UN TEMPO
17.02.2007., subota
VREMEPLOV
|
1466. čuveni genoveški admiral 16. stoljeća, andrea doria bio je rođen u onegliu 30. studenoga 1466. vojničku karijeru počeo je u ranoj mladosti; bio je nekoliko godina pripadnik papine garde; služio pod više vladara, prinčeva i namjesnika malih talijanskih državica; skrasio se u službi genoveškog dvora; istakao se u sjajnim strategijama i vojnim pobjedama; napredovao u zvanjima do admirala; stekao naslov osloboditelja i oca domovine; umro još aktivan u 94. godini života (u genovi 25. studenoga 1560). --- njemu u čast talijanski putnički brodovi nose ime andrea doria. prvi među njima putnički brod andrea doria dug 212 m (29.100 brt), doživio je pomorsku tragediju u sudaru s malim švedskim linijskim brodom stockholm, dan prije nego je na putovanju iz genove za new york trebao stići na odredište, potonuvši na dno atlantika. u trenutku havarije, 25. srpnja 1956. na brodu je bilo 1.134 putnika (49 ih je izgubilo život) i 572 člana posade. 1667. engleski satiričar pdrijetlom irac, anglikanski pastor jonathan swift, rođen je na današnji dan, 30. studenoga 1667. pisao je vjerske pamflete, primjerice, 'priča o buretu' (1704), a tema je napadaj na prezbiterijance i katolike; šaljive alegorije: 'bitka knjiga' (1704.). životno djelo su mu guliverova putovanja, gdje swift duhovito odabire liliputance, divove, čudnovate konje, smiješne učenjake sve s ciljem da što potpunije ismije državno i društveno uređenje engleske, ali i ljudskih mana. i danas su putovanja aktualno i popularno štivo. swift umire proživljavajući gorke i mračne dane, 1745. u dublinu kamo se vratio, bez prijatelja od tumora na mozgu u dubokoj apatiji, slijep, gluh i gotovo nijem. 1835. oštroumni i sveobuhvatni društveni kritičar, jedan od iznimno jakih svjetskih humorista, pripovjedač, američki književnik puno prevođen i rado čitan, mark twain, pravim imenom samuel langhorne clemens, rodio se je 30. studenoga 1835. na floridi (umro u reddingu 1910). promijenio je nekoliko zanimanja, ali pilotski poziv na rijeci mississipi ostavio je duboki trag u njegovu životu, reflektirajući se na njegov književni rad. prvi uspjeh mu je humoreska 'slavna skočižaba iz calaveraskog okruga' (1865). duhovita, ali ironična zapažanja i o američkom turistu i europskoj kulturi prenio nam je djelom 'naivčine u inozemstvu'. ali ono po čemu je twain ostao do danas traženim dječjim i uopće popularnim piscem su dvije knjige: 'doživljaji toma sawyera', kojega je napisao 1876. i 'doživljaji hucklecerry finna', objavljenog 1884. svakako uz twainovo ime nezaobilazno je djelo 'kraljević i prosjak' iz 1882.; autobiografsko 'život na mississipiu' (1883); kao i satiričko-povijesno djelo 'jenki iz connecticuta na dvoru kralja artura', 1889. pred kraj života, skrhan osobnom tragedijom smrti žene i kćeri, njegova djela gube vrcavost i humor, što se ogleda u posthumno objavljenom 'tajanstvenom strancu' u kojem se je predao pesimizmu spram sebe i sudbine čovječanstva. 1870. hrvatski političar i publicist frano supilo, rođen je u cavtatu (kraj dubrovnika), 30. studenog 1870. (umro u londonu, 1917.) supilov životni i politički put je tako zamršen, da se čini kako je okretao bandijeru (zastavu) uvijek usuprot vjetru. citirat ću one djelove njegove biografije koji ga najpotpunije (a ukratko) opisuju: Po mnogim pokazateljima Frano Supilo je, uz Stjepana Radića, najtragičnija osobnost novije hrvatske politike. Supilo kao publicist jedno je od najbritkijih i najčitkijih hrvatskih političkih pera, autor začuđujuće modernosti opasaka i ideja (izuzmu li se za njegovo doba karakteristične jugoslavenske omame). Suvremena hrvatska povjesnica uglavnom dijeli njegovu aktivnost na tri razdoblja: - u prvom je kao urednik «Crvene Hrvatske» maestralno raskrinkao velikosrpski imperijalizam; - u drugom je glavnim protagonistom Hrvatsko-srpske koalicije, dok je - u trećem usamljeni i izolirani borac za Hrvatsku, nemoćan u bitci protiv imperijalnih kombinacija koje su se plele u Europi i inercije Jugoslavenskoga odbora. Samo je prvo Supilovo razdoblje dobilo visoku ocjenu, dok se njegova aktivnost u Koaliciji smatra povijesnim promašajem, a treće razdoblje očajničkom i na poraz osuđenom borbom, epitomiziranom u poznatom Krležinom stihu iz «Balada Petrice Kerempuha» koji referencira «Sopilovog Frana,/kem serce pregrizla horvacka je rana». Vjerojatno najpregnatniji komentar o tragizmu Supilova političkoga djelovanja je utjelovljen u Machiavellijevoj metafori da naoružani proroci uspijevaju, a nenaoružani propadaju: Supilo je bio, kao predstavnik hrvatskoga naroda u teško i krajnje neizvjesno doba, nenaoružani prorok, i u toj činjenici leži uzrok njegova pada i propasti. 