UN TEMPO
09.04.2006., nedjelja
GRIJESI I KAZNE U DUBROVAČKOJ REPUBLICI
|
svakako poenta takvog obilježavanja ili stavljanja biljega na kažnjenika nije bila samom sebi svrha. imala je prije svega poučni karakter. predstavljanjem javnosti grješnika i njegova grijeha, odašiljala se jasna poruka da ništa neće i ne može proći nekažnjeno. ovo sve u nadi da se suzbiju slični grijesi i prijestupi. kad su krajem 14. stoljeća četvorica plemića i pučana kovala urotu protiv vlade, koja nije uspjela, uhićeni su i pogubljeni. tijela su im bila izložena na stupu srama, prototipu orlandova stupa. kad se opat mavro vetranović-čavčić, pjesnik, ogriješio o vladu, bio je deportiran na otočić sv. andriju, gdje je ostao živjeti kao pustinjak. i mavro orbini, književnik i opat, benediktinac, čije je djelo 'kraljevstvo slavena' (tiskano u pesaru 1601.) bilo stavljeno na vatikanski 'index librorum prohibitorum', bio je kažnjen izgonom na sv. andriju. ista je ta sudbina zadesila i brajka branivojevića (1326) i frana lucarija - burina, autora djela 'atamante' (bio je držićev sudrug u uroti). eh da, i marin držić je morao pobjeći iz sličnih razloga. njegov pokušaj urote bio je osobne naravi, a kazna dr ga nije stigla, jer je pod nerazjašnjenim okolnostima umro u tuđini. ovdje sam spomenula samo par poznatijih imena iz opće ili kulturne povijesti koji su bili plemići ili im je plemstvo oduzeto (držić). to što su bili i redovnici je samo iz razloga očuvanja imetka, koje je uvijek pripadalo prvorođencu. spomenula sam i kaznu vješanjem dvojice tamničara ili čuvara kužnih bolesnika, kojima je slučajno ispao komadić odjeće umrlog u lazaretima na dančama. |