silvanaurbs. blog

UN TEMPO

29.07.2006., subota

OTROV U SLUŽBI DIPLOMACIJE

otrovi u službi diplomacije i domovine

ova tema se naslanja na dio prethodnih. točnije na područje aromatorija, ljekarništva, eskulapa, brda snježnice (kadmovo brdo), ili ih u određenom smislu, ali u novom svijetlu, samo dodiruje.

kad god pišem o dubrovniku uvijek su mi mnogo zanimljiviji oni njegovi manje izraženiji, ali zato pikantniji dijelovi prošlosti, koje se može nazrijeti tu i tamo kroz neka poluodškrinuta vratašca, sitnu prašinu detaljčića, stare legende, spomene u pismenima očuvanim u arhivskom bogatstvu, ili u tek slučajnom pronalasku kakvog štiva koje mi često potakne maštu i tjera me na daljnje istraživanje.
tako sam slučajno nabasala na jednu temu pod naslovom bedemima, ali i otrovom, čiji je autor dragutin restić otiskanu u ovogodišnjoj monografiji "dubrovnik", edicije "biseri jadrana".

štivo sam sa znatiželjom, ali i zadovoljstvom pročitala. ono ne samo da sadrži neke povijesne zanimljivosti, nego je kao cjelina jedan zaista lijepi i ležerni literarni uradak.

prva pomisao mi je bila da taj tekst samo prilagodim osobnim kriterijima obrade dokumentarne građe, što bi me i zadovoljilo, jer je riječ o svojevrsnoj dopuni dosadašnjem pisanju o dubrovačkoj povijesti. vjerojatno bi tako i bilo da autor nije usput spomenuo borgie i mandragoru, što me, naravno zaintrigiralo i tako uz korištenje njegova teksta kao podloge, pišem ne samo o otrovima i trovanju, već i mandragori, magičnoj biljci, čija je postojbina još uvijek dubrovačko područje, brdo snježnica u konavlima.

tako ću ovu temu podijeliti u dva dijela, a oba govore o otrovima, trovačima, biljkama, pripravcima, učincima,

ili:
kako elegantno otkloniti ljudsku opasnost;

ili:
samo privremeno;

ili:
trajno eliminirati gnjavatora.

poison, dior

što li sve danas nije otrov?
trujemo se svakodnevno svim i svačim i ... nikom ništa.

- 20:41 - Komentari (3) - Isprintaj - #

o čemu piše spomenuti autor?

o otrovima svakako. to je istaknuto i u naslovu, iako ne piše baš doslovno o otrovima, nego o trovanju kao sredstvu eliminacije, i makar na početku, o određenoj osobi filipu trivulciju, rođenom milanezu, dubrovačkom nadbiskupu, koji je održavao bliske veze s francuzima i turcima u vrlo delikatnom povijesnom razdoblju planiranja rata zapada protiv osmanlijskog carstva.
a treba imati na umu:

- dubrovnik je skoro čitavu svoju dugostoljetnu povijest proveo na oštrici mača balansirajući između krvavo zaraćenih strana, kao sićušna neutralna državica;
- kupovao je svoju slobodu od svih koji su bili pohlepni na njegove dukate, i za pogodbama dogovoreni iznos (cijenu), dopuštali slobodnu trgovinu po svojim zemljama ili se samo za solde (novac) prihvaćali uloge njegova zaštitnika, omogućujući mu tako stjecanje imena, bogatstva i slobode;
- diplomatskim službama koje su često znale biti i posrednici dragocjenih informacija zaraćenim stranama za sve što ih je zanimalo, a osobito o tome što se događa na kojoj strani svijeta kud su slobodno plovili dubrovački brodovi ili zalazili dubrovački trgovci;
- naizgled otvoren i kulturan grad – država, dubrovnik je činio fino tkanje autoritativne, ali mudre vlade, koja je na različite načine reagirajući, uspijevala sačuvat čist obraz (mi bi to nazvali 'lijepu facu', mada to nije bila) pri svakoj prijetnji ili natruhi opasnosti za grad ili za sebe;
- dubrovčani su se fiktivnoj slobodi i neovisnosti s impresivnom pompom klanjali, sagibajući se do zemlje, ističući je posvuda: na brodovima, zastavama, novcu, kamenu, lovrijencu, orlandu ...

međutim, kad se dublje zagrebe u sjajnu i uglancanu dubrovačku povijest, skoro na svakom koraku dočeka vas poneko iznenađenje, koje poremeti svu tu finoću ili skladnost o kojoj su ispričane priče i ispjevane pjesme.

libertas!

libertas, je zapravo samo privid, dobro kamuflirani zvučni naziv ili lažno uvjerenje. po koga su lagali? sebe, ali su jedino tako uspijevali prevariti i druge.

oduvijek, kao i danas, novac je bio taj koji vrti svijet. on je bio soboda. tek mali komadić tog svijeta bio je dubrovnik.
dakle, sloboda se plaćala zlatom, a zlato se stjecalo radom, ali i lukavstvom, koje je uvijek bilo usmjereno cilju, bez obzira na odabir sredstva ili načina ostvarenja.

