija je britka ironija pogađala malograđansko britansko društvo, čiji su likovi naizgled lišeni strasti koju ni sama nije upoznala; književnica koja je stvarala u doba romantizma; hvaljena i osporavana od suvremenika iz književnog svijeta zbog izvijesne doze hladnoće i distanciranosti od likova koje opisuje; proučavana i kao književnica i kroz svoje likove u miljeu onodobne britanske sredine; poslije smrti i popularizacije njezinih romana smatrana piscem važnim za englesku književnu povijest; njezini pogledi na život žena i divno slaganje ironije učinilo ju je jednu od najznačajnijih književnica njenog doba; autorica čiji lik poznajemo tek iz jedne nevješte skice njezine sestre, rođena je na današnji dan 16. prosinca 1775. umrla je od nepoznate bolesti u 42. godini i pokopana u winchesterskoj katedrali. njezini su romani ekranizirani. 'ponos i predrasude' čak 6 puta. Razum i osjećaji (izdana 1811) Ponos i predrasude (1813) Mansfield Park (1814) Emma (1815) Opatija Northanger (1818 ) nakon smrti Pod Tuđim Utjecajem (1818 ) nakon smrti). 1773. "Tijekom prosvjednog skupa u bostonskoj luci protiv engleske kolonijalne politike, skupina Amerikanaca preodjenula se u Indijance i 16. prosinca 1773. s jednog broda pobacala u more 342 sanduka uvoznog, neocarinjenog čaja. London je odgovorio novim poreskim nametima i vojnim izazovima, što je koloniste natjeralo u oslobodilački rat koji je završio uspostavom američke nezavisnosti". /izvorno: jutarnji list, elektronično izd., 16.12.06./ 1770. beethovenove simfonije (originalna partitura) njemački skladatelj i istaknuti glazbeni genij na razmeđima dvaju pravaca: klasicizma i romantizma ludwig van beethoven, rođen je najvjerojatnije 16. prosinca 1770. u bonnu. mora se odmah spomenuti dvojba oko datuma rođenja ovog skladatelja, jer se kao njegov datum rođenja uzima i 17. prosinac, dan u kojem je kršten (prema običajima iz tog vremena djete se krstilo sljedeći dan nakon rođenja), tako da se o datumu rođenja mogu naći dvojaki podaci. potjecao je iz glazbeničke obitelji, koja ga je odgojem i obrazovanjem usmjeravala na put glazbe i vrlo rano (13 godina) svira nekoliko instrumenata; kasnije postaje i virtuoz na klaviru; studira glazbu u beču i bonu; piše jedinu operu 'leonore', kasnije preimenovanu u 'fidelio'; skladateljski dar usmjerava prema sinfonijama protkanim revolucionarnim duhom po kojima je ostao nezaobilazno glazbeno ime europe; IX. simfoniju završava u potpunoj ghuhoći; umire 1827. (posmrtni ostaci preneseni su na bečko središnje groblje). zanimljivost vezana uz skladateljevo ime je i događaj vezan uz III. simfoniju (eroica), koja je požnjela veliki uspjeh. naime u revolucionarnom zanosu ova simfonija je prvobitno bila posvećena napoleonu pod naslovom: "sinfonia grande, intitolata bonaparte." doznavši da se napoleon 18. svibnja 1804. godine okrunio za kralja, čime je odbacio svoje republikanske ideje, prenamijenio ju je u "herojska simfonija, komponirana u slavlje jednog velikog čovjeka" i posvetio je knezu lobkowiczu nakon praizvedbe na bečkom dvoru 1804. 1954. put mira 16. prosinca 1954. predsjednik fnrj josip broz tito doputovao je u indiju s eskadrom brodova na tzv. "putu mira" koji je trajao dva i pol mjeseca. u povratku je posjetio burmu i egipat pa se ovo putovanje i razgovori s državnicima trećeg svijeta smatraju začetkom okupljanja 'nesvrstanih', odnosno izvanblokovskih zemalja. nekadašnji predsjednik nekadašnje države nije nimalo štedio novac poreznih obveznika (piše 'jutarnji list'), a iz drugih izvora je poznato da je na tim putovanjima (ne samo ovom konkrenom) i do tri puta dnevno mijenjao odijela, ostavljajući tako dojam lažnog sjaja i blagostanja svoje države. 1888. Kralj Srba, Hrvata i Slovenaca Kralj Jugoslavije na današnji dan, 16. prosinca 1888. u cetinju, crna gora, rodio se jugoslavenski kralj aleksandar I. karađorđević (drugi sin petra I. srpskog kralja i ljubice petrović-njegoš); školovani vojnik; sticajem okolnosti prijestolonasljednik; borac u I., II. balkanskom ratu; bjegunac na krf; istaknuti sudionik I. svjetskog rata u borbi s vojnim snagama au monarhije; kralj srbije; ujedinitelj slavenskih naroda u kraljevinu srba hrvata i slovenaca; progonitelj neistomišljenika; inicijator i realizator 'šestojanuarske diktature', kojom je ukinuo parlament i ustav i uveo autokratsku diktaturu; samoproglašen kraljem nove države nazvane jugoslavija; omraženi vladar od svih stranaka i njihovih pristalica; citat: "Najveća se promjena zbila u ideologiji. Do tada se smatralo da su Srbi, Hrvati i Slovenci narod s tri imena (onodobni humoristi, ali i ozbiljni kritičari režima predvođeni Miroslavom Krležom, dodali su i dva pisma, tri jezika, tri vjere itd.), a tada je zavladala unitaristička ideologija integralnog jugoslavenstva. Smatralo se da postoji samo jedan, jugoslavenski narod." donositelj oktroiranog ili nametnutog ustava; ubijen u atentatu u marselleu, 1934., od bugarskog revolucionara, člana vmro-a vlada černozemskog, pravim imenom velička dimitrova kerina; pokopan uz vojne i državničke počasti u oplencu u memorijalnoj crkvi sv. đorđa koju je dao sagraditi njegov otac. zanimljivost: ubojstvo aleksandra I. karađorđevića je jedno od filmski prvih snimljenih atentata (prizor na linku); aleksandar I. karađorđević je sebe smatrao crnogorcem. prema predaji, a vezano za njegove izjave o nacionalnoj pripadnosti crnoj gori, žalili su mu se oni što je tako malo njihovih sunarodnjaka u vladi jugoslavije, na što im je on odgovorio (citat): “Da, ali imate kralja.“. |
- 00:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV 15.12.
|
1966. majstor crtića, američki filmski producent, redatelj, scenaraist, animator, crtač stripova, jedan od najprosperitetnijih i najmoćnijih ličnosti svjetskog filma uopće, walter elias disney, poznat kao walt disney, umro je u burbanku u kaliforniji na današnji dan, 15. prosinca 1966. bio je tvorcem nezaboravnom galerijom junaka crtanog filma. nezaboravnim i nezaobilaznim crtanim likom mickey mouseom oduševio je publiku još 1928. godina, nakon čega su slijedile majstorski odrađeni dugometražni filmovi najljepših svjetskih bajki urađeni u tvornici crtića koju je osnovao kao vlastitu distributersku kuću (Walt Disney Productions). disneyu svijet, a osobito amerika duguje za još jednu atrakciju. izgradio je 1955. zabavni park "disneyland" u kaliforniji, jednu od najvećih turističkih atrakcija sjedinjenih država. njegovi su nasljednici su 1971., sagradili još veći park u orlandu na floridi. walt disney je najnagrađivaniji američki filmski djelatnik s ukupno 22 oscara i 3 zlatna globusa. "Aladdin" "Ljepotica i zvijer" "Pocahontas" "Kralj lavova" "Mala sirena" "Dama i skitnica" "Pepeljuga" "Hercules" "Carevo novo ruho" "Snjeguljica i sedam patuljaka" "Bambi" "Petar Pan" ... 1890. jedan junak, jedna biografija, borba protiv osvajača iz razdoblja divljeg zapada, ostala je zabilježena i ekranizirana kao legenda o čovjeku, borcu, vraču koji je razgovarao s duhovima, ujedinitelju indijanskih plemena i čovjeku pod čijim zapovjedništvom su plemena cheyennna i siouxa razbila američku 7. konjičku pukovniju, ubila georga armstronga custera, bio je tatanka iyotanka ili bik koji sjedi, vrač i poglavica, čija je hrabrost bila legendarna, poginuo je na današnji dan 15. prosinca 1890. nakon izvojevane pobjede indijanci su se povukli u kanadu da bi se zbog pomanjkanja hrane ponovno vratili u s a d. bik koji sjedi bio je amnestiran i do kraj života nastupao je u cirkusu buffalo billa. na kraju je ubijen u rezervatu kada ga je vlada pokušala uhapsiti, misleći da je povezan s plesom duhova. |
- 00:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV 14. 12.
|
1503. "Ovdje leže kosti glasovitog Michaela Nostradamusa čije je gotovo božansko pero jedino bilo, prema sudu svih smrtnika, dostojno zapisati pod zvjezdanim nadahnućem buduće događaje cijelog svijeta... neka potomstvo ne dira njegove ostatke". michel de nostradame, poznatiji kao nostradamus, francuski liječnik i astrolog i do sad nenadmašeni vidovnjak, rodio se na današnji dan 14. prosinca 1503 u židovskoj obitelji u st. remy de provence. u knjizi 'proročanstva', nagovijestio je, u višejezičnim zamršenim kiticama od četiri stiha, mnoge događaje čak do 3797. godine. dio njegovih proročanstva se je realizirao. nostradamusova obitelj je u vrijeme progona židova prešla na katolicizam. studirao je medicinu i radio kao istaknuti liječnik praktičar u vrijeme epidemije kuge. naknadno je doktorirao istovremeno baveći se astrologijom i astronomijom. kad je druga epidemija kuge odnijela živote njegove žene i dvoje djece, nostradamus se posvetio pisanju proročanstva izoliran i okružen okultnim knjigama, osobito nadahnut djelom 'misterije egipta', uvijek u strahu od inkvizicije i mogućeg progona zbog hereze (podržavao je kopernika). putovao je i radio u nekoliko francuskih gradova, ali iz njegovih bilježaka poznato je da je putovao i europom. tako ke zabilježen i njegov susret s krunjenim glavama koje su željele znati svoju i sudbinu svoje obitelji (katarina de medici ga je u vrijeme svog rengenstva čak željela imati na svome dvoru). prvi dio proročanstva koji je objavljen sredinom 16. stoljeća obuhvatio je samo 3,5 stoljeća, što je do kraja života upotpunio (kako je rečeno proročanstvima za idućih skoro 4 tisuće godina ili od njegovog doba do kraja svijeta). druga njegova supruga, bogata udovica omogućila je, već dosta starom i bolesnom nostradamusu, miran život i rad na završetku ovog djela. potpuno izdanje njegove knjige objavljeno je dvije godine poslije smrti, koju je i za sebe predvidio. u knjigu su uvrštene njegove tajne bilješke i horoskopi koje je izrađivao za probrane naručitelje. pokopan je u zidove crkve u salonu, koju su osvrnuli napoleonovi vojnici, razlomivši i njegov grob. prema legendi počinitelji su umrli (poginuli) sljedeći dan. nostradamusove kosti su prebačene na drugo mjesto, gdje se i danas naleze, a epitaf iz uvoda je sastavila njegova supruga. 1760. hrvatski narodni književnik, dalmatinski franjevac, predstavnik prosvjetiteljskih ideja u književnosti, andrija kačić miošić, umro je na današnji dan, 14. prosinca 1760. godine u franjevačkom samostanu u zaostrogu. rođeni makaranin (rođen u bristu 17. travnja 1704), školovao se u zaostroškom samostanu; doškolovao se studijima filozofije i teologije u budimu; učiteljevao na filozofskoj školi u šibeniku; lector generalis u šibenskoj bogosloviji; bio starješinom samostana u sumartinu na braču, da bi ponovno našao mir i dočekao smrt u zaostrogu. priručnik skolastičke filozofijske propedeutike, tiskan u veneciji 1737. bilo je njegovo prvo djelo nastalo u vrijeme šibenske epizode njegova rada. njegovo zanimanje za narodnu književnu baštinu, književno povijesna djela i izvore na kojima je odgojen i odrastao, urodili su poznatim nam djelima razgovor ugodni naroda slovinskoga, 1756. i korabljica. 1760. oba djela tiskana su s ciljem narodnog osvješćivanja. razgovor ugodni ... doživio je više izdanja i bio je rado čitano štivo. stil i stih posudio je iz narodne pezije. jednostavnim jezikom i jasnim mislima (poput kronike o svim važnijim događajima s modernim pogledima na jednakost i ravnopravnost osobiti južnoslavenskih naroda), većinom u deseteračkom stihu, manje u prozi, on je stvorio knjigu za najšire narodne mase, nešto poput narodne čitanke. pravi razlog uspjeha bio je taj što je pisac jednostavno progovorio o stvarima koje su zanimale puk. razgovor ugodni naroda slovinskoga bila je najraširenija hrvatska knjiga, svojevrsni narodni domoljubni priručnik. link kačić je svojim djelom utjecao i na druge narode, osobito srbe. Dapače, Kačićevo je djelo potaklo Vuka Karadžića (-1864.) na skupljanje srpskog i hrvatskog narodnog blaga (koje je on nazvao samo »srpskim«!) tako da je Danilo Živaljević priznao: »Da nije bilo Kačića, ko zna da li bi se Vuk ikada bio rešio da prikuplja narodne umotvorine.« |
- 00:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #
18.02.2007., nedjelja
VREMEPLOV 13.12.
|
1806. beogradska varoš i I. srpski ustanak u I. srpskom ustanku, srpski ustanici su na današnji dan 13. prosinca 1806. uspjeli potisnuti turke u kalemegdansku tvrđavu, oslobodivši po prvi put beogradsku varoš. godinu dana kasnije osvojena je i tvrđava. međutim turci su se vratili u beograd već 1813, slomivši otpor srpskih ustanika i srpskog ustanka. /digresija: dubrovačka republika je te 1806. godine izgubila samostalnost upadom napoleonove vojske u samu gradsku jezgru. nakon stoljeća samostalnosti to je bio brvi bat stranih vojnika stradunom i početak kraja republike (1808.)/. 1881. august šenoanajsvestraniji hrvatski pisac 19. stoljeća umro je na današnji dan, 13. prosinca 1881. o šenoi je na ovim stranicama zapisano (uz njegov rođendan 14. studenoga 1838): august šenoa, hrvatski romanopisac, pripovjedač, pjesnik, kritičar i feljtonist, rođen je u zagrebu 14. studenoga 1838. najsvestraniji hrvatski književnik 19. stoljeća, šenoa je i pjesnik nacionalno-političkih ideja doba u kojem je živio, pjesnik slobode, rada, napretka, socijalnog bunta, povijesnih tema ... Najutjecajniji i najplodniji hrvatski pisac 19. stoljeća, Šenoa je istinski tvorac moderne hrvatske književnosti - dovoljno je reći da je prvi pravi hrvatski romanopisac, dok se Ilirci nisu ni okušali na tom polju, autor opsežnoga korpusa romana, toga egzemplarnoga žanra suvremene literature, inovator proze i tvorac razvijenoga urbanoga jezičnoga standarda (često je naglašavana Šenoina uloga kao jezikotvorca, čovjeka koji je više učinio za elastičnost i izražajnost suvremenoga hrvatskoga jezika od legije rječnikopisaca i purističkih savjetodavaca). umro je pišući povijesni roman 'kletva' (1880/1881). augusta šenou treba promotriti u njegovu vremenu, u vremenu njegova stvaranja, vremenu odnosa i postugnuća njegove generacije, jer samo tako se cjelokupni doprinos njegova rada jedino može sagledati ne umanjujući je niti osporavajući. vidi: šenoina sabrana djela. 304. sveta lucija je katolički blagdan koji se tradicionalno slavi 13. prosinca. o svetici koja je zaštitnica vida, slijepih (tjelesnih i duhovnih), ratara, lađara, staklara, krojača, tkalaca, pisara, vratara i kovača, legende su ispredene tek u 6. stoljeću. sicilijansku djevicu i mučenicu umjetnici prikazuju kao nebesku iscjeliteljicu očiju s bodežom i rani na vratu, uljanici — svjetiljki i očima koje drži na pladnju. prema legendama umrla je početkom 4. stoljeća (304) i nije poznato na koji način. prema jednoj je to bilo iz razloga odbijanja nekršćanskog prosca. ovaj ju je dao ubiti javnim spaljivanjem na lomači. kad joj se nije ništa dogodilo probio joj je grlo bodežom. prema drugoj ju je utamničio, a ona je sama iskopala oči i poslala mu ih na pladnju. no njezino ime lucija je latinskog podrijetla sa značenjem svjetlost (lucius (m) (od lat. lucus; lux) - svjetlo; lucian (m) (lat.) - čovjek svjetlost; luce (m) (od lat. lucus) – svjetlo; lucie (ž) (od lat. lucille) - svjetlo). naša inačica imena je svjetlana. dakle samo ime asocira na svjetlost, što je dakako jedno i od simbola prikazanih uz njezin lik, bilo kao svjetiljka ili kao oči. prema drevnim običajima na današnji dan se sije žito koje će ozelenjeno sa svijećom krasiti svečani božićni blagdanski stol. 1797. veliki njemački književnik, najveći liričar njemačkog romantizma, heinrich heine, rođen je u düsseldorfu, 13. prosinca 1797. važnu ulogu u njegovom književnom stvaralaštvu doprinjelo je njegovo židovsko podrijetlo, ali i vrlo napredna orijentacija. bio je osnivač feljtonističkog stila u njemačkoj i značajan predstavnik putopisne proze. svjetsku slavu stekao je lirskim zbirkama 'nove pjesme'; 'knjiga pjesama' i 'romazero', koje su prevedene na mnoge strane jezike i u kojima je iskazana iznimna muzikalnost i pjevnost stihova uz spregu subjektivne romantičarske zanesenosti s realitetom u završnim stihovima. heine je i danas pjesnik koji se ne samo rado čita, nego i imitira. 1869. francuski slikar, grafičar, kipar i dekorater henri matisse rodio se je u le cateau-cambrésis, 31. prosinca 1869. zapis o maitsseu napisan je u povodu obljetnice njegove smrti 3. studenog (1954), pa o tome vidi link, str. 6. |
- 23:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV 12.12.
|
1642. novi zeland otok jugozapadnog pacifika otkrio je nizozemac abel tasman, 12. prosinca 1642., ali je tek 130 godina kasnije na njegove obale prvi pristao znameniti pomorac james cook i time britanskoj kruni dodao još jedan kolonijalni dragulj. novi zeland je stekao neovisnost i samostalnost tek 1950. 1873. jedna tendenciozna zanimljivost na današnji dan, 12. prosinca 1873. u srbiji je prvi put uveden dinar kao vlastita novčana jedinica. naime dotadašnji monetarni sustav bio je u posvemašnjem kaosu, jer se upotrebljavalo preko četrdeset vrsta tuđeg novca u sustavu razmjene roba. --- digresija: dubrovačka republika je već davno imala svoj novac, a 1337. godine i vlastitu kovnicu za prvi dinar 'groš' ili 536 godina prije ovog značajnog datuma u srbiji. komentar: Zmaj.Svevlad pa 12. koledara 1873. godine, Dubrovačka republika više nije postojala punih 60 godina. Dakle, smanji malo ovu brojku (536 godina) i ne zaboravi da je pre dinara bio srpski perper, a pre perpera opet dinar itd. Budi zahvalna da smo ti podigli grad Dubrovnik, tako čaroban i šarmantan, kao dotična moderatorka iz istoga grada... odgovor: kakve veze ima je li ili nije bila više samostalna država. u vrijeme kad je bila imala je svoj vlastiti novac. ovdje je riječ o vremenskoj distanci od 530 godina, samo to. znaš koliko je to vremena? uostalom perper je dubrovački novac (vrijednost mu je bila nešto malo manja od zlatnog dukata. o tome sam pisala na jednoj temi "miraz i ženidbeni običaji u du republici"). ha ha ha i još puno 'ha' kao iskaz iskrenog smijeha za ono o gradnji dubrovnika. bit će da ste nam donosili kamenje, ali samo do pred zidine 1901. prvi radio signal preko atlantika talijanski inženjer i fizičar, jedan od osnivača bežične telefonije i izumitelj radija, dobitnik nobela 1909., guglielmo marconi, primjenom elektromagnetskih valova predao je prvi radio signal preko atlantika, 12. prosinca 1901. ovaj marconijev izum je zasjenjen teslinom tužbom o prvenstvu patenta. spor je riješen u teslinu korist poslije njegove smrti. 1821. "velika je umjetnost bestrasna i bezlična" francuski pripovjedač i romanopisac, jedan od najznačajnijih u plejadi europskih književnika s utjecajem na generacije, svoga doba, poslije sebe u zemlji i izvan nje; neposredni suvremenik romantizma, ali i pisac s posve realističkim pogledom ili mješavinom romantizma i realizma; pisac s autonomnim stavom i vizijom istine koju smatra vrhunskim postulatom umjetnosti, gustave floubert, rođen je 12. prosinca 1821. "Madame Bovary, to sam ja", izjavit će, pokazujući životnu, intimnu istinu u težnji da deziluzionira čak i neke osobne autobiografske djelove svoga života. Prvo Flaubertovo remek djelo je ujedno i najkontroverznije: "Gospođa Bovary", 1857, turobna pripovijest o egzistencijalnoj dosadi, preljubima i samoubojstvu žene provincijskoga normandijskoga liječnika, savršeno komponirana kao jedan od egzemplarnih psiholoških romana, izazvala je sudski proces zbog navodno nemoralnih dijelova teksta. No pisac, njegov izdavač i tiskar su oslobođeni optužbe, zahvaljujući, među inim, i realizmu i životnoj mudrosti suca. Roman odlikuju značajke koje će se sretati i u kasnijim Flaubertovim djelima: vjerodostojnost u prikazu pojedinosti, impersonalni pristup u kojem ne čujemo glas pisca niti uopće znamo za njegovo postojanje, te harmonični i njegovani stil koji je postao uzorom francuske proze. (link) |
- 23:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV 11.12.
|
1843. "Svatko tko pomaže čovječanstvu, vojnik je u stalnom ratu" njemački bakteriolog robert koch, začetnik mikrobiologije i epidemiologije, liječnik koji je zadužio čovječanstvo otkrićem užročnika smrtonosnih bolesti turbekuloze i kolere i suzbijanje drugih zaraznih bolesti (malarije, bolesti spavanja ...), rodio se na današnji dan, 11. prosinca 1843. u clausthalu. naprijed istaknuta misao bila je njegov životni moto. dobio je nobela za svoj doprinos 1905. 1894. prvi sajam automobilske industrije otvoren je u parizu na današnji dan, 11. prosinca 1894. kao velika manifestacija i svjetska prezentacija uz sudjelovanje čak devet proizvođača tog prijevoznog sredstva koje će ubrzo osvojiti cijeli svijet. 1946. UNICEF na današnji dan, 11. prosinca 1946., na osnivačkoj skupštini ujedinjenih naroda (un), osnovan je unicef - united nations international children’s emergency fund, koji je zadržavši ovaj akronim, 1953. preimenovan u united nations children's fund. osnovan je poslije II. svjetskog rata sa svrhom pomoći djeci europe, ali je vremenom postao opći svjetski fond iste namjene. financira se dragovoljnim prilozima država i vlada svijeta te pomoći pojedinaca i gospodarskih ili drugih organizacija i tvrtki. od 1991. ponovno je aktiviran u europi kao fond za pomoć ratom ugrožene dječje egzistencije i egzistencije djece zemalja u tranziciji. 1475. "budući da nam je bog dao papinstvo, uživajmo u njemu", navodno su riječi lea X., pape ili lava X. giovannija de medici, firentinca, sina lorenza di medici - veličanstvenog. bio je papa humanist i prvi predstavnik renesanse na najvišem tronu na hijerarhijskoj skali katoličke crkve, crkve rastrgane teološkim borbama; bio je jedan od najmlađih papa u povijesti te iste crkve. rođen je na kneževskom dvoru firentinske države, 11. prosinca 1475. giovanni medici jedan od dva sina lorenza veličanstvenog i unuk cosima di medici, osnivača i mecene slavne humanističke akademije, koju je podržavao lorenzo, sudjelujući i osobno (marsiljo ficino, giovanni pico della mirandola, georgius benignus de salviatis /juraj dragišić/ ...), bio je dijelom tog učenog humanističko-renesansnog kruga. brat mu pietro II. medici je naslijedio oca, a on je nakon kraćeg kardinalskog staža bio imenovan papom uzevši ime leo (lav) X. 1494. crkveni krugovi su ga smatrali nezrelim. u grijehe mu se ubraja proglas o 'kupovini oprosta grijeha', koja je bila i izravnim povodom protestima jana husa i martina lutera. /lutera je papa leo X. izopćio iz katoličke crkve bulom 'decet romanu pontefici', koju je luter javno spalio na gradskom trgu/. bio je na papinskom tronu do 1521. ( pokopan je u crkvi sv. marije nad minervom). 1918. najznačajniji slovenski pisac na razmeđu dva stoljeća: novelist, romanopisac, kritičar i prevoditelj (prevodio shakespearova djela), ivan cankar, umro je na danšnji dan, 11. prosinca 1918. kaže se da "s toliko širine i svestranosti nitko nije razradio slovensku stvarnost" u književnim djelima, kako je to uspjelo ivanu cankaru i to u svim segmentima. u obradi velike i bogate građe prelazio je kroz različita književna opredjeljenja: dekadentizma, simbolizma, tendencionizma ..., kao neumoljivi kritičar društva svoga doba. najbolja ostvarenja je dao u kraćim, lirski intoniranim crticama i novelama (lik majke). od mnogobrojnih mu djela spomenut ću ono što sam pročitala 'sluga jernej i njegova pravica' (hlapec jernej in njegova pravica). izabrana djela izašla su mu u 12. svezaka. |
- 22:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV 10. 12.
|
1999. franjo tuđman, prvi predsjednik nove hrvatske države U Zagrebu je 10. prosinca 1999. umro dr. Franjo Tuđman, osnivač HDZ-a i prvi hrvatski predsjednik. Pod njegovim vodstvom hrvatski je narod slomio velikosrpsku agresiju i izborio državnu samostalnost. Povijest ga pamti i po oslobodilačkim akcijama Bljesak i Oluja te mirnoj reintegraciji Podunavlja čime je uspostavljen suverenitet na cijelom hrvatskom državnom području. /izvor: jutarnji list, elektronično izdanje, 10. 12. 06/ 1830. My hair is bold like the chestnut burr; and my eyes, like the sherry in the glass that the guest leaves. Emily Dickinson jedna od najvećih američka pjesnikinja emily elizabeth dickinson, rođena je 10. prosinca 1830. u amherstu, država, massachusetts. za života je objavila samo sedam pjesama. nakon njene smrti pronađena je velika kolekcija od preko tisuću pjesama, među kojima su neke bile i nedovršene. kompletirane i uređene, objavljene su prvi put 1890., četiri godine nakon smrti. " Njene pjesme odlikuju se prepoznatljivim, unikatnim stilom, sa nevjerojatnim darom za riječi, objedinjujući kombinaciju profinjenog osjećaja i vrhunskog intelekta. Inspiraciju za svoja djela pronalazila je u Bibliji, Shakespearovim djelima i klasičnoj mitologiji". 1991. matt collins pjevač i skladatelj pop-rock glazbe karlo metikoš, u svijetu poznat kao matt collins, umro je u zagrebu, 10. prosinca 1991. njegova karijera je započela rano; afirmacija u parizu; vlastiti sastav i svjetske metropole,a kao kruna karijere rock-opere gubec-beg i grička vještica na domaćoj kazališnoj sceni. 1964. nobelova nagrada za mir američki baptistički svećenik, borac za građanska prava crnog stanovništva martin luter king, dobio je nobela za mir, 10. prosinca 1964. četiri godine kasnije je ubijen. --- "Predstavili su me kao 'genija zla', kao 'trgovca smrću', a ja sam samo radio za dobrobit čovječanstva. Jedini cilj mog života bio je širiti znanje, uvjeren da to znači prije svega širiti blagostanje" - pisao je Alfred Nobel 1896., pred kraj života, svojemu nećaku. 1896. švedski kemičar, pronalazač, filantrop, mirotvorac, kozmopolit i industrijalac; volio je sebe nazivati dobročiniteljem čovječanstva, alfred bernhard nobel, umro je san remu, 10. prosinca 1896. patentirao je 355 izuma, ali ga svjetska povijst pamti po izumu dinamita. svu svoju imovinu ostavio je čovječanstvu. četiri godine nakon smrti ustanovljene se nagrade. prve nobelove nagrade za postignuća u znanosti i književnosti dodijeljene su 1901. link |
- 22:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV 9.12.
