UN TEMPO
30.04.2006., nedjelja
TVRĐAVA LOVRIJENAC KROZ POVIJEST I SADAŠNJOST
 |
- 22:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ako ne samo po ljepoti, ono po velebnosti, neobičnoj gradnji, rasponu, morskoj hridi na koju se nasadila, vremenu kad se prvi put spominje, namjeni zbog koje je sazidana, današnjoj namjeni, tvrđava lovrijenac, sigurno spada u najglasovitije dubrovačke gradske utvrde. |
- 22:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #
gradske zidine koje danas opasuju povijesnu jezgru dubrovnika potječu iz 15. i 16. stoljeća. prije njih postojale su druge zidine, drugi bastioni i fortece na drugim mjestima. kako se grad širio, tako su se pomicali zidovi koji su ga opasivali, prvenstveno s ciljem obrane od neprijatelja. različita su mišljenja o njihovom izgledu, načinu gradnje i sastavu. većina se slaže da su bile građene u tzv. 'suhozidu' s umetnutim drvenim gredama. činjenica je da prve zidine nisu obuhvaćale čitav grad i da su se podizale na onim mjestima gdje je bila najveća opasnost od nepoželjnog ulaska u grad. za tvrđavu 'lovrijenac' neki kroničari kažu kako je utemeljena od 1038. godine iako nema objektivnih dokaza o tome. naime, notarske knjige su se počele voditi u 14. stoljeću. |
- 22:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
prvi spomen o toj tvrđavi, zapravo, još utvrdi, potječe iz 14. stoljeća a izvor mu je odredba iz 'prve knjige reformacija' ('zaključci 'vijeća'). tako se 16. rujna 1301. određuju kaštelani tvrđave. kako je ovo godina od kad se počinju voditi knjige republike, logično se nameće zaključak kako je utvrda postojala i prije. kako su i prije ove godine i datuma bivali imenovani kaštelani, jer se 1366. godine u drugom dokumentu spominju i imena petorice osoba zaduženih za njezino čuvanje. kad se ima u vidu sam položaj hridine na kojoj je ona podignuta, i s koje sad dominira gradom, razumljiva je odluka vlade o njezinoj gradnji i opasnosti koja je prijetila ukoliko bi s te otvorene pozicije grad ostao nezaštićen. bila su to burna vremena, vrlo opasna za samostojnost dubrovnika u 11. i 12. stoljeću. |
- 22:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
zbog te činjenice, a osobito podataka o dugotrajnoj opsadi različitih naroda pod gradom, velika je vjerojatnost da je ona ozidana u prvobitnom obliku već tijekom 11. stoljeća. taj njezin prvobitni izgled nimalo nalik na ovu velebnu trokutastu tvrđavu, prema pisanju lukše beritića, bilo je to zdanje sa 6 - 7 m visokim zidanom, jedan zagrađen prostor nepravilnog trokuta. s vanjske strane imao je krunište (koje se još može vidjeti u fragmentima na pojedinim mjestima sadašnjeg zdanja). u samom prostoru bile su zgrade, uglavnom stan za čuvare i crkvica sv. lovrijenca, po kojoj je tvrđava i dobila ime. u nekim arhivskim dokumentima (navodi beritić), stoji da su u tvrđavi živjele neke starice picochere (nešto kao današnje 'trećeredice' - neoficijelne časne sestre), čija je zadaća sastojala u tome da čuvaju crkvicu i pale 'vječno svijetlo'. |
- 22:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
gradske su se utvrde sustavno gradile, dograđivale, otvarala se i zatvarala mnogobrojna vrata, gradili se i razgrađivali prilazni putovi, sve kako su zahtijevale okolnosti. no svaki je zahvat bio unaprijed dogovoren i odobren od 'vijeća' pa je slijedom tih zapisnika moguće rekonstruirati nekadašnji i sadašnji izgled kako samih zidina, tako i njegovih bastiona i tvrđava. osobito u 15. stoljeću intenziviraju se radovi na svim gradskim utvrdama. rektor i 'malo vijeće' su 1413. godine jednim zaključkom naredili rušenje svih prilaznih putova lovrijencu. iz ovog zaključka proizlazi: da se je lovrijenac moglo doći na nekoliko načina; da svi putovi nisu mogli biti dovoljno dobro nadzirani; da je zbog toga prijetila neposredna opasnost prilaza tvrđavi i njenom osvajanju. isti zaključak obvezivao je kamenare koji su imali obaviti ovaj posao, ostaviti samo jedan prilaz tvrđavi i to onaj po kojemu se uspinju stražari. taj prilaz je okrenut prema gradu. današnji put je dobio ovakav izgled 1933. godine, kad je izrađen zbog kongresa 'pen kluba' i priredbe na lovrijencu. |
- 22:31 - Komentari (1) - Isprintaj - #
|
nova odluka u svezi s tvrđavom donesena je 13. siječnja 1418. godine, a odnosi se na naredbu kojom se moraju zazidati dotadašnja, a otvoriti nova vrata (zatvaraju se zapadna, a otvaraju sjeverna vrata). također se naređuje iskopavanje dubokog jarka, koji će premostiti pokretni drveni most, preko kojega se jedino može ući u tvrđavu, a koji će se noću podizati. ostale naredbe vezane za 'lovrijenac' odnose se na podizanje njezinih zidova, izgradnju 'merli' (kruništa), zaklanjanje kuće čuvara, izgradnju podesta s kojega se može gađati neprijatelja, razbijanju dijela hridine. tri mjeseca kasnije naređuje se stvaranje zalihe hrane i oružja u tvrđavi. svodovi i lukovi na tvrđavi nastali su u nekoliko kasnijih godina i izgradnja pilastara koji će pridržavati obrambene lukove.  |
- 22:30 - Komentari (1) - Isprintaj - #
|
napomenula bi da su se na svim utvrdama redovito vršile ophodnje. čuvari nikad nisu bili sigurni u koje vrijeme će netko od članova vijeća doći u obilazak. prije nego što nastavim trebam kazati da je u to doba 'lovrijenac' bio posve izoliran od ostatka grada. glavna su se gradska vrata noću zatvarala, a pokretni most podizao iznad dubokog jarka koji je spajao područje pila s gradom. signalizacija s lovrijenca prema tvrđavi bokar, koja je južno od gradskih vrata, onemogućavala je svako iznenađenje. lovrjenac je dovoljno isturen da se može vidjeti cijeli akvatorij i istočno i zapadno i zbog toga vrlo važan strateški objekt za opstojnosr republike. |
- 22:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
kao i nekad i danas se na lovrijenac može doći puteljkom uz samo more. to se područje zove 'u pilama', jer se, za razliku od gornjeg platoa koji se naziva 'pile', silazi stubištem na samu morsku obalu. uspon na 'lovrijenac' je vrlo strm, ali je boravak na tvrđavi nadasve ugodan, osobito u vrijeme ljetnih sparina. i dok se danas upražnjavaju drugačije vrste zabava, dubrovačka mladost je donedavno znala po 'lovrijencu' izvoditi različite vragolije. najomiljenija zabava bila je noćno skakanje s te visine (37 m) u more, dok se prije nekih 20-ak godina nije dogodila tragedija. radi slabog odskoka, mladić se je razbio o stijene u njegovom podnožju i poginuo.  u pilama (i ovaj prostor je ljetna pozornica za vodopićevu 'tužnu jelu') |
- 22:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #
 preglednost, jedna od bitnih strateških zadaća utvrde |
- 22:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #
 |
- 22:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #
 |
- 22:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
1456- godine, odlukom vijeća vanjskim zidom zagrađen je svaki prolaz naokolo tvrđave. te iste godine prihodi od carine na žito idu u korist izgradnje i radova na svim zidinama, ali točno se određuje brižljivost kako u radu tako i u trošenju novaca koji je limitiran na 400 perpera tjedno. istovremeno, dok se ubrzano radi na tome da se grad što prije i što bolje utvrdi, izrađuju se topovi, tzv. bombarde (slijevanje topova i izrada cijevi bila je jedna od cijenjenih zanata u dubrovniku), kojima se moglo gađati. upotrebljavali su se i katapulti s kamenim kuglama.  |
- 22:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
u bečkom vojnom muzeju u zbirci inozemnog oružja čuva se jedan teški brončani top, poznat kao polukartauna, djelo dva ljevača 'darina burgognonia i jeronima iz kremone. (početkom 16. stoljeća poznat dubrovački ljevač topova bio je meštar ivan rabljanin ). **) na spomenutom topu je reljefna slika svetog vlaha i natpis "opvs hyeronimi vitalis cremonensis 1571". austrija ga je skinula s 'lovrijenca' 1816. i prenijela u svoj muzej. **) meštar ivan rabljanin autor je čuvenog dubrovačkog topa zvanog 'gušter', projektiranog 1537. godine iz kojega se nikad nije pucalo.  |
- 22:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #
 |
- 22:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
topovi su na 'lovrijencu' bili različitog kalibra. kako se ne razumijem u oružje, prenijet ću samo podatak koji sam pronašla da im je kalibar varirao od 3 do 60 funti. spominju se ove vrste topova: canoni, chanone periero (s kamenim kuglama), cholubrine (dugocijevni), bombardelle, tarasi, falchoneti, sachari, sgmirili, mortai (mužari) i već spomenuti gušter. kako su se topovi pravili i lijevali u 'sponzi', tj. u dubrovniku, bili su od skupe bronze s lijepim ukrasima, obično reljef sv. vlaha, a ponegdje i natpis. zadnji očuvani inventar oružja iz doba 'republike' navodi, 1786. godine, 126 topova. poznato je i to da su crnogorci oteli 33 komada koje su francuzi porazmjestili na okolnim brdima od brgata do srđa, ostalo su 'pokupili' osvajači francuzi i austrijanci. ovi topovi su zbog kvalitete materijala korišteni kao bronza. |
- 22:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
od tri očuvana dubrovačka topa dva su u bečkom muzeju, jedan u beogradu. priča da je jedan upao u more i tu ostao nije potvrđena. prema s.p. novaku: "Jedan naime od desetak topova s Lovrjenca, čuveni Gušter što ga je salio domaći ljevač Ivan Rabljanin, otrgnuo se dok ga Austrijanci početkom 19. stoljeća transportirahu u bečki Vojni muzej na samom izlazu iz tvrđave. gušter je potonuo, ali i danas negdje u mulju stoji na njemu ovaj drevni latinski natpis koji posve slučajno poznajemo. A.S. MDXXXVII JUPITER OMNIPOTENS ITERUM SI PERDERE VELLET CRUDELEM GENTEM VIRIBUS IPSE SUIS NEMPE EGO TUNC JOVE SAEVIREM CRADELIUS IPSA VI, QUAM BAPTISTAE PRAEBUIT ARTE MANUS OPUS BAPTISTAE ARBENSIS IN ARCE S. LAURENTI".(citat: s.p.n.)  što se tiče dometa, nažalost taj mi je podatak nepoznat. jedino što znam i što se može naći u izvorima je da su neprijateljski brodovi plovili na sigurnoj udaljenosti od grada i da su se u slučajevima opsade zaklanjali iza obližnjeg 'lokruma'. ovaj otočić je i u nedavnoj prošlosti poslužio jna kao sigurni zaklon za moćnu jugoslavensku flotu koja je u opsadi držala grad. |