- 20:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #

riječ je o prvoj polovici 16. stoljeća, kad je spomenuti nadbiskup isto tako fiktivno upravljao dubrovačkim klerom.

prije nego nastavim, spomenut ću podatak da su crkvena i svjetovna vlast u dubrovniku bile strogo odijeljene. nikakvo miješanje crkve u politiku nije se toleriralo i crkva je vodila svoju ili papinsku politiku, ali na način da ne bude u suprotnosti s općom državnom politikom republike.

kako je i kler dobro živio zbog dobre političke uprave svjetovnjaka, rijetko je dolazilo do ozbiljnijih razmirica, a i kad bi došlo rješavale su se na najvišoj razini, ako je to ikako bilo potrebno.

ali uvijek su postojala i rezervna rješenja, drugi suptilniji načini uklanjanja problema.

još je u 15. stoljeću bio ustrojen stožer od tri dubrovačka vlastelina (poimenice spomenutih: restića, palmotića i gundulića) s određenom zadaćom da trovanjem uklone opasnost onih pojedinaca koji mogu naudit republici.
da ne bi došli u eventualno iskušenje i dvoumili se prihvatiti se tako časne uloge, određena je kazna od 100 zlatnika.
gle molim te. danas se članstvo u upravnim i inim tijelima plaća, a ne globi. svašta.
ali ovo o čemu pišem je 16. stoljeće i …

- 20:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #

dakle, trivulcije, rečeni nadbiskup, bio je trn u oku dubrovačkoj vladi dulje od deset godina. ne samo zato što je bio stranac, nego zbog svojih špijunskih poslova u korist porte. s razgranatom špijunskom mrežom taj je vrli crkveni dostojanstvenik uspijevao prikupljati relevantne podatke i dostavljati ih istambulu, prkoseći zabrani i više puta iskazanom protivljenju dubrovačkog senata pa i tužbama dubrovčana ondašnjem svetom ocu papi. (u tom razdoblju ovo sveti bi trebalo biti u navodnicima, koje eto zanemarujem iz razumljivih razloga, a ionako njegova svetost ovdje nije temom).

ne obazirući se na štete koje je republika mogla imati zbog njegove špijunske aktivnosti (nije točno definiran razlog njegove rabote iako se u tekstu insinuira novac, ali i puteni užici), milaneški nadbiskup je ignorirao sve izravne i neizravne zabrane i prijetnje, neosjetljiv na suptilne dubrovačke načine komuniciranja 'u rukavicama' i zadržao svoje političko-špijunske navike sve do kraja života.

iznenada je umro 1543., pod nerazriješenim okolnostima (iako se šaputalo svašta, nije bilo izravnih dokaza za bilo kakav ozbiljni postupak istrage). tek na svečanom pokopu, napisat će autor, nazočni su teškom mukom održali poštovanje trenutka, a ustvari su "nevješto prikrivali dobro raspoloženje", jer konačno je otklonjen taj uzrok teške višegodišnje političke glavobolje.

mandragora u cvatu

- 20:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #

slijedom prije spomenute naredbe stožeru vlastele, tek se može nagađati da je to mogla biti izazvana a ne prirodna smrt, najvjerojatnije, smrt trovanjem.

iako autor ne spominje, smatram da je nužno potrebno ovdje prisjetiti se dubrovačkih aromatorija i živahne aktivnosti uzgoja raznovrsnog bilja i biljnih pripravaka korisnih za svaku zgodu. u tom razdoblju europske prošlosti trovanje i trovači su bili u trendu, znamo to iz niza poznatih povijesnih slučajeva.

prikazala sam, pišući o ljekarništvu onaj čuveni i još uvijek očuvani ormarić s otrovima s nazivom venena, gdje su se uz arsen čuvali i razni domaći pripravci koji su dozirani mogli izazvati čudne posljedice od histeričnog veselja, do nagle ili polagane smrti, ovisno.

ali dubrovčanima je falilo finesa u tim ritualima s otrovima, slabo su im bili vični kao što su, primjerice bili njihovi susjedi s druge strane jadranske obale.

međutim potreba uklanjanja određenih spodoba koji su bili prijetnja republici je toliko narasla i bila hitna, da su s vidljivim očajem tražili načina kako se dokopati recepta čarobnih napitaka najboljih i svjetski poznatih fabrikanata otrova, borgia.