|
1594. gustav II. adolf, švedski kralj, 'lav sjevera', rođen je na današnji dan 9. prosinca 1594. o njemu je već pisano o datumu rođenja, pa prenosim zapis: gustav adolf II., kralj švedske, poznat kao lav sjevera, poginuo je u boju na današnji dan, 6. studenoga 1632. postoji priča (legenda) da mu je početnu ranu zadao hrvatski vojnik. naime, gustav adolf II. je skoro čitavu svoju vladavinu proveo ratujući (tridestogodišnji rat), usput putujući inkognito po svojim i osvojenim teritorijima, usput također, otvarajući sveučilište, držeći na uzdi plemiće i razvijajući vojnu taktiku i strategiju, kojom je njegova vojska bila najpoznatija u europi. kaže se da je u tijeku jedne bitke bio ranjem u ruku pa izgubivši nadzor nad konjem upao među hrvatske ratnike. hrvatski ratnici se spominju radi posebnih višekutnih maćeva kojima se je mogao probiti oklop, a navodno su takvi tragovi maća nađeni na kraljevoj ratničkoj odori, koja je prošla ekspertize. zapravo nema dokaza da je to bio hrvatski ratnik. činjenica je da je gustav adolf II. pogođen u glavu i leđa proboden maćem. druga priča kazuje kako je ubojstvo gustava adolfa II. bilo naručeno. 1641. flamanski slikar anthonis van dyck *(rođen u antverpenu), umro je u londonu, 9. prosinca 1641. s plemićkima naslovom 'Sir', oženivši se kćeri lorda ruthwena kao dvorski slikar kralja karla I. engleskog ** van dycka smatraju učenikom paula rubensa, jer je u svojim mladim godinama pomagao ovom flamamskom slikaru. u dva navrata, od kojih je drugo završilo i smrću, duže je boravio u londonu. u međuvremenu je krstario europom i vraćao se u rodni entverpen. bio je imenovan dvorskim slikarom portretistom kraljeve obitelji (karla I.) što je podrazumijevalo stalni i redoviti prihod. privatne narudžbe, prvenstveno portreta, van dyck je skupo naplaćivao, a to mu je omogićavalo udoban život. smatraju ga začetnikom engleskog portretnog slikarstva iako je slikao mitološke scene i oltarne pale. umro je za vrijeme epidemije gripe, a pokopan u katedrali sv. pavla u londonu. * autoportret ** portret karla I., danas u muzeju louvre u parizu 1948. pojam genocid 9. prosinca 1948., konvencijom un-a definiran je pojam genocida kao nedjelo "s namjerom da se u cijelosti ili djelomično uništi stanovita nacionalna, etnička, rasna ili vjerska skupina", koji je još u nürnbergu formuliran kao zločin protiv čovječanstva. 1608. engleski književnik, esejist, pjesnik i dramatičar john milton, rođen je u londonu 9. prosinca 1608. milton je pisac (između ostalih dijela) i religioznog epa "izgubljeni raj". religiozni ep obrađuje vjerske motive, ali i svu radnju zaodjeva u religiozno ruho. milton je imao i odreženi politički značaj, sudjelujući u političkim previranjima engleskog društva sredinom 17. stoljeća kao cromwelov pristalica. nakon pobjede kontrarevolucije u drugoj polovici 17. stoljeća, miltonove knjige su sotonizirane, spaljene na lomači, a i sam pjesnik je bio jedno vrijeme utamničen. 1916. 9. prosinca 1916., rođen je kirk douglas, američki filmski glumac i producent, židov, bjeloruskog podrijetla. pravim imenom zvao se je issur danielovitz demsky. snimio je i igrao u više od 80 filmova. nikad nije dobio oscara, osim specialnog oscara u povodu 50 obljetnice kao moralnu satisfakciju doprinosa američke filmske umjetnosti. jedna od zapaženijih uloga mu je tumačenje lika slikara vincenta van gogha u filmu Lust for Life (1956). |
- 22:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV 8.12.
|
1861. prvi igrani film filmski redatelj georges mélies, prvi je filmski djelatnik u povijesti koji je dotadašnju filmsku dokumentaristiku zamijenio igranim filmom i uveo filmske likove u stvarnu ili izmišljenu radnju. novom mediju dao je drugačiju, umjetničku dimenziju. rodio se u parizu, 8. prosinca 1861. umjesto da se svojim izumom, inovacijama i sugestivnok kamerom obogati, mélies je 1913. godine bankrotirao. 1638. o lijepa, o draga o slatka slobodo ... dubrovački, potom tek hrvatski pjesnik, liričar, epik i dramatik, ivan (frana) gundulić (đivo, gjivo, giovanni gondola); plavčić s nadimkom mačica, pripadnik starih dubrovačkih plemićkih obitelji, rođen je i umro u dubrovačkoj republici, u gradu dubrovniku, 8. prosinca 1638. bio je najznačajniji predstavnik dubrovačkog književnog centra i starije hrvatske književnosti. od mnogih drama i tragikomedija s tematikom staroklasike i srednjevjekovnog epa, za koje je poznato da su bile izvođene u dubrovniku, do naših dana očuvane su tek četiri: 'dijana'; 'armida'; 'proserpina ugrabljena'; 'arijadna'. ovu posljednju je objavi sam gundulić. na gundulićev književni opus osjetno je utjecala kršćanska protureformacija, čije ideje se naziru i u knjizi 'pjesni pokorne kralja davida' (1621). njegove nove i drugačije misli, različite od suvremenika, očituju se u plaču 'suze sina razmetnoga' (1622). uz glavni motiv prolaznosti uopće, gundulić dodaje i autobiografske elemente kao i priklanjanje novim katoličkim nastojanjima. posve je drugačiji njegov pristup u alegorijsko-pastirskoj drami 'dubravka' (1628), gdje je gundulić vrlo strogi kritičar korumpiranog dubrovačkog miljea, osobito moćnika i vlade, istovremeno pojući veličinu i slavu dubrovnika i njegove slobode u himni: sva zlata, sva srebra, svi ljudski životi ne mogu bit plata tvoj čistoj ljepoti. /stihovi koji su su za sva vremena/. njegovo glavno djelo 'osman' nastalo je kao kompenzacija jednoj drugoj namjeri. umjesto palniranog prijevoda tassovog 'oslobođenja jeruzalema', a nakon povijesnih događanja i poraza turaka kod hoćima u poljskoj, gundulić započinje svoj osmanski ep, junačko-romantičnu dramu o slobodi i otporu protiv turaka, veličajući slavenske porobljene narode (ovdje ulaze srbi, koji u tome nalaze motiv da prisvoje i gundulića) i kroz pjevanja izražava svoju želju i nadu u oslobođenje cijelog kršćanskog svijeta. njegov glavni ili naslovni lik osman prikazan je bez gorčine ili mržnje u svoj punini osobne tragedije. Osman je ep u 20 pjevanja, od kojih dva (XIV. i XV.) u prijepisima nedostaju, pa ih je najuspjelije dopisao Ivan Mažuranić. Spjevan u osmeračkim katrenima, nastao djelomice po uzoru na vergilijanski ep, Osman slika ljudski uspon i pad, rasap moći, tragički prikaz krhkosti ljudske slave, a sadrži i obrise nacionalne epopeje (sraz slavenskoga i islamskoga svijeta te turska prijetnja dubrovačkomu miru). osman je ostao nedovršen ili su dva pjevanja izgubljena (objavljen je prvi put tek 1826), a s uspjehom ih je nadopunio hrvatski pjesnik i ban ivan mažuranić. Ah, čijem si se zahvalila, tašta ljudska oholasti? Sve što više stereš krila, sve ćeš paka niže pasti! ... Kolo od sreće uokoli vrteći se ne pristaje: tko bi gori, eto je doli, a tko doli gori ustaje. više 1821. lijepa naša domovino - hrvatska himna u vinkovcima se je rodio, 8. prosinca 1821. glazbeni autor hrvatske himne 'lijepa naša domovino' josip runjanin (umro je u novom sadu 2. veljače 1878). tekst današnje hrvatske himne, "lijepa naša ..." napisao je (tridesetih godina 19. stoljeća)mladi zagrepčanin antun pl. mihanović, koju je ljudevit gaj objavio u 'danici', 1835. pjesma je nosila naziv horvatska domovina (napisana štokavskim narječjem u vrijeme dok su ilirci još uvijek miješali štokavsko i kajkavsko narječje). mihanovićev tekst je uglazbio carski kadet josip runjanin, također ilirac i štokavac, 1846. (zaposlen u glini, gost i sudrug ilirskih pisaca i domoljuba) iako je prema predaji napjev harmonizirao i notirao v. lichtenegger tek 1861. godine. prvi put je pjevana kao hrvatska himna pod naslovom "lijepa naša" prigodom izložbe hrvatsko-slavonskog gospodarskog društva 1891. : HRVATSKA HIMNA Lijepa naša domovino, Oj junačka zemljo mila, Stare slave djedovino, Da bi vazda časna bila! Mila, kano si nam slavna, Mila si nam ti jedina, Mila, kuda si nam ravna, Mila, kuda si planina. Teci Savo, Dravo, teci, Nit' ti, Dunaj, silu gubi, Kuda šumiš svijetu reci, Da svoj narod Hrvat ljubi: Dok mu njive sunce grije, Dok mu hrašće bura vije, Dok mu mrtve grob sakrije, Dok mu živo srce bije. xxx link 1980. We all live in a yellow submarine, Yellow submarine, yellow submarine, We all live in a yellow submarine, Yellow submarine, yellow submarine ... pjevač i gitarist jedne od najpopularnijih glazbenih grupa 20. stoljeća, beatlesa, john winston lennon, tragično je preminuo u new yorku, 8. prosinca 1980. zajedno sa paulom mccartnyem, ringom starom i georgeom harrisonom bio je osnivačem grupe the beatles. njihov prvi album please, please me izašao je 1963. sve ostalo je povijest. pjesme the beatlesa osvojile su svijet, a karizmatični vođa pjesnik i glazbenik, john lennon, ostao je zabilježen kao jedan od najvrednijih predstavnika rock kulture dvadesetoga stoljeća. poremećeni obožavatelj, nezadovoljan autogramom na najnovijoj ploči, ubio ga je iz neposredne blizine. |
- 22:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV 7.12.
|
1912. nefertiti kip kraljice nefertiti, žene ahnatona, faraona koji je izazvao gnjev svećenstva uvođenjem kulta sunca zbog čega su bili uništeni svi kipovi iz njegova doba, je jedan (jedini) od sačuvanih. njemački arheolog ludwig borchard pronašao je kip kralice nefertiti, prelijepe žene, 7. prosinca 1912. u egiptu. slučajno ili namjerno njezina se statua očuvala milenijama u egipatskom pijesku. 1941. japanski napad na američku pomorsku bazu na havajima pearl harbor, 7. prosinca 1941, ubrzalo je ulazak s a d u II. svjetski rat i označilo početak rata na pacifiku. o napadu na pearl harbor, link. 1680. Gian Lorenzo Bernini (Giovanni Lorenzo Bernini), umro je u Rim, 28. studenog 1680.) je bio talijanski kipar, graditelj i slikar; glavni predstavnik baroka u Rimu i jedan od najznačajnijih baroknih umjetnika uopće. o njemu sam već napisala na str. 15. nemam što dodati, osim jasnije reprodukcije intrigantne skulpture "sv. tereza u ekstazi". za ovu skulpturu nastalu između 1647-52 visoku 3,50 m koja se nalazi kapeli cornaro, santa maria della vittoria u rimu postoje razmimoilaženje oko te 'ekstaze', obzirom na položaj tijela svetice, izraz njezina lica, koplje (kao simbolika) u ruci anđela. dube Moderator Diskutant #768 Broj postova: 42524 IP: 83.131.157.233 7.12.2006 21:48 | Naslov: RE: VREMEPLOV - dogodilo se na današnji dan Edit | Prikaži/Sakrij | Citiraj | -------------------------------------------------------------------------------- 1834. u cavtatu je rođen znanstvenik baltazar bogišić, 7. prosinca 1834., hrvatski znanstvenik, pravni i povijesni pisac; ministar kulture u crnogorskog kneza nikole; bibliofil; darovatelj. bogišić je doktorirao filozofiju i pravo i u svojstvu znanstvenika objavio više različitih tema o pravno-povijesnim pitanjima dubrovnika. ipak ga povijest pamti po jednom djelu koji je imao i praktičnu primjenu. bio je to opšti imovinski zakonik za knjaževinu crnu goru, nešto osuvremenjen zakon (ne znatnije, pročitala sam ga), utemeljen na važećem običajnom pravu. bogišić se smatra jednim od najvećih hrvatskih bibliofila. njegova knjižnica s preko 80 tisuća svezaka je u vlasništvu hazu - cavtat, koji ju je dobio kao bogišićevu ostavštinu rodnom cavtatu zajedno s vrijednim grafikama i drugim raritetima. mislim da su u zbirci čak tri inkunabule. u cavtatu je otvorena za javnost u sklopu muzeja. valtazar je ime kojim su ga zvali crnogorci, cavtatski i dubrovački on je bio baldo. |
- 22:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #
17.02.2007., subota
VREMEPLOV 6.12.
|
1991. crni petak dubrovački Usprkos brojnim primirjima JNA je 6. prosinca 1991. bezobzirno bombardirala Dubrovnik, što je izazvalo opće zgražanje u svijetu. Stradala su mnoga stara zdanja i hoteli. U najtežem danu u novijom povijesti tog grada – spomenika poginulo je 19 a ranjeno 65 Dubrovčana. Hrvatske su snage potkraj 1992. u akciji "Jug" deblokirale Dubrovnik i oslobodile cijelu južnu Hrvatsku. /tekst: 'jutarnji list', elektronično izdanje, 6.12.2006./ |
- 08:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV 4.12.
|
1791. najgenijalniji skladatelj u povijesti glazbe; čudo od djeteta; dječak koji je prije naučio prepoznavati note nego slova; dječak koji je s tri godine skladao jednostavne pjesmice; održavao koncerte s pet, wolfgang amadeus mozart, umro je u beču u 35. godini života, na današnji dan 5. prosinca 1791., nad nedovršenim requiem (misa za pokojnike), koji je pisao kao da piše za sebe (requiem je dovršio franz xaver süßmayr, njegov učenik) u najvećoj bijedi s bogatom glazbenom ostavštinom čovječanstvu. rođen 27. siječnja 1756. u salzburgu, kao joannes chrysostomus wolfgangus theophilus mozart, pokopan je u zajedničkoj grobnici, prosjačkoj raci. ostalo je nepoznato jesu li pod skladateljevim spomenikom njegove kosti ili ostaci nekog bečkog skitnice. 'otmica iz saraja'; 'figarov pir'; 'don giovanni' 'čarobna frula' requiem' tek je dio njegovog opusa, a spominje se: 19 opera; stotinjak violinskih, klavirskih sonata, gudačkih kvarteta i kvinteta; 27 klavirskih koncerata; 8 violinskih koncerata; 49 simfonija ... detalji 1946. na današnji dan, 5. prosinca 1946., maršal jugoslavije josip broz tito i njegova vlada donijeli su u skladu s marx-engelsovim utopijskim socijalizmom i 'zakonom o ravnopravnosti', povijesnu odluku o nacionalizaciji. njezine dalekosežne posljedice i 'oslobađanje' od viška dobara seljaka, građanina i vlasnika, koja tim zakonom postaju državno ili društveno dobro, osjećaju se i danas. ovo osobito u svijetlu istio takvog (ništa manje pogubnog) zakona o denacionalizaciji 1991-2001., čija su posljedica tajkunska erupcija. blajak! ******* ***** *** * |
- 08:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV 4.12.
|
1642. "Tko je jači, u pravu je, a za slabijeg će većina reći da je u krivu!" francuski kardinal, plemić i državnik kojemu je nacionalni interes bio ispred vjerskog, richelieu, umro je 4. prosinca 1642. na dužnosti francuskog premijera na dvoru luja XIII. točnije, kardinal richelieu, je bio stvarni francuski vladar. tu dužnost (državničku) obnašao je skoro 20 godina (od 1622. do smrti). njegovu izreku iz zaglavlja povijest (život) nikad nije opovrgla. punim imenom armand jean du plessis de richelieu, cardinal-duc de richelieu (rođen u znaku djevice 9. rujna 1585), iako katolički visoki crkveni dostojanstvenik, ratovao je na protestantskoj strani a nije se ustručavao ni saveza s osmanlijskim carstvom. richelieu je bio ljubitelj umjetnosti i osnivač francuske akademije znanosti. 1892. francisco bahamondé franco rođen je na današnji dan, 4. prosinca 1892. u povodu njegove smrti već sam (na ovim stranicama) zapisala tekst, pa neću ponavljati: španjolski diktator francisco franco umro je u madridu, 30. listopada 1975. uz pomoć hitlera i mussolinija, franco je, u građanskom ratu, srušio republiku i ustrojio fašistički režim. španjolska nije sudjelovala u wwII., a franco je bio na listi prezrenih vladara svijeta. vremenom su se mnoge stvari zaboravile. pred smrt je ipak imenovao nasljednikom princa juana carlosa, koji je španjolsku poveo u demokraciju. a za znatiželjnije, biografski podaci iz wikipedije. 1154. prvi i jedini englez koji je postao papom 4. prosinca 1154., bio je nikolas breakspear ili papa hadrijan IV.papa hadrijan IV. je 1155. za rimsko-njemačkog cara, okrunio friedrika I. barbarossu s kojim je poslije došao u oštri sukob kad je ovaj poželio podrediti rim svojoj kruni. 1893. u zagrebu je rođen predstavnik angažirane književnosti, hrvatski književnik, publicist i politički djelatnik august cesarec, 4. prosinca 1893. (strijeljan od ustaša 17. srpnja 1941.) u javnom i političkom životu odigrao je značajnu ulogu, a svoju je obimnu publicističku i književnu djelatnost usmjeravao uz radničke težnje i radnički pokret u borbi za bolji i pravedniji društveni poredak. o tim težnjama govore likovi njegovih novela, drama, romana i na taj način prikazuju njegov osobni stav i odnos prema vladajućim strukturama i pravima. bavio se i pjesništvom, uredništvom (radio je s krležem), pisao eseje i kritike, jednom rječju okušao se u gotovo svim književnim vrstama. najpoznatija su mu djela: 'zlatni mladić i njegove žrtve'; 'careva kraljevina'; 'bjegunci' ... o augustu cesarcu nešto više podataka može se pročitati na linku. |
- 07:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV 3.12.
|
1967. pionir kardiologije južnoafrički liječnik dr christian barnard izveo je prvu transplataciju srca u povijesti medicine, 3. prosinca 1967. pacijent 59. godišnji louis washkansky, živio je 18 dana s presađenim srcem dvadesetpetogodišnjeg mladića stradalog u prometnoj nesreći. umro je od pneumonije. ime christiana barnarda ušlo je u povijest medicine. umro je 2001. od srčanog udara. 1368. nasljednik karla V. (rat s engleskom; kralj koji je odbio ići u križarski rat; kralj ljubitelj umjetnosti; osnivač prve kraljevske knjižnice), bio je malodobni dvanaestogodišnji sin karlo VI., rođen 3. prosinca 1368., poznat kao karlo VI ludi. što zbog njegove malodobnosti, što zbog psihičke labilnosti i gramzivosti njegove rodbine, umjesto njega vladali su regenti; nastavljen je stogodišnji rat s engleskom; došlo je do gubitka normandije; do građanskog rata u francuskoj (vojvode burgundije i orleansa za regentskom vladavinom); dolazak engleskih nasljednika na francusko prijestolje: henrika V. postaje regentom francuskom ludom kralju karlu VI. udajom za njegovu kćerku katarinu. stvarna vladavina henrika V. trajala je kratko. umro je dva mjeseca prije samog karla VI. ludog; nasljednik francuskog i englesakog trona bio je njegov također malodobni sin henrik VI., kojega su smatrali nesposobnim s genetskim tragovima ludila po majčinoj liniji. njegova nesposobnost vladanja dovest će kasnije do sukoba, poznatog kao rat ruža. --- sredinom 15. stoljeća došlo je do sukoba dvije moćne britanske obitelji, koje su u svojim grbovima (amblem) imale ruže: bijela ruža od yorka (rosa alba maxima) crvena ruža od lacestera (rosa gallica officinalis ili rosa galica versicolor), pa je taj sukob zbog tog znakovlja prozvan ratom ruža. prema legendi crvena ruža je svoje ime dobila po imenu fair rosamund, ljubavnice henrika II. 1800. najpoznatiji i najznačajniji slovenski književnik 19. stoljeća, pjesnik i preporoditelj, po zanimanju pravnik, france prešern, rođen je u mjestu vrba kod bleda, 3. prosinca 1800. u radu i upoznavanju svjetskih kulturnih gibanja oslanjao se je na matiju čopa, prijatelja iz djetijstva. u književnosti se javlja kao glasonoša ideja mladoga građanstva u 'književnom almanahu kranjska čbelica' , koji je okupio je literarnu mladež, već 1827. 'poezije' su tiskane 1846. iz kojih je cenzura izbacila 'zdravicu' (današnju slovensku nacionalnu himnu). prešern je najdublje povezan s previranjima u svom narodu, a to njegovo raspoloženje očituje se u njegovoj domoljubnoj i ljubavnoj poeziji (intimni dio odražava njegova ljubavna lirika, posebno "sonetni venec" s akrostihom juliji). uvodi nove oblike u slovensku poeziju: sonet, sonetni vijenac s akrostihom, romancu, baladu, tercinu, gazelu, glosu i elegijski distih. glavne teme su mu nacionalna sloboda porobljenog naroda i put novog građanstva čime je prešern slovenskom narodu dao ono najpotrebnije u teškom povijesnom vremenu. opsegom njegova poezija nije velika, ali i danas je 'poezija doktorja franceta prešerna' (prvotisak iz 1847) najrašireniji književni tekst u sloveniji. nije prihvaćao ilirizam držeći ga štetnim za slovensku tradiciju i identitet. uz spomenuto prešern je napisao i 'krst pri savici'. 1857. pravim imenom teodor józef konrad nałęcz korzeniowski, rođen je 3. prosinca 1857. conrad, engleski pripovjedač i prozaist poljskoga podrijetla, proveo je dugi niz godina kao pomorac na brodovima pod francuskom i engleskom zastavom. iz pomorskog života crpio je teme za svoja djela. ('mladost' je preveo tin ujević). najpoznatiji mu je roman lord jim (1906), život i sudbina jednog pomorca. 1967. marko fotez, hrvatski redatelj i književnik umro je u beogradu, 3. prosinca 1976. pisac komedija, opernih libreta, pjesma i putopisa. završio je slavistiku na filozofskom fakultetu u zagrebu. ubraja se u osnivače najstarijeg hrvatskog festivala "dubrovačkih ljetnih igara" i proslavio se vrhunskom scenskom obradom zaboravljne držićeve komedije "dundo maroje". fotez je prvi je za scenu priredio 'juditu' marka marulića", a zaslužan je i kao urednik knjige hrvatskih komedija |
- 07:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV 2.12.
|
1805. "smotajte sadašnju kartu europe" bile su riječi engleskog premijera pitta kad je stigla vijest o napoleonovoj pobijedi protiv udruženih snaga austrije i rusije na bojnom polju kod austerlitza (češka), na današnji dan 2. prosinca 1805. to je bilo o obljetnici njegovog proglašenja francuskim carem. sama pobjeda tako mocnih snaga učinila je napoleona bonapartu suverenim, a činilo se nepobijedivim gospodarem europskog kontinenta. /izvor/ 1823. amerika amerikancima baš 2. prosinca 1823., američki predsjednik james monroe, proglasio je političku doktrinu "amerika amerikancima", što je značilo da s a d neće dopuštati kolonijalne ekspedicije na američkom kontinentu. monroeva doktrina kasnije je dobila mnogo ofenzivniji karakter, jer je amerika ugrozu i zaštitu svojih interesa proširila nad cijelim svijetom kad smo već kod napoleona 1852. napoleon III. (charles louis napoleon bonaparte), nečak napoleona I., a sin louisa bonaperte, bio je od 1848. francuski predsjednik, da bi 2. prosinca 1852. postao francuskim carem i vladao do 1870. napoleon III. rođen je u parizu 1808 - umro u engleskoj, 1873. bio je protjeran nakon pada napoleona I. 1815; umješan u dvije pobune; vratio se u francusku nakon pobijede revolucije 1848; demagoškim govorima i obećanjima izabran za predsjednika republike; pripremio i izvršio državni udar nakon čega se proglasio carem. zaslužan je za ekonomski napredak zemlje, za kolonizaciju indokine; u pokušaju sprječavanja ujedinjenja nemačke ratovao s pruskom i bio poražen; zarobljen; emigrirao u englesku gdje je i umro. u umjetnosti je poznat stil napolen III. koji se proširio europom, osobito se odnosio na namještaj. potomci ovog francuskog cara žive i danas u francuskoj (a prema wikipediji i u hrvatskoj). (" U gradu Varaždinu Republika Hrvatska živi Njegovo Carsko Visočanstvo princ Ignacius Louis Carlo Xaviér Bonaparte koji se odrekao titule princa te sada sa svojom obitelji živi pod građanskim imenom. Igor Ignacije Kunić rođen je 14. lipnja 1988. te je Njegovo Carsko Visočanstvo princ Jean - Christophe Louis Ferdinand Albéric Bonaparte njegov bratić") 1923. znamenita primadona 20. stoljeća, sopran, operna pjevačica grčkog porijekla, maria callas, rođena je u new yorku, 2. prosinca 1923. (umrla u parizu, 1977). u ateni je završila konzervatorij i debitirala već kao petnaestogodišnjakinja, 1938. glasom neobičnog opsega i volumena, te izvanrednom vokalnom tehnikom i sposobnošću da se uživi u različite dramske likove i vokalne stilove, ostvarila je mnoštvo jedinstvenih kreacija i potaknula obnovu mnogih zaboravljenih opera. proslavila se izvedbama glavnih uloga u operama verdija, donizzettija i puccinija (ali bellinija, wagnera, bethovena). 1930. hrvatski akademik, teoretičar književnosti, esejist, kritičar i političar, vlatko pavletić, rodio se u zagrebu, 2. prosinca 1930. pavletića smatraju najplodnijim poslijeratnim hrvatskim književnim kritičarem i esejistom, jer nastoji što dublje prodrijeti u suštinu i bit književnog djela. on je predstavnik tekuće književne kritike. djela: 'sudbina automata' (1955); 'trenutak sadašnjosti' (1960); 'analiza bez koje se ne može'(1961); 'goran' (1963). na njegovu biografiju postavljam wikipedijin link. |
- 07:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV 1. 12.