- 22:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
1479. već se na lovrijencu gradi cisterna za vodu, prostor za pohranu žita i ulja i dva ručna mlina. u 16. stoljeću već se specificira naoružanje, municija i posada tvrđava, sve po ustaljenom redu i redoslijedu u kojoj su uz pučane i plemići zaduženi za pojedine objekte. ovo se precizira zapisnik vijeća radi s nakanom da se u danim uvjetima obrani grad, ali i same tvrđave i skladišta koja su smještena u njihovim utrobama. važno je napomenuti također kako je debljina zidova na ovoj , ali i drugim gradskim tvrđavama varirala. ovisila je o položaju i procjeni prema mogućoj opasnosti. tako je, primjerice debljina južnog i zapadnog zida 'lovrijenca' između 5-6 pa do 12 m, dok je sjeverna strana svega 5-6 m. onaj najuži dio prema gradu je do 1 m debljine (na mjestima i 0,60 m). kronologiju gradnje i obnavljanja, opskrbe i čuvanja možemo pratiti detaljno i u svakom segmentu iz beritićeva opisa: po datumima i po vrstama posla. |
- 22:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
koliko je rad na 'lovrijencu' bio naporan i važan za republiku, govori i jedna odluka 'vijeća umoljenih' iz 1562., prema kojoj nitko ne smije potraživati eventualne dugove od majstora i radnika dok god rade na tvrđavi. povlastica im se ukida prestankom radova. druga polovica 16. stoljeća je vrijeme i konačnog oblikovanja zidina i tvrđava. da se s 'lovrijencom' računalo najviše kao s preventivom, a ne isključivo obrambenom tvrđavom, vidi se iz zaduženja oružja i vojske koji su tu bili raspoređeni, krajem 17 stoljeća. dakle, 'lovrijenac' je imao 10 topova, koje je opsluživalo 20 tobdžija i 30 vojnika. (u usporedbi s tim ponta tvrđave 'molo' imala je 12 topova i 212 vojnika, a 'margarita i sv. petar' 4 topa, ali 224 vojnika). |
- 22:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
i onda dođoše francuzi, te uz stari dubrovački stijeg na minčeti i lovrjencu zavijori se njihova zastava. kaže se da su francuzi zatekli uz mnogo municije i 133 brončana topa. suvremenije naoružana francuska vojska je za vrijeme opsade dubrovnika od strane rusa i crnogoraca koristila ovu artiljeriju. opsada i bombardiranje rusko-crnogorske vojske koja se je utaborila i na brdu 'srđ' trajala je do 6 srpnja, što je bilo dva mjeseca od okupacije dubrovnika. |
- 22:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
još malo o 'lovrijencu' s njegovim današnjim izgledom. kako sam kazala na uzvisini od 37 metara, koja strši iz mora, a vezana je s kopnom postupno se oblikovala velika i jaka tvrđava. obzirom na prije istaknute dimenzije ove tvrđave poznata je u literaturi i pod nazivom dubrovački gibraltar ili zbog najpoznatije pozornice hamleta na svijetu (prirodne pozornice), lovrijenac je i dubrovački elsinor. |
- 22:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
tlocrtom je nepravilni trokut, a monument prati oblik hridine. upravo iz tog razloga, zapadni ugao joj je malo prikraćen. na tom uglu su zidine najjače i najmasovnije i čine 'kavalir' s neobično čvrstim i jakim prsobranima. tvrđava ima tri terase. ona najviša je kod samog 'kavalira', dok je najniža okrenuta pučini. (debljina zidova varira u rasponu 0,60 - 12 m).  |
- 22:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #
 |
- 22:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #
po sredini je dvorište ograđeno arkadama. tu se nalazi i ogromna gustijerna (čatrnja, cisterna za vodu), ali ona nije i jedina na tvrđavi.  |
- 22:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
o postanku 'lovrijenca' nešto kaže legenda, a prenose dubrovački kroničari (dubrovačkim kroničarima, kaže beritić, nije baš za vjerovati sve što kažu jer uvijek ponešto uveličaju ili učine starijim od onoga što jest /parafraz./). tvrđava je prema toj legendi sagrađena zbog namjere venecije da preuzme tu stratešku točku, sagradi tvrđavu s koje bi nadzirala grad. dubrovčani su, doznavši za tu namjeru, osujetili mletački plan i u samo tri mjeseca sagradili tvrđu. kad su mlečići doplovili s galijama natovarenim materijalom i ugledali tvrđavu, produžili su prema istoku. legenda kaže da su zbog namire troškova smanjili plaću veslačima. kroničari ovaj događaj smještaju u 11. stoljeće, točnije 1018., a neki 1038. godine. kako je ovdje već navedeno 'lovrjenac' se službeno po prvi put (kao tvrđava) spominje 1301. godine, ali od te godine se i počinju voditi registarske knjige 'vijeća'. također je rečeno i to da prvo spominjanje 'lovrjenca' ne znači nipošto kako tvrđave tamo nije bilo ranije. prije je vjerovati kako je nekakav oblik utvrde doista postojao još u 11. stoljeću, koje je doba previranja, otimanja, prevlasti, opsjedanja grada. previše važna strateška pozicija za grad i tako isturena kota sigurno nije bila ostavljena neprijateljima, nego je iskorištena na najbolji mogući način da se može odoljeti opsadi grada i održavati potrebnu udaljenost neprijateljskih brodova. vidjeli smo da se ona tijekom vjekova mijenjala, pregrađivala, dodatno utvrđivala i dograđivala do današnjeg izgleda. najvećim dijelom te su izmjene diktirali vanjski uvjeti, odnosno elementarne nepogode, poput dva jaka potresa, osobito onog iz 1667. godine. |
- 22:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #
 prema izvješću tadašnjeg 'guvernera oružja' franja de toresa iz 1679. godine, svodovi pod donjom taracom (terasom) bili su tako ispucali da ne bi podnjeli pucanje topova. spomenula sam i zalihe žita, ulja, koje su trebale služiti dužoj opsadi. 'lovrijenac' je inače bio bogat vodom, o čemu svjedoči i jedan latinski natpis, koji u kaznačićevu prijevodu glasi: "Narav tvrđi vodu krati, umjetnost je al' navrati. Nek'se ovog iz bunara gasi žeđa nje čuvara". |
- 22:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #
 |
- 22:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ulaz u tvrđavu omogućavala su dva pokretna mosta i malena vrata s prije citiranim natpisom (dijelom esopove izreke) non bene pro toto libertas venditur auro. vrata su bila dvostruka. porušila ih je austrija nakon 1816. radi iznošenja starih, dugih i teških topova prilikom razoružavanja tvrđave. ili  |
- 21:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #
visoko u zidu iznad vrata je velika renesansna niša s kipom 'sv. vlaha' što je djelo majstora korčulanica vicka lujova. |
- 21:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
dubrovčani su voljeli slobodu i republikanski oblik vladavine. jednako kao što su kneza mijenjali svakog mjeseca i kaštelan tvrđave (zapovjednik, a bio je iz reda plemstva) se je imenovao na mjesec dana. tvrđava je bila dobro naoružana. topove sam prije spomenula, kao i katapulte. ostalo se oružje prema potrebi zaduživalo u arsenalu. arsenalom je zapovijedao admiral. ***) ***) u starom dubrovniku kao i u veneciji admiral nije bio zapovijednik flote, nego upravnik arsenala. 'republika' je imala dva arsenala u samom gradu i u 'malom stonu'. vršio je uz tu dužnost i nadzor nad lukom. admirali u dubrovniku bili su pretežno 'lopuđani' ( s otoka lopuda). još jedna dužnost admirala, ovaj put počasna bila je postavljanje zastave na 'orlanda' u doba feste sv. vlaha. poznato je da je prvi admiral bio obrad, zatim sin mu mihoč obradović. kao zadnji admiral spominje se cvijeto jakšić. |
- 21:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
oprez 'republike' nije bio usmjeren samo protiv neprijatelja koji bi mogao ugroziti njezine granice. on se jednako tako očitovao i budnošću prema unutrašnjim nezadovoljnicima (kojih je kroz njezinu povijest bilo). zbog bojazni da bi bilo tko duže ustoličen na nekom važnom položaju mogao doći na pomisao uzurpacije vlasti, 'republika' se zaštitila čestim mijenjanjem, uvjetno rečeno, vlastodržaca od kneza do kaštelana, pa i predstavnika diplomacije. kad je riječ o tvrđavama, opasnost je svakako vrebala ne samo od kaštelana kao zapovijednika i plemića, već i od posade. kako je 'lovrijenac' bio istaknuti strateški položaj, debeli zidovi su garantirali sigurnost od vanjskih napada. međutim, onaj unutrašnji, okrenut prema gradu (od 0,60-1 m debljine) bio je upravo preventivna mjera zaštite od unutrašnje opasnosti, tj. odmetanja kaštelana ili posade. naime, topovima sa zidina ili tvrđave 'bokar' zid takve debljine nije bio nikakav problem. (tri visoka državna javna i crkvena djelatnika 'republike' nisu bila iz domaćeg plemstva: guverner oružja, nadbiskup i državni tajnik baš zato što im mandat nije mogao biti skraćen, a potencijalno su predstavljali opasnost). kaštelan je, pak, spadao među državne službenike s najvećim primanjima. zaboravila sam pripomenuti kako su topovi na 'lovrjencu' bili različitog kalibra. kako se ne razumijem u oružje, prenijet ću samo podatak koji sam pronašla da im je kalibar varirao od 3 do 60 funti. |
- 21:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
definitivnu stratešku zadaću tvrđava lovrijenac izgubila je 1886. godine. austrijanci su je razoružali. od tog doba lovrijenac je kasarna. za razliku od francuza koji nisu dirali starine, austrijanci su proizvoljno mijenjali njihov izgled u ovisnosti o svrsi za koji su korištena određena zdanja. tako su na 'lovrjencu' otvore za topovske cijevi proširili u prozore. i pokretni most pred ulazom zamijenjen je betonskom pločom. kad je početkom 20. stoljeća austrija izgubila zanimanje za ovu tvrđavu i napustila je, objekt je (na sveopće negodovanje dubrovčana) bio ustupljen hotelskom poduzeću liburnija. spomenula sam i sastanak pen kluba 1933. godine kad je lovrijenac bio uređen (sagrađeno stepenište) za potrebe održavanja ovog skupa, ali i za priredbe. tijekom ww2, lovrijenac pod talijanskom upravom postaje tamnica za partizane i sve nepočudne elemente okupatorskoj vlasti. što se tiče namjene manje više, ali ne može se prešutjeti njihov doprinos unakažavanju objekta mnogim pregradama od armiranog betona, koje su nakaon kapitulacije italije, već 1945. godine porušene. nakon 1950. počinje sanacija objekta, prvenstveno se popravljaju pločnici i prsobrani. već 1952. godine s ciljem zaštite i očuvanja zidina i tvrđava osnovano je društvo prijatelja 'dubrovačke starine', koje do današnjeg dana uspješno upravlja, održava i obnavlja ovo nacionalno i kulturno dobro i u ukupnosti najmonumentalniji spomenik u europi. |