- 20:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #

lukrezia borgie

u tom smislu, istina uvijenim i zakovrčanim rječnikom i uglađenim manirom vijeće umoljenih je naredilo svom veleposlaniku s. capponiju da pod svaku cijenu nabavi čuvene recepte u firenci.

moram odmah kazati da su direktni povod toj naredbi bili česti zulumi turaka (pojedinaca, a zvali su ih zlići), koji su upadali u teritorij republike i vršili razna nasilja od pljačke i paleži do silovanja i ubojstava. dubrovčani nisu mogli ništa protiv turskih državljana, a da istovremeno ne dođu u sukob s turskim carstvom i tako izgube privilegij, ali nešto je trebalo poduzeti što se neće baš vidjeti, a bit će efikasno. pod svaku cijenu trebalo je eliminirati moguće neugodnosti s turskim pašama u okruženju i istovremeno ukloniti zlo koje ih je nemilo tlačilo.

- 20:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

uglavnom, borgijski recept je najzad stigao iz firence, aromatoriji su se prihvatili uraditi pripravke, samo se je čekala zgoda. a kad je napokon došla, ime mu je bilo muho mirmilović, turčin.

turska kaciga na šišak (hrvatski povijesni muzej)

nakon ponovljenih upada u teritorij republike uhvaćen je i utamničen. iz prije spomenutih razloga nije mogao biti i primjereno kažnjen, ali je itekako mogao dobro poslužiti kao zamorac u provjeri efikasnosti sjajnog proizvoda izrađenog po receptu medičejske drogerije.

muho mirmilović je pušten iz tamnice. otrovan je otrovom s usporenim djelovanjem, tako da je čitav i naoko zdrav stigao na turski teritorij. možda je čak uspio još i ponoviti neku krađu prije no što mu je došao kraj. ali došao mu je. pošast je bila uništena, a dubrovački obraz spašen, mir očuvan, sloboda netaknuta, a trgovina je cvjetala.

nikakvih pisanih tragova o načinu trovanja nema u spisima arhiva. jedan jedini trag su neki neodređeni zapisi iz 16. i 17. stoljeća o provedbi odluke o trovanju. tu nema imena, nema opisa načina izvođenja trovanja, naziva otrova, djelovanja, niti bilo kakvog detalja koji bi podrobnije opisivao učestale iznenadne smrti. smatra se kako se je republika u cilju rješavanja državnih problema, odlično snašla s recepturom otrova s odgođenim djelovanjem ili bolje, smrtima na daljinu.

k r a j

- 20:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

MANDRAGORA, afrodizijak, lijek, otrov

drugi dio odnosi se na jednu od najčuvenijih biljki na svijetu, ovjekovječenu u literaturi preko shakespearevog i machiavellievog pera, smrti ivane orleanske, u spisima galena, ali i njegovih grčkih kolega, čak i homera, oslikanu ili sačuvanu u grobnicama egipatskih faraona, navedenu u biblijskim starozavjetnim knjigama – mandragolu, mandragoru (grčki) , mandragora officinalis l. (latinski), biljka trajnica, otrovnica, afrodizijak, opijat, lijek, amajlija sve u jednom i sve odjednom.

zašto spominjem mandragoru?

ona je jedan od osnovnih sastojaka otrova, ali je i sama je otrov.

uz sva ostala njezina dobra ili fiktivno dobra djelovanja, spominjem je najviše iz razloga što se ta čudna biljka kojoj je povijest ili stvarnost dodijelila toliko mnogo različitih značenja i učinaka, udomaćila i jedino uspijeva na dubrovačkom području, na području nekadašnje dubrovačke republike, točnije u eskulapovom vrtu ili na padinama snježnice, brda iznad konavala.

vjerujem da je teško danas naći iole pismeniju osobu, koja nije za nju čula ili kojoj iz literature, predaje ili stvarnosti, nisu poznata neka njezina svojstva, učinci, uključujući i one koji joj se samo pridaju.

tražeći na internetu fotografije mandragore, naišla sam tako na mnogo tekstova u kojima se opisuje ova biljka i njezin močni i mistični utjecaj kroz vrlo dugu povijest. tekstovi su uglavnom prepisivani, tako, kad se pročita jedan od njih, o mandragori manje-više doznaš sve ono što je o njoj navedeno u rječniku simbola (dj. chavallier-a.gheebrandr, mh, zagreb, 1978., str. 387.), gdje je zastupljena u ulozi simbola.
medicinska literatura priznaje joj isključivo učinke koji proizlaze iz sastojaka njezina tkiva i opisuje ih kao analgetike s halucinogenim osobinama.

mandragora je simbol plodnosti, pomoću nje se otkriva budućnost, pribavlja bogatstvo. naime mandragora je u odmjerenim dozama droga koja može izazvati fikcije, ali u polubudnom stanju. i danas je korisna u špijunskim poslovima, jer je drogirani mandragorom podložan sugestijama pa mu je vrlo jednostavno obaviti uslugu 'pranja mozga'.