|
1918. "Izaslanstvo Narodnog vijeća Države SHS, nastale od bivših pokrajina Habsburške monarhije, 1. prosinca 1918. poklonilo se u Beogradu srpskom regentu Aleksandru Karađorđeviću koji je pompozno proglasio jedinstveno Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca. Ujedinjenje u Jugoslaviju donijelo je Hrvatskoj gubitak drevne državnosti za koju će se desetljećima boriti razne političke opcije". --- potpuni tekst prenesen iz 'jutarnji list', elektronično izdanje, 1. prosinca 2006. 1891. pripovjedač i dramski pisac slavko kolar, rođen je u mjestu palešnik kod garešnice, na današnji dan, 1. prosinca 1891. kolarova pojava u hrvatskoj književnosti bila je u neku ruku produžetak hrvatske humorističke proze 19. stoljeća, koju su do samog početka 1. svjetskog rata njegovali slavonski književnici (korajac, jurković i tomić), a s mnogo više groteske i satire književnici kranjčević i kovačić. kolarova satira i humor sastavnicom su svih njegovih proznih uradaka od početnne 'nasmijane pripovijesti (1917.), do posljednje 'jurnava na motoru (1961.). humor je izraz pisca, njegova estetska kategorija, ali ponadasve to je njegov svjetonazor u širokom spektru i dimenzijama. kao i drugi hrvatski pisci i kolar slika društvenu stvarnost svojega vremena, ali za razliku od mnogih njegova je originalnost u specifičnom unosu humora kojim ukrašava svoje pripovijedanje, tako da njegova proza ima ono nešto posebno što kolarev realitet razlikuje od realiteta drugih književnika istog razdoblja. (umro je u zagrebu, 1963.) opširnije iz linka 1932. hrvatski književnik, esejist, pjesnik i kritičar, prevoditelj, antun šoljan, rodio se je u beogradu, 1. prosinca 1932. (umro u zagrebu 1993.) šoljan je istaknuto ime hrvatske književnosti, posebice zbog kritičkih i esejističkih radova, zbirki poetije, prevoditeljskog rada (ponajviše s engleskog jezika). djela a. šoljana, preneseno: "Na rubu svijeta", "Bacač kamena", "Izdajice", "Kratki izlet", "Luka", "Drugi ljudi na mjesecu". 1935. poznati hrvatski kantautor i pjevač zabavne glazbe, ivica šerfezi, rođen je u zagrebu, 1. prosinca 1935. (umro 2004.) sa 150 zlatnih ploča, zapaženom pjevačkom karijerom doma i u inozemstvu, osobito u bivšem sssr-u, 'zlatni dečko domaće estrade' kako su ga zvali, s nezaboravnim pjesmama i stihovima 'suze liju plave oči' ili 'ruže su crvene', osigurao je 46-stogodišnji zvjezdani status iako je sebe uvijek smatrao zabavljačem, a na pjevačem. 1935. američki filmski glumac i redatelj, allen stewart konigsberg, poznat kao woody allen, rođen je i new yorku 1. prosinca 1935. U središtu pažnje njegovih satiričkih komedija su njujorški intelektualci, koje prikazuje tragikomično "bez dlake na jeziku". |
- 07:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV
|
1466. čuveni genoveški admiral 16. stoljeća, andrea doria bio je rođen u onegliu 30. studenoga 1466. vojničku karijeru počeo je u ranoj mladosti; bio je nekoliko godina pripadnik papine garde; služio pod više vladara, prinčeva i namjesnika malih talijanskih državica; skrasio se u službi genoveškog dvora; istakao se u sjajnim strategijama i vojnim pobjedama; napredovao u zvanjima do admirala; stekao naslov osloboditelja i oca domovine; umro još aktivan u 94. godini života (u genovi 25. studenoga 1560). --- njemu u čast talijanski putnički brodovi nose ime andrea doria. prvi među njima putnički brod andrea doria dug 212 m (29.100 brt), doživio je pomorsku tragediju u sudaru s malim švedskim linijskim brodom stockholm, dan prije nego je na putovanju iz genove za new york trebao stići na odredište, potonuvši na dno atlantika. u trenutku havarije, 25. srpnja 1956. na brodu je bilo 1.134 putnika (49 ih je izgubilo život) i 572 člana posade. 1667. engleski satiričar pdrijetlom irac, anglikanski pastor jonathan swift, rođen je na današnji dan, 30. studenoga 1667. pisao je vjerske pamflete, primjerice, 'priča o buretu' (1704), a tema je napadaj na prezbiterijance i katolike; šaljive alegorije: 'bitka knjiga' (1704.). životno djelo su mu guliverova putovanja, gdje swift duhovito odabire liliputance, divove, čudnovate konje, smiješne učenjake sve s ciljem da što potpunije ismije državno i društveno uređenje engleske, ali i ljudskih mana. i danas su putovanja aktualno i popularno štivo. swift umire proživljavajući gorke i mračne dane, 1745. u dublinu kamo se vratio, bez prijatelja od tumora na mozgu u dubokoj apatiji, slijep, gluh i gotovo nijem. 1835. oštroumni i sveobuhvatni društveni kritičar, jedan od iznimno jakih svjetskih humorista, pripovjedač, američki književnik puno prevođen i rado čitan, mark twain, pravim imenom samuel langhorne clemens, rodio se je 30. studenoga 1835. na floridi (umro u reddingu 1910). promijenio je nekoliko zanimanja, ali pilotski poziv na rijeci mississipi ostavio je duboki trag u njegovu životu, reflektirajući se na njegov književni rad. prvi uspjeh mu je humoreska 'slavna skočižaba iz calaveraskog okruga' (1865). duhovita, ali ironična zapažanja i o američkom turistu i europskoj kulturi prenio nam je djelom 'naivčine u inozemstvu'. ali ono po čemu je twain ostao do danas traženim dječjim i uopće popularnim piscem su dvije knjige: 'doživljaji toma sawyera', kojega je napisao 1876. i 'doživljaji hucklecerry finna', objavljenog 1884. svakako uz twainovo ime nezaobilazno je djelo 'kraljević i prosjak' iz 1882.; autobiografsko 'život na mississipiu' (1883); kao i satiričko-povijesno djelo 'jenki iz connecticuta na dvoru kralja artura', 1889. pred kraj života, skrhan osobnom tragedijom smrti žene i kćeri, njegova djela gube vrcavost i humor, što se ogleda u posthumno objavljenom 'tajanstvenom strancu' u kojem se je predao pesimizmu spram sebe i sudbine čovječanstva. 1870. hrvatski političar i publicist frano supilo, rođen je u cavtatu (kraj dubrovnika), 30. studenog 1870. (umro u londonu, 1917.) supilov životni i politički put je tako zamršen, da se čini kako je okretao bandijeru (zastavu) uvijek usuprot vjetru. citirat ću one djelove njegove biografije koji ga najpotpunije (a ukratko) opisuju: Po mnogim pokazateljima Frano Supilo je, uz Stjepana Radića, najtragičnija osobnost novije hrvatske politike. Supilo kao publicist jedno je od najbritkijih i najčitkijih hrvatskih političkih pera, autor začuđujuće modernosti opasaka i ideja (izuzmu li se za njegovo doba karakteristične jugoslavenske omame). Suvremena hrvatska povjesnica uglavnom dijeli njegovu aktivnost na tri razdoblja: - u prvom je kao urednik «Crvene Hrvatske» maestralno raskrinkao velikosrpski imperijalizam; - u drugom je glavnim protagonistom Hrvatsko-srpske koalicije, dok je - u trećem usamljeni i izolirani borac za Hrvatsku, nemoćan u bitci protiv imperijalnih kombinacija koje su se plele u Europi i inercije Jugoslavenskoga odbora. Samo je prvo Supilovo razdoblje dobilo visoku ocjenu, dok se njegova aktivnost u Koaliciji smatra povijesnim promašajem, a treće razdoblje očajničkom i na poraz osuđenom borbom, epitomiziranom u poznatom Krležinom stihu iz «Balada Petrice Kerempuha» koji referencira «Sopilovog Frana,/kem serce pregrizla horvacka je rana». Vjerojatno najpregnatniji komentar o tragizmu Supilova političkoga djelovanja je utjelovljen u Machiavellijevoj metafori da naoružani proroci uspijevaju, a nenaoružani propadaju: Supilo je bio, kao predstavnik hrvatskoga naroda u teško i krajnje neizvjesno doba, nenaoružani prorok, i u toj činjenici leži uzrok njegova pada i propasti. 1957. jedna od najpopularnijih spisateljica hrvatske književnosti marija jurić zagorka, umrla je 30. studenoga 1957. u zagrebu. o mariji jurić zagorki pisala sam na stranicama ovog pf biografski prikaz, pa ga samo u djelovima prenosim uz poveznicu, ako želite čitati opširniji tekst: Vi ste uranili u svemu, i možda bi tek ovo bilo pravo vrijeme za Vas, napisao je književnik pavao pavličić , govoreći u "pismu slavnim ženama" o liku i djelu marije jurić-zagorke, najpopularnije spisateljece u hrvatskoj. u knjizi "znameniti i zaslužni hrvati 925 -1925" (reprint ovog djela izašao je negdje krajem 80-tih), nema ni slovca o liku ove žene, čije su sabrana djela u 17 svezaka objavljena 1963. godine (priredio i popratio predgovorom, i. hergešić). uz mnogobrojna ili pretežno muška imena ova knjiga daje pregled i nekoliko povijesnih likova poznatih žena. kao što je nina već napisala, tu sam pronašla nama dosta poznata imena glazbenih umjetnica ili umjetnica s kazališnih dasaka, nekoliko spisateljica, profesorica ženskih stručnih škola, sestre milosrdnice, čak i jednu primalju bez škole za 'babice', ali ne i zagorku. međutim, "leksikon hrvatskih pisaca" (zg, 2000.) daje zagorki vrlo veliki prostor na svojim stranicama, a tim istovremeno ispravlja dug za dugo osporavanu ravnopravnost u obitelji hrvatskih književnika. književnu revalorizaciju spisateljica "gričke vještice", "plamenih inkvizitora", "gordane", "jadranke", "kćeri lotršćaka", "kneginje iz petrinjske ulice"... doživjela je skoro pedeset godina nakon smrti, monografijom "književni počeci marije jurić zagorke 1873-1910" (s. lasić, zg, 1986.). i pored podsmijeha suvremnika, suradnika, kritike ili ondašnjih priznatih književnika, primjerice, k.s.đalski će se o njezinoj pisaniji izjasniti kao o "šundliteraturi za kravarice", zagorka je bila iznimno popularna i, što je možda važnije, vrlo čitana spisateljica. romani u kojima su se ispreplitali nevjerojatni ljubavni zapleti ukomponirani u nacionalne teme izlazili su kao podlistak 'obzora', pa je masovna čitateljska populacija svih uzrasta s nestrpljenjem očekivala novi nastavak. štivo je, jednostavno, plijenilo pozornost čitatelja. svaki nastavak je bio tako dobro izrežirana priča da je kraj pozivao na nastavak čitanja. nešto poput ovih suvremenih meksičkih sapunica. iako se u književnosti javila već 1886. crticom "pod sljemenom" u 'bršljanu', tek je 1899. objavila (također kao podlistak u 'obzoru') prvi roman roblje. nakon toga su slijedila njezina druga romansirana djela kojima je, uglavnom, opisivala život starog zagreba, ali i onaj u kojem je živjela. marija jurić zagorka važna je u hrvatskoj književnosti, općenito, ali je svoj dorinos dala je i u razvoju one dramske, osobito pisanjem povijesnih drama, lakrdija, satire i jednočinki. smatra se da joj je najbolje scensko djelo komedija 'jalnuševčani. među prvima se je okušala kao pisac krim romana u koje spada 'kneginja iz petrinjske ulice', nastalo 1910. osim što je prati kvalifikativ najčitanije hrvatske književnice, marija jurić zagorka je prva žena novinar u hrvatskoj, a čini se jedina ili među rijetkima u ondašnjoj austrougarskoj državi. ostatak, OVDJE http://www.index.hr/forum/default.aspx?q=t&idf=17&idt=7376&p=2 1900. oscar fingal o'flahertie wills wilde, irskio-engleski pisac, dramatičar, pripovjedač i liričar (rođen u dublinu), poznat po romanima, ali i homoseksualnoj aferi zbog koje je utamničen, umro je u parizu 30. listopada 1900. u engleskoj književnosti bio je najizrazitiji predstavnik boraca protiv društvenih i moralnih konvencija i obveza. izraziti individualac, osporavao je bilo kakvu povezanost umjetnosti i društva, demonstrirajući svoju teoriju u praksi: svojim javnim istupima za esteticizam i amoralno određenje književnosti. veliki uspjeh je postigao komedijama (primjer) 'lepeza lady windermere' (1892); 'žena bez značenja' (1893); 'važno je biti ozbiljan' (1895). u jedinom romanu, napisanom 1891. 'slika doriana graya', opisao je i majstorski prezentirao dekadentnu sredinu. među najvrjednija djela spadaju i pripovjetke, primjerice 'sretni princ', a intimnu autobiografsku priču donosi u djelu 'balada o readinškoj tamnici', a posebno se izdvaja 'de profundis', ispovjedna autobiografija oscara wildea. |
- 07:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV
|
1945. dan republike, praznični dani u hrvatskoj do 1990., nekim drugim republikama bivše države i nakon toga, 29. studeni (uvriježeni naziv praznika 29. novembar), slavio se je kao dan republike. do 1963. njezin naziv bio je fnrj (federativna narodna republika jugoslavija), a nakon 1963. mijenja naziv u sfrj ili socijalistička federativna republika jugoslavija. dan državnosti~dan republike ustanovljen je na 3. zasjedanju avnoj-a (antifašističko vijeće narodnog oslobođenja jugoslavije) u beogradu na današnji dan 29. studenoga 1945., a nakon izbora za ustavotvornu skupštinu. tad je početni naziv države dfj (demokratska federativna jugoslavija, drugo zasjedanje avnoj-a, 29. studenog 1943. u jajcu), promijenjen u novi fnrj. opći podaci: Narodi: Slovenci Hrvati Bošnjaci Crnogorci Srbi Makedonci Službeni jezici srpsko-hrvatski slovenački makedonski Glavni grad Beograd Površina 255 804 km˛ Stanovništvo (1981) 22,438,331 36,3% Srbi, 19,7% Hrvati, 8,9% Bošnjaci, 7,8% Slovenci, 5,7% Albanci, 6,0% Makedonci, 2,6% Crnogorci, 1,9% Mađari, 5,4 Jugosloveni, 0,7 Romi, 0,5 Turci, 0,4 Slovaci, 0,2 Bugari, 0,2 Rumuni, 0,1 Italijani, 1,7% ostali Nezavisnost 29. novembar, 1943. Valuta dinar (YUD) = 100 para Vremenska zona UTC +1 Državna himna "Hej Sloveni" izvor 1781. ukidanje crkvenih redova punim imenom: josef benedikt august johann anton michael adam, vladar svetog rimskog carstva, poznat kao austrijski car josip II. (bio je car mađarske i hrvatske iako nikad nije krunjen krunom sv. stjepana) je u nizu svojih reformi (među koje spada i ukidanje osobnog kmetstva), ukinuo crkvene redove koji nisu služili obrazovanju i njegovanju bolesnih, reformom proglašenom 29. studenoga 1781. tom reformom ograničio je moć crkve pa uz dodatak 'edikta o vjerskoj toleranciji među kršćanskim religijama', posebno je svoju oštricu operio prema papinskoj vlasti. u akciji je zatvoreno 400 samostana; zabranio je većinu procesija; ukinuo mnoge blagdane. kratko prije, nagle i dosta sumnjive smrti, car josip II. morao je zbog narodnih prosvjeda povući mnoge od svojih crkvenih i političkih reformi. 1956. počeci domaćeg tv programa eksperimentalni domaći program rtz počeo je 29. studenoga 1956., objavom prvog tv dnevnika; dokumentarnog filma i glazbenim programom dalmatinske pjesme u režiji antona martija. 1925. jedan od najpoznatijih hrvatskih jezikoslovaca, bivši profesor filozofskog fakulteta (od 1955-1991); akademik; urednik časopisa 'jezik'; član i potpredsjednik glavnog odbora matice hrvatske; član predsjedništva hrvatskog filološkog društva; bivši sabornik u županijskom domu; predstavnik hrvatske na slavističkim kongresima u zemlji i inozemstvu, stjepan babić, rodio se oriovcu, 29. studeni 1925. " Bavi su prvenstveno problematikom suvremenoga hrvatskoga književnoga jezika, posebno tvorbe riječi. S tih je područja do 1998. objavio osam knjiga, a u domaćim i stranim časopisima preko 800 članaka, od toga preko 100 znanstvenih, a ukupno ima već preko 1 000 bibliografskih jedinica. U svome jezikoslovnome radu nastoji pronaći sustav, a u njemu mjesto svake jezične jedinice o kojoj raspravlja. Zaključke donosi na temelju veoma opsežne jezične dokumentacije koju je skupio". izvor i dopuna 1643. claudio monteverdi, talijanski skladatelj, veliki majstor talijanskog renesansnog madrigala, ali i operni dramatičar u glazbenom baroku, umro je u veneciji, 29. studenoga 1643. kruh je zarađivao kao instrumentalist i pjevač na montovskom dvoru, odnosno kao glazbeni ravnatelj u crkvi sv. marka u veneciji. njegova ostavština se nije sačuvala osim crkvenih madrigala preko kojih se, uz predgovore koje je pisao, može donekle pratiti njegov plodan rad (primjerice stile concitato, poznat kao dramatični i efektivni stil izložio je u 8. knjizi madrigala). i operna djela su redicirano sačuvana: 'orfej'; 'tužaljka'; 'arijana'; 'uliksov povratak u domovinu', ... kojima je utemeljio talijanski operni barok. monteverdija definitivno smatraju glazbenikom s razmeđa dvaju velikih glazbenih epoha u kojima je ponešto ostavio vrijedno pamćenja, odnosno utro stazu nadolazećim glazbenim stilovima. |
- 07:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #
16.02.2007., petak
VREMEPLOV
|
1943. tri velika svjetska državnika: sovjetski lider josif staljin, predsjednik sad franklin roosevelt i britanski premijer winston churchill, održali su u teheranu, 28. studenoga 1943. prvi zajednički sastanak, čije su teme i dogovor u konačnici rješile II. svjetski rat i neka poslijeratna otvorena pitanja. razmatrano je otvaranje drugog fronta u europi, odnosno dogovorena je invazija na francusku do lipnja 1944.; operacije na istočnom frontu te poslijeratno uređenje evrope i pitanje jugoslavije. obećana je veća pomoć titovim partizanima i uspostava jugoslavije "u potpunom teritorijalnom integritetu i neovisnosti, s tim što će pitanje njenih zapadnih granica biti riješeno poslije rata". 1954. američki književnik ernest hemingway (1899-1961) postaje dobitnik nobela za cjelokupnji književni opus. nagrada mu je dodijeljena 28. studenoga 1954. ugledni američki novelist i romanopisac radio je kao novinar; bio sudionik I. svjetskog rata; živio i radio u parizu; s ratišta španjolske, odlučno je na strani republikanaca; bio ratni dopisnik u kini; u II. svjetskom ratu pisao izvješća sa zapadnog fronta; počinio samoubojstvo. to bi bilo najkraće o njegovoj biografiji. u književnosti se javio novelama koje su odmah bile zapažene, a ovaj književni žanr njegovao je ustrajno do kraja života. izašlo je više zbirki njegovih novela, a starac i more (1952), dobila je svjetsku slavu (ekranizirana uz nezaboravni lik spencera tracyja). hemingway je zadržao karakterističan stil, na granici novinarstva i književnosti: kratka rečenica, mnoga ponavljanja; objekcija i osobni dojam; akcija u koju su utkana sva emotivna stanja likova. okupiran je s tri osnovne teme: rat; borba s bikovima i lov. od više romana koje je napisao ovdje spominjem: 'zbogom oružje' (1929) - tema 1. svj. rat; 'kome zvono zvoni' (1940) - tema španjolski rat; 'smrt popodne' (1932) - tema korida ... 1820. njemački trgovac, sociolog, filozof, revolucionar, koautor komunističkog manifesta, prevoditelj i izdavač marxova kapitala, fridrich engels, rođen je u barmenu (blizu kölna), 28. studenoga 1820. (umro u londonu, 1895). iz dobrostojeće obitelji njemačkog industrijalca, odgojen je u religioznom duhu u kojem i živi do odlaska u berlin. tamo se susreće s novim idejama, njihovim protogonistima i postaje velikim pristalicom mladohegelijanaca, a potom i socijalista. socijalistička dionica engelsova života potrajat će ostatak njegova života. učvrstit će se i stabilizirati u bliskom susretu s karlom marxom s kojim je ostao nerazdvojan u prijateljstvu i ideji. krstario je europom; sudjelovao u revolucionarnom ustanku u njemačkoj; emigrirao u svicarsku; radio u londonu; vraćao se u domovinu; materijalno pomagao marxa da završi studij ekonomije i 'kapital', ali i njegovu obitelj, zbog čega je morao ponovno postati tvorničarem. zajedno s marxom piše 'komunistički manifest'. poslije marxove smrti, trajno nastanjen u londonu, prevodi i objavljuje II., a potom i III. svezak kapitala. 1907. talijanski pripovjedač, kritičar, esejist, publicista alberto moravia, židov iz moravske, rodio se 28. studenoga 1907. u rimu (umro 1990). njegovi romani: 'ravnodušni' (1929); 'promašene ambicije' (1935); 'maskerada' (1941) su groteska na fašizam. nasuprot njima su djela 'rimljanka' (1947); 'neposluh' (1948); 'čočara' (1957) ... dramski tekstovi, tematski uronjeni u predratno, ratno i postratno talijansko društvo. sumornim i često pesimističkim pisanjem moravia se pokazuje socijalnim kritičarem s dobrim opažanjem same biti suvremenih društvenih i moralnih promjena okruženja. 1680. 28. studenog 1680. umro je gianlorenzo bernini (giovanni lorenzo bernini), jedan od najznačajnijih baroknih umjetnika u rimu i uopće, talijanski kipar, graditelj i slikar. bio je glavni arhitekt u bazilici sv. petra i uz mnoge druge svoje radove tu je na okupu njegova umjetnička ostavština, primjerice: - veličanstveni baldahin iznad glavnog oltara; - spomenik papi urbanu VIII.; - spomenik papi aleksandru VII.; - katedra sv. petra, okružena kipovima četvorice crkvenih naučitelja; u ostala poznata berninijeva djela spadaju: - ekstaza sv. terezije (crkva s. maria della vittoria); - kolonada na trgu pred bazilikom; - fontana na četiri rijeke s obeliskom, piazza navone (četiri diva predstvaljaju rijeke: ganges, dunav, nil i rio de la plata). mnogo više o berniniju na linku. dan brown je u svom romanu 'anđeli i demoni' prošetao rimom prateći gotovo sva berninijeva remek djela. ako zbog ničeg drugog, isplati se pročitati je zbog detaljnjih opisa graditeljstva i skulpture ovog izvanrednog umjetnika baroka. |
- 10:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV
|
1701. fizičar i astronom andreas celsius, rođen je na današnji dan, 27. studenoga 1701. u uppsali (švedska). nastavljajući obiteljsku profesorsku tradiciju (djeda i oca) zaokupirala ga je fizika, a posebno astronomija. svjetska znanstvena povijest, a potom i cijeli svijet spominje ga u svim prilikama vezanim za temperaturu, jer je andreas celzijus izumitelj danas nezamjenljivog instrumenta, živinog toplomjera po njemu nazvanog celziusovom ljestvicom. modifikaciju ljestvice toplomjer je doživio nakon njegove smrti. naime celsius je točku vrenja stavio na '0', a točku smrzavanja na sto stupnjeva. ono što je manje poznato, celsius je vrlo mnogo radio, učio, putovao i istraživao tijekom svog života. sudjelujući u ekspediciji 1837. dao je doprinos mjerenju luka meridijana. prvi je uočio djelovanje polarne svjetlosti na magnetsku iglu. (polarna svjetlost; polarna zora; polarno svitanje ili po galileju, aurora borealius, a odnosi se na sjeverno svjetlo). jedan mjesečev krater nosi njegovo ime. umro je u 44. godini života od turbekuloze. 1991. rezolucija 721 vijeća sigurnosti un-a prihvaćena je 27. studenoga 1991. rezolucija se odnosi na slanje mirovnih snaga u hrvatsku s ciljem da se razoružaju srpske pravojne i odmetnute jedinice i osigura povratak prognanika. mirovne snage nisu ispunile svoju zadaću. uz njihovu nazočnost došlo je do daljnjeg progona nesrpskog stanovništva. u zonama njihove nadležnosti čak je i ubijeno 800 ljudi . /radi raznih ... izvor: MIROVNE SNAGE / 1609. isusovac, hrvatski književnik juraj pl. habdelić, rodio se je na današnji dan 27. studenoga 1609. u mjestu staro čiče (za one koji ne znaju mjesto je udaljeno 4,5 km od zračne luke pleso); umro je na svoj 69. rođendan, 27. studenoga 1678. u zagrebu. školovao se u zagrebu, grazu, trnavi i beču završivši studij teologije i filozofije. službovao je na raznim mjestima, a za vrijeme rektorskog isusovačkog mandata u zagrebu (1663-1666)uspio je ishoditi isusovačkoj gimnaziji status sveučilišta. njegova tiskana djela imaju nabožni karakter, poput prvotiskanog 'zerczalo mariansko' (graz, 1662), ali je dao doprinos i u jezičnom smislu djelom tiskanim u zagrebu tek 1726. 'sillabus vocabularum grammaticae ...' i 'dictionar, ...'(graz, 1670). pisao je kajkavskim narječjem. 1940. 27. listopada 1940. rođen je glumac i majstor borilačkih vještina bruce lee (umro 1973.) 1943. 27. studenoga 1943. na predjelu glamačkog polja u zrakoplovnoj nesreći poginuo je ivo lola ribar, hrvatski političar. 1992. ivan generalić, hrvatski slikar, umro je 27. studenoga 1992. |
- 09:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV
|
1812. hrvatski vojnik "Nikada nisam imao boljih i hrabrijih vojnika", kazao je napoleon za hrvatske vojnike iz ilirskih pokrajina, koji su mu štitili odstupnicu u povlačenju na prijelazu preko pontona u berezini. pod neprekidnom ruskom paljbom tog dana, 26. studenoga 1812. izginulo je 25 000 vojnika 1862. alisa u zemlji čuda priča za djecu alisa u zemlji čuda, engleskog matematičara i pisca lewisa carolla, prvi je put izdana na današnji dan, 26. studenoga 1862. pravim imenom charles lutwidge dodgston, služeći se u književnosti pseudonimom lewis caroll, proslavio se kao pisac bajki o alisi. alisa u zemlji čuda i alisa iza ogledala dvije su bajke l. carolla, neobične priče o običnoj djevojčici koja je zalutala u neobičnu zemlju prepunu avantura. 1901. naivci (naivno slikarstvo) 26. studenoga 1901., rođen je u petrinji otac naive - naivnog slikarstva, slikar, grafičar i pokretač skupine 'zemlja', idejni začetnik hlebinskog slikarstva poznatog kao hlebinska škola koja je poznata i priznata u svjetskim razmjerima, krsto hegedušić. petrinjanin samo rođenjem, hegedušić je podrijetlom i kasnijim životom (ne življenjem) hlebinjanin, emocinalno vezan za podravinu i motive šireg mu zavićaja. završio je slikarski zanat, višu slikarsku školu, boravio u parizu, postao članom akademije i profesorom na fakultetu - uvijek s motivima iz podravine, koji ne ističu samo njezinu ljepotu, nego svu surovost života, a socijalno obojeni opusi daju naslutiti hegedušićev protest zlu. 1948. košarkaški div (doslovno i preneseno) zadranin, krešimir ćosić (rođen je 26. studenog 1948. (umro u baltimoreu, 25. svibnja 1995.), bio je hrvatski košarkaš proslavljen u svijetu sporta, igrač i trener. u posjedu njegove obitelji su osvojeni trofeji i postignuća iz 'bitki' i 'dvoboja', koji su se nudili u njegovoj karijeri i amaterskoj košarci, ali je krešov trag ostao i u sveučilišnoj američkoj košarci. bio je poznat po eleganciji, vrhunskoj tehnici i taktici igre, plijenio je i svojim prijaznim karakterom i dobrotom, te je mnogima bio i ostao sportski i osobni uzor. (imala sam čast upoznati ga te 1995. i biti mu suvozač jedne olujne noći na putu od zračne luke zadar do hotele kolovare) . o krešu će bolje od mene kazati ovaj tekst. 1855. jedan od najpoznatijih i najznačajnijih poljskih pisaca 19. stoljeća, stvaralac s centralnim mjestom u književnosti čiji značaj prelazi stoljeća, patriotski lirski pjesnik, poticatelj revolucionarnih ideja slobode i samostalnosti, osoba nerazdvojno povezana uz sudbinu svoga naroda, adam mickiewicz, umro je na današnji dan 26. studenoga 1855. spomenut ću samo najvrjednije djelo 'gospodin tadija', ep u 12 pjevanja (1832-1834). DAN ZAHVALNOSTI Predsjednik F.D. Ruzvelt ozakonio je 26. studenog 1941. - Dan zahvalnosti, u spomen na 1621. kada su prvi evropski doseljenici proslavili uspješnju žetvu. Neobičan praznik službeno se slavi svakog četvrtog četvrtka u studenom, a na obiteljski stol nezaobilazna je pečena purica. Kako kažu Amerikanci, na taj dan pojedu čak 80 milijuna pečenih purica. Naši ljudi ga užaju zvati - Tuka dan, po "turkey". Inaće se zove - Thanksgiving day! |
- 09:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV
|