- 21:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
bilo bi nepravedno završiti ovaj prikaz najveće tvrđave, a ne spomenuti njegovog kulturnog osvajača državu dansku i njezinog kraljevića hamleta, koji suvereno vladaju lovrjencom već 54 godine. nema ljeta bez hamleta, rekla bi, jer se tad sve oživi, vraća se prošlost, pa makar i falsi čuju se pucnjevi topova s tvrđave, a taracama i voltima fortece ponovo vrvi sve od života.  |
- 21:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #
 |
- 21:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #
 |
- 21:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
hamlet, danski kraljević stigao je u dubrovnik zaslugom marka foteza, čijim se imenom zovu i stepenice kojim se uspinjemo na tvrđavi, tek nakon drugog svjetskog rata.  najčudesniji prostor lovrjenca je dvorište s cisternom. ima velike scenske mogućnosti i može se gledati (obzirom na prije spomenuti terasasti oblik) iz više vizura u kombinaciji sa spomenutim terasama. |
- 21:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
ali hamlet, dramski lik nije jedini predstavnik danske krune u dubrovniku. davne 1424. godine danski kralj erik IX. posjetio je grad čak dva puta. prvi put u rujnu na putu u 'svetu zemlju', a drugi put te iste godine pri povratku u studenom. slobodan p. novak o tome navodi: "Preporuka kralja Sigismunda tom je Dancu dobro došla. Erik IX. prespavao je u Dvoru, a vlada je svaki dan za njegov obrok davala 60 perpera. Uz to su mu dopustili da za sebe uveze i bačvicu nekog posebnog grčkog vina". "Čudesna dubrovačka fortifikacija, Lovrijenac, pretvorena je u ulice i trgove, plesne dvorane i bračne ložnice, samostanske ćelije i mračne grobnice, a sve to bez ikakvih scenskih sredstava" (marko fotez). |
- 21:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
ovim završavam prikaz 'lovrijenca', tvrđave koja će u ovom stoljeću navršiti tisuću godina, koja je samo još jedan lijepi ukras kamenom gradu, motiv slikarima, skrovište ponekom ljubavnom paru i užitak posjetiteljima 'igara' na jedinstvenoj svjetskoj prirodnoj pozornici. u tihu ljetnu noć, kad se gradu lagano i neprimjetno već prikrada zora, ako sjediš dovoljno blizu 'lovrijenca', od valića što se sudaraju s njegovom tvrdom hridi, možeš, ako napneš uho, čuti stihove: 'o lijepa, o draga o slatka slobodooooooo'  |
- 21:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
tekst o lovrijencu građen je na literaturi. spomenut ću samo osnovnu: lukša beritić: "utvrđivanje grada dubrovnika", split: pretisak izdanja jazu 1955.; lukša beritić: "dubrovačke zidine", dubrovnik, 1958.; slobodan prosperov novak: "dubrovnik iznova", liber; međunarodni slavistički centar, zagreb, 1987.; josip lučić: "ljetopis", zagreb, 'dubrovački horizonti' 28.; antun travirka: "dubrovnik - grad kulture i umjetnosti", zadar, 'forum', 2001.; "obnova dubrovnika 1979-1989", dubrovnik, zavod ua obnovu dubrovnika, 1989.; monografije "dubrovačke ljetne igre" 1950-1989", dubrovnik, festival, 1989. ova i gotovo sve snimke su privatno vlasništvo. snimak. j.p., 2006. fotodokumentacija: iz privatne zbirke (autorska prava), j.p., 2006. festival dubrovnik (jedan snimak). |
- 21:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #
27.04.2006., četvrtak
|
kako piše u turističkim prospektima i prigodnim reklamama turističke ponude, mljet spada među deset najljepših otoka svijeta. iskreno, ne znam po kojem kriteriju, niti po čijoj je to procjeni. da je lijepa priroda, nesumnjivo je, raznolika i šumovita također, da posjeduje fenomen jezera s plimom i osekom, otok na otoku, podvodne i nadvodne pečine, kao mnoga kraška područja posjeduje bogatstvo zemljopisnih fenomena u kršu. nekad je posjedovao i čisto more, ali to je bio dio njegove ljepote prije turističke ekspanzije i pretvaranja ribarskih naselja u ljetne turističke domaće i strane oaze mira. ta su vremena odavno prošla, a zajedno s njima i najveće bogatstvo podmorja. treba znati da je mljet bio i prirodno stanište sredozemne medvjedice, a o bogatstvu svih vrsta školjaka (palasture ili periske su rasle tik uz obalu), nije potrebni niti govoriti. danas su to samo sjećanja. |
- 10:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #
OTOK MLJET - ODISEJEV OTOK
|
zeleni otok ili odisejev otok, najveći je južnohrvatski otok. tema o otoku mljetu na koju se pozivaš, pisana je najviše iskustveno. mljet je otok koji mi je ostao u sjećanju iz više razloga, a njemu se uvijek vraćam. (nisam s mljeta ni u tragovima). za takav rad potrebna je relevantna literatura. povijesni dio obradio je ivo dabelić. o aktualnom mljetu i njegovim ljepotama, turizmu ili o mljetu kakav je danas, govore mnoge reportaže. stvarne podatke (približno) imaju turistička društva. mislim da imaju i kraći opis mljeta. evo pomoći ću makar podacima kako sam ti preko pp-a i obečala. imala sam malo problema dok sam došla do njih. drugi je problem, još je uvijek tu, jer ti podaci potječu iz dva službena izvora, ali nisu ujednačeni (pa ipak su službeni i može se na njih pozvati, a privatno ću dati imena osoba od kojih sam ih dobila).  obratiti pažnju na ovaj omeđeni dio. naime, mljet premda nije ni u kojem smislu zemljopisno podijeljen i djeluje kao cjelina, on predstavlja dvije turističke zone: nacionalni park s naseljima i ostatak mljeta. u tom smislu imam i podatke (to su dva službena izvora navedena u gornjem postu). još jedna napomena: pišem južnohrvatski, a ne dalmatinski, jer mljet ni povijesno, ni etnički, nit' jezično ne pripada dalmaciji. mljet je u sastavu dubrovačke republike bio od 14. stoljeća, 1354., kad je i kodificiran prvi mljetski statut. |
- 10:23 - Komentari (1) - Isprintaj - #
 prožura |
- 10:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
sjeverozapadni dio mljeta proglašen je nacionalnim parkom 1960. godine. prije toga je neprirodno promijenjena fauna kopnenog dijela otoka uvezenom divljači što je zasluga druga tita. na mljet su dovezeni jeleni. divlje svinje su se na ovaj ili onaj način razmnožile na otoku (neki tvrde kako su preplivale mljetski kanal s pelješca, drugi opet da su namjerno donesene na mljet. bilo kako bilo tu su. u nekim drugim vremenima, najveća domaća životinja mljeta bio je tovar (magarac), a divlja mungus ili manguc kako ga sami otočani nazivaju. danas faunsku populaciju, uz prije spomenutu divljač, obogaćuju i lasice. tvrdi se da na mljetu nema zmija. mungusi (koji su namjerno dovedeni na mljet) kao prirodni neprijatelji zmija, potamanili su ih. prilagodili se, razmnožili i u nedostatku zmija navalili na domaću perad. tako su jedno vrijeme postali naporni i opasni. obala mljeta je razvedena. prepuna je malenih školja, što je preduvjet za bogatstvo ribljeg fonda. prema literaturi, sredinom prošlog vijeka, riblji fond je bio skoro neiscrpan. danas se to ne može kazati. karakteristične vrste su ugor, tabinja, sopa (salpa) i početkom jeseni zubaci i orkani. od mekušaca lignja. od rakova jastog i baba. školjaka skoro više nema. |
- 10:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
za zemljopisne i druge karakteristike važne za otok dajem već napisan tekst općine mljet, jer ja ću malo o drugim detaljima kojih u ovim opisima nema. "Mljet se nalazi u južnodalmatinskoj otočnoj skupini. Najjužniji je i najistočniji od svih naših većih otoka. Proteže se između 170 19´ 19" i 170 45´ 16" istočne zemljopisne dužine i 420 41´ 12" i 420 48´ 23" sjeverne zemljopisne širine. Pruža se paralelno s istočnom polovicom poluotoka Pelješca od kojega je odvojen Mljetskim kanalom širine 8 km. Sjeverozaapadni kraj otoka (rt Goli) udaljen je od Korčule 18 km, a rt Gruj na jugoistočnom kraju otoka udaljen je od Dubrovnika 30 km. Najbliži je morski put od Mljeta prema Pelješcu na smjeru Sobra (Zaglavac) – Prapratno 5 NM. Od Sobre do Dubrovnika udaljenost je 24 NM, od Pomene do Korčule 13 NM i od Saplunare do Dubrovnika 17 NM. S južne strane otoka otvoreno je more koje se pruža sve do sjeverne obale Apeninskog poluotoka, što mu daje značajke izrazito pučinskog otoka. U njegovoj su blizini dva važna pomorska prolaza, Vratnik, između otočića Olipe i Jakljana, i s druge strane Pelješki kanal, između Korčule i Pelješca, koji predstavlja glavna “vrata” za srednju Dalmaciju. Mljet je dug 37 km s prosječnom širinom od 3 km i površinom od 100.4 km2. Osmi je otok po veličini na Jadranskom moru. Dužina je njegove obalne crte 131.3 km, a pomorski akvatorij zauzima prostor do vanjske granice teritorijalnih voda Republike Hrvatske, površine 1286.77 km2. Općina Mljet zauzima 19.5% obalnog mora Županije i 4% ukupne površine morskog akvatorija Republike Hrvatske. To je za Mljet nova stvarnost i bitan čimbenik u razvojnim procesima. Najveće brdo na Mljetu je Veliki Grad sa 514 m, a pruža se sredinom otoka iznad Babina Polja. Ostala su veća brda Veliki Planjak (389 m), Sutilija (390 m), Vrh od Kantuna (465 m), Zirine (488 m), itd." |
- 10:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