- 00:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

mandragora ima podzemni i nadzemni dio, a svaki dio mandragore ima (prema vjerovanjima) svoju ulogu u životu ljudi koji ga koriste ili kao lijek (listove), kao sastojak u mastima za bolove, posebno reumatizam, bobice - afroditine jabuke ili đavolje jabuke smještene su u nadzemnomu lisnatom vijencu, uzimaju kao amajliju ili lijek protiv nesanice (kad ih se stavi pod jastuk).

- 00:36 - Komentari (1) - Isprintaj - #

najvažnije, čak i važnije od njezinog otrovnog djelovanja i ono što je stoljećima privlačilo ljude su njezina afrodizijačka svojstva, koja produžuju potenciju i izazivaju želju. ta svojstva mandragora čuva u krojenu. korijen mandragore (koji može biti dugačak i do 30 centimetara), izazivao je kroz povijest razne predaje, a vjerojatno zbog tih priča o afrodizijačkom djelovanju bio je tražen i u magiji, alkemiji, kemiji i ljekarništvu.

legenda kaže, a zapisuje plinije: «oni koji beru mandragoru, paze da nemaju vjetar u lice. mačem opisuju tri kruga oko nje, zatim je vade iz zemlje okrenuvši se zalazu…», drugi dodaju još detalja: da se bere noću, da noću svijetli, da je najbolje svezati je uzicom za psa, udaljiti se i pozvati psa tako će biti izvučen korijen, ali uz silne krike zbog kojih čovjek može oglušit pa i umrijeti.

tu ima još kojekakvih opisa. (usput za mandragoru se kaže da je za čovjeka i za životinju opasna dok raste i kad se bere, ali kad se ubere onda je na korist i dobrobiti ljudi, kao anestetik, lijek protiv bolova, purgativ, ..., primjerice).
osim što je iznimno često literarno opisana, zapravo ta je biljka poticala najviše praznovjerja, magije i čaranja.
tako je i jedna od optužbi ivani orleanskoj bila posjedovanje biljke mandragore, vještičje biljke.

- 00:31 - Komentari (1) - Isprintaj - #

pradomovina joj je izrael i odatle se proširila. teško se uzgaja iako je ukorijenjena u područjima u kojima joj pogoduje podneblje, klima i tlo. kaže se da su je u dubrovnik donjeli cincari, koje su mnogi, u internetskim napisima, poistovjetili židovima. naravno, taj je podatak netočan.

eskulapov vrt je tu od vremena koje je dugim stoljećima daleko od dolaska židova u dubrovnik. nikome još nije pošlo za rukom odgonetnuti niti otkud baš tu postoji i zašto; niti prodrijeti u njegovu svrhu, a nekmoli utvrditi pouzdano vrijeme nastanka.

legende su često samo legende bez stvarne, životne podloge. u ovom slučaju materijalnih dokaza nema, a ono što je pronađeno nudi nepotpun odgovor, koje autori koriste tek kao hipotezu.

- 00:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #

za mandragoru je doista zanimljivo što ih se, prema korijenu dijeli na mušku i žensku.

naime korijen joj nalikuje čovjekovoj figuri, što je najčešća sugestija. uistinu ima trostruki korijen. nekad je treći korijen dulji, a to je onda muška mandragora s muškim genitalijama, za razliku od kraćeg trećeg korijena koji upućuje na ženu. ženski korijen je cjenjeniji u magiji.

ilustrativno

muška mandragora

- 00:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #

28.07.2006., petak

Alrauna - korijen biljke mandragore ( runa znači tajna, ali i čarobni znak, alrauna - ona koja zna tajnu). Čarobne snage se pripisuju korijenu, koji se mnogo upotrebljavao u obredima crne magije i poganskim ritualima. bilo napitak, mast ili talisman, postaju opojniji dodatkom alraune,pa je ona u cijelom svijetu postala najtraženija biljka koja cvate noću. Oko njezinog korijena ispletene su brojne legende, a naziva se i mandragora (perzijska riječ za ljubavnu travu). Prvobitno je alrauna rasla na Bliskom istoku, prve recepte nalazimo zapisane na papirusima. Uz velebilje, buniku i bijeli kužnjak dodavala se različitim ljubavnim napicima koje je cijenila i sama Kleopatra.