310. danas je sveta katarina, kate, kata ... sretan imendan! prema životopisu svetaca, umrla je na današnji dan 25. studenaoga 310. o imenu katarina, značenju i legendi vezanih za njezinu nositeljicu čije se ime proširilo po svijetu, malo opširnije: katarina je žensko ime s mnoštvom izvedenica i inačica kojemu je ishodište u grčkom imenu aikaterina sa značenjem čista, djevica, ona koja je čista. katarina (grč. aikaterina) također ima značenje i mudra. ime se je proširilo europom u ranom razdoblju kršćanstva, a do današnjih dana jedno je od vrlo popularnih svjetskih ženskih imena bilo u originalu ili nekoj od izvedenica i kratica. riječ je o svetoj katarini aleksandrijskoj i legendi vezanoj za njezino mučeništvo (postoje tri svetice s tim imenom, pa uz aleksandrijsku 'poznajemo' sionsku i genovsku, ali legenda i značenje odnose se samo na ovu prvu). povijest značenja imena: sv. katarina aleksandrijaska, prema legendi, lijepa i mudra djevica iz imučne obitelji u koju se zaljubio rimljanin maksimin daia, upravitelj aleksandrije. mlada kršćanka ga je najodlučnije odbila mudrim izgovorom. on ju je stavio na kušnju. suočio ju je s pedesetoricom filozofa u namjeri da je oni uvjere kako krist, jer je umro na križu, ne može biti bog. govorničkom vještinom i dobrim poznavanjem filozofije i teologije, katarina je odbranila svoju vjeru i pridobila na svoju stranu mudrace. razljućen, maksimin ih je dao pogubiti. njoj je, pak, namijenio smrt mučenjem s nazubljenim kotačem. legenda kaže da se kotač raspao kad su je postavljali na muke. prestrašeni tim dogođajem odveli su je izvan aleksandrije i odrubili joj glavu. umrla je u dioklecijanovom vremenu, a predpostavlja se oko 310. u aleksandriji. legenda o svetoj katarini aleksandrijskoj, djevici i mučenici našla je mjesto u životu svetaca i koja se kao najpoznatija katarina (kod nas) slavi 25. studenoga. ona je zaštitnica učitelja (u širem smislu te riječi), knjižničara i arhivista, te svih osoba koji u svojoj struci posižu za knjigama i znanjem koje one sadrže. u ikonografiji je, uobičajeno, predstavljena s knjigom, palminom granom (znakom mučeništva) i trnovitim kotačem na kojemu je umrla. --- ovo se ime vezuje i mitološko ime grčke boginje tajni, podzemlja i 'raskrižja putova', hekate, koje je slavu i značenje opjevao grčki pjesnik hesiod. tako je zahvaljujući mu do naših dana ostalo sačuvano ovo ime u najpotpunijoj informaciji u vjerovanja u njezine moći u poemi pod nazivom "theogoni". njezina inačica iz rimske mitologije je boginja triva. --- p.s. ako možda ovo čitaš (draga), sretan ti imendan (pusa). 1866. povjesničar, pregalac i ljubitelj sporta, osoba koja je donijela u zagreb prvu nogometnu loptu još 1893., osoba bez čijeg bi sportskog zanosa hrvatski sport kaskao za europom, franjo bučar rođen je na današnji dan 25. studenoga 1866. zaslužan je i za osnivanje mnogih sportskih disciplina o kojima je sastavio i objavio priručnike s uputstvima. osnovao je i hrvatski sportski savez, 1909. 1943. ZAVNOBIH održano prvo zasjedanje zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja bih, 25. studenoga 1943. u jajcu, čime je uspostavljena bosna i hercegovina kao ravnopravna republika jugoslovenske federacije. bih je utvrđena u povijesnim granicama iz doba osmanlijskog carstva. 1969. član beastlesa john lennon je 25. studenoga 1969., u znak protesta za podršku velike britanije sad u vijetnamskom ratu, ali i britanske politike u nigerijskoj bijafri, vratio naslov reda britanske imperije, kojom je bio odlikovan od strane kraljice elizabete II. 1996. protesti srba protiv miloševića u beogradu je na današnji dan 25. studenoga 1996., slobodan milošević srpski lider bio javno optužen od naroda da je lažirao izbore. masa nezadovoljnika od preko 100 tisuća građana protestirala je zbog sudskog poništenja pobjede opozicijske koalicije 'zajedno' na lokalnim izborima. 2001. kloniran ljudski embrij 25. studenog 2001. prema izjavi američke tvrtke "Advanced Cell Technology"uspjelo je njezinim znanstvenicima kloniranje prvog ljudskog embrija. ovo revolucionarno otkriće i dostignuće koristit će se u znastveno-medicinske svrhe, a ne u svrhe kloniranje ljudske vrste (zasad). 1828. hrvatski povjesničar, kononik, profesor, prvi predsjednik jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, savjetnik josipa jurja strossmayera, istraživač glagoljice, pisac mnogih studija među kojima i povijsti hrvata do 9. stoljeća, zagovornik sjedinjenja srba, hrvata i slovenaca, borac protiv mađaronstva, član narodne stranke ... franjo rački, rođen je u fužinama 25. studenoga 1828. godine. njegova biografija je složena da bi se napisala u kratkim crtama (koristim se tekstom prvog izdanja monografije 'Znameniti i zaslužni Hrvati : 925-1925'), a za čitatelje o njegovom životu, evo linkovi s neta: 1844. u karlsruheu, 25. studenoga 1844., rođen je carl benz, njemački inženjer, izumitelj, tvorničar i pionir industrije limenih ljubimaca. njegovo je djelo je četverotaktni benzinac i prvi automobil koji je 1855. zadovoljio kako u tehničkom, tako i u ekonomskom pogledu. ovaj benzov izum bio je preteča razvoju automobilske industrije. |
- 09:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV
|
1632. bog vječna i beskrajna supstancija istovjetna s prirodom racionalistički filozof baruch spinoza, rođen je u amsterdamu, 24. studenoga 1632. posmrtna objava njegovih djela izazvala je oštre kritike protestantskih i katoličkih filozofa, koje je ublažilo doba prosvjetiteljstva. naime, spinoza je bio zagovornik teze da je bog je vječna i beskrajna supstancija istovjetna s prirodom. 1826. pinokijo carlo collodi, talijanski pisac rodio se u firenzi 24. studenoga 1826. collodi je poznat kao otac slavnog dječjeg književnog lika, neobičnog lika, drvenog lutka pinokija koji posjeduje sve mane i vrline svojstvene ljudima. pinokijo je postao popularniji i nadživio je svoga tvorca čiji je inventivan i poučan tekst: ostao omiljeno dječje štivo; izvođeno na svjetskim pozornicama i preneseno na filmsko platno. 1859. na današnji daj, 24. studenoga 1859., objavljena je darwinova studija "Porijeklo vrsta", revolucionarna teorija evolucije. iako je sa sumnjom dočekana i u znanstvenim krugovima, teorija evolucija charlesa darwina najviše je uzdrmala crkvu. britanski znanstvenik, charles robert darwin (1809-1882), utemeljitelj je suvremene teorije evolucije: razvijanja svih životnih oblika procesom prirodne selekcije. 1991. Umro Freddie Mercury...britanski pjevač (The Queen), rođen 1946. biografija 1864. francuski slikar, henri marie raymond de toulouse-lautrec monfa, rođen je na današnji dan, 24. studenoga 1864. henri toulouse-lautrec, rođen je u plemićkoj obitelji. u djetinjstvu je teško obolio i poslije dvije nezgode, ostaje obogaljen za cijeli život. kratkih nogu, nezgodna lica s isturenom donjom usnicom i velikim nosom, nije bio baš društveno prihvaćen u svojoj sredini te se oslanja isključivo na svoju inteligenciju i ruke. slikanjem se u početku bavi s jednom nostalgičnom notom prikazujući na crtežima nedostižno: konje koje neće jahati, lov u kojem neće sudjelovati, slobodni ptičji let ... ta razonoda postupno prerasta u strast, potrebu i smiso života pa zahvaljujući slikarskom talentu vremenom razvija osebujnu slikarsku osobnost pravog impresioniste. preokupacija mu je ljudski lik, potret u želji da realizira istinito, a ne idealno. poslije slikarske obuke kroz koju je prošao 'nastanio' se u četvrti momtmartre, točnije u moulin rougeu, koji postaje njegov veliki atelijer. danima i noćima crta lica, pokrete, portrete, figuru i zabavu. studiozno, delikatno i individualno prilazi svakom liku u želji da sačuva trenutak, podneblje i svoje duboke emocije iskazane baš u onom što je vidio, želio, a nije mogao imati. nakon teške alkoholičarske krize, ugasio se u trideset sedmoj godini. 1901. nedavno je jedna njegova slika prodana za 25 miljuna usa$ link: La Blanchisseuse, 1884. slikareva biografija je ekranizirana. 1833. rođen je pjesnik i jedan od najvećih liričara srpskog romantizma jovan jovanović-zmaj / j>20= j>20=>28[-z<0X/, 24. studenoga 1833. u novom sadu. među najpoznatije zbirke ubrajaju mu se đulići i đulići uveoci. pisao je i dječju poeziju. ova koju citiram je moj izbor: DETE I LEPTIR Dete: Leptiricu, sarenicu, hodi k meni amo! Evo imam lepu ruzu, pomirisi samo. Leptir: Ja bih doso, al se bojim kakve igle klete; stisnuces me, probosces me, p' onda, zbogom svete! Dete: Necu, lepko, necu, lepko, zivota mi moga. Samo hocu da izbrojim kol'ko imas noga. Leptir: E, pa to ti mogu kazat i izdalje malko: Leptir ima sest nozica, - a sad zbogom, ranko! |
- 08:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV
|
1752. maksimir maksimilijan vrhovac, biskup zagrebački, rođen je u karlovcu, 23. studenoga 1787. bio je jedan od protogonista, točnije, bio je središnja ličnost predpreporodnog doba u hrvatskoj. zauzimao se za ujedinjenje hrvatskih zemalja; štitio materinji jezik; osnovao tiskaru koja je izdala brojne knjige i kalendare; angažirao se na prikupljanju nacionalnog duhovnog blaga i širenju knjige u hrvatskom narodu; iznio prijedlog hrvatskom saboru da njegova bogata knjižnica postane javnom s ciljem duhovnog probitka naroda i razvoja znanosti (1808.); u zasluge mu se ubraja podizanje prve bolnice u zagrebu i kultiviranje okoliša. današnji maksimirski perivoj nosi njegovo ime. 1946. vijetnamski rat bombardiranjem sjevernovijetnamskog grada haiponga, 23. studenoga 1946., smatra se početkom vijetnamskog rata. komunistički vođa ho ši min je još 1945. proglasio na sjeveru zemlje neovisnu demokratsku republiku vijetnam. jug je ostao pod francuskom kontrolom. u rat se uključila amerika 1946. (sad). rat je završen je 1975. pobjedom komunista. 1966. hrvatski pjesnik, dječji pisac, prevoditelj, grigor vitez, umro je 23. studenoga 1966. preko učiteljskog mjesta, funkcije u ministarstvu prosvjete, vitez je došao do pozicije izdavača u ono doba poznate izdavačke kuće 'mladost'. pisao je poeziju za djecu i odrasle a prevodio je s ruskog, francuskog i slovenskog jezika. sljedbenik je tradicionalnog pjesništva d. cesarića pa tako njegovom poezijom dominiraju jednostavne i neposredne lirske slike sa skladnim i muzikalnim stihovima kojima je, zbog aktualnosti i duhovitih poenti, osvojio široki krug čitatelja. objavio je nekoliko poetskih zbirki, primjerice: "Pjesme", "Naoružane ruže", "Povjerenje života". "Kao lišće i trava". za djecu: "Sto vukova", "Kad bi drveće hodalo", "Gdje priče rastu"... 1804. na 23. studenoga 1804. bio je rođen franklin pierce, 14. američki predsjednik i političar. jedan je od najomraženijih američkih predsjednika. pokušao je osvojiti veliki dio latinske amerike. |
- 08:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #
15.02.2007., četvrtak
VREMEPLOV
|
1916. jack london popularni američki pripovjedač i jedan od najčitanijih američkih pisaca jack london bio je teški depresivac. odao se alkoholu i drogi i na današnji dan 22. studenoga 1916. u teškoj duševnoj depresiji počinja samoubojstvo. za razliku od svojih junaka, posebice onih u divljoj prirodi, nije uspio svladati osobne prepreke snagom volje. promijenio je niz zanimanja (radnik, mornar, krijumčar, kopač zlata, novinar, ratni dopisnik u rusko-japanskom ratu). sudjeluje i u političkom životu, piše politički angažirane članke kao pristalica socijalista. književnu popularnost stiče novelama i romanima u kojima na dinamičan i uvjerljiv način obrađuje zanimljive i napete sadržaje. 'ljudi s dna'; 'bijeli očnjak'; 'morski vuk'; 'željetna peta' 'zlato'; 'mjesečeva dolina', te autobiografske građe 'martin eden'; 'kralj alkohol'. 1963. američki predsjednik john fitzgerald kennedy, ubijen je u atentatu u dallasu, texas, na današnji dan, 22. studenoga 1963. za atentat osumnjičeni lee harvey oswald, ubijen je dva dana potom u tamnici (ubojica jack ruby). kennedy je bio član demokratske stranke i za predsjednika s a d izabran je 1960 Program što ga je predložio Kongresu za stvarno i potpuno provođenje u život građanske ravnopravnosti za Crnce bio je u tom pogledu najrevolucionarniji čin od vremena Abrahama Lincolna, što ga je stajalo života. 1990. margaret thatcher, premijerka velike britanije i prva žena na toj državničkoj funkciji, 22. studenoga 1990., a nakon više od 11 godina premijerstva podnjela je ostavku. razriješena je dužnosti 28. studenoga. ukratko: margaret hilda baronica thatcher poznata kao čelična lady, rođena je 1925. odvjetnica i kemičarka margaret thatcher 1974. postaje prva predsjednica konzervativne stranke. prvom predsjednicom vlade velike britanije postala je 4. svibnja 1979. što spada u najduže mandate britanskih premijera (od 1827.). smatra se jednom od najboljih političara 20. stoljeća iako je bilo onih koji su njezinu vladavinu hvalili i onih koji se s njezinim načinom vladanja ujedinjenim kraljevstvom nisu slagali. no nitko joj ne može osporit činjenicu da je imala odlučnost koju je pokazivala u različitim uvjetima, konfliktima i situacijama, veću nego bilo koji drugi politički lider njezinoga vremena. 1986. najmlađi svjetski prvak u teškoj kategoriji, boksač mike tyson (nadimak željezni mike, rođen je u brooklynu 1966.), dobio je titulu pobjedom nad trevorom berbickom, 22. studenoga 1986. tyson je u karijeri imao uspone i padove: zbog silovanja je završio u zatvoru; zatim je opet stekao titulu; najzad je diskvalificiran kad je svom protivniku hollyfieldu divljački odgrizao uho. 1819. mary ann evans, engleska književnica poznatija pod muškim pseudonimom george eliot, rođena je 22. studenoga 1819. u njezinim djelima, a koristila je događaje iz osobnog života, prikazana je engleska pokrajina u iscrpnim analizama tedruštvene sredine i međusobnim odnosima njezinih protogonista. s filozofijskim tematiziranjem karaktera, ona odstupa od ranijih tipova engleskog romana. njezini najveći uspjesi su: roman iz seoskog života 'adam bede' i 'vodenica na flossi. u ovom posljednjem dala je presjek konzervativne engleske provincije kroz lik maggie, slobodoumne i osjećajne žene. muški pseudonim je koristila zbog karijere u muškom svijetu pisaca. u njezinim djelima osjećao se utjecaj pisca g h. lewisa s kojim je bila u braku. udala se ponovno nakon jegove smrti za dvadest godina mlađeg muškarca, da bi izvršila samoubojstvo u prvoj bračnoj noći (1880) u veneciji. 1890. general charles andré joseph marie de gaulle, francuski vojskovođa, državnik i predsjednik, poznat kao general de gol, rodio se je 22. studenoga 1890. (umro 9. studenoga 1970). general de gol je prije II svjetskog rata bio poznat kao taktičar tenkovskih bitaka i zagovornik koncentrirane upotrebe oklopnih i zračnih snaga. u II svjetskom ratu postao je vođa slobodne francuske. šefom privremene vlade imenovan je od 1944. do 1946. pozvan je također da oformi vladu 1958. godine. bio prvi predsjednik pete republike od 1958. do 1969. godine. politička ideologija koju je zastupao, poznata kao golizam utjecala je i na kasniju francusku politiku. |
- 23:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV
|
1916. 21. studenoga 1916. u beču je umro car franjo josip. vladao je habsburškom monarhijom 68 godina. povijest ga pamti kao apsolutističkog vladara mnogonacionalne drževe i ogorčenog protivnika federalizma, kojemu su ti narodi težili. kraj drugog svjetskog rata donio je rasulo monarhiji uz gubitak krune karlu, nasljedniku franja josipa. 1996. deseta obljetnica organiziranog prosvjeda protiv ukidanja lokalnog radija 101-ce u nazočnosti od oko 100 000 prosvjednika kulminirala je na današnji dan, 21. studenoga 1996., uz koncert podrške na jelačićevu trgu. svojom nazočnosti građani zagreba spriječili su ukidanje ove radio postaje, a sam prosvjed ubraja se u najmasovnije prosvjede ili najmasovniju građansku potporu jednom otvorenom mediju (a mislim i općenito), drugačijem mišljenju, političkom stavu. 1877. američki poslovni čovjek i pronalazač thomas alva edison, na današnji dan, 21. studenoga 1877., prijavio je jedan od svojih poznatih pronalazaka – fonograf, stroj za bilježenje i reproduciranje glasa. rođen je u milanu u, država ohio, sad, 1844., a umro u new jerseyu (west orange) 1931., za svoga dugoga života prijavio je nešto manje od 1100 različitih pronalazaka. rođen kao nagluho dijete zarana se povukao u svoj svijet, nakon što je u dvanaestoj godini napustio školu. tražio je praktična rješenja nekih uočenih problema ili poboljšanju već prije osmišljenih rješenja. prvi službeni patent bio je fonograf, a zatim su slijedili drugi: sijalica (električna žarulja), stroj za pokretnu sliku – kino aparatura, kinematograf … i da ne zaboravim, edison se smatra ocem izumiteljem istosmjerne struje. 1995. na današnji dan 21. studenoga 1995., ondašnji predsjednici (danas pokojnici), tuđman, izetbegović, milošević, a nakon dugotrajnih pregovora parafirali su dokumenat poznat kao dejtonski sporazum. parafiran u daytonu, ohio, potpisan je sljedećeg mjeseca u parizu. parafiranju i pregovorima nazočili su u svojstvo posrednika rickard holbrooke i wesley clark kao vojni zapovjednik sad. ovim sporazumom koji je imao ishodište i rezultat u holbrookovoj jednogodišnjoj aktivnosti, službeno je prekinut rat u bih-a; došlo je do podijele teritorija na dva dijela 51:49 posto (federacija: republika srpska). tako je i današnja organizacija vlasti (upravna struktura) u bih-a plod dejtonske mirovne konferencije. 1694. svestrani francuski književnik (pjesnik, romanopisac, dramatičar, kritičar, publicist), povjesničar, istaknuti predstavnik prosvjetiteljske filozofije u europi, voltaire pravim imenom françois marie arouet, rodio se je u parizu, 21. studenoga 1694. zbog otvorenih i smionih pamfleta bio je utamničen u bastilji, gdje je proveo godinu dana. tu je nastala njegova tragedija oedipe, čija ga je izvedba učinila popularnim. bio je prognan iz francuske. sklonio se u englesku, odakle prijateljuje s friedrichom II., pruskim kraljem. volterova književna oštrica uperena je protiv crkve (poznata mu je parola, 'smrvite bestidnicu!') uz zalaganje za sve vidove sloboda i za snošljivost u društvenom životu, bio je tumačem ideja naprednom građanstvu propagirajući društvenu ravnopravnost unutar prosvjećene monarhije. u filozofiji ističe načelo društvene koristi smatrajući ga osnovnim etičkim stavom, nasuprot dogmama i fanatizmima. više o volteru: wikipedija 1985. hrvatski glumac ivo serdar, umro je na današnji dan, 21. studenoga 1985. nakon završene adu bio je član kazališta u varaždinu. od 1966. je član hnk i nakon toga slobodnkak. glumio je na filmu. zapažene uloge ostvario je u filmovima: "Crne ptice", "Slučajni život", "Snađi se druže". |
- 22:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV
|
1991. britanski BBC prikazao je 20. studenog 1991. reportažu o okupaciji vukovara u kojoj se vidjela četnička postrojba kako pjeva "Bit će mesa klat ćemo Hrvate". reporter martin bell taj je zastrašujući prizor popratio komentarom da "Srbi pjevaju nacionalne pjesme". nakon mnogih prosvjeda BBC je ipak objavio pravi sadržaj teksta i istupa ljudi obućenih u četničke odore. 1945. nürnberškog proces, danas je općepoznati naziv za sidski proces, koji je počeo na današnji dan, 20. studenoga 1945 u palači pravde u nürnbergu. sudilo se je dvadest četvorici nacista osumnjičenih za tragedije II. svjetskog rata. saveznici su osnovali sud koji je u relativno kratkom vremenu završio svoj rad (manje od godinu dana u listopadu 1946.). koga zanimaju detalji nürnberškog procesa, tu je link s fotografijama osumnjićenih. 1912. rođen je 20. studenoga 1912. otto von habsburg, austrijski političar i službeni prijestolonasljednik krune austro-ugarske. habzburgovci, inače prijatelji dubrovnika, pokazali su se i u domovinskom ratu svim oblicima pomoći.. da otok lokrum nije proglašen nacionalnim parkom prirode bio bi i danas njihovo vlasništvo. inače su se (obiteljski) angažirali na sanaciji spomeničke baštine dubrovnika i okolnih otoka. imaju kuću u dubrovniku, a i zakupljeni posjed na otoku lopudu. 1910. tolstoj, lav nikolajevič, veliki ruski romanopisac, pripovjedač, dramatičar i društveni reformator, umro je 20. studenoga 1910. nemirna života, u stalnom nesporazumu s društvom i bližom okolinom, svojim književnim djelom (ali i životom) prodro je u središte pažnje ruske i europske javnosti, tako je ostao jednako u svoje vrijeme, ali i kasnije generacije (sve do naših dana) značajna ličnost svjetskog kulturnog miljea. poznata djela su 'rat i mir', 'uskrsnuće'. ana karenjina, tolstojev roman o problemu braka i obitelji te suvremenih gospodarskih i socijalnih problema onodobne rusije (dekadenciju vlastelinskog življenja ali i društvenog uređenja), ekraniziran je. o životu tolstoja. 1975. umro je francisco bahamondé franco, najomraženiji vojni diktator europe (20. stoljeća), 20. studenoga 1975. o njemu sam već pisala na ovom topicu pa neću ponavljati. prije smrti imenovao je princa juan carlosa nasljednikom i tako otvorio španjolska vrata demokraciji i prosperitetu. |
- 22:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV
|
1998. jedna slika vincenta van gogha, nizozemsko-flamanskog slikara, grafičara i crtača (1853-1890), pod nazivom portret umjetnika bez brade ( Self Portrait Without Beard) nastala 1889., prodana je 19. studenoga 1998. godine na aukciji za 71.5 miljuna američkih dolara. van gogh bio je umjetnik tragičnog života i smrti. u potrazi za vječnom svjetlošću, lutalica i psihički nestabilna osoba, prodao je za života samo jednu svoju sliku. umro je u bijedi (ubio se podno stabla koji je prikazao na svojim slikama) u kojoj je proveo svoj kratki vijek, ali s bogatim ostavštinom od 850 slika i preko 900 grafika. 1711. na današnji dan 19. studenoga 1711., rodio se ruski znanstvenik, pjesnik i gramatičar, poznat po svim navedenim disciplinama, ali u znanosti čuven kao čovjek koji je živio ispred svoga vremena, mihail lomonosov. uz prvu gramatiku ruskog jezika, uz poeziju po kojoj se ubraja među najbolje pjesnike 18. stoljeća, lomonosov je u svojstvu znanstvenika dokazao 'zakon o očuvanju materije' te postojanje atmosfere oko venere. 1918. indira prisiyadarshini gandhi, indijska političarka i premijerka, rođena je u allahabadu, 19. studeni 1917. Premijerka Indije (1966.-1977.; 1980.-1984.) i jedna od vodećih ličnosti Pokreta nesvrstanih, čija je kontroverzna politička karijera završila atentatom koji su izveli Sikijski zavjernici. Indira Priyadarshini Gandhi rođena je 19. studenog 1917. u mjestu Allahabadu, kao jedino dijete Jawaharlala Nehrua, kasnije prvog indijskog premijera. Diplomirala je na Visva-Bharati sveučilištu u Bengalu, također je studirala na sveučilištu u Oxfordu u Velikoj Britaniji. Od rane mladosti aktivna je u omladinskim, studentskim i ženskim ogranizacijama. Godine 1938. pridružila se Nacionalnoj Kongresnoj stranci i postala aktivna u pokretu za indijsku nezavisnost. Godine 1942. udala se za Feroze Gandhija, pariškog odvjetnika koji je također bio aktivni član stranke. Uskoro nakon toga oboje su Britanci uhitili zbog optužbe za protudržavnu djelatnost te su proveli 13 mjeseci u zatvoru. Kada je Indija stekla nezavisnost 1947. godine i Nehru zauzeo premijersko mjesto, Indira je postala njegova službena domaćica. Nehru joj se često obraćao za savjet po pitanju nacionalnih problema, a ona ga je pratila i na putovanjima u inostranstvo. umrla je u new delhiju, 31. listopada 1984. 1828. austrijski skladatelj predstavnik romantizma u klasičnoj glazbi franz schubert , umro je u beču, 19. studenog 1827. u vrlo kratkom stvaralačkom razdoblju schubert je stvorio bogat opus koji se odlikuje romaničkim sadržajem i izrazom (obožavam ga). uz 630 skladbi za solo pjevanje na stihove goethea, schüllera ... skladao je djela za vokalne sastave i zborove; klavirske sonate i komorna djela i posebno simfonije (scenska glazba i opere se više ni ne spominju). siromašan kao i svi pravi umjetnici materijalno se je, u posljednjim godinama života, uzdržavao koncentriranjem na onodobnim žurkama, zapravo kod prijatelja. ti koncerti poznati kao šubertijade počeli su se održavati tek 1823. godinu dana prije smrti održan je njegov prvi javni koncert. 1966. kundurarija na rođendan velikog capablanke (hose raul, 1888 - 1942, kubanski šahmajstor), na glavnom trgu u havani je 19. studenoga 1966., održana jedna od najvećih simultanki u povijesti. u vrijeme olimpijade 380 vodećih šahista susrelo se sa 6.480 amatera. iako je oluja zbrisala figure, kubanski predsjednik fidel castro, napravi je pravi šahovski podvig. remizirao je u dvoboju sa svjetskim prvakom tigranom petrosjanom. |
- 22:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #
14.02.2007., srijeda
VREMEPLOV
|
1991. vukovar, grad heroj, simbol hrvatskog otpora agresiji, simbol slobode 18. studenoga 1991., okupiran je hrvatski grad vukovar. izolirane, malobrojne hrvatske snage su nakon višemjesečnih teških borba, podlegle izrazito brojnijem i tehnološki opremljenijem neprijatelju. žrtve su bile brojne: ubijeni, zatočeni, nestali. vukovar je razrušen. razulareni okupatorski vojnici, kako pokazuju vhs snimci srpske tv, pjevali su: "bit će mesa, klat ćemo hrvate". užas! Samozvana Vrhovna komanda potpuno srbizirane jugovojske, potkraj ljeta 1991. planirala je snažnim udarima slomiti Hrvatsku. Najjača oklopno-mehanizirana grupacija jurnula je na Istočnu Slavoniju. Vukovar, grad u slavonskoj ravnici, branio se tolikom žestinom da je agresor u borbu morao ubaciti 50.000 pješaka uz potporu 600 tenkova, stotinjak zrakoplova i 400 topova i raketnih bacača. Iako su 18. studenoga 1991. razulareni napadači zaposjeli grad, Hrvatska je opstala. Zbog svega Vukovar je postao simbol hrvatskog otpora i slobode. 1925. ekscentrik englesko irski pisac i dramatičar george bernard shaw (1856-1950), odbio je primiti nobelovu nagradu, točnije njezin materijalizirani dio, 19. studenoga 1925.: "Mogu oprostiti Alfredu Nobelu što je izumio dinamit, ali samo je neprijatelj u ljudskoj formi mogao izumiti Nobelovu nagradu." 1626. u rimu, u vatikanu, na današnji dan 18. studenoga 1626. posvećena je najveća katolička crkva na svijetu, monumentalna bazilika sv. petra. izgradnja crkve trajala je 120 godina. njezin završni izgled i čudesnu kupolu podignutu iznad petrova groba kao autor potpisuje michelangelo, ali je posvemašnje dovršenje bazilike i pristupnog trga kreirao arhitekt, slikar i kipar gianlorenzo bernini. 1978. na današnji dan 18. studenoga 1978. dogodilo se je najveće masovno samoubojstvo u jonestownu, gvajana, koje je režirao Jim Jones. poludjeli svećenik sekte »hram naroda« jim jones, odveo u smrt 914 svojih sljedbenika, nakon što su ispili voćne sokove pomiješane sa cijanidom. među njima bilo je i 276. djece. 1786. osnivačem njemačke nacionalne opere smatra se skladatelj, dirigent i pijanistički virtuoz carl maria von weber, rođen na današnji dan 18. studenoga 1786. o weberu je ovako zapisano: Otac njemačke nacionalne opere. Jedan je od kreatora njemačkog romantičkog izraza. Karijeru je počeo kao operni dirigent u Breslauu, zatim je vodio operno kazalište u Pragu i novoosnovanu Njemačku operu u Dresdenu. Afirmirao se i kao pijanistički virtuoz na turnejama po Njemačkoj i Švicarskoj. Ostavio je veći broj vokalnih djela i skladbi za raznovrsne instrumentalne sastave i za orkestre. Najpotpunije je izgradio romantički stili i izražaj u svojim operama "Strijelac vilenjak", "Euryanthe" i "Oberon". Njegovo remek djelo "Strijelac vilenjak" postalo je prototipom njemačke romantičke opere. 1836. začeci kriminalogije teorija o rođenim zločincima, kao i teorija o razvrstavanju prema tipu osoba koje posjeduju genetsku ili stečenu antisocijalnu notu, nisu bile znanstveno prihvaćene. promovirao ih je talijanski liječnik, psihijatar, utemeljitelj antropološke teorije kaznenog prava cesare lombroso, koji je rođen u veroni 18. studenoga 1836. lombroso je u svojoj praksi proučavao kriminalce, njihove tjelesne osobine, a posebno izgled glave i došao do određenih tipova osoba za koje bi se kazalo da imaju predispozicije postati zločinci. današnja znanost ponovno poseže ta lombrosovom teorijom i definira osobe po tzv. 'lombrosovskoj tipologiji'. prema tipizaciji riječ je o osobama određenog tjelesnog izgleda: nisko čelo, guste obrve, jaka donja vilica, sitna oči i jaki ekstremiteti. ---- na nekoga me podsjeća ovaj opis. 1664. umro je hrvatski ban nikola zrinski u čakovcu, 18. studenog 1664. bio je banom hrvatske u razdoblju 1647-1664. pod nejasnim okolnostima poginuo je u lovu. ratovao je s turcima. napisao je nekoliko djela. |