1957. jedna od najpopularnijih spisateljica hrvatske književnosti marija jurić zagorka, umrla je 30. studenoga 1957. u zagrebu. o mariji jurić zagorki pisala sam na stranicama ovog pf biografski prikaz, pa ga samo u djelovima prenosim uz poveznicu, ako želite čitati opširniji tekst: Vi ste uranili u svemu, i možda bi tek ovo bilo pravo vrijeme za Vas, napisao je književnik pavao pavličić , govoreći u "pismu slavnim ženama" o liku i djelu marije jurić-zagorke, najpopularnije spisateljece u hrvatskoj. u knjizi "znameniti i zaslužni hrvati 925 -1925" (reprint ovog djela izašao je negdje krajem 80-tih), nema ni slovca o liku ove žene, čije su sabrana djela u 17 svezaka objavljena 1963. godine (priredio i popratio predgovorom, i. hergešić). uz mnogobrojna ili pretežno muška imena ova knjiga daje pregled i nekoliko povijesnih likova poznatih žena. kao što je nina već napisala, tu sam pronašla nama dosta poznata imena glazbenih umjetnica ili umjetnica s kazališnih dasaka, nekoliko spisateljica, profesorica ženskih stručnih škola, sestre milosrdnice, čak i jednu primalju bez škole za 'babice', ali ne i zagorku. međutim, "leksikon hrvatskih pisaca" (zg, 2000.) daje zagorki vrlo veliki prostor na svojim stranicama, a tim istovremeno ispravlja dug za dugo osporavanu ravnopravnost u obitelji hrvatskih književnika. književnu revalorizaciju spisateljica "gričke vještice", "plamenih inkvizitora", "gordane", "jadranke", "kćeri lotršćaka", "kneginje iz petrinjske ulice"... doživjela je skoro pedeset godina nakon smrti, monografijom "književni počeci marije jurić zagorke 1873-1910" (s. lasić, zg, 1986.). i pored podsmijeha suvremnika, suradnika, kritike ili ondašnjih priznatih književnika, primjerice, k.s.đalski će se o njezinoj pisaniji izjasniti kao o "šundliteraturi za kravarice", zagorka je bila iznimno popularna i, što je možda važnije, vrlo čitana spisateljica. romani u kojima su se ispreplitali nevjerojatni ljubavni zapleti ukomponirani u nacionalne teme izlazili su kao podlistak 'obzora', pa je masovna čitateljska populacija svih uzrasta s nestrpljenjem očekivala novi nastavak. štivo je, jednostavno, plijenilo pozornost čitatelja. svaki nastavak je bio tako dobro izrežirana priča da je kraj pozivao na nastavak čitanja. nešto poput ovih suvremenih meksičkih sapunica. iako se u književnosti javila već 1886. crticom "pod sljemenom" u 'bršljanu', tek je 1899. objavila (također kao podlistak u 'obzoru') prvi roman roblje. nakon toga su slijedila njezina druga romansirana djela kojima je, uglavnom, opisivala život starog zagreba, ali i onaj u kojem je živjela. marija jurić zagorka važna je u hrvatskoj književnosti, općenito, ali je svoj dorinos dala je i u razvoju one dramske, osobito pisanjem povijesnih drama, lakrdija, satire i jednočinki. smatra se da joj je najbolje scensko djelo komedija 'jalnuševčani. među prvima se je okušala kao pisac krim romana u koje spada 'kneginja iz petrinjske ulice', nastalo 1910. osim što je prati kvalifikativ najčitanije hrvatske književnice, marija jurić zagorka je prva žena novinar u hrvatskoj, a čini se jedina ili među rijetkima u ondašnjoj austrougarskoj državi. ostatak, OVDJE http://www.index.hr/forum/default.aspx?q=t&idf=17&idt=7376&p=2 1900. oscar fingal o'flahertie wills wilde, irskio-engleski pisac, dramatičar, pripovjedač i liričar (rođen u dublinu), poznat po romanima, ali i homoseksualnoj aferi zbog koje je utamničen, umro je u parizu 30. listopada 1900. u engleskoj književnosti bio je najizrazitiji predstavnik boraca protiv društvenih i moralnih konvencija i obveza. izraziti individualac, osporavao je bilo kakvu povezanost umjetnosti i društva, demonstrirajući svoju teoriju u praksi: svojim javnim istupima za esteticizam i amoralno određenje književnosti. veliki uspjeh je postigao komedijama (primjer) 'lepeza lady windermere' (1892); 'žena bez značenja' (1893); 'važno je biti ozbiljan' (1895). u jedinom romanu, napisanom 1891. 'slika doriana graya', opisao je i majstorski prezentirao dekadentnu sredinu. među najvrjednija djela spadaju i pripovjetke, primjerice 'sretni princ', a intimnu autobiografsku priču donosi u djelu 'balada o readinškoj tamnici', a posebno se izdvaja 'de profundis', ispovjedna autobiografija oscara wildea. |