- 16:53 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ČEDOMORSTVO U DUBROVAČKOJ REPUBLICI

a ovaj dječak će se zvati roko
(i ana i roko imaju mamu i tatu, ali o ovako malenim bebama je tekst)

na tragu prethodnih tekstova je i ovaj o kojemu ću pisati. to je jedan drugačiji isječak iz životne svakodnevice stanovnika male republike, koja je nastojala u svemu parirati drugim jednako razvijenim ili razvijenijim državicama onodobne europe, ali na svoj specifičan način ipak ostati originalnom. ovaj put riječ je o čedomorstvu. spominjala sam ga, usputno, kad sam pisala o nahodištu u zlatarićevoj ulici, ali nisam detaljizirala. ovaj tekst je skraćeni izvadak iz opširnije teme koju je opisala znanstvena suradnica zavoda za povijesne znanosti instituta hazu u dubrovniku, nela lonza u zborniku anali … br. 93/93 (str. 261-303).

u sudskim spisima dubrovačke republike ima i nema materijala za konkretiziranje ove teme iako je autorica u opsežnim fusnotama spomenula mnoge slučajeve imenima i mjestima u kojima se čedomorstvo dogodilo ili se na čedomorstvo sumnjalo; tko, i na koji način je o tome svjedočio; kako se utvrđivalo je li riječ o mrtvorođenoj djeci ili djeci kojoj je nakon poroda na različite, često, okrutne načine oduzet život; o zakonskoj legislativi, koja je imala uzor i uporište u zakonima drugih europskih država; o provođenju sporova; o vrsti kazne; o nemogućnosti da se dokaže zločin ili uhvati zločinac; o čestim slučajevima kad su zločin osudili i krivcu presudili rodbina ili selo; …

dakle, riječ je o čedomorstvu, složenom procesu koji se može analizirati prema različitim aspektima: društvenom, antropološkom i pravnom.

- 00:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

opisat ću neke meni zanimljive pojedinosti i okolnosti koje se dotiču utvrđenog ili neutvrđenog čedomorstva (ali u svakom slučaju pronađene mrtve novorođenčadi), kriterija kojima se je vlast rukovodila u kategorizaciji zločina, najčešćim razlozima čedomorstva ... promatrano na nepotpuno dokumentiranom uzorku i necjelovitom razdoblju trajanja republike.

iako se autorica letimično povijesno osvrnula na problem čedomorstva od srednjeg vijeka do kraja postojanja republike, posebno se zadržala i apostrofirala samo određeno razdoblje 17. i 18. stoljeća. prema njezinim analizama, a na temelju matične knjige krštene izvanbračne djece, prosjek izvanbračnog poroda kretao se oko 26. godišnje. ovdje se istovremeno daje ograda glede pouzdanosti prosjeka, jer sva djeca nisu živa rođena; mnoga od njih nisu krštena (pa tako ni evidentirana); postoji vjerojatnost da je bilo uspješno skrivene trudnoće i poroda.

kad sam govorila o nahodištu, nisam spomenula ono srednjevjekovno koje je bilo smješteno na području pila izvan gradskih mira (zidina). i taj prototip kasnijem organiziranom u sklopu dimus christi, štitio je tajnost donositelja neželjenog djeteta. međutim, ne baš posve, jer je uvijek bila vjerojatnost da će na putu k nahodištu majka ili osoba kojoj je povjereno dijete biti viđena. dakle, pozicija nahodišta na pilama bila je puno rizičnija za gradske žene.
što se tiče ruralnog stanovništva, osobito daljnjih djelova republike, nahodište je skoro bilo bez svrhe u slučajevima kad se je tajno trebalo riješiti neželjenog ploda. pri tom se misli isključivo na zatajenu, točnije prikrivenu trudnoću i rađanje.
izgradnjom nahodišta u gradu mnogo je tog rizika, makar za gradsku čeljad otklonjeno, a u novim uvjetima postojala je mogućnost da majka izvjesno vrijeme do poroda pa tijekom babina i sama boravi u stacionaru.

seoske žene koje su se odlučile poroditi uz prikrivenu trudnoću, najčešće su živu djecu ostavljala pred vratima crkve, dobrih susjeda ili jednostavno na prometnici. pitanje je, koliko te djece je uspjelo preživjeti, kao i to je li majka koja se na takav način riješila poroda s mogućim posljedicama po dijete, također pribrojena kategoriji čedomorki.

omjer između izvanbračne trudnoće, poroda i čedomorstva u gradu i na selu je približno isti. razlika je u tome što je trudnoću na selu bilo teže prikrivati kao i sam porod. ovo prvenstveno: zbog teških uvjeta života i rada;
zbog rodovskog načina života u velikim zajednicama pa slijedom toga i odmazde roda, najčešće rodovskog starješine, nerijetko i smrtnom presudom;
zbog male sredine koja je praktički zavirivala u tuđi lonac i krevet.

međutim, u slučajevima u kojima je sakrivanje trudnoće i poroda bilo uspješno jednako kao i uklanjanje svih tragova, bilo je kudikamo lakše i jednostavnije nego u gradskoj sredini. djeca su završavala u jamama, škrapama, moru, zahodskim jamama, zakopana u gustišu, nekad i u zemljanom podu samog stambenog objekta, ponekad i priklana.

ostaje također otvoreno pitanje jesu li sva djeca rođena živa ili je ipak jedan dio rođen prijevremeno:
kao rezultat različitih obrambenih sredstava i načina (podvezivanja, ispijanja otrovnih tekučina, preforsiranja radom, skakanja s visine …) da se manje-više regularno abortira;
je li dio djece umro zbog izostanka asistencije stručne osobe i neznanja rodilje;
ili je dijete rođeno živo, ostavljeno i izloženo vremenu i gladi;
ili umoreno da se otkloni sramota, strah i gubitak moralnog kredibiliteta žene u društvu.

ako se zna da je dio žena višekratno imalo izvanbračnu trudnoću, nešto od ovih dvojbi otpada, ali u onom vremenu (koje autorica razmatra) mala je šansa da se dokaže je li ili nije bilo izvršeno čedomorstvo.