- 11:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV
|
1869. sueski kanal umjetni kanal između sredozemnog i crvenog mora koji povezuje lučke gradove port said i suez. ideju o njegovoj izgradnji, predložile su, razradile i usvojile, devet (tad) najjačih pomorskih država svijeta na tzv. carigradskoj konvenciji o suezu. konvencija je predviđala slobodnu plovidbu kroz suez i u doba mira i u doba rata za sve trgovačke i ratne brodove svih naroda. ta se odredba pretežno i poštivala, osim u vrijeme svjetskih ratova, kada je kanal bio zatvoren za države koje su bile u neprijateljskim odnosima s velikom britanijom. naime, sueski kanal bio je u vlasništvu francusko-engleske kompanije do 1956. godine. na današnji dan, 17 studenoga 1869. suez je otvoren. kanalom je svečano plovila na jahti orao francuska carica eugenija, a slijedili su je brodovi s drugim europskim vladarima. sueski kanal bio je najveće djelo ljudskih ruku 19. stoljeća. graditelj 174 km dugačkog prokopa na egipatskom tlu, bio je francuz ferdinand lesseps. 1494. giovanni pico della mirandola, conte smatra se da je na današnji dan 17. studenoga 1494. godine u firenzi umro filozof, skolastik, neoplatonist i veliki humanist svoga vremena giovanni pico della mirandola. imao je 31 godinu, a smrt je nastupila trovanjem. točnije, bio je otrovan. pico della mirandola je bio svestrani humanist, aktivni član plehtonove firentinske akademije na dvoru il' magnifica (lorenzo di medici) (sjedište u dvorcu corregi), učenik slavnoga marsilia ficina. u relativno kratkom životu napisao je nekoliko velikih djela (Heptaplus, Oration on the Dignity of Man, Opera ...), zbog kojih je bio i na 'crnoj listi' katoličke crkve. bio je optužen, 1486. za misticizam i herezu, jer se svojim teološkim spisom (900 teza) u djelu conclusiones philosophicae et teologicae, ogriješio o katoličku dogmu na način što je postanak kršćanstva doveo u vezu s religioznim i filozofskim strujama orijenta i helade. picco della mirandola našao je utočište na dvoru lorenza veličanstvenog, a ovaj je opet obranu svog ljubimca povjerio jednom drugom velikom humanisti georgiu benignu de salviatisu (jurju dragišiću, profeseoru, teologu i filozovu rodom iz bosne srebrene), kao najboljem poznavatelju teološke misli. posmrtni govor picu della mirandola sastavio je girolamo savonarola (smaknut od strane inkvizicije četiri godine kasnije, 1498.). jedan od najsačuvanijih primjeraka della mirandolina djela opera nalazi se u dubrovniku. 1796. carica, carica i ljubavnica carica katarina aleksijevna, poznatija kao katarina II., jedne od najvećih vladarskih ličnosti u ruskoj povijesti, umrla 17. studenoga 1796. dočepala se carstva smrću svog slaboumnog supruga petra. teritorijalno je proširila rusiju, a na reformama utemeljenim na prosvijećenom apsolutizmu i ojačala je. uz to, povijest je pamti i po brojnim ljubavnicima među kojima je knez potemkin imao neograničenu moć. jedan drugi njezin ljubavnik knez orlov (aleksej gligorijevič orlov), bio je direktno vezan za dubrovačku prošlost kraja 18. stoljeća. boravio je u dubrovniku s ruskom flotom u lovu na lažnu nasljednicu ruskog prijestolja groficu tarakanovu, koja mu je (nakon ''uhićenja''), a godinu dana prije nego ju je dao zatvoriti, bila ljubavnicom. 1857. u kuni na poluotoku pelješcu rođen je hrvatski slikar kolorista mato celestin medovićna danaašnji dan 17. studenoga 1857. evo jednog zapisa o celestinu medoviću (to mu je redoivničko ime), umjetniku iz prve generacije hrvatske moderne. U mladosti se zaredio i počeo pripremati za svečenićki poziv u franjevačkom samostanu Male braće u Dubrovniku. Ubrzo je zahvaljujući otkrivenom talentu za slikarstvo poslan u Rim na usavršavanje. Studij slikarstva nastavio je na Akademiji u Münchenu gdje je prihvatio utjecaj dekorativnog povijesnog slikarstva odnosno kompoziciju, izražajni stil i skalu boja akademskog slikarstva s kraja 19. stoljeća. U izradi portreta i likova svetaca dostigao je visoku kvalitetu realističke interpretacije. Nakon kraćeg boravka u Dubrovniku i zatražene sekularizacije, odlazi u Zagreb i pridružuje se krugu oko uglednog dubrovačkog slikara Vlahe Bukovca. Pod njegovim utjecajem je naslikao velike povijesne kompozicije u zgradi Odjela za bogoštovlje i nastavu u Opatičkoj 10 u Zagrebu. Celestin Medović je uz Bukovca najistaknutiji likovni umjetnik u prvoj generaciji slikara hrvatske moderne 1886. janko polić-kamov, hrvatski pjesnik, pripovjedač - književnik, rođen je na sušaku, 17. studenoga 1886. evo crtice o književniku i pjesme što preuzimam s neta: Janko Polić Kamov (Sušak, Rijeka, 17. studenog 1886. - Barcelona, 8. kolovoza 1910.), hrvatski pjesnik, pripovjedač i dramatičar. Pohađao sušačku, senjsku i Donjogradsku zagrebačku gimnaziju, ali je bio iz njih istjeran. Obitelj mu se 1902. preselila u Zagreb, gdje je prekinuo školovanje. Tri je mjeseca 1903. u zatvoru zbog sudjelovanja u demonstracijama, a 1904. putuje s glumačkom družinom po Dalmaciji i Crnoj Gori. Od 1907. počinju njegova putovanja po Italiji, dok ljetne mjesece 1908-09. provodi kod brata Vladimira u Puntu na Krk. U proljeće 1910. kreće preko Italije u Španjolsku, gdje i umire u bolnici Santa Cruz u Barceloni. Pseudonim Kamov nadjenuo je prema biblijskom Kamu. Kamov djeluje u razdoblju hrvatske moderne kad dominira s jedne strane artistička linija, koja naglašava primat estetičkoga projekta, a s druge strane pristaše društveno-pragmatičnoga programatskog djelovanja s prosvjetiteljskim nakanama. Kamov ne pripada nijednoj grupaciji, nego stoji kao samosvojna, buntovna osobnost, te svojim djelom anticipira kasnije književne događaje u Hrvatskoj. U kratkome vremenskom razdoblju od 1906. do 1910. piše poeziju, prozu, drame, feljtone, članke, kritiku i eseje. Za vrijeme života objavio je samo dvije zbirke pjesama, dvije drame i neke novele, dok je sabrana djela objavio Dragutin Tadijanović tek 1956-58. Janko Polić Kamov se može promatrati u temeljnoj dihotomiji priroda—kultura, kako ju je precizirao i u svom najboljen djelu, romanu Isušena kaljuža, i u pismima bratu. Takvim modelom on kuša detronizirati suvremene praktike života i kulture u svim posebnostima. U pjesničkom diskurzu Psovka, 1907. progovara iz prirode, instinkta, iz same naravnosti predmeta, situacije, ljudskog stanja, odnosno prvobitnih obilježja liričnosti, a manje iz kulture u smislu esteticističkih normi. U zbirci Ištipana hartija, 1907. vraća se uredenijim i pravilnijim formativnim oblicima, raznolikijim temama, vezanom stihu i pravilnijoj kompoziciji. Novelistiku karakteriziraju feljtonski elementi i analitički komentari, ali u kasnijoj fazi uz elemente lakrdije, kako te novele sam naziva, susrećemo i hladnu analitiku, što ga je dovelo gotovo do modela groteske te antiiluzijski obojenoga izričaja. Kamov govori o tim novelama i sotijama kao o psihološkim karikaturama, odnosno žanru «satire ljudske duše», pa su im slobodna motivska asocijacija, stilska razuzdanost i hiperbolizacija primjerene. U dramama je Kamov progovorio u tradiciji radikalnoga europskog individualizma (Max Stirner, Friedrich Nietzsche, Henrik Ibsen). On blud i alkoholizam ne vidi samo u bordelima i krčmama, nego i u obitelji, u Hrvatskoj. Sve je to kužno, trulo, lažno i samourušavajuće. Pače se i iste fizičke radnje odigravaju u kući: pije se, loče, opija, razbija čaše, ubija se novorođenčad, otkrivaju incestuozne i homoseksualne želje. Roman Isušena kaljuža (pisan 1906-09) svojevrsna je sinteza Kamovljevih književnih nastojanja i s obzirom na tehnologiju i glede tematizacije. Roman problematizira egzistencijalno, ontološko i povijesno iskustvo bića i njegovih „raspršenih" korespondencija u svijetu koji se sve više otuđuje, u svijetu u kojemu je poljuljana stara hijerarhija vrijednosti, u svijetu u kojemu atomizirana ličnost u svojemu suludom i destruktivnom činu nastoji uspostaviti zdraviju, drukčiju i novu scenu - i života i rada i književnosti (glavni je lik književnik). Roman se orijentira prema subjektivnom senzibilitetu dezintegrirane građanske ličnosti i freudovski decentriranoga ja, te donosi razlomljenu i kaotičnu sliku te osobnosti. S tim u vezi realističku i naturalističku tehniku pisanja zamjenjuje psihoanalitičko poniranje u podsvjesne antijunakove predjele. To je djelo u neku ruku anticipacija dostignuća Lawrencea, Joycea ili Prousta –iako ne tih razina umjetničkoga dosega. Možda je Celine po svom nihilizmu i mizantropskom radikalizmu najbliži Kamovu, koji je mnogim elementima anticipirao i u stanovitu smislu započeo avangardne procese koji su se u to vrijeme rađali u Europi. Janko Polić Kamov je prava hrvatska avangarda upravo prema školskim elementima avangardne paradigme: aktivizmu, antagonizmu, nihilizmu, agonizmu, osporavanju postojećih struktura, dehijerarhizaciji struktura, antiesteticizmu. U idejnom i koncepcijskom sloju Kamov je zacijelo revolucionaran, u hibridima, stilskoj «nečistoći», kao i općoj radikalnoj oprjeci spram ustaljenih estetskih kanona. Tako s njime u punom smislu riječi počinje hrvatska književna avangarda. PJESMA NAD PJESMAMA Pođimo, Ciganko moja, crna ljubavi moja; potamnjela je put tvoja i oči su tvoje crne; noge su ti išarane i masna je kosa tvoja; sva si crna, sva si divlja, o crna ljubavi moja. Ljubim krik iz očiju tvojih i ljubim krik iz grudiju tvojih; u njemu je ljubav naša i u boli se ljubi žena i bol rađa djecu, o gola ljubavi moja. Velika si u slobodi i veća je ljubav naša, naša je ljubav tamna ko šuma i krvava ko božanstvo; žena je moja prva od žena: crna ko noć, tajanstvena ko oblak, divlja ko cjelov moj i prevratna ko stihovi moji. Naša će ljubav biti kaos: mutna i izmješana i ljudi joj ne nađoše dolične riječi; mi ćemo se cjelivati goli i topli i štipaj će biti krvava pjesma naša, čupat ću ti kose, a ti ćeš tiskati oči svoje u dušu moju i bijes će biti prokleta pjesma naša, svijat ćemo se ko zmija i plaziti ko ideal - i tragika će biti očajna pjesma naša; zatravit će nas ljubav naša - šibat će nas strahotom i bol će biti grozna pjesma naša; šuma će biti hram naš i trava postelja naša - kaos božanstvo naše, a duše naša žrtva. Iz kaosa će se izviti dijete, naše dijete - o nezakonska ženo moja i nezakonska ljubavi moja; i njegovo će ime biti: nezakonsko dijete; i gacati će svijetom gladno ko strast naša, prokleto ko pjesma naša i krvavo ko ljubav naša; i lomit će se kletva na nj i neće imati među ljudima mjesta; proklinjat će i oca i majku i ljubav njihovu, a psovku će dizati od ljudi do boga; čemer će i groza drhtati kuda prođe noga njegova i neće imati mrve suhoga kruha; hvatat će ga i vezati i zločin će biti hrana njegova. Mrtav je svijet, ljubavi moja, i crno je u dosadi njegovoj; mrtav je narod, ljubavi moja, i sanjiva je pjesma njegova; suluda je šutnja, ljubavi moja, a šutnja je govor njihov; gle, pospani su i zjev im je glazba dana; njihova je duša prazna ko smijeh bludnica, a smijeh beživotan ko slovo zakona; zakoni su njihovi ko bog njihov - o nema srca božanstvo njihovo; jednolična je žrtva njihova ko dim cigara i miris njezin ko miris strvine; nema zvijezda na nebištu njihovom i oblaci su drugi; njihovo je sunce blijedo ko mrtvačka svijeća i zidovi su šuma njihova; pusto je, crno, ljubavi moja, i dani su im jednaki ko misli; nema nemira u njihovome oku i njihovo je oko ko oko krmače; nema bune u kretnjama njihovim i njihove kretnje su kretnje volova; nema krvi u tijelu njihovom i prazna je duša njihova ko bog. Tamo ćemo baciti dijete naše, o crna ljubavi moja; onuda će gacati noge njegove i bljeskati psovka njegova; tamo će drhtati plamen duše njegove: misao prevrata, kretnja bune i dah srdžbe; on će biti onaj, koji će buditi zaspale i uskrisivati mrtve; i okovi će biti vjernica njegova. Nezakonsko dijete naše, o nezakonska majko njegova - bezimeno ko zločin i osamljeno ko glad! I klicat ćemo glasom cjelova naših i punoćom krvi naše: O bezimeni, naše si dijete! I naš će klik biti klik zanosa i drskosti: ogroman ko vječnost, strastven ko štipaji i zamaman ko žena u mraku šumskome. Pođimo, Ciganko moja, crna ljubavi moja; ljubit ćemo se u kaosu, a iz kaosa će nicati dijete, dijete krvi naše, dijete duša naših, dijete života našega. Pođimo, Ciganko moja, gola ljubavi moja; i rodit ćemo dijete, bezimeno dijete; i nadjest ćemo mu ime, najljepše ime od lijepih: Prevrat će biti ime njegovo, o nezakonska ljubavi naša! |
- 10:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV
|
1095. križarski ratovi - vjerski ratovi križarski ratovi naziv je za niz vojnih pohoda od 11. do 13. stoljeća kojima je bio cilj "osloboditi" jeruzalem i svetu zemlju od islamske vladavine. početak ili inicijativu tim ratnim pohodima, koji će potrajati 200 godina, dao je papa urban II. na crkvenim saborima najprije u piacenzi, a potom i u clermontu, na današnji dan 16. studenoga 1095. papa je pozvao na rat protiv protiv seldžuka, fatimida i drugih islamskih dinastija i država za oslobođenje svetih mjesta u palestini, posebice kristova groba u jeruzalemu, iz ruku muslimana. zanimljivo je i obećanje sudionicima ratova o oprostu od svakoga grijeha, dok su se ubijanje, pljačka, osvajanje novih posjeda podrazumijevali kao dio obračuna s nevjernicima koji i nisu ljudi. 1940. hamburg 16. studenoga 1940. u tijeku II. svjetskog rata kraljevsko je zrakoplovstvo (raf) bombardiralo hamburg. .... 1940. holokaust varšavski geto u poljskoj 16. studenoga 1940., nacisti su izolirali od bilo kakvog doticaja s vanskim svijetomi i posve zatvorili. 1996. 16. studenoga 1996. majka tereza, časna sestra družbe sestara misionarki, postala je počasnom građankom sad-a. rođena je u skoplju u aramunskoj katoličkoj obitelji kao agnes gongea boiagi, 27. 08.1910. (umrla u calcutti, 5.09. 1997.). samostanski život je prihvatila s 18 godina i posvetila se misionarskom radu. živjela je u bengalu i indiji. ime tereza (terezija, u počast svetici tereziji avilskoj) preuzima 1930. uz misionarski rad, podučavala je u jednoj školi u calcutti do 1950., kad osniva družbu sestara misionarka ljubavi koje djeluju među siromašnima, bolesnima, umirućima. njezin red se je umnožio u 450 svjetskih misionarskih središta. školovala se u zagrebu i imala je hrvatsku diplomatsku putovnicu. nobelovu nagradu za mir dpobila je 1979., a papa ivan pavao II., proglasio je blaženom u listopadu 2003. 1991. 1991 rat u vukovaru, hr. branitelji brane vukovar srcem, a ne oružjem jer su ih svi zaboravili, lagano su otpisani i ne šalje im se oružje i potpora, još 4 dana će izdržati i past će naš veliki grad VUKOVAR 1926. mika tripalo rođen na današnji dan 16. studenoga 1926. u sinju, umro u zagrebu 1995. pravnik i političar od 1969. do smrti. član izvršnog biroa predsjedništva SKJ i predsjedništva SFRJ; jedan od glavnih vođa hrvatskog proljeća 1971., nako čega je isključen iz političkog života; jedan od vođa koalicije narodnog sporazuma, 1990.; jedan od osnivača HSN-a; saborski zastupnik, 1993; jedan od osnivača HHO-a; predsjednik zaklade otvoreno društvo - hrvatske (soroš). 1910. vinkovački i hrvatski književnik ivan kozarac (pseudonim vanja kosan), umro je 16. studenoga 1910. u vinkovcima. "Za života je objavio zbirku poetske proze "Slavonska krv". U posmrtno objavljenom psihološkom romanu "Đuka Begović", jednom od najboljih proznih ostvarenja hrvatske moderne, oslikava osobne nemire i moralne aspekte propadanja slavonskog sela". roman đuka begović predstavlja vrhunac kozarčeva pripovjedačkog umijeća. pun je slavonizama, povincijalizama, tuđica i onomatopejksih riječi, vojničkog žargona i ukrasa i ritma slavonskog bečarca. oblikovan u modernističkoj matrici, kozarčev roman ima jedno od najznačajnih mjesta, a sam autor se svrstava u red istaknutih prozaika svoga vremena. --- 1960. američki glumac clark gable, umro je u hollywood, 16. studenoga 1960. bio je među najpoznatijim i najpopularnijim filmskim glumcima između dva rata, glumeći avanturističke likove kao izraziti individualac. najpoznatija mu je uloga retta butlera u filmu prohujalo s vihorom. međutim oscara je dobio za film dogodilo se jedne noći, 1934. godine. |
- 10:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV
|
1941. krvavi pas europe 15. studenoga 1941., heinrich himmler, inicijator i realizator holokausta, plinskih komora ..., uz brojne političke funlcije i feldmaršal nacističke njemačke (1900- 1945.; izvršio samoubojstvo, otrovom), izdao je naređenje o hapšenju svih homoseksualaca (izuzev visokih nacističkih dužnosnika) u njemačkoj i njidovo deportiranje u konc logore. za himmlera pojedini izvori navode kako je najvjerojatnije i sam naginjao homoseksualnosti. poznat je njegov odnos spram ženskom spolu. 1. himmlerova trostruka razina ljubavi za ženu (dnevnik h. himmlera); 2. himmlerov brak; 3. himmlerova(e) ljubavi. 1920. liga naroda, preteča organizacije UN-a liga naroda je međunarodna organizacija osnovana nakon prvog svjetskog rata na inicijativu američkog predsjednika wilsona. sjedište joj je bilo u ženevi. svrha, osiguranje mira i međunarodne suradnje. temeljila se je na paktu od 26 članaka, koji bio usvojen na mirovnoj konfernciji 28. travnja 1919., a potom postao ključnim za mirovne ugovore 1919/1920. na današnji dan, 15. studenoga 1920. u ženevi je održan prvi saziv lige naroda. 1951. peticija sssr-a protiv un-a da bi osigurao provođenje svojih političkih ciljeva tijekom hladnog rata, za što nije moglao računati na potporu članica un-a (generalne skupštine), staljin je u ssr-u sproveo svojevrsni referendum. sssr je objavio peticiju za tzv. mirovni sporazum pet velikih sila, 15. studenoga 1951. tu čudnu peticiju potpisalo je (prema podacima) 117.669.320 sovjetskih građana. 1846. quo vadis poljak i domoljub, pisac prozaist henryk sienkiewicz, koji je u vrijeme strane okupacije svojim djelima budio nacionalnu svijet porobljenih mu zemljaka('ognjem i mačem'; 'križari'), umro je u švicarskom vevlyu 15. studenoga 1846. dobitnik je nobelove nagrade za književnost, 1905. 1630. na današnji dan 15. studenoga 1630. godine umro je astronom friedrich johannes kepler u regensburgu. kepleru dugujemo izradu horoskopa, a horoskopima, koji su mu se realizirali u potrebnim financijskim sredstvima za njegovo znanstveno istraživanje. dakle, astrologiji zahvaljujemo keplerova postignuća u astronomiji i to prvenstveno dvama njegovim obistinjenim predviđanjima: da će zima (te i te godine) biti hladna (a jest, umirali su ljudi od hladnoće) i da će turci napasti austriju. objavio je tri svoje teorije, danas poznate kao tri keplerova astronomska zakona. 1976. jean-alexis gabin moncorge ~ jean gabin, jedan od najpoznatijih karakternih francuskih i svjetskih glumaca (rođen, 1904.), umro je u neuillyju 15. studenoga 1976. "U stotinjak filmova odigrao je široki raspon uloga, od fatalista i cinika do gangstera i policajaca, služeći se osobnim magnetizmom, bez mnogo pokreta ali s velikim osjećajem za uvjerljivi dijalog". |
- 10:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV
|
NIKOLA TAVELIĆ, franjevac, misionar, mučenik, rođen u Šibeniku oko 1340. - spaljen na lomači 14. studenog 1391. u Jeruzalemu. Fra Nikola, potomak stare hrvatske plemićke obitelji Tavelića, stupio je u franjevački red u Bribiru, gradu slavnih knezova Šubića. Studirao je filozofiju u Zadru ili u Splitu. Vjerovatno je neko vrijeme proživio na studiju u Italiji i oko 1365. ređen je za svećenika. Kad je fra Bartul Alverenski, vikar Bosanske vikarije, na poticaj pape Grgura XI. pozvao 1372. g. iz raznih franjevačkih provincija oko 60 ućenika i uzornih redovnika za misionare u Bosni, među njima je bio i fra Nikola. Punih 12 godina prolazio je područjem Bosne propovijedajući i svojim uzornim životom svjedočeći Evanđelje. Kasnije će Bartul izvijestiti papu Bonaficija IX. da su misionari obratilo 50 000 bosanskih krivovjeraca. U jesen 1383. godine fra Nikola napušta Bosnu, odlazi u Palestinu i nastanjuje se u samostanu na Sionu. Ondje je učio arapski jezik, obilazeći sveta mjesta i pripremao se za misionarski rad. Zajedno s Deodatom iz Ruticinija, Petrom iz Narbonne (Francuska) i Stjepanom iz Cunea (Italija) nastupio je pred jeruzalemskim kadijom. Osuđen je na smrtnu kaznu, te sva četvorica podniješe mučeničku smrt 14. XI. 1391. godine. Potanko izviješće poslao je u Evropu fra Gerard Chalvet, gvardijan sionski, koji je bio nazočan izvršenju smrtne presude. Nikolu su slavili kao sveca i mučenika u Franjevačkom redu, a posebno u rodnom Šibeniku. Papa Leon XIII. je 1889. g. odobrio njegovo štovanje, a Pavao VI. svečano je proglasio svecima Nikolu i njegove drugove 1970. g. u Vatikanu, u nazočnosti više od 20 000 Hrvata iz domovine i svih strana svijeta. Mnogi hrvatski i strani umijetnici dlijeta, kista i pera ovjekovičili su lik sv. Nikole. Posebno treba istaknuti crkve sagrađene u njegovu čast: Banjevci, Cerovec, Lišanj, Perković, Split, Vinjani, Zagreb, Županija i dr. (Hrvatska), i u inozemstvu: Hurlingham (Buenos Aires, Argentina), Montreal, Winnipeg (Kanada), Melbourne i Sidney (Australija). Kao redovnik i svećenik radom, studijem i molitvom uspio je ostvariti ideal kršćanstva - svetost. Posebno je važno da je bio ispunjen misionarskim idealom, pa je ne štedeći sebe 12 godina bio misionarom u Bosni. Rad s hereticima ("bogumili") pružio mu je bogato iskustvo za kasniji pristup muslimanima u Palestini. Ispunjen Kristovim žarom htio je sljedbenicima islama pružiti istinu o "pejgemberu Isi" (Isusu), koga i oni priznaju prorokom i Božjim poslanikom, ali se i Sinom Božjim. Dakle, već u XIV. st. fra Nikola je pružio prijateljsku ruku islamskom svijetu. A propovijedajući u Bosni s franjevcima iz raznih europskih zemalja pokazao je svoje široko srce, koje nije bilo sputano uskim regionalnim ili nacionalnim granicama, a rad i mučeništvo s trojicom braće iz Francuske i Italije svakako potvrđuje da je fra Nikola i u životu i u smrti bio otvoren prema svima - od braće franjevaca iz raznih europskih naroda do braće muslimana u Palestini, koji je ljubio, pa je iz ljubavi prema njima prolio svoju svjedočku krv. 1838. august šenoa, hrvatski romanopisac, pripovjedač, pjesnik, kritičar i feljtonist, rođen je u zagrebu 14. studenoga 1838. najsvestraniji hrvatski književnik 19. stoljeća, šenoa je i pjesnik nacionalno-političkih ideja doba u kojem je živio, pjesnik slobode, rada, napretka, socijalnog bunta, povijesnih tema ... Najutjecajniji i najplodniji hrvatski pisac 19. stoljeća, Šenoa je istinski tvorac moderne hrvatske književnosti - dovoljno je reći da je prvi pravi hrvatski romanopisac, dok se Ilirci nisu ni okušali na tom polju, autor opsežnoga korpusa romana, toga egzemplarnoga žanra suvremene literature, inovator proze i tvorac razvijenoga urbanoga jezičnoga standarda (često je naglašavana Šenoina uloga kao jezikotvorca, čovjeka koji je više učinio za elastičnost i izražajnost suvremenoga hrvatskoga jezika od legije rječnikopisaca i purističkih savjetodavaca). puno teksta biografije za skratit u malo riječi. Kugina kuća (Narodna priča) Nad pučinom zadrhtao mjesec, Iz oblaka diže sjetno čelo, Tužno gleda prema onoj strani Gdje do brijega drijema malo selo. Drijema selo kao galeb bijeli Na igalu zguriv se pod krila, Ne hajuć jesu l' vali sjeli, Da l' još huji olujine sila. (...) spjevao august šenoa, na temelju legende iz mjesta vrbnika. lengendu mu je ispričao vrbničan mate gršković (1835. – 1916.) u pragu koju je on opjevao u povjestici "kugina kuća". 1907. astrid lindgren (anna emilia ericsson), švedska književnica za djecu, rođena je na današnji dan 14. studenoga 1907. u vimmerbiju (vimmerby). prijevodi njezinih djela na osamdeset jezika u stotinu zemalja svijeta, svrstavaju je među najpoznatije svjetske pisce dječije književnosti. njezine priče kao što je, primjerice svima poznata pipi duga čarapa, ekranizirane su. pipi je napisana u najtežim trenucima njezina života, dok je njegovala bolesnu kćerku karin. kao aktivistica u borbi za dječja prava; pravdu, nenasilje ... dobitnica je mnogih priznanja, među kojima i alternativnog nobela, nagradu right livelihood award. za književnost, pak između inih i nagradu hansa christiana ili najprestižniju nagradu za dječju književnost, 1958. u njezinu čast, švedska vlada je 2002. osnovala književnu nagradu. s iznosom od 5 miljuma švedskih kruna ova je nagrada najveća na svijetu isključivo namijenjena književnosti za djecu i mlade. 1922. u kairu je 14. studenoga 1922. rođen boutros boutros-ghali, egipatski diplomat (po narodnosti kopt), koji je od 1992-1996. bio glavni tajnik ujedinjenih naroda. 1840. francuski slikar impresionizma i apstraktne umjetnosti, claude monet, rodio se 14. studenoga 1840. poznat je bio i kao oscar-claude monet. začetnik je impresionizma u slikarstvu. točnije po njegovoj slici utisak - "Impression, soleil levant", novi pravac u likovnoj umjetnosti prozvan je impresionizmom. "Monet je u početku slikao figuralne slike (krajobraze sa 2 do 3 lika), a kasnije i prave krajobraze. Znao je isti motiv slikati više puta, čineći cijele serije, primjerice "Pročelja Rouenske katedrale". "Impression, Sunrise" je nastao 1872. slika je ulje na platnu; dimenzije 48 X 63 cm. danas je vlasništvo museja "marmottan" u parizu. |
- 10:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV
|
1970. odavanje počasti žrtvama nacističkog genocida njemački kancelar willy brandt je 13. studenoga 1970., kleknuo pred spomenik nekadašnjem varšavskom getu kako bi odao počast žrtvama nacističkog genocida. bilo je to u povodu posjeta varšavi zbog potpisivanja poljsko-zapadnonjemačkoga ugovora, kojim su potvrđene dotad sporne granice na rijeci odri i nisi, dogovorene još 1945. na konferenciji u potsdamu. --- 354. 'sumnjam, dakle jesam' kršćanski svetac, filozof i najveći crkveni naučitelj aurelije augustin, rođen je 13. studenoga 354. u numidiji (grad tagasta). učitelj gramatike i retorike u zreloj dobi je primio kršćanstvo u milanu, ostavio svjetovni život i postao svećenikom. njegova je izreka: "sumnjam, dakle jesam", nastala pod utjecajem platona i neoplatonista. samo u njegovoj religijskoj filozofiji bog je središte svega, uzrok i svrha. od boga je sve, jer on je pre(mudar, dobar) i svemoguć, a zlo je samo nedostatak dobra. kao zastupnik voluntarizma smatrao je da je volja je bitna moć. čovjekova je volja, odluka i sloboda nisu u ovisnosti o njegovom razumu i svijesti. jer bog, odlukom svoje volje, stvara svijet. augustin je bio ocem skolastike. --- 1868. gioacchino antonio rossini, talijanski skladatelj, umro je u passy pokraj pariza, 13. studenoga 1868. opera bračna mjenica, 1810 praizvedena u veneciji bila je njegov prvijenac u kojoj se naslanja na stil kasnonapuljske škole, koji će ubrzo ostaviti iza sebe i predstaviti se novim i posve izgrađenim, pod utjecajem mozarta. od 1813-1823 skladao je, za talijanske kazališne kuće, preko 30 opera. to je razdoblje u kojemu je nastao i seviljski brijač, njegovo najpoznatija opera ili remek-djelo talijanskog buffo stila. osim opera rossini se je iskazao se je i u drugim glazbenim vrstama kojima se je posvetio u zvanju kraljevskog skladatelja u parizu, gdje je dočekao i kraj života. 1974. vittorio de sica, talijanski filmski redatelj i glumac umro je također u parizu na današnji dan, 13. studenoga 1974. filmsku karijeru je započeo kao glumac na kazališnim daskama, kasnije na filmu, da bi se u ranim četrdesetim okušao kao redatelj. bio je iznimno uspješan i pridonio je razvitku neorealizma u talijanskom filmu. teme su mu stanje društva u poslijeratnoj italiji sa skoro realističko-dokumentarnim pristupom. de sicini poznati filmovi: "Kradljivci bicikla", "Čudo u Milanu", "Brak na talijanski način", "Jučer, danas, sutra". |