"Kada bismo jednom riječju mogli opisati raj na zemlji rekli bismo Mljet. Sred pučine, na tom čarobnom otoku, smjestio se rajski vrt Nacionalni park "Mljet" koji svojom ljepotom, skladom prirode, pejzažnim uvalama i sa dva bisera - Malim i Velikim Jezerom, pruža jedinstveni fenomen zbog kojeg je i proglašen Nacionalni park 1960 god. Opravdano jer uz bogatstvo stoljetnih šuma, uvala i otoka, uz netaknutu prirodnu oazu, dio sklada čini bogata povijesno kulturna baština, od kojih na prvom mjestu treba istaći benediktinski samostan Sv. Marije iz 12. stoljeća, sred V. Jezera kao nijemi svjedok kulturnog bogatstva. Posjetite li naš Nacionalni park, uživati ćete u zvukovima prirode, mirisu bujne vegetacije, osluškujući šapat maestrala, dopustite da Vas legenda povede u davna vremena grčkog junaka Odiseja i božice ljepote, mira i tišine nimfe Kalipso kao gospodarice čitavog otoka, čija stoljetna šuma čuva tajne minulih vremena ..." "... gdje je lijepos prirode stvorila sve savršenije od ljudskog umijeća..." (Mavro Vetranović) ovo je, dakako idealiziran opis (kao da sam ga sama pisala, a nisam). također bi samo kazala da je mavro vetranović, čavćić, dubrovački renesansni književnik i pjesnik, benediktinac. bio je opatom na otoku mljetu od 1524-1527. o vetranoviću sam pisala (vidi sv. andrija pustinjak), jer je bio dragovoljnim zatočenikom otoka sv. andrija skoro do smrti. neke njegove pastorale nastale su tijekom boravka u benediktinskom samostanu usred mljetskih jetera. |
- 10:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #
 panoramski snimak, razvedenost obale otoka mljeta |
- 10:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
mljetska naselja su: babino polje, badanj, blaca, blaca, duboka, glavat, goli, goveđari, grabova, korizmeni, kozarica, lenga, lokva, maharac, maranovići, maslinovac, mrkijente, np mljet, okuklje, okuklje, podškolj, polače, pomena, preč, prožura, pusti, saplunara, sobra, soline, sparožni, sutmiholjska, sveti ivan, tatinica, tojsti, veli maharac, veli zaglavac, vratnički, zaglavac. odisejeva špilja u kojoj je grčki junak, sanjajući rodnu itaku, ljubio svoju nimfu kalipso, jedna je od prirodnih atraktivnosti otoka. nalazi se na pučinskoj strani najvećeg mljetskog naselja babino polje. njoj nasuprot je velika morska stijena (prema mljetskom izričaju nazvana) ogiran, koju legenda spominje kao mjesto gdje je odisejev brod bio privezan, a on je otplivao u špilju zovom nimfe kalipso. |
- 10:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #
 odisejeva spilja |
- 10:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #
 unutrašnjost odisejeve špilje. trebam reći kako se u nju ulazi morskim putom. drugi način je skoro nemoguć. međutim, nad špiljom je grotlo s otvorom prema nebu (vidi se na slici 1). izvanredna je. nešto što samo bog može stvoriti, a ljudski um samo sanjati. |
- 10:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #
 soline |
- 10:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #
 od vegetacije treba spomenuti alepski bor kao najzustupljeniju vrstu, posebice u nacionalnom parku, ali također hrast i česvina te podvrste grmolikog bilja karakteristične za mediteranske otoke blage klime. sve to zajedno ostavlja dojam bujnog zelenila. u borovim šumama i makiji su brojne male ptice pjevice, kao što su zeba, crvendać i kos. s proljećem dolazi i slavuj. ševa je stanovnica mljeta. mljet ima i svoje grabljivice: vjetrušu, kobca i škanjca. tu su i neke vrste sova, osobito ćuk i ušara. uz sisavce koja sam već spomenula na mljetu se može vidjeti zeca, puha, ježa i nekoliko obitelji šišmiša. neću spominjati insekte, jer mljet obiluje i plemenitim i gadnim vrstama. pčele i med su bile jedna od izvora prihoda stanovnika. ose, obadi i razne vrste muha su prava napast. u ranijem prilogu sam spomenula mljetski, vrlo efikasan patent za njihovo izbjegavanje. |
- 09:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
mljet je otok bez izvora žive vode. prema najnovijim informacijama (usput i zbog ovog teksta), obavlja se desalinizacija tek na određenim područjima otoka. inače se tijekom trajanja sezone u kojoj se broj posjetitelja i stanovnika mljeta umnoži više od deset puta, voda dovozi cisternama. čatrnje s kišnicom jedva da su dovoljne za domicilno stanovništvo. mljet je poznat kao otok smokava, grožđa i maslinova ulja. u ranijim godinama, kad prosjek godina domicilnog stanovništva nije bio kao danas nešto manji od 55 godina, bio je poznat mljetski prošek. mljetsko bijelo vino je jedno od najboljih prirodnih vina na ovom području. preostalo stanovništvo se bavi poljodjelstvom, ribolovom i turizmom. |
- 09:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
na žalost nisam naišla na fotografiju jednog specifičnog ribolovnog alata - vrše. male vrše su originalni mljetski suvenir. izrađene su od pruća i povezane čvrstim ribarskim koncem. u njih se obično love jastozi. drugi suvenir je odnedavno i mljetski vez, kao dio prekrasne mljetske nošnje, ali i stolni ili drugi ukrasi: kad bi se dosjetili pa uz ovo još u prikladnu ambalažu stavili originalne mljetske proizvode (ali prave, domaće): smokve, vino, rakiju, ulje i med imali bi sve ono što se danas i traži i cijeni. |
- 09:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
kolikogod da je mljet blizu dubrovnika, on je daleko. slaba povezanost otoka s kopnom danas je nešto poboljšana, ali u korist posjetitelja i gostiju. to se nije znatnije promijenilo kad je riječ o domicilnom stanovništvu ili ljudima koji bi češće boravili u zavićaju. trajektne i druge veze dnevne redovite veze na relaciji dubrovnik-mljet je redovita trajekna linija 'jadrolinije' na relacijama: dubrovnik, okuklje, sobra, ... polače. ovim brodom možeš poći s mljeta i vratiti se istog dana. iz dubrovnika, ne. druga mogućnost na relaciji dubrovnik-mljet i obratno je odlzak katamaranom 'nona ana' ('alpex-rijeka), također jednom dnevno. početkom travnja je otvorena nova linija na relaciji sobra-prapratno (poluotok pelješac). ova linija će se isplatiti motoriziranim turistima koji dolaze u jednodnevni ili višednevni posjet mljetu (ali ne i samom stanovništvu mljeta). do 1. lipnja saobraća na toj relaciji dva puta dnevno, od 1. lipnja će se udvostručiti, a subotom i nedjeljom će prometovati čak pet puta dnevno. do 2004. na mljet (sobra) pristajao je i brzi trajekt, koji iz dubrovnika vozi za rijeku. međutim, prošle godine je ukinut. |
- 09:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
turistički kapaciteti kako sam na početku napisala, mljet je u turističkom smislu podijeljen na dvije zone: - sjeverozapadni dio oko nacionalnog parka s naseljima: polače, pomena, goveđari, soline, babine kuće i njivice; - ostatak mljeta do saplunare. (vidi zemljopisnu kartu mljeta). turistički promet 2005. (podaci turističkog društva) područje nacionalni park dolazaka 9438 noćenja 54490 od toga: 1906 dolazaka domaći; 9746 noćenja; 7532 " strani 44726 " smještajni kapaciteti: hotel 'odisej' 320 kreveta privatni smještaj 400 kreveta ostatak mljeta kampovi privatni smještaj prosječan broj pune popunjenosti kapaciteta je 22 dana. kampovi ukupan kapacitet 300 ležaja: autokamp, babino polje; autokamp, ropa; motel 'hrvatske šume'; kozarica 'stermasi' u saplunari; 'prijatelji' – cijelo područje mljeta. privatni smješaj ukupan kapacitet 527 kreveta: dolazaka noćenja ac/ 3981 19100 ps/ 688 11281 noćenje |
- 09:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
najveći problem otoka je prometna izoliranost, ili slaba prometna povezanost, koja rezultira trajanjem turističke sezone nešto više od 2 mjeseca. nema usporednih podataka s drugim otočnim mjestima. mljet spada u najveći i najudaljeniji otok u dubrovačkom akvatoriju, pa se ne može uspoređivati s šipanom, a osobito ne s lopudom ili koločepom.. zastupljenost gostiju 2005: - slovenci, - talijani, - englezi, - irci - - njemci - domaći turisti. na područje nacionalnog parka dnevni promet se kreće između 1500- 2000 gostiju (jednodnevno i višednevno) u sezoni. sakrivene uvale među školjima idealno su mjesto za sidrenje jedrilica i manjih brodova. naravno, to ima i svoju cijenu. talijani osim što 'kuhaju juhu od kamenja', tj. pojedu sve živo iz mora, ostavljaju za sobom hrpe smeća. mljet je idealno mjesto za odmor i šetnje, obzirom na bujnu vegetaciju; planinarenje u kraške špilje i nešto više od 500 m visoko brdo 'veliki grad' te okolne litice; biciklizam i podmorske aktivnosti. prošle godine održano je triatlonsko natjecanje. staze su se pokazale 'bogomdane'. evo skoro pa sam i napisala diplomski rad. samo da se ne nađe koji mljetski forumaš s primjedbama. |
- 09:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #
OTOK MLJET
 sutmiholjska vala za mene je najljepše mjesto na mljetu. nalazi se na južnoj (otvorenoj ) strani otoka (na istoj strani gdje je i odisejeva špilja), negdje na kraju najvećeg naseljenog mjesta babino polje. |
- 09:42 - Komentari (3) - Isprintaj - #
25.04.2006., utorak
NAJSTARIJI GRAFIT
 dubrovački grafit, 1597. snimak: j.p., 2006. |
- 22:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
kako interpretira slobodan prosperov novak ovo što je napisano u obliku opomene dubrovačkoj mladosti, koja je odabrala to mjesto za svoje igre s loptom, je luckasti način obračuna s onima koji su bukom i cikom ometali popodnevnu siestu susjeda. tekst grafita, doista, upućuje na svećenika, ne samo po prvom dijelu: pax vobis (mir s vama), već i nastavku: memento mori qui. ludetis pilla (sjetite se da ćete umrijeti, vi, koji se igrate loptom). ovako sročeni, a nevještom rukom u kamenu isklesani tekst, svakako je djelo učena čovjeka i samo naizgled nijema molba. naime, to je za religiozne dubrovčane bila istovremeno i prijeteća opomena. isti autor navodi kako je taj kameni zapis, ne samo prvi spomen igara s loptom na našim prostorima, nego "valjda i jedan od najstarijih na cijelom sredozemlju (?)". |
- 22:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #
 crkva sv. roka u dubrovniku na čijem je zidu ploča i grafit iz predhodnog posta. |
- 22:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #
 crkva od domina /crkva svih svetih/ igre s loptom imaju svoj prapočetak u firenci, koja se smatra kolijevkom renesansnog nogometa. spominjući ovaj podatak, novak navodi kako gabariti ulice od domina, gdje je bilo to provizorno dubrovačko igralište, potpuno odgovaraju dimenzijama firenstinskim nogometnim terenima. zato zaključuje, kako nije čudo što je druga najšira dubrovačka ulica, od domina i iza roka, bila odabrana kao nogometni teren, a isto tako niti natpis u kamenu, jer on, zapravo, govori i o kraju jedne, a početku druge epohe (misli se na nadolazeći barok) "u kojoj je bilo dovoljno mjesta i za igru i za suze". |