- 00:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #

zanimljivo je opisani način provjere potencijalnih kandidatkinja na koje se sumnjalo da su mogle biti počiniteljice zločina čedomorstva (na selu su u obzir dolazile sve žene sposobne za rađanje, što je u gradu zbog veličine uzorka, ipak bilo neizvedivo). u provjeri žena sudjelovali su meritorni onodobni stručnjaci, a prema strukama:
- brijač-kirurg, trebao je dati odgovor je li dijete umrlo nanošenjem tjelesnih ozljeda; je li rođeno mrtvo ili je umoreno;
- liječnikov zadatak je bio izvršiti autopsiju i utvrditi, primjerice u slučaju utapljanja, je li dijete bilo živo zagušeno ili mrtvo bačeno u more, bunar ili lokvu;
- babica (primalja) se posvećivala potencijalnim kandidatkinjama pregledom grudi (mlijeko i bradavice) i trbuha.

no rijetko je ovaj konzilij imao priliku analizirati istovremeno majku i umoreno ili mrtvo dijete. rodilje je bilo teško uhvatiti, nešto zbog nedostatka dokaza, a češće jer su nakon zločina napustile republiku.
najteže je bilo dokazati sam zločin.

republika je, osobito za svoja udaljenija područja, imenovala tzv. kaznace ili posrednike između vlasti i pučanstva. to je bio tip službenika čija djelatnost objedinjuje poslove redara i policajca. kaznac je obnašao razne poslove u ime republike, od ubiranja poreza do istražnih radnji u slučajevima čedomorstva, često sudjelujući i u traganju za počiniteljima. u određenim slučajevima kaznac je bio tužitelj, a nekad branitelj.
u predmetu ove obrade, kaznac je morao dojaviti svaku izvanbračnu trudnoću, ako je za nju, po bilo kojem osnovu mogao saznati, kako bi se spriječilo i onemogucilo čedomorstvo.

- 00:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #

tko su bile žene koje su rađale vanbračnu živu ili mrtvu djecu?

u gradovima su to bile gradske sirotice ili djevojke prevarene obečanjima da će ta ljubav završit brakom;
nekad su to bile silovane djevojke, najčešće sluškinje u vlastelinskim ili pučkim domovima.

događalo se da su ove potonje čak smjele zadržati dijete ili se vratiti ponovno u službu nakon što dijete završi u nahodištu. zanimljivo je da su mnoga djeca usvajana izravno, osobito muška, zbog vjerovanja da mulan (izvanbračno muško dijete, analogija mulica za žensko i opčenito mulac-mulci-mulad, za izvanbračnu djecu bez obzira na spol) donosi sreću obitelji. možda je zato umorstvo ženske djece smatrano nekako manjim zlom i dobijalo blaži oblik kazne.

na selima su to bile:
obične seoske djevojke,
seoske sluškinje vlahinje,
nerijetko i udate žene.

ovim zadnjim je bilo lakše obranit čast, osim u jednom slučaju kad je muž bio poslom u levantu (istoku), a slučaj je završio kod notara.

e da, muškarci sukrivci u stvaranju izvanbračne djece i onda kad su bili prokazani, nisu snosili nikakvu moralnu ni materijalnu krivnju, niti su bili predmetom istražnih radnji, odnosno zakonskih sankcija.

- 00:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #

a ovo je mala ana, živa živcata

zakon republike papirnato je bio vrlo rigorozan. kad se čedomorstvo podvelo pod kazneno djelo umorstva, za dokazanu krivnju bila je određena smrtna kazna vješanjem. kliko je poznato nikad takva kazna nije izvršena i pored neoborivih dokaza o krivnji. najčešće bi sud izricao kaznu torturom i to različitim načinima mučenja (čak vezivanjem za stup srama, žigosanjem i šibanjem). utvrđeno je da svi slučajevi kad torture nisu rezultirali priznanjima. no i u tim slučajevima, istina blažom kaznom, žene su utamničene.
ipak najviše slučajeva završavalo je optužbama počiniteljica zločina u bijegu, izvan dohvata ruci pravde. poznat je slučaj uhićenja jedne od takvih nakon 16, druge nakon 9 godina, ali samo su odležale zatvorsku kaznu. naime, ubojstvo u republici onda kao i danas nije zastarijevalo.