- 10:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV
|
1920. Rapalski Ugovor ugovor sklopljen je 12. studenoga 1920 u rapallu između između kraljevine sha i italije. ugovorom su se trebala riješiti sporna teritorijalna i pogranična pitanja između obje države nakon wwI. pod pritiskom velike britanije i francuske vlada shs ustupa italiji: istru, julijsku krajinu, zadar, otoke: cres, lošinj, lastovo i palagružu, a kasnije i rijeku. --- 1927. lav trocki je 12. studenoga 1927. bio isključen iz boljševičke partije. staljin time postaje prvi i neprikosnoveni lider sssr-a. /o trockiju sam već pisala. bio je interniran u alma atu. prognan, 1929., a 1940. po nalogu staljina likvidiran u meksiku/. --- 1944. od strane saveznika u II. svjetskom ratu, potopljen je "tirpitzs", posljednji veliki ratni brod nacističke njemačke, 12. studenoga 1944. to se dogodilo u norveškim vodama, točnije u fjordu tromsee. napala su ga 32 zrakoplova bombama od 5,5 t. većina spašene posade bila je prebačena u rusiju. prije njega bio je potopljen scharnhorst, brodovi koji nisu imali neke značajnije borbene uspjehe, ali su svojim postojanjem ometali savezničke pomorske snage. --- 1955. tin (augustin) ujević, pjesnik, prozaik, esejist, književni kritičar i prevoditelj, umro je na današnji dan 12. studenoga 1955. bio je rođen u vrgorcu 1891. nakon klasične gimnazije (split), studij hrvatskog jezika, klasične filologije i filozofije studira (1909-12) u zagrebu. nakon atentata na cuvaja od pravaša postaje pristalicom integralističke ideje, što ga stavlja na policijski popis pa biva proganjan i zatvaran. u parizu je od 1913., odakle zagovara sjedinjenje hrvata i srba. višestruko razočaran ponovno je od 1919. u zagrebu - beogradu - sarajevu - splitu, da bi se od 1940. pa do smrti skrasio u zagrebu. čitav život proveo je kao profesionalni pisac i boem. slično njegovom životu i njegova je poezija. u mladosti i prvom književnom javljanju je sljedbenik matoševe poezije, od koje se kasnije odmiče stvarajući svoj prepoznatljivi ali i eksperimentalno samosvjestan stil: "od parnasovstva, simbolizma, simultanističko-ekspresionističkih pokušaja i 'spontanog nadrealizma', preko esteticizma do modernog objektivizma s društvenim angažmanom"(I. Lukšić). istakao se kao vrstan prevoditelj klasika svjetske književnosti. neću nabrajati naslove njegovih pjesničkih djela, osim jednog citata iz njegove biografije, koji kaže: prve dvije zbirke pjesama, “Lelek sebra” (1920.) i “Kolajna” (1926.), dva neopetrarkistička ljubavna brevijara, napisao je tijekom rata u parizu kao jedinstvenu zbirku; samovoljom nakladnika razdvojene su i tiskane u beogradu, i to ćirilicom i ekavski, premda su napisane izvorno hrvatskim jezikom. XXX («Kolajna») Zelenu granu s tugom žutog voća U kakvom starom spljetskom perivoju Sanjarim s mirom dok se duša noća I vlaga snova hvata dušu moju Al' čežnja dršće kao ptiće golo, K'o plava pjesma naglo prekinuta, k'o neko blijedo i beznadno kolo, K'o bosi prosjak na pô pusta puta. Sva ljubav moja usred ceste kisne, Moje je srce od sedam komada; Pod svakim mačem jedan plam da vrisne Nad mojim dahom mramorna gromada Tmurne se misli reska svjetla boje; Krv u moždane, mozak van da skoči; Nad mojim mrakom sijevaju tek tvoje, Tuđinska ženo, samilosne oči. --- 1929. grace kelly grace patricia kelly, američka glumica i princeza od monaka, rodila se u philadelphiji, 12. studenoga 1929. iako je 1954. godine dobila oscara za glavni ženski lik u filmu 'provincijalka', grace kelly je ostavila glumu radi udaje za kneza rainera III., princa od monaka, 1956. u prometnoj nezgodi, vozeći se prema monte carlu, 1982., izgubila je život. oko njezine smrti spekulirali su mediji navodeći je kao moguće ubojstvo u osveti mafije (sve vezano za kockarnice), odnosno gubitak kontrole nad volanom zbog srčanog udara. |
- 10:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV
|
1759. friedrich schiller njemački književnik rođen je 10. studenoga 1759. --- 1938. umro je mustafa kemal atatürk (ataturk), turski paša i političar, 10. studenoga 1938. bio je osnivač suvremene turske države. ataturk u prijevodu znači 'otac turaka. --- 1982. leonid ilijič brežnjev, umro je 10. studenoga 1982. bio je vođa sssr-a od 1966-1982., a predsjednik kp sssr-a od 1964. do smrti. 1703. posljednji zrinski, grof antun ivan (sin bana petra zrinskoga), umro je u gradačkoj tamnici na današnji dan. njegovom smrću ugašena loza iz slavnog roda zrinskih. 1918. na današnji dan, 11. studenoga 1918., kapitulacijom njemačke, okončan je I. svjetski rat. svjetski rat je bio naziv sveopćeg rata u kojemu su sudjelovali gotovo svi narodi svijeta. uzroci razni i duboki; za povod se uzima ferdinandovo ubojstvo (28. lipnja 1914. u atentatu: izvršitelj gavrilo princip, pripadnik organizacije 'mlade bosne') u sarajevu. 1821. u moskvi je, 11. studenoga 1821. rođen fjodor mihajlovič dostojevski, ruski književnik, romanopisac, novelist i publicist. jedan od najznačajnijiih ruskih pisaca i pripovjedača (romanopisaca) 19. stoljeća. živio je kao profesionalni pisac i publicist; bio je pripadnikom socijalističko-utopističkoga kruga; osuđen na smrt pa pomilovan 1849.; prognan u sibir gdje je proboravio deset godina. tijek njegova života ostavio je duboke brazde iskazane kroz njegovo stvaralaštvo, ali isto tako i nesumnjiv utjecaj na kasnija pokoljenja pisaca (primjerice, proust, camus ...). dostojevski obrađuje (za razliku od drugih ruskih pisaca) građansku sredinu; priče su mu pune zapleta u vrlo složenoj galeriji likova. obično su likovi savjest tadašnjeg društva, čije je djelovanje usmjereno protestu, traženju načina da se to društvo izmijeni ili, pak, teže njegovom posvemašnjem uništenju. u najpoznatija djela dostojevskoga i nezaobilaznu literaturu spadaju: braća karamazovi; zločin i kazna; idiot ... 397. na današnji dan slavi se martinje, koje između ostalog znači i ispijanje mladoga vina. na današnji dan, 11. studenoga 397. godine, umro je katolički svetac, prvi od svetaca koji nije bio i mučenik sveti martin, po narodnosti mađar, a po liturgiji zaštitnik francuske. 2004. u parizu je 11. studenoga 2004. umro palestinski lider yasser arafat. rođen je kao abdel-rahman abdel-raouf arafat al-qudwa al-husseini. pisalo je da mu je pravo ime bilo mohammed, a arafat tek nadimak (sa značenjem blagi), jednoko kao što je i husseini u sklopu njegovog imena pripada obitelji njegove majke. rođen je prema nekim podacima u egiptu, dvojbenog datuma: sam je tvrdio da je to 1. kolovoza , a u rodnom listu naveden je 24. kolovoza 1929. godine. |
- 10:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV
|
1444. poraz u bitki kod varne, 10. studenoga 1444. ostao je zapamćen zbog pogibije kralja vladislava I., kao i žestokog okršaja 16 tisuća konjanika hrvatsko ugarske vojske s daleko nadmoćnijom vojskom murata II., turskog sultana. ova pobjeda pomogla je turcima da se još više učvrste na europskom tlu. kraju vladislavu I. jageloviću (1440-1444) turci su odrubili glavu. --- 1483. teološki i vjerski reformator, začetnik protestantske reformacije, martin luther, rodio se u eislebenu u njemačkoj, 10. studenoga 1483. godine. o martinu lutheru i njegovim tezama što su bile pokretač vjerske reformacije, koja se preko njemačke proširila svijetom i duboko utjecala na političke, ekonomske, obrazovne i jezične prilike, pisala sam na str. 5. martin luther ostao je zabilježen kao jedna od najvažnijih ličnosti europske povijesti. --- 1991. bogdanovci - vrata vukovara 10. studenoga 1991., slomljen je otpor obrane bogdanovaca, točnije branitelja koji su do tad već tri mjeseca bili izvrgnuti žestokim neprijateljskim pješačkim i topničkim napadima. prodorom u mjesto, otvorio se je neometani put agresorskoj vojsci u nadiranju prema do tad slobodnom vukovaru. na današnji dan obilježava se petnaesta obljetnica sloma obrane bogdanovaca i evocira sjećanje na 86 poginulih bogdanovčana uz 31. pripadnika zbora narodne garde, mup-a i hos-a. od prijeratnih 1113 stanovnika mjesta do danas se vratilo nešto više od polovice žitelja. s dužnim pijetetom spram žrtvama agresije, pišem ovaj prilog. --- 1917. politički protivnici stjepan radić i svetozar pribičević inače politički protivnici, 10. studenoga 1917., sklopili su u zagrebu seljačko-demokratsku koaliciju s programom stvaranja države na federalnoj osnovi. ovaj savez pridobio je i mnoge srpske glasače pa se je beograd brzo obračunao s opasnim protivnicima: radić je ubijen, a pribičević uklonjen iz političkog života. |
- 10:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV
|
1880. 9. studenoga 1880. grad zagreb i širu okolicu zadesila je prirodna katastrofa - potres. desetak sekundi snažnog podrhtavanja tla bilo je dovoljno da napravi štetu golemih razmjera. ostećeno je 1754 kuće među njima i stara katedrala; smrtno su stradale tri osobe; zagreb se tresao i slijedećih mjeseci uzastopno, ali manjom jačinom, tako da su navedene štete rezultat svih potresa te godine. --- 1938. kristalna noć ili carska kristalna noć ili noć pogroma, ime je zločina izvršenog diljem njemačke u noći 9. studenoga 1938. izazvao je zgražanje svijeta i strah mnogih židova. smatra se kako je ovim događajem u kojemu su porazbijani i izlozi židovskih radnji (po nekim mišljenjima otud i naziv), zapravo početak kasnijeg holokausta. navodni povod ovoj izravnoj prijetnji bilo je ubojstvo rata, tajnika njemačkog veleposlanstva u parizu od strane izbjeglog njemačkog židova. iako je planirano da napad izgleda kao spontani čin, poznato je da je on bio brižno pripreman, samo se čekao valjani razlog. (i sam naziv je figurativan i stručnjaci se razmimoilaze u tumačenju njegova značenja). izravne štete: - uništeno 1574 sinagoge i mnoga židovska groblja; - 7000 židovskih radnji; - 29 velikih trgovačkih centara; - podaci o uhapšenim i prebijenim pripadnicima židovskog naroda su neprecizni, ali broje se desetcima tisuća: - isto je i s brojem ubijenih u noćima nemira iako se najčešće navodi da je poginula 91 osoba. vrh --- 1818. ivan sergejevič turgenjev, veliki ruski književnik, rođen je u orelu na današnji dan 9. studenoga 1818. proslavio se svojim djelima, a osobito djelom 'očevi i djeca', uvrštenim među najznačajnije romane 19. stoljeća umro je 1883. --- 1989. dugačka betonska barijera, koja je razdvajala zapadni i istočni berlin, poznata je kao berlinski zid (antifašistički zid), otvorena je za neometani promet na današnji dan 9.studenoga 1989. zid je sagrađen 1961., a naknadno u više navrata nadograđivan. njime su odvojene mnoge obitelji. u pokušaju prelaska zida, od oružja čuvara iz istočno njemačkog dijela, živote je izgubilo preko stotinu ljudi. ovaj simbol hladnog rata (u euforiji koja je zahvatila mase), naknadno je porušen. --- 1993. u borbama u jesen 1993., na današnji dan 9. studenoga, srušen je čuveni stari most u mostaru, sagrađen u 16. stoljeću (1557-1566). za rušenje starog mosta preko neretve okrivljen je hvo. prepoznatljivi simbol mostara i hercegovine, stari most u mostaru, obnovljen je 2004. i uvršten u unesc-ov popis kulturnih dobara, svjetske kulturne baštine. --- 1913. austrijanka, židovskog podrijetla pravim imenom hedwig eva maria kiesler, a umjetničkim hedy lamarr, rođena je 9. studenoga 1913. u beču. smatraju je američkom filmskom glumicom i izumiteljicom, pa je na njezin rođendan, današnji dan proglašen danom izumitelja. nakon što je pobjegla od muža koji joj je branio napredovanje u karijeri, prešla je u sad, gdje je s kompanijom mgm imala ugovor za nekoliko filmova (najpoznatiji 'samson i dalilah'). pred kraj karijere, 1942., prijavila je svoj patent na području daljinskog upravljanja torpeda ("patent US-Patent Nr. 2,292,387, tehnologija se čak i danas koristi u području mobilnih telefona i za upravljanje frekvencija") |
- 09:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV
|
1793. na današnji dan, 8. studenoga 1793., francuska revolucionarna vlada preuzela je luvr, dvorac francuskih kraljeva u parizu, otvara kao muzej. luvr je jedan od najvećih i najpoznatijih muzeja na svijetu. --- 1656. ime engleskog astronoma edmonda halleya, koji je rođen na današnji dan 8. studenoga 1656., ostalo je upisano u svemirskim kartama. naime halley je pomno istraživao sunčev sustav i popisao više stotina zvijezda južne hemisfere. no najpoznatiji je, zapravo, zbog otkrića kometa, koji danas nosi njegovo ime. komet halley je stoljećima izazivao paniku ljudi na zemlji. pojavljuje se na našem dijeu nebeskog svoda svakih 76 godina. --- 1847. bram stocker, irski pisac rodio se na današnji dan 8. studenog 1847. u dublinu. ostao je zapamćen (iako je djelo pamtljivije od autora) kao tvorac priča o drakuli. drakulu, nekih šest različitih priča, temeljio je na istinitim događajima iz 15. stoljeća i legendama ili istinama vezenim uz zadnjeg princa vladara transilvanije, vlada tepeša III. dracula. vlad tepeš, zvani i nabadač, rođen je u nekom mjestu blizu targovišta u rumunjskoj. tijelo mu je, bez glave, pokopano u jednoj crkvi na otoku snagov (vid: elisabeth kostova: 'povjesničarka', roman). prema legendi, otac ga je još kao dječaka dao u ruke turcima, gdje je upoznao svu svirepost mučenja. kad je 1456. postao vladarem rumunjske o njemu su kolale najužasnije legende. navodno je pobio 20.000 stanovnika vlaške i transilvanije. sam naziv dracula je istoznačica zmaju, a vlad tepeš je bi zmajev sin. prema legendi poginuo je zabunom u zasjedi, a glava mu je proslijeđena turskom sultanu mehmedu. legenda o drakuli, irskog pisca brama stochera bilo je i još je nadahnuće fimske industrije. tako je na tu temu snimljeno preko 200 različitih verzija, utemeljenih na njegovim ili dodatno izmišljenim pričama o draculi, čuvenom vampiru iz transilvanije. --- 392. ili manje od sto godina nakon dioklecijanove zabrane kršćanstva, 8. studenoga 392., drugi rimski car teodozije I. veliki, proglasio je, u svome ediktu cunctos populos, kršćanstvo, zapravo , državnom religijom, istovremeno zabranivši sve druge (uključivo i alternativne kršćanske sekte). link --- 1935. jedan od najatraktivnijih francuskih glumaca s izrazitom ambicioznošću, ali i talentom potvrđenim filmom "Rocco i njegova braća", alain delon, rođen je sceauxu kod pariza, 8. studenoga 1935. godine. hoolywoodska epizoda njegove karijere bila je manje uspješna. za njegovo ime vezuje se i afera u kojoj je centralna ličnost bio njegov tjelohranitelj i njegovo ubojstvo te veza s podzemljem. oslobođen je krivnje i sljedeći njegovi filmovi bili su slučajno ili namjerno kriminalističkog žanra s poečatom vjerodostojnosti pa time i zanimljiviji. --- 1909. u trnavi kraj garešnice, 8. studenoga 1909. godine rođen je ivan dončević, hrvatski pjesnik, prozaik, dramski pisac, novinar, urednik i nakladnik. pisao je pod pseudonimom nikola mraz i sagottator. nije završio studij agronomije, jer se posvetio novinarstvu. u tijeku drugog svjetskog rata pridružio se partizanima. iako se u književnosti javio pjesmom 'himna', poezija je ostala manje uspješan dio književne mu karijere, iz rata se vratio sa zbirkom novela 'bezimeni' u kojoj je prikazao (prkoseći vladajućim socrealističkim konvencijama i šablonama) u dramatičnom opisu likove bezimenih, 'malih', hrabrih ljudi, zatečenih u ratnom vrtlogu. dončevićev najveći umjetnički domet je roman 'mirotvorci', gdje realistički analizira stanje svijesti i uzroke moralne degradacije malograđanskog društva uoči početka rata. i ostala djela ovog književnika prožeta realizmom, predstavljaju značajan doprinos poslijeratnoj hrvatskoj književnosti. umro je u zagrebu, 1982. --- 1953. ivan aleksejevič bunjin, autor romana gospodin iz san franciska, mitjina ljubav, selo ... umro je 8. studenoga 1953. godine u parizu. bio je ruski književnik pjesnik, romanopisac, novelist i nobelovac 1933. nakon oktobarske revolucije emigrirao je iz rusije. za svoje prijevode s engleskog nagrađen je premijom ruske akademije znanosti. individualist s naglašenim osjećajem za ljepotu i romantičan žal za plemstvom koje propada oslikao je u svojim novelama, a sliku sela nakon 1905. predstvio je u mračnom tonu, jer je i ono bilo sastavni dio ruskog plemićkog življenja. --- 1895. na današnji dan 8. studenoga 1895., njemački fizičar conrad wilhelm röntgen, došao je do epohalnog otkrića. bile su to dotad nepoznate x-zrake (danas poznate kao rendgenske), nezamjenljive u medicini i drugim znanstvenim područjima. prvi uspjeli pokušaj s x-zrakama kod nas, izveden je u rijeci godinu dana nakon ovog velikog izuma. |
- 09:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV
|
1926. današnji dan, 7. studenoga 1926., bio je veliki tehnički iskorak za tek osnovani studio 'radio zageb'. novinari su o tom događaju pisali kao o tehničkom čudu, jer se u krugu više stotina kilometara jasno čula svaka izgovorena riječ spikera. naime, 7 studenoga te godine upriličeno je svečano otkrivanje strossmayerova spomenika u zagrebu i po prvi put se je realiziralo snimanje 'uživo' ili izravni radio prijenos svečanosti. --- 1867. na današnji dan, 7. studenoga 1876. godine u varšavi se rodila maria sklodowska-curie, kemičarka i "pionir ranog doba radiologije". dvostruka je dobitnica nobela: za fiziku 1903., a za kemiju 1911. bila je prva žena koja je osvojila ili podijelila dvije nobelove nagrade za znanost. maria curie je i prva žena profesorica na sorboni. umrla je 1934. --- 1980. Na današnji dan u 50. godini života od srčanog udara umro je Steve McQueen. --- 1665. izašle su prve novine u ujedinjenom kraljevstvu na današnji dan 7. studenog 1665. the london gazette, dnevne novine koje i danas izlaze, zvale su se najprije the oxford gazette do 1666. bio je to tjednik (" ... The London Gazette was first published as the Oxford Gazette on 7 November 1665. ...") ,koji nije mogao biti namijenjen najširoj publici zbog ograničenosti prostora, skupoći izrade i probnom tisku. --- 1917. iz iskre će buknuti plamen događanja u carskoj rusiji, nemiri i neredi, počeli su davno prije 7. studenoga 1917. međutim, toga dana su lenjinovi boljševici u tadašnjem petrogradu srušili privremenu rusku vladu (demokratsku vlast) aleksandra kerenskog i tako pokrenuli nezaustavljivu lavinu revolucije (poznate pod nazivom 'oktobarska revolucija') i drugih revolucija 20. stoljeća. sve se odigravalo pod simboličnom parolom vladavine radničke klase. lenjin: Bez seljačkog ustanka Oktobarska revolucija ne bi bila moguća. Isto tako, seljački pokret bez radništva ne bi ništa ostvario. Ova dva pokreta su bila neophodna jedan drugom. Na toj međuzavisnosti izgrađena je Oktobarska revolucija. plemenita načela oktobra ubrzo su potonula su u krvavim diktaturama koje su od svoga početka pa do povijesnog sloma komunizma 1990. odnijele (prema nekim procjenama) 100 milijuna života. --- 1944. franklin delano roosevelt je na današnji dan, 7. studenoga 1944. po četvrti put postao predsjednikom sjedinjenih država, rekord nezabilježen u povijesti sad. roosevelt je zajedno s churchillom i staljinom skrojio svjetsku sudbinu na jalti u veljači 1945. u vrijeme svog trećeg mandata 1941. zajedno s churchillom bio je kreatorom atlantske povelje, koja se smatra početkom organizacije ujedinjenih naroda, a sadržavala je četiri rooseveltova pravila, četiri slobode i četiri prava na slobodu: misli, vjere, od bijede i od straha. shrvan bolešću, roosevelt je preminuo pet mjeseci nakon izbora za predsjednika sad (4. put), u travnju 1945. --- 1879. lav davidovič trocki boljševički i marksistički teoretičar, rođen je 7. studenoga 1879. u mjestu janovka. čuvena osoba trocki u svojstvu narodnog komesara rata, bio je osnivačem crvene aarmije i politbiroa. izbačen je iz partije sssr-a zbog neslaganja sa staljinom i prognan u meksiko. ubio ga je agent istog politbiroa (ramon mercedes), 1940. njegovim teorijama i učenju zahvaljujemo i pojam trockizam koji je nastao dvadesetih godina 20. stoljeća kao ideologija koja zastupa permanentnu revoluciju na putu realizacije do besklasnog društva. --- 1913. albert camus, francuski pisac i filozof, rođen je 7. studedenoga 1913. preferirao je antičku grčku nasuprot svijetu modernog doba. modernog čovjeka drži bludnim i ciničnim monstrumom, tako se čitav njegov opus temelji se na ideji o apsurdnosti ljudske sudbine. nobelovu nagradu za književnost dobio je 1957. u prometnoj nesreći nedaleko pariza pogiba sa svoje dvoje djece 1960. uz filozofske eseje camus je objavio i druga djela, među kojima spominjem 'stranac' 1942. posmrtno mu je izdano ranije napisano djelo sretna smrt, a autobiografiju prvi čovjek, objavit će 1949., njegova kćerka. --- 1801. 7. studenoga 1801., talijanski fizičar, jedan od osnivača elektrostatike alesandro giuseppe antonio anastasio volta (1745-1827), predstavio je svijetu prototip današnje baterije. volta je vršio mnoge pokuse i ostavio detaljne upute o svom radu, koji su danas spremljeni u muzeju gradića como (rodnom mjestu) u italiji. elektrophor za proizvodnju statičnog elektriciteta, izradio je 1776; njegovo otkriće je i plin metan. volt, jedinica za mjerenje napona, dobila je njegovo ime (sedamdeset godina nakon smrti ili 1897). na talijanskoj novčanici od 10.000 lira (prije uvođenja eura) bio je voltin lik. napoleon ga je 1810. počastio grofofskim naslovom. |
- 09:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV
|
1876. službeno otvaranje središnjeg zagrebačkog groblja mirogoj dogodilo se 6. studenoga 1876. današnji grad mrvih bilo je nešto udaljenije imanje ljudevita gaja otkupljeno poslije njegove smrti sa svrhom mjesta za ukop pokojnika. i prije službenog otvaranja tu je pokopan miroslav singer (4.11. 1876.). --- 1696. isusovački red i kanonik dijanešević zaslužni su za uspostavljanje studija filozofije u zagrebačkoj gimnaziji. studij pod vodstvom poznatog hrvatskog kartografa stjepana glavača otpočelo je 6. studenoga 1696., predavanjem pod nazivom "Prolusio academica" (u prijevodu: pokusna akademija). stvarna akademija pri zagrebačkoj gimnaziji sa sveučilišnim povlasticama, razvila se tri godine kasnije, 1699. --- 1975. Sex Pistolsi sviraju svoj prvi koncert u Umjetničkoj školi Sveti Martin u Londonu. --- 1632. gustav adolf II., kralj švedske, poznat kao lav sjevera, poginuo je u boju na današnji dan, 6. studenoga 1632. postoji priča (legenda) da mu je početnu ranu zadao hrvatski vojnik. naime, gustav adolf II. je skoro čitavu svoju vladavinu proveo ratujući (tridestogodišnji rat), usput putujući inkognito po svojim i osvojenim teritorijima, usput također, otvarajući sveučilište, držeći na uzdi plemiće i razvijajući vojnu taktiku i strategiju, kojom je njegova vojska bila najpoznatija u europi. kaže se da je u tijeku jedne bitke bio ranjem u ruku pa izgubivši nadzor nad konjem upao među hrvatske ratnike. hrvatski ratnici se spominju radi posebnih višekutnih maćeva kojima se je mogao probiti oklop, a navodno su takvi tragovi maća nađeni na kraljevoj ratničkoj odori, koja je prošla ekspertize. zapravo nema dokaza da je to bio hrvatski ratnik. činjenica je da je gustav adolf II. pogođen u glavu i leđa proboden maćem. druga priča kazuje kako je ubojstvo gustava adolfa II. bilo naručeno. --- 1883. 1964. neobično. nasta rojc, hrvatska slikarica prirode i portreta rođena je 6. studenoga 1883. u bjelovaru, a na isti dan 6. studenoga 1964. umrla u zagrebu. iako je slikarstvo učila privatno kao učenica otona ivekovića, studij je završila u beču. boravila je zbog studijskog rada, ali i slabog zdravlja po gradovima europe (osobito njemačke i kasnije u engleske i škotske). bila je osnivačicom društva likovnih umjetnica u zagrebu. grad bjelovar je, u sklopu muzeja, otvorio i galeriju naste rojc. --- 1494. sulejman I. veličanstveni (zakonodavac), turski sultan, prema mnogim izvorima rođen je 6. studenoga 1494. (neki izvori navode 6. rujna, a hrvatski izvori spominju i 6. prosinac). na vlast je došao s 26 godina. najpoznatiji je turski dugovječni vladar bio je 46 godina sultanom u vrijeme najveće ekspanzije turskog carstva. poduzimao je mnoge vojne pohode u europi i aziji kojima je i sam sudjelovao. zauzeo je beograd 1522. umro je za vrijeme opsade pod sigetom 1566. godine. --- 1893. petar iljič čajkovski jedan od najvećih ruskih skladatelja (širokog opusa), umro je u sankt persburgu na današnji dan 6. studenoga 1893. po glazbenom izrazu kasni romantičar čajkovski je ostavio ne samo rusiji, nego svijetu i svim ljubiteljima klasične glazbe u nasljeđe nezaboravne operne arije, baletnu glazbu, koncertna djela. uz ovu obljetnicu spomenut ću operu evgenij onjegin; balet labuđe jezero i koncert za violinu i orkestar u d-duru op.35. --- 1913. indijski vođa mahatma gandhi je 6. studenoga 1913. prvi put uhićen u južnoj africi. tamo se je kao pravnik suprotstavljao rasizmu, ali prije svega britanskoj kolonijalnoj vlasti. tom velikom borcu za ljudska prava, tamnica je često zamjenjivala dom kad se u vlastitoj domovini borio za indijsku slobodu. upornošću, uz pokret nenasilja, uzdrmano je britansko kraljevstvo je 1947. priznalo neovisnost državama indiji i pakistanu. |
- 09:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV
|
1414. na današnji dan, 5. studenoga 1414., započeo je ekumenistički koncil u njemačkom gradu konstanzu, poznat kao konstanski koncil (1414-1418. ) koncil bi vjerojatno ostao nezapažen u općoj povijesti (osim povijesti crkve) da se uz taj dogođaj ne spominje ime jana husa, češkog reformatora i borca za prava češkog naroda, koji se smatra tvorcem češkog književnog jezika. jan hus je bio pozvan na koncil da tu iznese i obrani svoje učenje (1412. je ustao protiv bule pape ivana XXIII kojom se dijele indulgencije (oprosti), zbog čega je po drugi put ekskomuniciran. naime, hus je osporavao određene crkvene misne rituale, a osobito i nepopustljivo papinsko namjesništvo krista na zemlji. zagovarao je povratak ranokršćanskoj crkvi. optužujući dokaz za crkvu bio je njegov teološko-polemički spis de ecclesia). jan hus je optužen za herezu i sljedeće godine spaljen na lomači. --- 1943. u tijeku II. svjetskog rata na današnji dan, 5. studenoga 1943. osnovana je u jajcu telegrafska agencija nove jugoslavije, poznata i po skraćenici t a nj u g. prvi direktor agencije bio je vladislav ribnikar. --- 1971. elgen long, američki pilot, krenuo je na današnji dan, 5. studenoga 1971. na prvi let oko svijeta preko oba pola (sjevernog i južnog). startao je iz san francisca. letio je 215 sati, vrativši se na polazište 3. prosinca, nakon prijeđenih 62.597 kilometara. --- 1913. rođena je engleska glumica vivien leigh, na današnji dan 5. studenoga 1913. u indiji. planetarnu slavu je stekla ulogom filmskog lika scarlet o'hare u filmu "zameo ih vjetar" (spisateljica margaret mitchell). ulogu scarlet dobila je slučajno. međutim, ljepota i iznimna gluma donijeli su joj dva oscara. prvi za ulogu scarlet o'hare, a drugi za ulogu blanche u filmu "tramvaj zvan čežnja". --- 1947. valter dešpalj, violončelist i glazbenik svjetskog glasa, rođen je u zadru na današnji dan, 5. studenoga 1947. ovaj sjajni glazbenik koji je nastupao i u dubrovniku, bio je četiri godine glazbeni ravnatelj dubrovačkog festivala od 1996-2000. |