- 22:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #
NAJSTARIJI GRAFIT
|
spomenuta ulica završava starom ubožnicom domus christi, danas je to također dom za odrasle.  /korišten opis iz teksta: "crkva svetoga roka"; Dubrovnik iznova, str. 77/ |
- 22:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #
SAMOSTAN PUNCJELA
 kula puncjela puncjele ili klarise, red su časnih sestara, koji je u dubrovniku ukinut dolaskom napoleona početkom 19. stoljeća. prvobitni samostana i kula, koja je po njemu dobila ime ne potječu iz 13. stoljeća. povijesni tijekovi i elementarne nepogode su stoljećima mijenjali jednako njihov izgled i povijest. napisat ću malo detalja s nešto legenda utkanih u taj dio star dubrovačke povijesti. |
- 10:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #
SAMOSTAN PUNCJELA
 današnji izgled puncjele, bokara s dijelom samostanskog zdanja snimak: j.p., 2006. |
- 10:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #
SAMOSTAN PUNCJELA
|
bez namjere da ponavljam napisano, ovdje moram ponovno naglasiti stari dubrovački običaj nasljeđa. da bi zaštitili imanja i ime te onemogućili rodoskvrnuća, dubrovačka vlastela (brojno u manjini), držala su se strogih pravila. imanje je nasljeđivao najstariji sin. ostala muška djeca, kako bi se onemogućila udaja za niži stalež, odlazila su u neke od crkvenih redova. iznimka se je radila samo u slučajevima kad su odaslana na školovanje izvan republike, tamo i ostala (oženjeni ili ne). u slučaju da su se i izvan domovine ženili iz neodgovarajućih staleža, bio im je zabranjen povratak u dubrovnik. ista je stvar bila s ženskim pripadnicama povlaštenog staleža - vladikama. samo najstarijoj u obitelji bio je osiguran miraz, odnosno, omogućena udaja. ostale, a obično su to bile obitelji s brojnom djecom, završavale su u samostanu. nekad bi se tu našlo i više sestara, a najčešće, najbliže rodbine. samo kao ilustraciju spomenut ću kćeri pjesnika ivana gundulića koje su završile u dumnama. dumne, a bez obzira na vrstu reda, bio je uvriježen i opći naziv za časne sestre. |
- 10:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #
SAMOSTAN PUNCJELA
|
prije nego što napišem o aktualnim, zapravo najčešće spominjanim legendama vezanim za samostan puncjela ili klarisa, trebam spomenuti kako su se one naselile u dubrovnik još prije nego su dobile svoj samostan u zidinama. prvo obitavalište puncjela bilo je na području pile. drži se kako je to bilo uz nekadašnju crkvicu sv. vida, a tek su krajem 13. stoljeća uselile u novi dom. prema rekonstrukciji povijesnih zbivanja tu se je prije nalazila i prva crkva posvećena sv. vlahu, sagrađena kad je ovaj bizantinski mučenik postao parcem i zaštitnikom republike. dakle, samostan je bio sagrađen u okruženje prve parčeve crkve, koja je poslije promijenila titulara i postala crkvicom sv. klare, jer je sv. vlaho dobio svoju novu bogomolju. |
- 10:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #
SAMOSTAN PUNCJELA
|
samostan je, zajedno s drugim onodobnim građevinama republike srušen u razornom potresu 1667. godine. republika je ubrzo počela graditi novo samostansko zdanje. to je glavnina onoga što se može i danas vidjeti. kažem glavnina, jer je i poslije tog vremena samostan mijenjao svoj izgled ne voljom dubrovčana, voljnom osvajača. novi samostan sagrađen krajem 17. stoljeća, proširen je znatno prema jugu sve do u današnju ulicu 'za rokom'. do francuske okupacije samostan je zadržao i prvobitnu funkciju odvajanja viška vladika iz svijeta 'živih', smještajući ih (zakopavajući ih) u samostanska zdanje. |
- 10:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #
SAMOSTAN PUNCJELA
|
francuzi su 1808. definitivno zaključili tu povijesnu epizodu. rastjerali su opatice (klarise-puncjele), a u prekrasan atrij uselili konje i konjušare (što ti je francuska kultura! usput, to su učinili i u dominikanskom samostanu), artiljerijski arsenal (arsenal je egzistirao još i u austrijsko vrijeme uprave nad dubrovnikom). u jednom dijelu bio je i oficirski dom. za razliku od francuza, austrijanci su se pobrinuli unakaziti ovo zdanje republike, a ne samo devastirati ga. sazidali su arkade u atriju samostana, napravili otvore na prvom katu, kao u pravoj kasarni i nadogradili su dvije zgrade: jugoistočno sjeverozapadno uz rubove samostana kao pomoćne objekte u službi vojarne. žalosno, ali istinito za gradnju su koristili kamen gradskih mira (zidina). tako je zbog te dogradnje srušeno krunište torete pod kulom sv. luke, zid u tvrđavi bokar i dio fasade pod kulom puncjela.   krunište bunara u klausteru (d.) u vremenima nakon austro-ugarske vladavine, samostansko zdanje je uglavnom propadalo. što iz razloga ne korištenja objekta, što utjecajem zuba vremena. više od 30 godina nije imao nikakvu namjenu. u novoj državnoj tvorevini - jugoslaviji, točnije 1948., cijela tadašnja država po dekretu imala se pozabaviti opismenjavanjem i 'kulturom' širokih narodnih masa. ne'š' ti vraga! najednom babe i djedovi počinju ići u školu i završavajući je s jedva naučenim pisanjem svog imena. ali tom vremenu dubrovnik ipak duguje zahvalnost, kad je riječ o ovom spomeniku kulture, koji je i pojedinačno ušao u unescov popis kulturnih spomenika nulte kategorije (ova kvalifikacija je danas ukinuta, mislim 0-ta). |
- 10:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #
SAMOSTAN PUNCJELA
|
samostan puncjela-klarisa se je, prema odluci no općine dubrovnik (negdje 50-tih), imao podrediti i prenamijeniti u objekt 'doma kulture'. tu je planirano djelovanje sindikata kao nositelja svih tih dekretom rečenih kulturno-prosvjetnih događanja. iz tog razloga je još 1948. donesena odluka da se ovaj objekt u cjelini obnovi za službu i novim zadaćama. tijekom obnove, a par godina kasnije pronađeni su ostaci i temelji starog samostana (uništenog potresem), uglavnom pod današnjim južnim krilom objekta. ovo 'novije' razdoblje samo ću preletjeti: sindikat je imao u samostanu svoju središnjicu od useljenja nakon obnove pa do 1990.; tu je bila kino dvorana; narodna knjižnica i čitaonica; sjedište pučkog pravobranitelja; u prizemlju restoran, a u atriju s prekrasnim kruništem zdenca otvoreni ljetni prostor s glazbom. različitim imenima nazivan (sindikat, 'jadran', 'ivan morđin crni', …), ipak je zadržao u narodu naziv sv. klara ili klarisa. |
- 10:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #
SAMOSTAN PUNCJELA
 onofrijeva fontana okružena zidovima samostana klarisa snimak: j.p., 2005. |
- 10:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #
SAMOSTAN PUNCJELA
prema nekakvim crkvenim zakonima (ne znam kojim, ali nedvojbeno postojećim), raspadom nekog reda, a protekom 200 godina od tog događaja, imovina i dobra toga reda potpadaju pod upravu i nadzor biskupije. klauster (d.) samostan klarisa, koja ni po kojem zakonu nije biskupsko vlasništvo. klarise imaju i danas svoj red, a i da ga nemaju, samostan nije gradila crkva nego država (du republika, austrougarska i bivša juga). prije nekoliko godina je gradskom odlukom samostansko zdanje (dosta devastirano i uništeno granatiranjem tijekom domovinskog rata), dodijeljeno dubrovačkoj biskupiji. moguće ću biti malo pristrana kad ovo pišem, ali to se dogodilo na moju žalost i nas većine koji držimo te spomenike naslijeđem prošlosti i tako ih doživljavamo, da ih je trebalo otkupiti i prikladno prenamijeniti. dubrovačka biskupija (na čelu joj je ne-dubrovački biskup, njegova 'preuzvišenost' /čuj mene, nikad ovo ne bi rekla/ mnsg želimir puljić i njegovi pomagači), odlučili su komercijalizirati objekt. kad ovo pišem, osjećam odbojnost prema toj instituciji, jer kako kaže don branko zbutega (u jednoj zgodi kad mu je ordinarijat zabranio otvoriti neku likovnu izložbu), bog se može (srećom) moliti na svakom mjestu i ovo što je učinjeno sa samostanskim zdanjem danas, nije stvar crkve nego je to djelo sujete pojedinaca u njoj. uglavnom, od kulture u samostanu nema skoro ni k, izuzmemo li galeriju 'klarisu' u prizemlju. prostor je ružno (odvratno komercijaliziran), a velika nekadašnja 'sala sindikata', pretvorena je u salu za povremena (rijetko i zanimljiva) predavanja. |
- 10:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #
SAMOSTAN PUNCJELA
 istočni dio samostana u dubini se nazire ugostiteljski inventar |
- 10:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #
SAMOSTAN PUNCJELA
 pred vratima samostana snimak: piko2 |
- 09:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #
SAMOSTAN PUNCJELA
|
nažalost, nemam ovdje, ne mogu naći fotografije atrija, koji je uistinu iznimno lijep. pronašla sam svoj tekst koji ga opisuje u jednoj knjizi i jednoj drugoj zgodi i sadržaju: » klarise su davno napustile dubrovnik i svoj samostan, a on je mijenjao gospodare i sadržaje, no uvijek je ostajao lijepim i zanimljivim prostorom. tajnovite priče i legende vezane za samostan i njegove stanovnice davale su ovom prostoru - s velikim otvorenim atrijem omeđenim kolonadama, zdencu s prekrasnim kruništem, prostoru s unutarnjim i vanjskim terasama koje su ljeti zaklonjene prekrasnim crvenim krošnjama visokih bugenvilija - neku posebnu ljepotu. bilo je to i mjesto zabave. ne bi se moglo kazati da je pozornost posjetitelja i turista bila isključivo usmjerena na umijeće i profinjeni ukus graditelja samostana ili izgled njegova atrija, odnosno obližnje onofrijeve fontane, crkvice sv. stjepana i franjevačke crkve male braće, nego i na gastronomsko uživanje u specijalitetima uz svjetlost lojanica i klapsku dalmatinsku pjesmu. « bilo, kako bilo to je sad vlasništvo dubrovačke biskupije i još uvijek je jednim dijelom ugostiteljskog sadržaja, uz drugo još manje primjerenije, što je vjerujem, radi cijena poslovnih prostora, više nego dobrodošao poklon grada dubrovnika biskupiji i ... . |
- 09:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #
SAMOSTAN PUNCJELA
|
ali da napišem i o legendama, jer one su i bile povod ove pisanije. među drugim samostanima unutar gradskih zidina, ovaj sv. klare (a spada među najstarije 12. i 13. stoljeće), bio je na glasu i isticao se po tome, što su u njega dubrovačka vlastela, kako sam napisala, zatvarala višak svoje ženske djece, kojima nisu iz različitih razloga mogli osigurati odgovarajuću udaju s mirazom. (dubrovčani su živjeli svoje zakonitosti, vlastiti strateški i politički ciljevi, među koje su spadali i samostani u koje su zatvarali na stotine mladih dubovačkih djevojaka ne zbog njihove želje, već i stoga što su trebali sačuvati na plavoj krvi zasnovani poredak i njegovu ekonomsku osnovu. isto tako vjerujem da im se je ta politika na drugi način osvetila. u sljedećim je stoljećima iz raznoraznih razloga, među kojima je i ovaj, broj plemstva sveden ispod minimuma važnog za opstanak ). za razliku od muških članova plemstva koji su se u republici podjednako titulirali vlastelom, ženski dio povlaštene klase oslovljavao se vladikama, neovisno o starosti i statusu. za svaku drugu rođenu vladiku u obitelji vlastelina, znalo se unaprijed, čekala je dumanska sudbina. |
- 09:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #
SAMOSTAN PUNCJELA
|
danteovo 'ostavite svaku nadu vi koji ulazite', moglo je slobodno pisati i na vratima samostana sv. klare, jer pri odlasku u samostan djevojke su morale zatomiti sve nade i čežnje iz svjetovnog života. tko zna kakve su sve duševne krize proživljavale i kakve su ih misli proganjale. svakako, bilo je tu i javnih pobuna, al' sve je bilo uzalud. zatvorene samostanske kapije malo su toga pružale onima iza njih, jednako kao što je malo je toga izašlo na vidjelo, kad se je iza njih i dogodilo. |
- 09:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #
SAMOSTAN PUNCJELA
|
poznat je ipak jedan dramatični slučaj iz 1620., jer je ušao u sudske anale. agneza beneš je iz prosvjeda zapalila samostan pa je za kaznu bila zatvorena u jednu od najozloglašenijih tamnica u kneževu dvoru. (o tamnicama u dvoru sam već pisala). ovo dalje je legenda. prema njoj je to bila »tajna tamnica«, čija su vrata bila zazidana, a jedini otvor bio je prozorćić kroz koji su joj donosili hranu. za razliku od drugih takvih tamnica, ovaj je prozorčić bio nešto širi, tako da se kroz njega mogao provući liječnik i svećenik kako bi zatočeniku dao posljednju pomast u slučaju teške bolesti. ovu okolnost je iskoristila agneza i pobjegla iz kneževa dvora, pri čemu su joj najvjerojatnije pomogli prijatelji. kako je u samostanu disciplina bila vjerojatno problematična, senat republike je, 22. listopada 1433. godine donio odluku o održavanju reda; naredbu o podizanju ogradnih zidova i postavljanju rešetaka na samostanske prozore. |
- 09:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #
SAMOSTAN PUNCJELA
|
intrigantnije su svakako legende o izlasku klarisa iz samostana tajnim prolazima i njihovo drugovanje (negdje se spominju fratri obližnjeg franjevačkog samostana, ali ima i onih o sastancima s običnim mladićima iz prijašnjih veza prekinutim, neželjenim zatvaranjem u samostan). jednu takvu epizodu iskoristio je brando vid (pseud. autora) romana u nastavcima 'dubrovački gusar' i opisao te navodne podzemne katakombe na poljani paskoja milićevića (pasko miličević bio je jedan od najvećih graditelja i arhitekata dubrovnika. njegov prijekt je, među inima i palača sponza), kako je naziv trgu između dva samostana gdje dominira velika onofrijeva fontana. potvrdu istinama ili legendama iz samostanskog života, ili života koji se vezuje uz samostan, dubrovčani su ugradili i u svoje zidine. kad kroz vrata na pilama ulazite u povijesnu gradsku jezgru, točnije, prije nego što ugazite nogom na nekadašnji pomični drveni most, koji se je svakodnevno podizao večerom, a jutrom spuštao, podignite pogled na glavnu kapiju. |
- 09:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #
SAMOSTAN PUNCJELA
 pomični most za ulaz u grad sa zapadne strane. u pozadini se vidi dio meštrovićeve kamene balustrade. snimak: j.p., 2005. u podnožju velikog kipa svetog vlaha što se nad vratima koči (računa se da ima negdje oko 25 raznih statua sveca u kamenoj plastici), ugledat ćete tri kamene glave, tri skulpture koje prikazuju bradatog muškarca i dvije žene. |
- 09:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #
SAMOSTAN PUNCJELA
 kip svetog vlaha s kamenim plastičnim ukrasom u podnožju snimak: j.p., 2005. dakle, kaže se kako su te figure od kamene plastike pod svečevim nogama, podsjetnik na već zaboravljene erotske veze puncjela-klarisa i fratara-franjevaca. ako i izostavimo stvarna zbivanja, u literaturi nalazimo kako su te legende tijesno povezane sa smrtima, ljubavima, političkim spletkama i umorstvima, … vjerojatno je to i sa svrhom da se mističnijim prikaže povijest, ali i život koji je u drugačijim okolnostima ipak nalik današnjemu. kakav god da je bio, uvijek nas i iznova vraća samo nijemom kamenju grada, kamenju na kojem je sazdan, kamenju od kojega je sazdan i koji je odslušao one tajanstvene, ali i svakodnevne korake. ali o svemu što se tu nekad i događalo, kamen k'o kamen, sveudilj muči. |
- 09:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #
SAMOSTAN PUNCJELA
|
nove i nove legende su lako moguće tek plod bogate mašte puka, ali da su mogle imati uporište u istinitim zbivanjima, pokazuje opet jedan stvarni događaj, osobito vezan uz kamene glave na ulazu u grad. zapravo se drži da su glave odraz te stvarnosti. fratra jera jeđupku (jeđupko), vlasti su uhitile, 1602. godine u dućanu svog brata, krojača ivana. zna se da su jero i ivan bili sinovi vicka, također krojača (kako navodi kroničar). jero je imao jednu slatku aferu, a prema pisanju, vlasti su ga uhitile zbog njegova ljubavne veze s dvije dumne iz samostane sv. klare. u opisu događaja stoji kako je jero preskakao noću preko mira i onofrijeve fontane te ulazio u ženski samostan puncjela, gdje se nalazio s dvije dumne. niti pet dana po uhićenju fratra jera su našli zadavljenog u dvoru (tamnici) . |
- 09:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #
SAMOSTAN PUNCJELA
|
druga legenda je starija, iz 1434. godine. opisuje slučaj kad su mlađahnu djevojku (14 godina), zavela su trojica franjevaca imenima marko, mato i pasko. dubrovački senat nije donio pravednu odluku, jer je blago kaznio počinitelje, a strože jadnu djevojku. prema odluci senata, franjevci su bili izgnani iz grada na pet godina, a djevojka zatočena u samicu samostana. kako je takva odluka senata izazvala revolt u gradu, a među vijećnicima bilo je i bliže djevojčine rodbine, odluka je promijenjena premještajem djevojke u drugi samostan. |
- 09:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #
SAMOSTAN PUNCJELA
|
deseci ili stotine priča, različitih ljudskih sudbina imaju i sretan i nesretan kraj. kako onda, tako i danas. grad je jedno od onih sretnih mjesta svijeta u kojem svaki kamen čuva neprekinuti kontinuitet prethodnog življenja. nema razlike između onih koji su po njemu prije gazili i ovih danas, osim samog protoka vremena. iako se kaže da je dubrovnik grad prošlosti, to on i jest, ali samo u onom vidljivom dijelu. jer u svemu drugome prošlost i sadašnjost su samo izmiješane ili se tu i tamo nadopunjuju. pitam se zato je li uopće važno jesu li one tri kamene glave što ćete ih ugledati iznad vrata od grada trebala biti nekome opomena, jesu li one potvrda tog mnoštva legendi o puncjelama i fratrima ili samo još jedan dodatni kameni ukras u mnoštvu kamenih ukrasa grada? a zar je to uopće važno. |
- 09:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #
09.04.2006., nedjelja
GRIJESI I KAZNE U DUBROVAČKOJ REPUBLICI
|
već sam prije pisala na nekoliko mjesta o strogom zakonu dubrovačke republike (u daljnjem tekstu dr ili republika/e) za sve vrste prijestupa. neke sam i navela ponaosob; spomenula čak i izgrednike, kao i neke oblike i vrste kazni. ali to je bilo usputno. danas ću u nešto skraćenom obliku predstaviti jednu temu kojom sam se ovih dana bavila, a riječ je o javnim gradskim prostorima ili prostorima grada, koja su često bila mjesta na kojima se je izvršavalo kažnjavanje prijestupnika. ono što se je nekad smatralo grijehom i zašto se je sve odgovaralo, današnjem čitatelju starih arhivskih dokumenata i registara kaznenog suda, najčešće izaziva smijeh. ali to je sve uredno zabilježeno izvornim rječnikom tuženika, izjavama tužitelja i pravorijekom suda. da ne bi bilo zabune, uvijek je potkrijepljeno i pozivom na određeni članak kaznenog zakona. da su u tom dijelu življenja i života u gradu svi uživali ravnopravnost (što inače nisu), svjedoči i činjenica što su u tim dokumentima izjednačeni građani, obrtnici, pomorci, sluge i sluškinje, ... i vlastela. razlika je, dakako, ovisila o težini grijeha. izdaja republika bila je najviši grijeh za koji se određivala smrtna kazna. kazna je u dr bila svojevrsni ritual: poput rituala izbora kneza na mjesec dana; predaje vjerodostojnica konzulima ili slanja dukata turcima i drugima za uživanje prava na slobodu i trgovinu. bila je javna. često su te manifestacije bile prepune folklornih elemenata i u mnogim detaljima, a osobito mjestima izvršenja, podsjećale na najvažnije gradske svetkovine o blagdanima sv. vlaha ili tijelova. |
- 20:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #
GRIJESI I KAZNE U DUBROVAČKOJ REPUBLICI
|