- 00:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ovaj prikaz (gdje je ispušteno vrlo mnogo detalja, jer je tekst u sažetku tek prepričan), završit ću s dva zanimljiva detalja. da ostanem još malo kod kazni.

riječ je o dva slučaja čedomorstva, kad su osuđenice bile u rukama pravde, a da nije došlo do izvođenja smrtne kazne.
prvi je slučaj nedokazanog čedomorstva, ali s utvrđenim zatajivanjem trudnoće i sakrivenim dječjim lešom.
osuđena je na godinu zatvora s tim što joj se u tu godinu uračunalo vrijeme trajanja pritvora, tako da je kod izricanja konačne presude puštena na slobodu.

drugi slučaj je krvavo ubojstvo čeda i osobno priznanje zlodjela. kazna je bila kombinirana: prethodno šibanje i obilježavanje, a potom dvogodišnji zatvor i doživotni izgon iz države.

kad se pogledaju svi opisani sumnjivi ili djelomično dokazani, odnosno potpuno dokazani slučajevi čedomorstva te propisani zakoni za izvršitelje i njihova realizacija, dolazi se do zaključka da je republika i pored svih mjera prevencije i zakonske regulative ipak diferencirala ubojstvo odrasle osobe i ubojstvo malenog djeteta.
u svim slučajevima (temeljem arhivske dokumentacije) u razdoblju od 1667-1808 nije izvršena niti jedna smrtna kazna nad počiniteljima djela čedomorstva.

- 00:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

jedna je židovka tako bila u gradskom traču prokazana kao trudnica po izvanbračnom osnovu. imenom simohaja, bila je na meti gradskih zlih jezika. jedni su govorili da je noseća s kršćaninom, jer joj je doista rastao trbuh. drugi, opet da je otac njezinog djeteta vlastiti joj djever.
kad su ubrzo pronijeli neistinitu vijest da je u gradu pronađeno mrtvo dijete, sve su zajedno fino uobličili i prikačili simohaji. priča je prolaskom od usta do usta poprimala sve zamršenije i fantastičnije oblike. tako je simohaja maculicom (batić) utukla dijete, jer su žudjeli (židovi) djecoubojice i sl. išlo tako daleko da su simohajinu sluškinju kao detektiva obučili da traži po kući tragove čedomorstva.
slučaj je čak došao do suda.
sud je oslobodio simohaju koja je bolovala od bolesti napuhavanja ili neke ženske bolesti, a sve optužbe proglasila naklapanjem.

- 00:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

27.07.2006., četvrtak

kad bi se rodilo živo izvanbračno dijete s malim izgledima da će preživjeti, trebalo ga je zbog njega samoga, ali i zbog mještana odmah krstiti. u slučaju da je to bilo objektivno nemoguće izvesti po kršćanskom protokolu, dosta je bilo prekrižit ga krštenom vodom uz određenu molitvicu. u jednom slučaju i nedostatku vode, poslužilo se je majčinom pljuvačkom. time se je steklo pravo da se dijete pokopa obredno i među krštenu čeljad.
u protivnom takav pokop je bio zabranjen. trebalo je mrtvo dijete, a uvriježeni naziv je bio nekrštenjak, odnijeti daleko izvan domašaja ljudi, jer je postojalo vjerovanje da nekršteno dijete donosi nesreću. na mljetu je ostao uvriježeni naziv tintilinić koji će proklinjati majku za izgubljene dvije duše.
no ta druga duša, duša majke ubojice, koja je upravljala životom i smrti nije bila ni važna. prema vjerovanju ona je i tako bila u rukama hudobe (vraga), odnosno čedomorka je nosila stigmu vještice.

k r a j

- 23:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #

25.07.2006., utorak

KARANTENE, LAZARETI, UBOŽNICA, NAHODIŠTA, LJEKARNE

dubrovačka republika nije ništa prepuštala slučaju.
kako sam ranije napisala statut je donesen vrlo rano čak 1272. godine. uz važne državne, gospodarske, pravne, kaznene ... odredbe, regulirao je i mnoga druga pitanja. socijalno pitanje bilo je zastupljeno u više odredbi, a briga o zdravlju, higijeni i ćudoređu, također.

glavni izvor prihoda republika je ostvarivala u poslovima vezanim za pomorstvo i trgovinu. uz brojne odredbe koje su vrijedile za njezine građane trebalo je zakonski regulirati i pitanja stranih trgovaca i brodova u njezinim lukama, na njezinom teritoriju, na kopnu, u tranzitu, odnosno skladištima. tu je spadalo pitanje različitih pristojbi, plaćanje kazni, odredbe o obvezi carinjenja robe, sanitarnom pregledu ...