- 09:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV
|
1995. dobitnik nobela za mir, izraelski premijer yitzhaq rabin, poginuo je u tel avivu kao žrtva atentatora, protivnika pomirbe izraela s palestincima, 4. studenoga 1995. godine. --- 1922. howard carter, engleski egiptolog, koji je vršio mnoga arheološka iskapanja, 4. studenoga 1922. otkrio je tuthankamenovu grobnicu (rezultati njegovih iskapanja su i grobnice faraona amenofisa I., tutmozisa IV., kraljice hatšepsut). o nalazu tutenkamenove grobnice napisao je stručni rad istog naziva, koji se smatra najznačajnijim među njegovim objavljenim radovima. --- 1905. danas je 101. rođendan dragutina tadijanovića - tadije, hrvatskog pjesnika, koji se je rodio u rastušju kod sl. broda, 4. studenoga 1905. "u Zagrebu, gdje je objavio više od 30 knjiga poezije, neprekidno živi točno 75 godina, od 13. listopada 1925. godine. Veliki će pjesnik, koji je već postao počasnim građaninom Zaprešića, Slavonskog Broda, Raba, Udbine i Grabrovnice, odlukom zagrebačke Skupštine postati četvrtim počasnim građaninom Zagreba u proteklih deset godina". za svoje pjesme je 1964. primio nagradu 'matice srpske' - zmajeva nagrada i nagradu grada zagreba. uz čestitke pjesniku na ovom uistinu impozantnom rođendanu, izdvojila sam pjesmu kojom je s dubrovačkog parka 'gradac', opjevao more: Veličanstvo mora Cvrčci u borovima cvrče pjesan bez kraja, A more uzburkano šumori i udara o hridi, I huči, i buči, pod suncem rujanskim. Dovikuju se, neprestano, plivači; njihovi glasi Ulaze kroz odškrinuta vrata crkve Na Dančama, nošeni vjetrom, i umiru Ispred Triptihona Nikole Božidarevića ( MCCCCCXVII MENSIS FEBRVARII NICOLAVS RHAGVSINVS PINGEBAT). U davnini, i on je slušao Šumorenje mora o kojemu sada Učiteljica mlada, u crno odjevena, Tumači svome razredu malih Djevojčica i djačaka; govori im, Skupivši ih okolo sebe, pokazujući rukom More:"Svratite,djeco,pažnju I pogledajte kako se more razbija O hrid, i kako se pjeni, i kako...Hej vi, Dođite bliže i slušajte mene..." Sedam dječaka, u košuljama zelenim, Prestaše da osluškuju šumorenje mora Da bi čuli glas učiteljice koja zna sve O moru: i kako se talasa, i kako se pjeni, A nije u nedoumici, kao ja koji sjedim Na bliskoj klupi, u zavjetarju, i ne znam, Premda su mi usta otvorena, kazati Ni riječi pred veličanstvom mora, Pred modrim šumorom vječnosti. Dragutin Tadijanović Dubrovnik (Park Gradac), 27.rujna 1954., ponedjeljak, popodne --- 1876. u zagrebu je 4. studenoga 1876. prvi put izvedena zaječeva opera "nikola šubić zrinski". svojim nacionalnim nabojem desetljećima je poticala mnoge hrvatske naraštaje na borbu s protunarodnim režimima. prvaci osječke opere izveli su (inserte: u boj, u boj) 1992. na otvorenom prostoru crkve sv. petra na boninovu u dubrovniku u tijeku neprijateljske opsade grada. U boj, u boj! Mač iz toka, braćo, nek dušman zna kako mremo mi! (...) --- 1962. 4. studenoga 1962., rođen je u vukovaru, hrvatski književnik i novinar siniša glavašević, u vrijeme domovinskog rata bio je radijski izvjestitelj. ubijen je u rodnom gradu i pokopan na ovčari. ekshumiran je iz masovne grobnice (ovčara i identificiran), tako da se pretpostavlja da je ubijen istoga dana kada je odveden, 19. studenoga 1991. matica hrvatska u zagrebu posmrtno mu je 1992. izdala zbirku "Priče iz Vukovara", koje je siniša čitao slušateljima radija opkoljenoga grada. Priča o gradu "Odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam još jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak, ili dobar kraj. Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu. Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad? Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetlištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjiv i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom? Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko ce Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se. Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac -netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni Sjene nema? Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa. Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim, svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti. A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad - to ste vi." --- 1876. dilema pouzdano se zna da je prva osoba pokopana na groblju mirogoj bio zagrebački učitelj tjelovježbe miroslav singer. dilema o datumu njegove smrti je zbunjujuća. prema nekim podacima umro je 4. studenoga 1876.; na nadgrobmom spomeniku je uklesan datum 5. studenoga, a u matičnim evidencijama umrlih njego ime je uvedeno 1. studenoga. u svakom slučaju njegovim pokopom na mirogoju otvoren je zagrebački 'grad mrtvih'. --- 1965. krsto odak, hrvatski skladatelj i glazbeni pedagog umro je u zagrebu 4. studenog 1965. Krsto Odak rođen je u Siveriću kod Drniša 20. ožujka 1888. Dane svog školovanja provodi u Sinju, Šibeniku i Makarskoj otkrivajući svoj smisao za glazbu u radu s Ivanom Ocvirkom i Matijašem Melchiarom. Otišavši potom na teološke studije u München, istodobno je studirao glazbu kod uvaženog njemačkog glazbenika patera Hartmanna. Nakon povratka u domovinu, godine 1913., kao svećenik djeluje u Sinju i obližnjem Otoku. Godine 1919. napušta svoje dotadašnje zanimanje i odlazi na studij glazbe u Prag u klasu uglednog češkog skladatelja V. Novaka. Od tada se posve posvećuje glazbi, te svoj prvi umjetnički uspjeh postiže već na apsolventskom koncertu kada njegova Sonata za violinu i glasovir dobiva prvu nagradu. Po povratku u Zagreb postaje profesorom na Muzičkoj akademiji u kojoj djeluje do umirovljenja 1961. "Odak je stvorio vrijedna umjetnička djela koja su, bez sumnje, u velikoj mjeri obogatila hrvatsku glazbenu kulturu", riječi su autora cjelovitog teksta josipa degli-ivelia. |
- 08:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV
|
1957. prvi svemirski putnik mješanac haskija i terijera, pas lajka bio je prvi svemirski putnik ili prvo živo biće poslano u svemir na današnji dan 3. studenoga 1957. lajka je lansirana u orbitu na vostoku 2, koji nije imao mogućnost sletjeti. lansiranje vostoka 2 i prvog živog bića u svemir, upriličeno je kao dio spektakularne proslave oktobarske revolucije u sssr-u za vrijeme vladavine nikite hruščova. --- 1500. benvenuto cellini, talijanski zlatar i kipar, rodio se u firenci 3. studenog 1500. kapitalno djelu mu je skulptura perzeja koja je smještena u loggia dei lanzi, firenca. malo je njegovih radova sačuvano. cellini je radio kao dvorski zlatar i majstor sitnih zlatnih ukrasa kod cosima medicija, papa i francuskog kralja francoisea I. "Harmonično spajanje likova i ukras čine ga prvim zlatarom njegova doba. Bavio se medaljastvom i izrađivao matrice za kovani novac." --- 1954. henri matisse, francuski slikar, grafičar, kipar i dekorater, umro je na današnji dan u nici, 3. studenoga 1954. završeni pravnik matisse ostavlja karijeru i posvećuje se učenju slikarstva, svrstavajući se u grupu slikara pokreta fovizma. pokret je trajao svega nekoliko godine izazivajući porugu i negodovanje šire publike i kritičara. slijedeći svoj instikt u likovnom izrazu (plošne forne i tonalitet), matisse (kao i drugi članovi pokreta), priklanjali su se u kasnijim godinama drugim pravcima i likovnim smjerovima. sa svojim mnogobrojnih putovanja prenosio je utiske na platna. u kasnijim godinama preferirao je mrtvu prirodu. ugled svjetski poznatog slikara nije stekao u francuskoj, već u njemačkoj, americi, a osobito u rusiji. "Matisse je nastavio tradiciju velikog francuskog slikarstva u novoj, suvremenijoj varijanti. I francuska slikarska mladež i stranci koji su hrlili u Pariz u tu slikarsku Meku,bili su oduševljeni njegovim mislima. Utjecaj Matisseova slikarstva na Europu i svjetsko slikarstvo bio je već tih godina golem, a tako je ostalo i do danas". |
- 08:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV
|
1766. najpoznatiju straussovu (johann strauss stariji) koračnicu, čuveni radetzkyjev marš (1812), zahvaljujemo jednom od najvećih austrijskih vojskovođa, čehu johannu josephu radetzkyju, rođenom 2. studenog 1766. (+ 1855), skladanu njemu u čast. dugovijeki radzetsky je 70 godina nosio vojnu odoru. iskazao se u mnogim ratovima s turcima, napoleonom, italijom. predvodio je i hrvatske krajiške čete. --- 1950. george bernard shaw, englesko-irski književnik i dramatičar , pisac brojnih duhovitih komada, rođen u dublinu 1856., umro je na današnji dan 2. studenoga 1950. napisao je romane, brojne kazališne, književne i glazbene kritike pa ipak najzapamćeniji je ostao kao dramatičar, koji je s pozornice nastupao u svojstvu socijalnog kritika. u najosjetljivijim društvenim temama njegovo je pero bilo najoštrije, a odabirao ih je podjednakom pažnjom kao i svoje likove da bi ostvario sukob mišljenja, karaktera i moralnih normi, težeći globalnim idejnim pozicijama i općim ljudskim principima. među brojnim dramama s takvim temama ( Kuće udovica, Zanat gospođe Warren, Oružje i čovjek, Kandida ...). ipak se smatra najpoznatijom njegova komedija-satira, pygmalion, ljubavno-lingvistička priča o profesoru higginsu i elzi doolitle. shaw je ostao zapamćen i po opširnim didaskalijama, kojima je detaljizirao i usmjeravao ne samo scensku radnju, već dao i čitave manje studije o svojim likovima. za svoj književni rad bio je dobitnik nobela 1925. george bernard shaw bio je i dubrovački gost. njegov ushit dubrovnikom ostao je zabilježen rečenicom: želite li vidjeti raj, dođite u dubrovnik. |
- 08:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV
|
1918. 1. studenoga 1918., talijanski diverzanti su u puli potopili bojni brod viribus unitis, uskoro nakon predaje austrijske flote novostvorenoj državi s h s. brod usidren u pulskom zaljevu vijorio je hrvatski barjak. u diverziji je stradalo 250 članova posade s prvim hrvatskim admiralom jankom vukovićem. --- 1755. u katastrofalnom potresu 1. studenog 1755. uništen je veći dio lisabona, glavnog portugalaskog grada. nejveći dio današnjeg lisabona (stariji dio grada) su objekti stari nešto više od 200 godina. stari ili najstariji primjerci arhitekture grada od prije ovog potresa sačuvani su tek segmentarno. --- rođeni na 1. studenog: 1813. petar II. petrović njegoš, vladika crne gore, rođen je u njegušima 1. studenoga 1813. (+ cetinje, 1851.) učitelj mu je, uz ostale, bio vladika petar I. u cetinsjkom manastiru i josip tropović u boki kotorskoj. vlast, crkvenu i svjetovnu preuzima u svojoj 17. godini i vrlo brzo vrši reorganizaciju države uvodeći državna tijela s izvršnom vlašću (senat i gvardiju), organizira sudove. sudsku vlast temelji na običajnom pravu crne gore (što će kasnije uobličiti u zakon knjaz nikola, a napisati dubrovčanin iz cavtata baltazar bogišić). njegoš otvara i prvu tiskaru 1834. u rusiji je zavladičen. njegov doprinos je i književni rad kojim se je počeo baviti pod utjecajem narodne poezije. svima je poznat njegov 'gorski vijenac', ali njegova prva knjiga bila je 'pustinjak cetinjski', koja je i tiskana u cetinju. pokopan je na lovćenu u mauzoleju kojega je radio hrvatski kipar ivan meštrović. 1870. viktor car emin, hrvatski književnik, rođen je u lovranu 1. studenoga 1870. učiteljevao je po istarskim mjestima do 1900., kad se je posvetio isključivo književnom radu. kao organizator i tajnik 'družbe sv. ćirila i metodija - općenarodne ustanove u istri, zagovarao je očuvanje nacionalne svijesti. radi svoje protutalijanske aktivnosti morao se skloniti u sušak, 1929. godine, a u istru se vratio tek nakon II. svjetskog rata. svoj politički angažman u suprostavljanju talijanskim iredentistima i fašistima prenio je i u književna djela: pripovjetke i drame u kojima je prije svega bio zaokupljen svjedočenjem o hrvatskom identitetu i prikazu socijalnih prilika istre. na uzburkanom moru naša mare pusto ognjište starci usahlo vrelo neki su od naslova njegove književne ostavštine. umro je u opatiji 1963. umrli: 1894. aleksandar III., ruski car 1955. antun barac, hrvatski povjesničar 1918. umro je janko vuković podkapelski, hrvatski, carski i kraljevski admiral, rođen 1871. komentari: Dakle, povijest na Balkanu se standardno bazira na dugogodisnjem ponavljanju besmislica, bez trunke razmisljanja, a kamoli poznavanja osnovnish cinjenica. Na taj nacin Marco Polo postaje Hrvatina, juzna strana Velebita ostaje pust jer oko 1100.god nakon Krista sva stabla sa svojim motornin pilama rezu Mlecani i odvoze svojom flotom container ships u Veneciju kako bi imali na cemu pravit palazze, a Juraj Dalmatinac je naravno citavog zivota pisao, citao i klesao na hrvatskom, a autor sarkofaga Sv. Shime je poznati Hrvat Franjo iz Milana. Koji je eto bija malo glup, pa je na taj sarkofag ugravira svoje ime na talijanskom, Francesco, a ne Franjo, kako se inace svi Hrvati iz Milana i Lombardie oduvujek zovu. Dakle, u spomen na stradale mornare i zapovjednika Vukovica, more se ipak napisati nesto sto je blize povijesnoj isitini, makar znatno dalje od onog sto bi prvoborci domovinske zahvalnosti volili procitati: a) Janko von Vukovich de Podkapelski bio je, bez ikakve sumnje Hrvat. b) Janko von Vukovich de Podkapelski u K.u.K. Kriegsmarine NIKAD NIJE (ili, NIJE NIKAD) imao cin admirala. Dakle, NIJE MOGAO bit ni carski ni kraljevski admiral. Kraj rata je docekao u cinu komodora. c) samo nekoliko sati prije svoje pogibije, Janko Vukovic je od admirala Miklosa Hortija dobija cin vice-admirala, NAKON sto mu je predano mu zapovjednistvo nad flotom koju je habsburski car Karlo ustupio Jugoslavenskom Nacionalnom Vijecu SHS kao privremenoj Vladi jos uvijek nepostojece Drzave. Dakle, Janko Vukovic more bit samo prvi jugoslavenki admiral. Hm? d) Sasvim je proizvoljna i povijesno nikad dokazana tvrdnja da je Viribus Unitis u noci u kojoj je potopljen ima hrvatsku zastavu (kako je izgledala hrvatska zastava 1918?!), kao i tvrdnja da je zajedno sa zapovjednikom Vukovicem poginulo i 250 hrvatskih mornara. Ni priblizan broj poginulih se nikad nije sazna (procjene su isle od 100 do 500, dakle sasvim proizvoljno), ali je najveci broj mornara bio iz Istre i Dalmacije. Te 1918. godine, jako malo stanovnika Istre i Dalmacije je nazivalo sebe Hrvatima. Besmisleno je, a i dosta gadljivo, da im sad 88 godina nakon njihove tragicne smrti, mijenjamo nacionalnu pripadnost. Ok? Ok. --- a) "Ne, Vuković je bio admiral Države Slovenaca, Hrvata i Srba (ne Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca)" Ne, ta drzava ipak nije postojala. Ili onda mozemo reci da su Labinska Republika ili Fikretova SAO Zapadna Bosna ili SAO Krajina takodjer drzave koje su postajale?! Tog 1.11.1918 postojalo je samo Jugoslavensko nacionalno vijece Slovenaca,Hrvata i Srba ili Jugoslavensko vijece ili Nacionalno vijece. Kraljevina SHS proglasena je 1.12.1918, misec dana posli. U tom interregnumu od 30 dana, Jugoslavensko vijece je bila provizorna vlast (sto sam i napisa u svom postu), ali nije bilo nikakve Drzave na cijem je teritoriju to vijece imalo vlast, a o nekakvom medjunarodnom priznanju da ne govorimo. Raspadom AustroUgarske 1918, nastajalo je desetak slicnih provizornih Vlada, ali bez formiranih drzava. b) trobojnica crven-bijeli-plavi tu nije predstavljala hrvatsku nacionalnu zastavu. razne kombinacija crvene, bijele i plave su zastave svih juznoslavenskih drzava plus "majke" Rusije. Ako je na krmi Viribus Unitisa te noci i bila crven-bijeli-plavi, ona tad na tom brodu nije predstavljala hrvatsku nacionalnu zastavu. --- Država SHS je bila kratkotrajna država, što je tu sporno. Nikako ne možeš reći da je Vuković bio jugoslavenski admiral, isto kao ni hrvatski. Organ Države SHS svao se Narodno vijeće Države Slovenaca, Hrvata i Srba, nije bilo pridjeva jugoslavensko. Za vrijeme WW1 djelovao je u inozemstvu Jugoslavenski odbor, ali nije imao izravne veze s Narodnim vijećem. Btw, recimo za vrijeme Narodnog Vijeća Međimurje je vojno zauzeto i pripojeno, kao i neki slovenski teritoriji na granici s Austrijom. U tim operacijama sudjelovale su vojne snage pod zapovjedništvom Narodnog Vijeća, a ne npr. vojska Kraljevine Srbije. Tako da Država SHS nije bila potpuno fiktivna iako nije međunarodno priznata. |
- 07:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV
|
1517. smatra se godinom početka reformacije, vjerskog i društvenog pokreta koji je nastao u europi šesnaestog stoljeća. ustavši protiv indulgencije (oprost), s kojom se trgovalo, dogmi i načinu na koji je funkcionirala katolička crkva, a osobito crkva u rimu s papom, dana 31. listopada 1517., tadašnji vice-guverner augustinskog reda, profesor i opat martin luther, na vrata crkve u wittenbergu, istaknuo je 95 teza o reformi crkve. izvan teme: u vrijeme početka reformacije poglavar katoličke crkve bio je firentinac leon X., prvim imenom giovanni medici, sin lorenza veličanstvenog. martin luther i reformacija --- 1908. na današnji dan 31. listopada 1908. zatvorene su IV. ljetne olimpijske igre. priredba se održavala u londonu, iznimno. naime, četvrta ljetna olimpijada bila je rezervirana za italiju, rim ( a olimpijada iz atene 1806. je poništena), ali je zbog iaktiviranja vezuva (i skoro uništenog napulja), novac pošao u obnovu grada, a olimpijada u london. najznačajniji tren je bio maraton. do samo cilja je vodio maratonac dorando pietri, koji je zbog pogrešnog skretanja više puta promašio stazu. kroz cilj su ga unijeli gledatelji. nije dobio olimpijsku medalju, ali jest zlatni pokal, dar kraljevske obitelji. za ovu olimpijadu je vezana i promjena staze od 40 na 42, 195 km. |
- 07:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV
|
1977. gustav krklec, hrvatski književnik, umro je u zagrebu 30. listopada 1977. godine. mada je pisao eseje, putopise i kritike, najbolja krklecova ostvarenja bila je poezija. Ti i Ja Osjecam zivo srebro tvoje biti, zezenu kap u svakom zrncu krvi, zivotno tkivo od drhtavih niti koja se raskida, rasplice, mrvi. Zedj ti je zarka. Jos nikad ne osta kap od mlaza koji dodirnuse usta. Ne znam zasto medju nama nema mosta, kao da nas dijeli provalija pusta. Prsti sto bi htjeli da se cvrsto spletu u dva klupka vatre i srebrne strasti, u prostoru drscu. Sami su na svijetu, u samoci zudnje, u prokletstvu strasti. Tijela sto bi htjela da se tijesno zdruze, pretoce u jednu bujicu od milja, venu, usamljena, ko jesenje ruze, jer na istom putu imamo dva cilja. Ti bi htjela vjecno, cemu nema mjere, ja bih dao sve za zanos jednog casa. Ti sumnjas u trenut, a ja imam vjere u vjecnost trenutka, u trenutak spasa. Dodji sva od sunca, sva od vrele vatre na moj pusti lezaj, daj mi svoje krvi. Bolje da nas munja jedne strasti satre nego da nas mrtve toce isti crvi. Propadni u meni, pretoci se, daj se raspleti kroz moje vijuge i tkiva. Sve je na tom svijetu kratka varka. Raj se osjeti u trenut, a vjecnost je siva. prevodio je s ruskog, češkog, njemačkog i slovenskog jezika, primjerice, puškina, prešerna i brechta. koristio je često pseudonim martin lipnjak. ___ 1999. matko peić, akademik i redovni profesor alu (akademija likovnih umjetnosti), umro je na današnji dan 30.listopada 1999. (bio mi je profa. njegova su predavanja bila iscrpna, duhovita i pamtljiva). o profesoru matku peiću je zapisano: Sveučilišni profesor, slikar i književnik, akademik. Gimnaziju je završio u Požegi, a Akademiju likovnih umjetnosti i Filozofski fakultet (povijest umjetnosti), u Zagrebu. Studirajući u Parizu i Londonu usavršio je stručno znanje i stekao široku erudiciju povjesničara umjetnosti i književnika. Bavi se slikarstvom i piše poeziju i prozu. Iz područja likovne umjetnosti i književnosti objavio je velik broj eseja, feljtona, studija i kritika u gotovo svim našim časopisima. Istaknuti je putopisac. U zasebnim knjigama objavio je monografije: “Slava Raškaj”, “Nikola Mašić”, “Vanja Radauš”, “Vladimir Becić”, putopis “Skitnje”, pjesme “Lirika”, više priručnika iz područja likovne umjetnosti. Vrstan je stilist, lirski putopisac, dobar portretist. preuzeto: Gimnazija u Požegi --- 1975. španjolski diktator francisco franco umro je u madridu, 30. listopada 1975. uz pomoć hitlera i mussolinija, franco je, u građanskom ratu, srušio republiku i ustrojio fašistički režim. španjolska nije sudjelovala u wwII., a franco je bio na listi prezrenih vladara svijeta. vremenom su se mnoge stvari zaboravile. pred smrt je ipak imenovao nasljednikom princa juana carlosa, koji je španjolsku poveo u demokraciju. --- 1991. ujutro prije 6 sati, 31. listopada 1991., probivši 30-to dnevnu neprijateljsku blokadu u dubrovačkom akvatoriju u grušku luku uplovio je humanitarni konvoj - konvoj libertas. kako sam o konvoju pisala jučer uz dan ratne mornarice, ovdje samo toliko. |
- 07:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV
|
1918. ne srljajte kao guske u magli čuvenu rečenicu, koju i danas često čujemo, izgovorio je, kao opomenu, stjepan radić u hrvatskom saboru, 29. listopada 1918. taj dan raskunute su sve državno-pravne veze s au monarhijom i proglašeno pristupanje hrvatske novoj državi hrvata, slovenaca i srba pod krunom karađorđevića, bez ikakvih jamstava. vrhovnu vlast je preuzelo narodno vijeće. --- 1805. tituš brezovački, pavlin, profesor, književnik, komediograf, umro je u zagrebu, 29. listopada 1805. svoja dramska djela pisao je pretežno na kajkavskom, ali pjesme i na latinskom i njemačkom jeziku. učeni pavlin (nakon ukinuća reda), postao je svjetovni svećenik nešto slobodnijeg ponašanja, govora i kretanja u društvima, koja nisu bila po volji crkvi i maksimilijanu vrhovcu tadašnjem biskupu. zato je brezovački mijenjao župe, ali stjecao i nova iskustva. u njegovo vrijeme žene nisu mogle nastupati u komedijama i dramama, pa je on toj okolnosti prilagodio svog grabancijaša. (djela:"Sveti Aleksij", drama (1786.); "Matijaš grabancijaš dijak", komedija(1804.); "Diogeneš ili sluga dveh zaljubljenih bratov", komedija (1805.); "Jeremijaš nad hrvatskoga orsaga zrušenjem nerekujuči", satira ). umro je kao plućni bolesnik. --- Nikada ljepše, neg kad ovako Naslonim glavu lagano, meko, A negdje šuška granata lipa I veselo cvrči vrapčije jato U mladom lišću... Divno je, divno Sklopiti oči, a tamo, s neba, Glatko se duga otegla traka I mekano plazi niz trepavke tanke Draškajuć blago zavjesu svilenu. Između mene i između svijeta. (...) 1908. silvije strahimir kranjčević, pjesnik realizma umro je u sarajevu na današnji dan 29. listopada 1908. (rodio se u senju, 1965.). nesuđeni svećenik, završio je kao učitelj po gradovima bosne, gdje je (kaže se u njegovoj biografiji) i pjesnički sazrijevao. Bio je samo pjesnik. Kao pjesnika zanimale su ga sve brige i tegobe njegova naroda, a izražavao ih je uz pomoć biblijskih i antičkih parabola, simbola iz povijesti kršćanstva i židovskog naroda; njihovom je alegoričnošću odijevao temeljna ljudska pitanja o svemiru, o životu, o neskladu ideala i zbilje, o svrsi čovjeka i prirode, o vjeri, o Crkvi, o Bogu, o smrti, o ljubavi i suzi, o grijehu i o sreći, o pravdi, o slobodi - o pitanjima koja bi inače bila više nego obična; o tragikomediji svijeta, za koji ni on, kao ni njegova velika pjesnička simpatija Heine, nije uvijek pravo znao, je li bolnica ili umobolnica. Svemirske vizije koje otkriva njegova poezija izrasle su iz mračne stvarnosti khuenovske Hrvatske. Sve patnje što su ih trpjeli njegova pogažena domovina i njegov poniženi narod doživljavao je starčevićanskim očajavanjem i proživljavao svojim pjesničkim senzibilitetom tako intenzivno, da je njihov domet prelazio granice zemaljske stvarnosti. Kozmička dimenzija njegova pjesništva, o kojoj se toliko govorilo i nagađalo, suvislo i nesuvislo, nije zapravo ništa drugo nego bolni odjek i projekcija hrvatske nesreće. Ona proizlazi iz nesklada svijeta - i u neskladu svijeta završava. --- 1911. američki novinar mađarskog podrijetla, joseph pulitzer umro je na današnji dan, 29. listopada 1911. na svojoj jahti u luci charleston. pokopan je na groblju woodlawn u bronxu, ny. u ameriku se iselio vrlo mlad. sudjelovao je u američkom građanskom ratu, a kao vlasnik mnogih novinskih izdavačkih kuća postaje i članom američkog kongresa. i sam je bio istaknuto novinarsko pero i čuveno ime američkog novinarstva. početkom 90. godina 19. stoljeća nudi sveučilištu columbia naovac za otvaranje prve škole novinarstva. njegova ponuda najprije biva odbijena (kako kazuje pisac teksta), vjerojatno radi 'besktupuloznosti njegova karaktera'. međutim, kako novac nema oči, novi ravnatelj sveučilišta prihvaća novac i pulitzerov uvjet o dodjeli godišnje nagrade za novinarstvo, književnost i karikaturu, koja će nositi naziv pulitzerova nagrada. osobno nije doživio ni otvaranje škole ni dodjelu prve nagrade. škola je otvorena godinu dana nakon njegove smrti, a prva nagrada za pisanu riječ, koja nosi njegovo ime, uručena je 4. lipnja 1917. škola novinarstva columbia sveučilišta postala je jedna od najprestižnijih u svijetu. |
- 07:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV
|
1886. svečano je otkriven u njujorškoj luci i danas čuveni kip slobode na današnji dan 28. listopada 1886. djelo je to auguste bartholdija, francuskog ljevača, čiju je čeličnu konstrukciju izradio autor eiffelovog tornja gustava eiffel. prvobitni naziv skulpture bio je 'sloboda kruži svijetom', a golemi kip žene s bakljom ( težak 225 t i visok 46 m) , poklonjen je americi u znak najvećeg prijateljstva. --- 1918. na današnji dan 28. listopada 1918. u centralnoj europi stvorena je nova državna tvorevina čehoslovačka. uz različite nazive, ali ujedinjenih naroda čeha i slovaka, održala se do 1. siječnja 1993. država se na miroljubivi način razdvojila na republike: češku i slovačku. razdvajanje čehoslovačke poznato je kao baršunasti razvod, što je analogija baršunastoj revoluciji.*) *) praška baršunasta revolucija, 1989. godine --- 1492. računa se da je na današnji dan, 28. listopada 1492. kristofor kolumbo pristao uz obale kube. kolumbova otkrića (1492.) smatraju se početkom novoga vijeka.*) *) srednji vijek počinje padom rimskog carstva i traje do kolumbovih otkrića. --- 1785. car josip II, je 28. listopada 1785. godine objavio patent o ukinuću kmetstva na području ugarske i hrvatske. to je konkretno značilo oslobađanje ovisnosti seljaka o gospodaru i omogućavalo mu je neometanu selidbu, a oslobađalo ga je obveze da bez svoje volje radi na tuđoj zemlji. sloboda kmetovima bila je čista formalnost. naime, zemlja je i dalje pripadala feudalcima, što će riješiti tek reforma bana josipa jelačića 1848. godine. --- 1465. erazmo roterdarmski (desiderius erasmus roterodamus), nizozemski je humanist, književnik, filolog i filozof, pravim imenomzvao se je geert geerts rođen je 28. listopada 1465. sukladno humanističkoj tradiciji svoje je ime latinizirao u desiderus (prema nekim izvorima naziv desiderus je uzeo pogrešno prevodeći značenje svog nizozemskog imena geert, smatrajući da potječe od pojma begeren - željeti). bio je izvanbračni sin svećenika gerarda iz rotterdama i majke margarete. erazma smatraju najsvjetlijom i najznačajnijom ličnosti humanizma kako zbog književno-znanstvenog rada, tako i zbog životnog stava. bio je humanist od formata, majstor latinskog stila koji se okušao s uspjehom u gotovo svim književnim formama od poezije do znanstvenih rasprava. čuvena su njegova izdanja aristotela, novog zavjeta, jeronima, augustina, ambrozija, ..., jer su ona bila temelji europske filologije i tekstovne kritike. spis de ratione studii (o načinu učenja), smatra se prvim školskim programom u humanističkom sustavu obrazovanja. ___ 1907. đuro deželić, hrvatski književnik rođen u ivanić gradu, umro je na današnji dan 28. listopada 1907. pisao je povijesne i filozofske rasprave, političke članke, poeziju, pripovijesti, romane, putopise i životopise poznatih sunarodnjaka, ali i članke iz hrvatske povijesti. djelovao je do smrti kao političar, gradski vijećnik i dogradonačelnik. u zasluge mu se broje mnoga poboljšanja u gradu zagrebu, osobito uređenja trgova i gradnja vodovoda. bio je osnivač vatrogasne službe u hrvatskoj (1868.). prvobitni politički stav unioniste, zamijenio je kasnije pravaštvom. na području kulture deželić će ostati zapamćen po svojoj uredničkoj djelatnosti: kao urednik 'narodnih novina' i 'danice', i prvi urednik 'domobrana' (1866.) i 'vijenca' (1869). |