svakako poenta takvog obilježavanja ili stavljanja biljega na kažnjenika nije bila samom sebi svrha. imala je prije svega poučni karakter. predstavljanjem javnosti grješnika i njegova grijeha, odašiljala se jasna poruka da ništa neće i ne može proći nekažnjeno. ovo sve u nadi da se suzbiju slični grijesi i prijestupi. kad su krajem 14. stoljeća četvorica plemića i pučana kovala urotu protiv vlade, koja nije uspjela, uhićeni su i pogubljeni. tijela su im bila izložena na stupu srama, prototipu orlandova stupa. kad se opat mavro vetranović-čavčić, pjesnik, ogriješio o vladu, bio je deportiran na otočić sv. andriju, gdje je ostao živjeti kao pustinjak. i mavro orbini, književnik i opat, benediktinac, čije je djelo 'kraljevstvo slavena' (tiskano u pesaru 1601.) bilo stavljeno na vatikanski 'index librorum prohibitorum', bio je kažnjen izgonom na sv. andriju. ista je ta sudbina zadesila i brajka branivojevića (1326) i frana lucarija - burina, autora djela 'atamante' (bio je držićev sudrug u uroti). eh da, i marin držić je morao pobjeći iz sličnih razloga. njegov pokušaj urote bio je osobne naravi, a kazna dr ga nije stigla, jer je pod nerazjašnjenim okolnostima umro u tuđini. ovdje sam spomenula samo par poznatijih imena iz opće ili kulturne povijesti koji su bili plemići ili im je plemstvo oduzeto (držić). to što su bili i redovnici je samo iz razloga očuvanja imetka, koje je uvijek pripadalo prvorođencu. spomenula sam i kaznu vješanjem dvojice tamničara ili čuvara kužnih bolesnika, kojima je slučajno ispao komadić odjeće umrlog u lazaretima na dančama. |
- 20:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #
GRIJESI I KAZNE U DUBROVAČKOJ REPUBLICI
|
razvoj kaznenih rituala odvijao se kroz stoljeća. neke su vrste kazna opet prisvojila određena prava na svoje prostore. tako da se je točno znalo gdje će koja kazna biti izvršena. primjerice, znalo se da će pogubljenja odsijecanjem glave biti izvršena na pločama. da će se smrt vješanjem obaviti na dančama (park gradac, toponim mjesta izvršenja i danas nosi ime 'vješala'). da će se za manje prijestupe grešnik privezati za stup srama i izložiti svim mogućim pogrdama, pljuvanju, udarcima. da će se lopovi ili prekršitelji reda, provesti u povorci na tovaru s oznakama svoga grijeha jasno istaknutog i vidljivog. one zatočene kojima je bila određena tamnica u kneževu dvoru mogli su gledati svakodnevno i puk i vlastela, bilo da su se u trijemu (svojevrsnom javnom trgu) zadržavali poslom ili besposlicom. jedino one na sv. andriji nije mogao više nitko vidjeti, kad su jednom bili tamo otpremljeni. svakako razlike u kaznama mijenjale su se i zbog promjena koje su se istovremeno odigravale u drugim mediteranskim državama. dubrovnik, premda nije oponašao, slijedio je ne samo u ovom segmentu, već općenito tijekove i promjene u susjedstvu (uključivo i turske običaje). nadalje, oblikovanje državnih institucija koje počinje krajem 14. i početkom 15. stoljeća imalo je svoj odjek i na kaznenom zakonu. kazneni zakon se je stabilizirao, ustalio i postao sastavnicom gradskog tkiva. od 17. stoljeća vidljivo se mijenja kaznena folkloristika, uniformira se i pridržava strogo principa kazna-prostor, jer kazna prestaje biti ritualom. svojevrsno ublažavanje znak je (osobito kraj 17. stoljeća) slabljenja moći, ali i nastajanja moderne države, tako da možemo govoriti o bezličnosti pravde u kojoj se gubi svaka individualizacija, a prevladava općenitost ili univerzalizacija ili tipologija grijeha. |
- 20:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #
GRIJESI I KAZNE U DUBROVAČKOJ REPUBLICI
|
TEATRI PRAVDE I KAZNENA PRAKSA javni prostori na kojima je ritualno djelovala ruka pravde u republici su se, tek neznatno mijenjali, tijekom stoljeća. jednako se može reći i za način i tip izvršenja kazne, neovisno o dijakroniji i djelomičnom usklađivanju, čiji uzrok treba potražiti u utjecajima prakse drugih europskih društava. 'dubrovački slučajevi', pri tom, nisu izgubili nit' svoju posebnost ni osobnost. ovo se podjednako odnosi na tip, vrstu prekršaja, načine kaznene prakse, kao i na ambijentalni milje urbane jezgre republike, koja se skoro stoljećima bitnije, a osobito funkcionalno nije mijenjala. ako je i došlo do promjene mjesta nekih ključnih sadržaja grada (primjerice mjesta: glavne straže, kompleks kneževa dvora, palače vijeća, arsenala, orlanda ...), to nije utjecalo na njihovu funkciju u kontekstu ove teme. konkretno sad mislim na nekadašnji i današnji trg 'luža', koji je sa stradunom (platea magna) činio i čini glavnu gradsku arteriju i određuje posvemašnju artikuliranost urbane gradske jezgre, namećući joj i primjereni arhitektonski sadržaj. to su diktirali uvjeti skućenog prostora, ali i obnašanje funkcija od vitalnog značenja za njegov život i razvitak, što ga je svrstalo među najrazvijenije i najbogatije državicae sredozemlja (do potresa 1667.). ne mislim pisati o tome gdje je što bilo od poznatih dubrovačkih spomenika (koji i danas plijene pažnju), prije konačnog definiranja grada i njegovog današnjeg izgleda, tek napominjem da je dobar dio tih objekata tijekom stoljeća i posebnih uvjeta (potres, oganj), promijenio svoje prijašnje mjesto, ali ne i ulogu. trg općenito, a osobito trg kojeg okružuje cjelokupni 'život' grada u svim vremenima i različitim zgodama bio je svojevrsni teatar. uzmimo samo kao primjer ceremonijal svečanog slanja poslenika s dukatima turskom sultanu. pompozno odašiljanje danka događalo se je u gradu, na trgu, pred izlaznim vratima. baš kao što domaćin ispraća svog gosta ili dragu osobu do kućnih vrata i dubrovačka vlada je ispraćala nositelja svečano uručujući mu turski danak. poklisar bi bio u paradnoj odjeći, glazbeno i protokolarno ispraćen izlazeći kroz vrata od grada. međutim, to je bila samo farsa ili teatar za okupljeni puk. poklisar je, naime, nakon toga odsjedio najmanje dan-dva u jednoj za to određenoj kući na pločama, čekajući pravi novac (dukate, jer to što mu je svečano uručeno bilo je možda kamenje), pripremljen u praktičnoj odjeći za tako daleko putovanje. na trgu se je održavalo igađanje u metu - palium, trka za alku, giostra i quintana, viteške igre na konjima, kazališne predstave, plesovi, karneval, festa svetog vlaha, logično je za to da su se tu održavali i kazneni obredi ili teatar pravde. /nazive i opise igara (i neke detalje) preuzela od autorice prijevoda teksta: 'pravda na djelu: kazna i javni prostor u dubrovačkoj republici', prof. m.š., 'zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode', 2006./ |
- 20:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #
GRIJESI I KAZNE U DUBROVAČKOJ REPUBLICI
|
ORLANDOV STUP - stup srama neki od kaznenih rituala odigravali su se uz stup srama. prema opisu s početka 14. stoljeća mjesto mu nije bilo na današnjem mjestu orlandova stupa, tj. u točki koja siječe dvije glavne gradske ulice, već u neposrednoj blizini uprave i stare luže (južnije prema današnjoj katedrali). prvi stup je imao oblik kolca (palus). današnji 'orlando' (rolando), koji je zamijenio palus, isklesan je tek 1419. godine, kao zamjena istoimenoj drvenoj skulpturi. autor mu je (prema prelogu) bio klesar bonino da milano. dubrovački orlandov stup je jedinstvena takva skulptura na mediteranu (ima oko 40-ak sličnih skulptura u sj. europi), a vjeruje se da simbolizira carski zakon i pravdu isto kao i drugdje. uzet je kao kultni lik karla velikog. u dubrovniku je postavljen u povodu posjete (ali i zajamčenih mu prava i trgovine) kralja sigismunda (žigmunda). sve legende koje su se oplele oko ove skulpture (a o tome sam prije pisala) odnose se na karolinško razdoblje i izvan su bilo kakve veze s dubrovnikom. bilo, kako bilo, orlando s mačem je simbolizirao sudbenu vlast i državu (columna regiminis), gdje je mač simbol pravde. služio je različitim svrhama: - objavi važnih događanja, - naredbama, - nalozima o uhićenju, - obavijestima o zarobljavanju, - opasnosti koja eventualno prijeti, - kao mjesto gdje se postavljao barjak sv. vlaha, - kao mjesto odakle se je obavještavao puk o privremenom puštanju uhićenih za manje prekršaje, osobito dužnika, u tijeku trajanja feste ... - orlandov lakat bio je mjerna jedinica, - kao stup sramote, - kao mjesto javnog izlaganja kažnjenika, - kao mjesto izvršenja kazne vezivanjem uz ili šibanje prekršitelja, - kao opomena puku. |
- 20:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #
GRIJESI I KAZNE U DUBROVAČKOJ REPUBLICI
|
TAMNICE - ispod volata u trijemu kneževa dvora za određene kaznene protokole korišten je i trijem kneževa dvora, poznat i kao palatium regiminis. trijem je kao i danas okrenut prema javnom trgu, sa svojevrsnom javnom funkcijom službene tribine (govornice, sudnice), u prigodi svečanosti i drugih javnih događanja, trijem je bio mjesto okupljanja svijeta (i danas je, služi za koncerte na otvorenom). redovito se je koristio jednom mjesečno za ceremonijal promjene kneza. inače, tu su prisezali suci, konzuli, davale se i primale vjerodostojnice; tu je zasjedao i kazneni sud do pred kraj 15. stoljeća, kad se preselio u jednu dvoranu. međutim, izricanje presude i dalje se je odvijalo u trijemu. prije izricanja presude, stoji, kako je optuženi je morao kleknuti, priznati svoje djelo i zahvaliti sucima na pravednosti. tek nakon tog čina slijedilo je čitanje presude. ovo je, dakako, bila moralna predstava pred velikim auditorijem gdje se je kvalificirao zločin, odigravao čin pokajanja i najzad ukazivala 'ruka pravde'. ovaj ritualni čin u sklopu dvora nije bio nekakva dubrovačka specijalnost, dapače. talijanske kneževine 15. stoljeća imale su slični ritual kad je riječ o pravdi i politici vlasti. posebnost se ogledala jedino u kreativnosti samog čina i ambijentalnosti prostora. ikonografija u kamenoj plastici i danas je svjedok tih rituala (kapitel pravde). drugi do današnjih dana očuvani dokazi koji su podsjetnici na vrijednosti reda i pravde su zatvoru u bočnim prostorima trijema. služili su kao mjesta gdje se je čekala presuda, ali i mjesta izdržavanja kazni. ovako zbrinjavanje zatvorenika (isti je slučaj u veneciji i perugi) imao je i praktičnu prednost. naime, zatvorenici su bili pod paskom jedne straže koja je bila zadužena za sigurnost dvora. do 15. stoljeća za određenu vrstu prekršaja određivana je samo novčana globa. događalo se da kažnjenik i njegovo potomstvo nisu bili u stanju isplatiti je za života. nakon 15. stoljeća, što radi neefikasnosti kazne, a što zbog izmjene situacije, zatvorska kazna zamijenila je onu naovčanu. lakši prekršaji imali su prednost u tome što su kažnjeničke prostorije bile tik uz trijem, tako da su mogli kroz rešetke komunicirati s posjetiteljima ili slučajnim namjernicima. teži prekršaji i oni najteži bili su okrutno kažnjavani zaziđivanjem u izbe u dijel dvora prema gradskom portu. ćelije su bile malene i uske, a često natopljene morem. postojali su tek maleni otvori za hranu i zrak, te provjeru stanja zatvorenika. okrutni, vrlo okrutni uvjeti, koje su optuženi rijetko napuštali živi. |