- 07:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV
|
1936. inauguriran je izraz peta kolona, kao naziv za domaće (i/ili) unutrašnje izdajice koje podrivajući djeluju za račun agresora. autorstvo se pripisuje francovom generalu emiliu vidalu molu, koji je 27. listopada 1936. u akciji napredovanja prema madridu u četiri kolone i namjeri da ga opkoli izjavio: pobjedu će donijeti 'peta kolona', misleći pritom na unutrašnje pristalice fašizma u trenutku kad grad bude opkoljen francovim trupama. španjolska republika je obranila madrid. 'peta kolona' živi još i danas. --- 1986. u talijanskom gradiću assisi, na poziv pape ivana pavla II., 27. listopada 1986., okupili su se predstvanici svih svjetskih religija u zajedničkoj molitvi za svjetski mir. ivan pavao II., papa bio je veliki zagovornik ekumenizma. pojam ekumenizam dolazi od grčke riječi oikumene i znači pokret u zbližavanju kršćanskih crkava. --- 1728. james cook, engleski pomorac i istraživač rodio se je u mjestu marton kod middlesbrougha, 27. listopada 1728. cook je svojim istraživanjima zadužio svijet novim otkrićima i podacima koja je tijekom karijere poduzimao na svoja tri velika istraživačka pothvata i znanstvene ekspedicije. otkrio je do tad nepoznate pojedinosti i podatke o brojnim otocima i neistraženim obalama tihog i atlantskog oceana. spomenut ću samo otkriće havajskog otočja iz razloga što je, u drugom prisilnom pristajanju na havaje, bio ubijen od tamošnjih domorodaca. --- 1782. niccolň paganini, talijanski violinist i skladatelj rodio se u genovi, 27. listopada 1782. paganini je bio violinist samouk, ali je njegova virtuoznost i neobična pojava bila pojam profesinalnim glazbenicima i publici ,toliko da se je njegov stil u glazbi i izgledu oponašao. prozvan je stilom "a la paganini". publika je ludovala za njegovim nastupima, a o njegovom životu i liku ispredale su se legende. zbirka capriccia je i danas najizvođenija paganinijeva tema. umro je shrvan turbekulozom u nici, 1840. godine. --- 1858. rođen je u new yorku 26. američki predsjednik, republikanac aristokratskog podrijetla theodore roosevelt, 27. listopada 1858. bio je predsjednik s a d u dva mandata i dobitnik nobelove nagrade za mir 1906. zbog posredovanja u rusko-japanskom ratu. umro 1919. --- 1833. đuro hidža (georgius higgia), dubrovački pjesnik i prevoditelj, bolonjski student medicine i filozofije, umro je na današnji dan, 27. listopada 1833. u dubrovniku gdje se vratio nakon studija djelovao je kao liječnik, a osobito higijeničar. književni opus mu je mnogo veći od publiciranog pa je rukopisna baština ovog humaniste i (dijelom) petrarkiste u arhivima samostanske knjižnice mala braća i znanstvene knjižnice u dubrovniku. pisao je na 'svježem i sočnom narodnom govoru' (slavica stojan). iako je najviše nejgovih radova na hrvatskom, on je jednako pisao stihove i na talijanskom i latinskom jeziku. ista autorica zaključuje: "Hidžina poezija vezana je za ljude i događaje njegova vremena ... neujednačenih estetskih vrijednosti, ona se uzdiže iznad prosjeka hrvatske poezije ..." umro je u malom mjestu zaton kraj dubrovnika. --- 1895. alexandre dumas (sin), francuski književnik i autor romana "dama s kamelijama", umro je na današnji dan 27. listopada 1895. --- 1953. ivo kerdić, hrvatski medaljer i kipar iz zagreba umro je 27. listopada 1953. |
- 07:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV
|
26. listopad - današnji vremeplov, prijedlozi 1955. - dan državnosti austrije. zakon o neutralnosti donesen 1955. austrija danas, 26. listopada, slavi dan državnosti, koji je kao praznik usvojen donošenjem zakona o neutralnosti 1955. godine. - 1905. prvi među pomorskim ratnim divovima sagrađenim zbog pomorske prevlasti bio je britanski ratni brod, porinut u portsmouthu opskrbljen topovima od 305 mm. ovakvi golemi brodovi koje su potom gradile i druge države držali su prevlast na morima do WWII. - 1973: okončanje listopadskog ili jomkipurskog (yomkipurski) rata između izraela i arapske lige; - 1964: poplava save kod zagreba. - 1954., trst se vraća italiji. --- - 1854. rođen hrvatski književnik i političar poznat pod pseudonimom ksaver šandor gjalski (ljubomi tito josip franjo babić) u gredicama kod zaboka. "pod starim krovovima". - 1919. muhammed reza pahlavi, bivši iranski šah (farah diba i naziv jedne ruže). --- - 1890. umro autor 'pinocchia', talijanski književnik carlo collodi. ___ 1905. prvi među pomorskim ratnim divovima sagrađenim zbog pomorske prevlasti europskih država, a osobito kao prijetnja njemačkim aspiracijama, bio je britanski ratni brod, porinut u portsmouthu opskrbljen topovima od 305 mm. ovakvi golemi brodovi ,koje su potom gradile i druge države držali su prevlast i dominirali morima do WWII. 1973. na današnji dan, 26. listopada došlo je do okončanja listopadskog ili jomkipurskog (yomkipurski) rata između izraela i arapske lige. rat je počeo 6. listopada i u početku je liga imala prednost nad izraelom. naziv potječe po židovskom blagdanu yom kippuru, danu kad su egipat i sirija izvršili invaziju na sinaj i golansku visoravan (u ime odmazde za šestodnevni rat 1967.) pod vodstvom moshe dayana, veterana rata 1967., izrael je potpuno potisnuo arape. uz 15.000 mrtvih i oko 2300 uništenih topova, političke i druge posljedice ovoga rata osjećaju se i danas. --- 1964. na današnji dan, dogodila se zagrebu jedna od najvećih prirodnih katastrofa. poplavila je sava kod zagreba, 26. listopada. 40 tisuća stanovnika zagreba i okolice ostalo je bez krova nad glavom, a više od 200 tisuća je osjetilo posljedice ove katastrofe. --- 1854. ksaver šandor gjalski, hrvatski književnik, čije je pravo ime bilo ljubomil josip tito franjo babić, rođen je 26. listopada 1854. u gredicama kod zaboka. potjecao je iz plemenite obitelji hrvatskog zagorja, što će dati svojevrsni pečat njegovom stvaralačkom radu ponesenom snažnim emocijama prema prirodi i rodnom kraju. pisac je pripovijesti "pod starim krovovima", "za materinsku riječ" i "na rođenoj grudi", u svojstvu kroničara, ali i senzibilnog lirika. --- 1919. mohammed reza pahlavi, bivši i zadnji iranski šah, rođen je 26. listopada 1919. (umro 1980). došao je u sukob s predsjednikom vlade i vođom nacionalne stranke, koji se protivio velikim ovlastima šaha i sudjelovanju stranoga kapitala u iranskoj naftnoj industriji. svaki pokušaj da se smire politička previranja ostali su bez uspjeha. nezadovoljne mase, predvođene ajatolahom homeinijem, uspjele su u revolucionarnom naletu svrgnuti šaha i proglasiti republiku iran. pahlavi je 1979. napustio zemlju. bio je oženjen prelijepom ženom poznatom kao farah diba, čije je ime dobila jedna isto tako prelijepa vrsta ruže. /link/ 1890. umro je carlo collodi, 26. listopada, 1890., talijanski književnik i pisac jedne od najčitanijih dječijih knjiga 'pinocchia'. |
- 07:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #
13.02.2007., utorak
VREMEPLOV
|
1991. rudolf perišin, pilot jrm sletio je 25. listopada 1991. godine s jugoslavenskim mig-om 21 u austrijski grad klagenfurt. nakon toga se pridružio jedinicama hv-e u borbi protiv velikosrpske agresije. vodio je prvu lovačku eskadrilu. na borbenoj zadaći u operaciji "blijesak" izgubio je život, 1995. godine. mig - 21 je i danas u jednoj austrijskoj zračnoj bazi. --- 1971. narodna republika kina je zahvaljući predsjedniku sad nixonu i njegovom radikalnom političkom zaokretu primljena u članstvo UN-a, 25. listopada 1971. naime najveći protivnik prijema kine u članstvo bile su sad (zbog čang kaj šekova režima). --- 1881. pablo ruiz y picasso, jedan od najvećih svestranih umjetnika 20. stoljeća, pokretač i inspirator slikarskih smjerova kubizma i sugestivnog ekspresionizma kojima je obilježeno proteklo stoljeće, kao pravcima koji su donijeli revolucionarni obrat u modernoj likovnoj umjetnosti, rođen je u málagi 25. listopada 1881. godine. o životu i radu pabla picassa mnogo se toga zna ili malo što se ne zna (link na tekst je sa stranica ovog pf-a od bivše članice indeksa, koja je uredno prepisala njegovu biografiju), na temelju: - njegovih brojnih radova, - njegove umjetničke i istraživačke svestranosti, - njegovih eksperimenata u najrazličitijim tehnikama i materijalima, - njegovim umjetničkim fazama: modroj, ružičastoj, kubističkoj, nadrealističkoj, ekspresionističkoj, - njegovim revolucionarnim slikama: gospođice iz avignona i guernica, - njegovoj ostavštini od preko 6000 različitih umjetničkih djela neprocjenjive vrijednosti, - njegovom osobnom životu, brakovima, ljubavima i ljubavnicama, prikazanom i na filmu; - njegovoj smrti u 73. godini života. ___ 1936. listopadski protokol ili sporazum musolini-hitler, kojim je proglašeno savezništvo između nacističke njemačke i fašističke italije, potpisan je na današnji dan 25. listopada 1936. godine. bio je to temelj kasnijeg stvaranja političke i vojne suradnje poznate još kao čelični pakt - osovine rim-berlin, 1939. godine, kojima će se 1940. pridružiti tokio. --- 1995. 25. listopada 1995. umro je miljenko smoje, splićanin, dalmatinski novinar, kroničar i satiričar. uz mnoga objavljena djela, među kojima je najzapaženije "Dnevnik jednog penzionera", spadaju serije putopisa o malim dalmatinskim mjestima koje je objavljivao u dnevnim listovima, ali i kao samostalna djela. scenarijima za telvizijske serije "naše malo misto" i "velo misto", svojevrsnim ratnim, međuratnim i poratnim kronikama dalmatinskog života, smoje je, preko malih ekrana, ušao i u sve naše domove. --- 1478. katarina kosača-kotromanić, bosanska kraljica i žena pretposljednjeg bosanskog kralja stjepana tomaša kotromanića, umrla je u rimu na 25. listopada 1478. godine, gdje je i pokopana u crkvi ara-coeli. bila je trećeredica franjevka i proglašena je blaženom. katarina kosača bila je kći hercega stjepana kosače, koji je naslov 'hercog' (vojvoda) dobio od njemačkog cara fridricha III., 1448. kao vojvoda humske zemlje (po njegovom naslovu je njegovo vojvodstvo dobilo naziv hercegovina). kad je stjepan kotromanić u boju s turcima izgubio život, a njezino dvoje djece odvedeno kao tursko roblje, nakon neuspješnog pokušaja otpora, povukla se preko konjica i stona u dubrovnik. prema predaji u dubrovniku je ostavila kraljevski mač pod uvjetom da se preda njezinom sinu šimunu (šimun je poturčen i proslavio se kao turski bojnik). iz dubrovnika je otplovila za rim. znimljiva je njezina posljednja volja, kojom svoje zemlje ostavlja u nasljedstvo svojoj djeci (kći je umrla još na putu za istambul), ali pod uvjetom da se vrate vjeri svojih pradjedova - katoličanstvu. u protivnom ih nasljeđuje sveta stolica i može s njima (bosnom i hercegovinom) upravljati prema svojoj mudrosti. |
- 23:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV
|
1648. vestfalski mirsklopljen je 24. listopada 1648. godine. bilo je to formalno okončanje ratnih sukoba, uzrokovanih: vjerskim, društvenim, gospodarskim, ideološkim ... nesuglasicama 17. stoljeća na tlu centralne europe u trajanju od tridest godina (1618-1648. ) rat su vodile mnoge države: španjolska, švedska, danska i francuska, na poligonu današnje njemačke (svetog zapadnog rimskog carstva). vestfalski mir sklopljen je u münsteru i osnabrüku između ferdinanda III. i luja XIV., srušivši na određenim teritorijima definitivno autoritet cara i pape; podijelio je njemačku; učvrstio je nove nacionalne države i izijmenio političku ravnotež u europi, a ojačao utjecaj francuske, švedske i nizozemske. uz druge ideje koje su se iskristalizirale i verificirale vestfalskim mirom bile s dvije bitne *): početak teritorijalnog suvereniteta europskih država i kraj vjerskog rata ili legitimitet vjerskih sloboda, čiji se počeci vezuju uz ime martina lutera. smatra se da je postavio neka osnovna načela kao trajne vrijednosti budućim vjekovima. *) po žrtvama i razaranju tridestogodišnji rat smatra se najsvirepijim feudalnim ratom u povijesti. njemačka je izgubila oko polovice stanovništva i 100.000 km2 nekadašnjeg teritorija. --- 1945. 24. lisopada slavi je kao dan ujedinjenih naroda, međunarodne organizacije čiji temelji počivaju na zadaćama održavanje svjetskog mira i sigurnosti. iako inauguracija ideje datira iz 1941., povelja ujedinjenih naroda i statut novog međunarodnog suda stupio je na snagu 24. listopada, 1945. godine. ova međunarodna asocijacija zamijenila je neučinkovito i nedjelotvorno društvo naroda, koje je počivalo na sličnim zamislima, ali u vremenima koja nisu bila prijetnja čovječanstvu. te , već ratne, 1941. godine američki predsjednik roosvelt i britanski premijer churchil su još u atlantskoj povelji iskazali želju da se ujedinjana antihitlerovska koalicija svrsta pod jzajedničku organizaciju, kojoj bi bila zadaća: održavati mir i svjetsku sigurnost. na današnji dan 1945. tekst povelje izložen u san fracisku na osnivačkoj sjednici, potpisalo je pedeset zemalja. Mi, ujedinjeni narodi, odlučni smo sačuvati buduća pokoljenja od užasa rata, koji je dva puta u tijeku našega života donio čovječanstvu neopisive patnje, i potvrditi vjeru u osnovna prava čovjeka, u dostojanstvo i vrijednost ljudske ličnosti, u ravnopravnost muškarca i žene, velikih i malih naroda. Odlučni smo stvoriti uvjete pod kojima bi se održali prava i poštivanje obveza što nastaju iz ugovora i drugih izvora međunarodnog prava te raditi na postizanju društvenog napretka i boljih životnih uvjeta u sve većoj slobodi. (iz teksta povelje). bez obzira na savršenost i ili nesavršenost ove organizacije (u čijem sklopu djeluje unicef -organizacija za prava djeteta; unesco - organizacija za zaštitu spomeničkog i prirodnog nasljeđa; razni un-pro ... i međunarodni haški tribunal), koja je aktivna od II. svjetskog rata, svakoj državi je prioritetni cilj ući u njezin sastav ili biti pod njezinim okriljem. daleko od toga da su savršeni. un-ima vladaju najjače države svijeta (moj zaključak). --- 1957. na današnji dan, 24. listopada 1957. umro je christian dior, francuski modni kreator, čije je ime u modnoj industriji bilo sinonimom za luksuz. |
- 23:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV
|
23. listopada 1847. hrvatski sabor donosi odluku o uvođenju hrvatskog jezika kao službenog jezika sabora. 1873. spojen je hrvatski sjever s jugom, željezničkom prugom karlovac - rijeka, koja je otvorena za prometovanje, 23. listopada 1873. godine. od tog vremena rijeka se počinje razvijati u veliki lučki grad. --- 1956. mađarska revolucija. 23. listopada 1956., tisuće mađara protestiralo protiv sovjetske okupacije. 1989. republika mađarska. službeno je objavljena 23. listopada 1989. predsjednik mátyás szűrös. --- 1833. u stocholmu je 23. listopada 1883. rođen alfred nobel, šcedski kemičar, pronalazač ... "najvažniji izum - detonacijsku kapsulu koja je sadržavala živin fluminat, osjetljiv eksploziv pomoću kojeg se nitroglicerin mogao sigurno paliti u svako doba". ogromno bogatstvo od 31,5 milijuna švedskih kruna ostavio je čovječanstvu. četiri godine poslije njegove smrti utemeljena je nobelova nagrada, koja se svake godine dodjeljuje (u različitim kategorijama) na dan njegove smrti 10. prosinca. prvi put dodijeljena 1901. --- 1939. zane gray, američki književnik, romanopisac, umro je 23. listopada 1939. godine. ostavio je pedestak napisanih djela iz američke povijesti, osobito povijesti divljeg zapada (tajanstveni jahač, grmljavina stada, ...), od kojih su neki i ekranizirani. --- |
- 23:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV
|
1811. na današnji dan, 22. listopada rođen je franz liszt, austrijski skladatelj mađarskog podrijetla (umro 1886.). liszt, glasovirski skladateljski virtuoz, gostovao je 1846. godine u zagrebu (i samoboru) na poziv mađarona. njegovo gostovanje nije protumačeno dobronamjernim, čak suprotno. rodoljubi su smatrali da je njegovo gostovanje inscenirano sa svrhom da se pomrači slava prve hrvatske opere 'ljubav i zloba' (vatroslava lisinskog). --- 1964 Na današnji dan 22. listopada rođen je Dražen Petrović..najveći medju najvećima.. --- 1962. pomorska blokada kube zbog namjere sssr-a da postavi raketne baze u toj zemlji. brodovi sssr-a su i pored ultimatuma s a d napredovali prema kubi, 22. listopada 1962. eskalaciju sukoba i svu dramatičnost situacije koja je prijetila nuklearnim ratom prikazana je i na filmskom platnu. kriza je rješena u neposrednom sporazumu između johna f. kennedya i nikite hrušćova na način što su sovjeti povukli s kube svoje rakete, a kasnije i iz turske i obečanjem sad o ne napadanju kube. --- 1844. rođena je francuska glumica sarah bernhardt u parizu, 22. listopada 1844. godine, pravim imenom henriette-rosine bernard (rođena francuskinja podrijetlom je bila i djelomična njemica s nešto židovske krvi, tvrdi enciklopedija britanica). prvi glumački koraci nisu obečavali uspjeh, štoviše, nosila je epitet "male ružne glupače", što se mijenja vrlo brzo u "besmrtna i božanska, genij francuske pozornice", nakon jednog osvrta victora hugoa. s. bernhardt slovila je najvećom dramskom umjetnicom svoga doba ostajući na kazališnim daskama (i u začecim filma) do starosti. ni bolest, poput amputacije noge, je u tome nije spriječila. u zagrebu je gostovala u dva navrata 1899. i 1909. za podatke odgovara izvor. --- pogreške u osobnim podacima su moguće. konkretno o s. bernard (bernhardt), vidi: BERNHARDT, SARAH (ROSINE BERNARD) (1844-1923), French actress, was born in Paris on the 22nd of October 1845, (This article was originally published in Encyclopedia Britannica, Eleventh Edition, Volume III. Anonymous. Cambridge: University Press, 1910. p. 801-2.) izvor --- 1906. umro je paul cézanne, veliki francuski slikar, često nazivan ocem modernog slikarstva ili praocem nove umjetnosti. bio je slikar mrtve prirode, pejzažist i portretist. cézanne je živio i radio znatno ispred svog vremena i zbog toga je bio zanemaren, neshvaćen i neprihvaćen. pravo značenje cézanneove umjetnosti valoriziralo je tek 20. stoljeće. bogat opus njegovih radova sadrži više od 1500 djela u različitim tehnikama: akvarel, olovka, boja. --- |
- 23:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV
|
1805. trafalgarska bitka pomorska bitka kod trafalgara odigrala se 21. listopada 1805. kad su englezi porazili francusku flotu (napoleonovo brodovlje). zapovjednik i pobjednik horatio nelson, slavni admiral, umro je od ranjavanja tog istog dana u potpalublju broda victorya, ne dočekavši pobjedu. njegove posljednje riječi izrečene u bunilu bile su 'neka se flota usidri'. nelsona je s koša neprijateljskog broda ranio francuski vojnik. --- 1992. na današnji dan prije četrnaest godina, 21. listopada 1992., oslobođeno je konavle od jugovojske i privremene okupacije koja je trajala jednu godinu i 21 dan. --- 1946. pripajanje sušaka rijeci, simboličnim brisanje granica i mostom preko rječine, koji je na današnji dan, 21. listopada 1946., presijecanjem vrpce pustio u promet tadašnji jigoslavenski predsjednik josip broz tito. --- |
- 23:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV
|
284. gaius auerlius valerius diocletianus, poznat kao dioklecijan, 20. listopada 284. postao je novi rimski imperator. rođen blizu današnjeg splita u seljačkoj obitelji, od običnog rimskog vojnika, napredovao je statusno, da bi se, poslije smrti numerijana, uzdigao do najveće časti. vojnici su ga proglasili carem. apsolutistički vladar dioklecijan, poznat pod nadimkom juvis (od jupitera), podijelio je vladavinu carstvom s još dvojicom suvladara. izravno je upravljao teritorijem koji je obuhvaćao trakiju, egipat, područjima na balkanu s podunavljem. poznat je po ediktima; podjeli države na dijeceze i unutar njih na pokrajine; sređivanju financija, poreznog i novčanog sustava. u nesmiljenom progonu kršćana, pred kraj vladavine, pala je i najpoznatija dioklecijanova žrtva, biskup dujam (sv. duje). abdicirao je 305. i povukao se u svoju palaču na području današnjeg splita, a tu se bavio vrtlarstvom. 316. godine, iz bojazni da će ga nasljednici ubiti, otrovao se. --- 1945. nürnberški proces sud za nacističke zločince II. svjetskog rata, osnovan od saveznika 8. srpnja 1945., s radom je počeo 20. listopada 1945., a završio 1. rujna 1946. (ima i drugačijih podataka vezanih za datume, osobito u wikipediji). sudilo se 24-orici optuženih na osnovi četiri točke optužnice: ratni zločini, zločini protiv čovječnosti, poticanje agresije, i poticanje ili sudjelovanje u zločinima protiv mira. od optužbe su oslobođena četvorica, ostali su pogubljeni ili im je, proporcionalno zločinima, izrečena kazna od 10-30 godina, odnosno doživotna robija. --- 1925. rođen je robert francis kennedy, mlađi brat američkog predsjednika kennedija, 20. listopada 1925. polarizirao je američku političku javnost i svojim stavovima i burnim životom. u 42. godini, a nakon održanog pobjedničkog govora demokratske stranke u kaliforniji ubijen je u hotelu u los angelesu. o njegovom životu i tragičnom završetku napisana je uspješna kazališna drama, neposredno pred irački rat, 2002. s motom: " ...udruzimo se, nikad nije kasno graditi jedan novi svijet." --- |
- 23:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #
VREMEPLOV
|
19. listopada 1847. je vrlo značajan datum u hrvatskoj povijesti, kulturi i obrazovanju. na ovaj dan je 1847. godine s tri fakulteta u sastavu (pravni, bogoslovni, filozofski), otvoreno zagrebačko sveučilište. otvorio ga je tadašnji hrvatski ban, a prvi rektor mu je bio matija mesić, čija je izreka: "ta narodna svjetiljka više nikad neće ugasiti" te godine upisano je 270 prvih studenata zagrebačkog sveučilišta (pravo je upisalo njih 167; bogosloviju 81., a filozofiju 22 studenta). hrvatski ban je bio ivan mažuranić --- 19. listopda - Danas je praznik Svetog apostola Tome. Kroz njegovu sumnju u vaskrsenje Gospoda Isusa Hrista, dobila se nova potvrda tog čudesnog događaja. Vaskrsli Gospod ponovo se javio učenicima da bi uverio Tomu. Gospod mu reče: "Pruži ruku tvoju i metni u rebra moja, i ne budi nevjeran, nego vjeran." Toma uzviknu: "Gospod moj i Bog moj" (Jov. 20). Posle silaska Duha svetog, apostoli su kockom odlučivali kuda će ići na propoved i sveti Toma dobi Indiju. Iako tužan što odlazi tako daleko, ohrabren Gospodom, mnogo je naroda tamo obratio hrišćanskoj veri, ustanovio crkvu i postavio sveštenike i episkope. Između ostalih, obratio je i dve sestre, žene dvojice kneževa, Tertijanu i Migdoniju. Obe sestre, posle mnogo nevolje, oslobođene braka, poživele su bogougodno i u podvigu do smrti. Knez Muzdije, Tertijanin muž, kome je apostol krstio ženu i sina Azana, osudio je svetitelja na smrt. Tako je sveti Toma okončao svoj zemaljski život. Posle smrti, i on je, kao i drugi apostoli, bio čudesno prenesen u Jerusalim na pogreb Presvete Bogorodice. Pošto je stigao kasno, zamolio je da otvore grob Prečiste, ali njeno telo ne beše tamo. Gospod je već uzeo svoju majku u naselje nebesko. Tako sveti Toma svojim nepoverenjem utvrdi veru u vaskrsenje Gospoda, a svojom docnjom otkri čudesno proslavljenje Matere Božje. (autor: littleshizle) --- 1812. - Izgladnjela francuska vojska počela je povlačenje iz Rusije, posle neuspiješne invazije na Moskvu. --- 1918. - U Zagrebu je u Prvom svjetskom ratu Narodno veće Srba, Hrvata i Slovenaca donelo Deklaraciju o ujedinjenju svih Južnih Slovena u jednu državu. Nekoliko dana kasnije delegacija Vijeća je u Beogradu dala izjavu o ujedinjenju preostalog južnoslovenskog etničkog prostora bivše Austro-Ugarske u jedinstvenu državu sa Srbijom i Crnom Gorom, a regent Aleksandar Karađorđević je 1. decembra 1918. proglasio Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca. --- 19. listopada 1851. umro je crnogorski vladika petar petrović njegoš. rijetki vladar pjesnik ili pjesnik koji je vladao 21 godinu i ostavio bogato kulturno nasljeđe, među kojima je i 'gorski vijenac'), sahranjen je na lovćenu. autor lovćenskog mauzoleja je hrvatski kipar ivan meštrović. prema nekim mišljenjima mauzolej, meštrovićev rad, je svojevrsna 'faraonska grobnica'. UČENI VLADIKA – Na Cetinju je 19. listopada 1851. umro vladika Petar II. Petrović Njegoš, vjerski i državni poglavar Crne Gore, poznat i kao nadareni pjesnik. Njegov ep "Gorski vijenac" bio je inspirativan u borbi za oslobođenje od Turaka. Malo se zna da je Njegoš 1848. ponudio oružanu pomoć banu Jelačiću za obranu od mađarskog ekspanzionizma. --- 1866. postavljen je i svečano otkriven spomenik banu josipu jelačiću, 19. listopada 1866. poslije drugoga svjetskog rata, 1947. bio je skoro nevidljivo rastavljen, skinut je i otpremljen u gliptoteku. ponovno je postavljen tek 1990.godine. autor konjaničkog spomenika bio je austrijski kipar i ljevač anton dominik fernkorn (umro je kao umno poremećena osoba u blizini graza, 1878.) --- 1862. rođen je u basançonu, 19. listopada 1862. godine francuski kinotehničar (otac filma) auguste lumiere (umro 1953.). zajedno s mlađim bratom louisom lumiereom ušao u povijest, kao izumitelj kinematografije. --- 1896. hrvatski arheolog i povjesničar, hvaranin, šime ljubić, umro je 19. listopada 1896. u starigradu na hvaru. nakon završene teologije u zadru, obrazovanje dovršava studijem slavistike i povijesti u beču. uz neprekidni istraživački rad, radni vijek provodi u svojstvu ravnatelja arheoloških muzeja u splitu i zagrebu i stalnog istražitelja domaćih i stranih arhivskih dokumenata. bio je osnivač i aktivni član hrvatskog arheološkog društva; utemeljitelj hrvatske moderne numizmatike; jedan od prvih šesnaest članova jugoslavenske akademije (danas hazu); aktivni sudionik hrvatskog narodnog preporoda u dalmaciji. o značaju šime ljubića za hrvatsku kulturnu povijest, o njegovom književnom, istraživačkom, osnivačkom i pokretačkom radu, najbolje svjedoče riječi tadije smičiklasa, njegovog biografa (citat): "Ljubićevi radovi i zasluge na proučavanju povijesnih spomenika premašuju sve ono što su u isto doba učinili njegovi suvremenici". --- 1969. svemirska letjelica apollo 12 je 19. listopada 1969., sletjela na mjesec. astronauti: charles conrad i alan bean stupili na mjesečevu površinu. --- 1831. james a. garfield, 20. predsjednik s a d; 1887. james b. sumner, ameriki kemičar, nobelovac; 1917. indira gándhi, iindijska premijerka; --- 1827. 19. listopada umro je franz schubert, austrijski skladatelj i predstavnik romantizma glazbenog stvaralaštva. |
- 23:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #
09.02.2007., petak
sveti vlaho, procesija
  |