- 20:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #
GRIJESI I KAZNE U DUBROVAČKOJ REPUBLICI
|
SRAMOTNA PROCESIJA još jedan ritual za prekršitelja zakona primjenjivan je u dubrovniku, hod cammino ili sramotna procesija. prije konačnog izvršenja kazne, zatvorenika bi iz tamnice u dvoru postavili na magarca i vodili bi ga kružeći od dvora preko ulice postolara (via calligariorum), ili današnje ulice od puča na široku ulicu (via ampla), dalje stradunom do orlanda. ponekad bi putom dobivao udarce. ono što je u ovoj ceremoniji zanimljivo bio je običaj, da uznik drži svo vrijeme parade tovaru rep. na na glavi mu je bila sramotna mitra. to je neka vrsta kape. uz taj detalj uznika ili uznicu su obilježavali detaljem prepoznatljivim za učinjeni grijeh. primjerice, sluškinji koja je bacila smeće na nedopušteno mjesto objesili su oko vrata smeća; provalnika su obilježili velikim ključem. sličan ritual ovom dubrovačkom postojao je u turskim zemljama. također se je upotrebljavao magarac na kojemu je u obrnutom smjeru (prema sapima) bio okrenut kažnjenik. lice mu je bilo zagaravljeno, a umjesto turbana imao je smiješnu kapu i oko vrata utrobu ubijene ovce. dubrovačka ruta sramotne procesije kretala se istim putom kojom se je stoljećima kretala i svečana povorka za blagdana sv. vlaha (do 1700. godine). |
- 20:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #
GRIJESI I KAZNE U DUBROVAČKOJ REPUBLICI
|
GUBILIŠTA - mjesta smrtne kazne u republici smrtna kazna, a nije bila rijetkost, uvijek je javno izvođena. tako je uz druge uvedene ili ozakonjene dijelove običajnog prava i ona ušla kao dio gradskog rituala. postojale su, dakako, i iznimke iz tog pravila. među njih treba ubrojiti, ponajprije, smaknuća ili državna ubojstva stranaca. ovo iz razloga da se ne dovedu u pitanje kakvi diplomatski odnosi s državama podrijetla ili (nedajbože) ugrozili trgovački interesi grada. /šundrica i miović-perić tako navode polagano ubijanje otrovom turčina mustaja celebije, 1644., ali to, dakako, nije i jedini primjer/. iako se znalo dogoditi da se osuđenici na smrt pogube i u samom kneževom dvoru (izuzimam ovdje nerijetke smrti u ćelijama), mačem, davljenjem i trovanjem. šundrica navodi dva poznata slučaja: - 1529. godine u dvoru je ubijen francesco silvana di macerata, tajnik republike, jer je mlečanima odao neke državne tajne; - za jedan slučaj krađe u carinarnici istu je smrt zadobio jedan carinik krajem 16. stoljeća. prava gradska gubilišta su se polarizirala izvan zidina, na dobro istaknutim mjestima i uz javnu cestu, na dva specijalizirana punkta i dvije strane svijeta: - istočno, na predjelu ploče, bilo je mjesto gdje se je smaknuće obavljalo odsjecanjem glave. danas se ta lokacija ne raspoznaje zbog naknadne izgradnje stambenih i drugih objekata. u vrijeme o kojemu pišem, a to je 15. i 16. stoljeće, predio plača je bio samo dio padina srđa. - zapadno, predio danača - današnji park gradac, smrtna kazna izvršavana je vješanjem. današnji toponim 'vješala' na gradcu, upućuje gdje se je to mjesto nalazilo. kako sam prije naglasila, dubrovnik nije nit' prednjačio, nit' zaostajao u bilo kojem pogledu za europskim, osobito mediteranskim državama, što će reći ni u ritualu smrti. slične primjere imamo u veneciji, toulouseu, samo što su za razliku od dubrovnika, njihova stratišta bila u sred grada. još neki detalji diferenciraju dubrovnik od drugih renesansnih država u ovom kaznenom obredu. iz prethodnog odjeljka u kojem sam pisala o 'sramotnoj povorci', zaboravila sam napisati kako su u pratnji osuđenika sudjelovali svirači frula - pifferi (m. demović). u engleskoj su, primjerice, zabilježeni i pokladni elementi pratnje. dobro, i dubrovačko jahanje na magarcu (to je kasniji karnevalski ritual), pa držanje magarca za rep, pa smiješna kapa na glavi osuđenika i simboli kazne oko vrata osuđenih, mogli bi se također uzeti kao pokladni elementi. ono što ih i pored tog isticanja ipak briše iz te kategorije je onaj dio kad sam pisala o činu pokajanja osuđenika. ali kad je riječ o osuđenicima na smrt, za ideju o dobroj smrti ili umijeću dobrog umiranja (buona morte e ars bene morendi), brinuli su se članovi 'bratovštine sv. roka', osnovani nakon epidemije kuge 1542. godine. oni su pomagali osuđeniku na smrt u posljednjim danima i pratili ga na stratište molitvenim litanijama. (prije je to obavljala bratovština sv. ivana uzdignutog, a u 18. stoljeću franjevci i isusovci). dakle, ovisno o tome koja je smrt bila namijenjena osuđeniku, sramotna povorka (gradski puk i dužnosnici) zaputili bi se put istoka ili zapada, tj. na jednu od dvije izvangradske pozornice smrti, izvršiti pogubljenje mačem ili vješanjem. ono što je također bitno za izbor mjesta pogubljenja u republici, a potrebno je istaknuti, je svakako činjenica što su oba izabrana mjesta bila nastanjena zaraženim osobama. na pločama su bili izolirani gubavci, a na dančama kužni bolesnici (vidi opis danče i park gradac). tu je, u svakom slučaju, smrt bila uvijek nazočna. i bolesnici i osuđenici na smrt bili su građani 's ruba', izopćeni iz zajednice živih i doslovno i simbolično. dolazak sramotne povorke do gubilišta uvijek je pratilo zvono smrti. mjesto gdje se je ono nalazilo i danas je poznato po topnimu - mrtvo zvono. |
- 20:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #
GRIJESI I KAZNE U DUBROVAČKOJ REPUBLICI
|
OKRUTNOST PRAVDE napisala sam da su dubrovački kazneni rituali, utemeljeni na kaznenom zakonu, bili strogi, ali dosljedni i pravedni. no oni su bili istovremeno i vrlo okrutni (primjerice tamnice u kneževu dvoru, progoni na sv. andriju, a da ne govorim o pogubilištima). zajednički cilj svih tih obreda i rituala s folklornim elementima (pučkim i crkvenim) imala su osim osnovnog cilja kazniti prekršitelja i posebni cilj, upozoriti eventualnog budućeg prijestupnika na to, što ga, odvaži li se na grijeh, čeka. kad se izvršenje smrtne kazne izmaknulo iz strogo urbane sredine i premjestilo u zone manje naseljenosti ili opustjelih područja, to je bilo ponovno učinjeno s konkretnim ciljem. - ponajprije, prekršitelj je tim izlaskom izvan gradskih zidina postajao izopćenik iz društva iz sredine kojoj je pripadao prije počinjenja grijeha; - drugi cilj je bio javno upozoriti svoj puk, ostatak dubrovačke regije i putnike namjernike, trgovce i svu čeljad koja se poslom slijevala u grad i odlijevala iz njegova urbanog ambijenta, da se za grijehe plaća i životom. upravo zato su i odabirane uzvišice uz prometnice i glavne gradske putove, koji su vodili prema istoku i prema zapadu (sjeverno se je uzdizao srđ, dok je s juga more oplakivalo gradske mire). tijekom 17. stoljeća za jednu od deset slučajeva teških kaznenih djela, slijedila je smrtna kazna. ono što je (osim čina same smrtne kazne) bilo najokrutnije, a čime se je pribjegavalo u mnogim slučajevima je bilo izlaganje dijelova mrtvih tjelesa pogledima javnosti. treba naglasiti da je to ipak bilo u slučajevima najomraženijih zločinaca, ali bilo je. zanimljiv je podatak da su mjesta izlaganja dijelova tijela bila često ostavljena na samom poprištu zlodjela. ovo je imalo simboliku rezanja zločina u korijenu, ali i poruka kako je epizoda s krivcem, koji je uznemirivao zajednicu završena, tako da društvena ravnoteža i mir ponovno vladaju državom. bilo je slučajeva s ostavljanjem tjelesa ili njihovih dijelova uz granična područja, tik uz državnu granicu, čime se je naglašavala njezina jurisdikcija. po tim mjestima su posebno poznate konavle. nit' morski grebeni i stijene nisu bile izuzete kao mjesta izlaganja tjelesa. imamo primjer s izloženim tijelima triju sicilijanaca, koji su ubijeni radi gusarenja, a tijela su im ležala na grebenima. *) *) grebeni je službeni naziv skupine strmih oštrih stijena na zapadnoj strani poluotoka lapad, na kojima se gnijezde galebovi. |
- 20:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #
GRIJESI I KAZNE U DUBROVAČKOJ REPUBLICI
|
ZAKLJUČAK dubrovački kazneni zakon nije odudarao od istih zakona drugih, osobito, mediteranskih državica. imao je svoje specifičnosti, posebno u kasnijim razdobljima, kad se je ustroj države stabilizirao i svoje ustaljene rituale, koji su se neznatno mijenjali od srednjevjekovnog dubrovnika do razdoblja 1808. kad je dubrovačka republika izgubila svoju vjekovnu samostalnost. održavanje tradicije općenito bila je (i danas je) glavna karakteristika dubrovnika. to tradicionalno što je duboko ukorijenjeno u ljudima, hridima i mirima grada, nije moglo zaobići ni ovaj segment gradskog života - prijestup i kaznu. sitnije, ali ipak značajne promjene evidentne su (kroz stoljeća) kroz artikulaciju gradskog prostora i izmjenu kaznenog zakona. dok su tijekom 14. i 15. stoljeća mjesta izvršenja presude bila trgovi, sramotni stup, gradska lođa, trijem dvora, odmakom stoljeća taj se izbor suzio jednako u odnosu na mjesta kao i na načine kazne. o mjestima kazne sam dosta napisala: njihovoj praktičnoj (izolacijska mjesta kužnih bolesnika) i edukativnoj naravi. način kažnjavanja se je također mijenjao. od novčane kazne, preko tamnice, progona na andriju, progona iz države; personalizacije zločina u sramotnoj povorci sa simbolima grijeha; spaljivanje kose ili brade, amputiranje nosa, uha i ruku, vezivanje uz orlanda, što je karakteriziralo 14. i 15. stoljeće. kasnija stoljeća su reducirala kazne na: tamnovanje, izgon i smrtnu kaznu, kao one tipizirane vidove jedne bezlične pravde što je svjedočilo i o kreativnom padu dubrovačke države na svom putu prema zalazu moći i samostalnosti. (kraj) |