da bi zaštitila vlastito pučanstvo koje se zbog prirode posla miješalo sa strancima, ponajprije iz higijenskih pobuda, 'republika' je planirala i regulirala pitanje karantene kao obvezne mjere. karantenska izolacija vrijedila je jednako za sve vrste trgovaca, prometnih sredstava i robe.

vrlo inventivne ali stroge propise i institucije ustrojila je već početkom 14., odnosno do sredine 15. stoljeća:

- liječničke usluge, 1301.
- prvu ljekarnu, 1317.
- ubožnicu, 1347.
- prvu karantenu je ustrojila prije, a posebne objekte u tu svrhu 'lazarete' otvorila je 1377.
- ukinula je ropstvo, 1418.
- sirotište - nahoište je otvoreno 1432.
- gradski vodovod u dužini 20 km izrađen je 1436.

- 22:03 - Komentari (6) - Isprintaj - #

u ovom prilogu obradit ću malo šire karantenu ili sustav preventivne zaštite od zaraznih bolesti uz kraći prikaz dubrovačkog sirotišta i prvih javnih ljekarni.

glavni, rekla bi osnovni razlog otvaranja prve karantene bila je kuga, zaraza koja nije nikoga štedjela, a tijekom stoljeća (kasnog srednjevijekovlja i početka novog vijeka) je pomorila više ljudi nego svi ratovi čovječanstva.

uzročnik kuge, pa i lijek otkriveni su relativno kasno, tek u 19. stoljeću. dotle se ona pojavljivala na mahove i 'harala', kako piše pjesnik:

"nećeš! znajder ja sam ona,
vladarica svesiona,
koja ništi, hara, gazi
što po mojoj niče stazi.

vojska pada iznenada,
ne od sablje, ne od strijele,
već od mene - žene bijele".

(iz 'kugina kuća', šenoa, napisano po sjećanju).

činjenica je, karantena je bila izum dubrovačke komune još od 1377. godine, što je nedvojbeno, općepoznato i prihvaćeno.

zato priča o kugi u našim gradovima (u dubrovniku) govori o toj pošasti u cijeloj europi.
ne samo zbog karantene, već i same bolesti, želim nešto više o njoj kazati.

o otkriću bacila, uzročnika kuge, našla sam zanimljive kraće detalje, pa ih ovdje djelomično prenosim kao ilustraciju. uzurpirajući ovaj topic, iznosim i pišem o onome što je meni zanimljivo. nije mi zadaća širiti temu nego dati okvir i podlogu onome o čemu pišem, nadam se na prihvatljiv, razumljiv i ne tako suhoparan način.

- 22:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

o identitetu bolesti

uzročnik kuge pronađen je tek 1894. i to u hong kongu. rezultat ovog znanstvenog otkrića pripisuje se dvojici znanstvenika, koji su na otkrivanju bacila radila neovisno jedan o drugome, u različitim uvjetima, ali istovremeno i na istoj lokaciji. no ovako o tome piše:

"U lipnju 1894. u razmaku od nekoliko dana dva su čovjeka s mikroskopima u ruci stigla u napola pust Hong Kong, u kojem je već više od mjesec dana vladala epidemija kuge. Iako međusobno nisu komunicirali, prionuli su na isti zadatak: otkriti uzročnika kuge. Jedan od njih bio je Alexandre Yersine, učenik Louisa Pasteura, a drugi je bio suradnik Roberta Kocha, Japanac Shibasaburo Kitasato. Staro rivalstvo između Kocha i Pasteura, utemeljeno na osobnim, znanstvenim i nacionalnim razlikama a zaoštreno od francuske javnosti koja je Pasteurovu prednost pred Kochom doživljavala kao utjehu za francuski poraz od Pruske 1871, nastavilo se i tisućama kilometara od Berlina i Pariza.
Pa ipak, gotovo istodobno, Yersin u priručnom laboratoriju u slamnatoj kolibi u krugu Alice Memorial Hospital, a Kitasato u sobi u Kennedy Town Hospital koja je zbrinjavala kužne bolesnike, došli su do iste spoznaje: male štapićaste bakterije zadebljanih krajeva redovito su se javljale u krvi i limfnim čvorovima bolesnika. I ostali Kochovi bakteriološki postulati bili su ispunjeni: na hranjivoj podlozi bacili kuge su obilno rasli u kolonijama, a ucjepljivanjem bilo krvi ili tkiva umrlih od kuge, bilo uzorka uzgojenih kolonija, u pokusnim životinjama razvijala se bolest vrlo slična kugi te se iz njihove krvi i tkiva ponovno mogao izolirati isti mikroorganizam. Za Kitasata i Yersinea dvojbe više nije bilo: uzročnik kuge je pronađen".

- 21:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

o tome kako je bacil od pronalaska do danas mijenjao ime, manje je bitno. danas (od 1954.) njegov stručni naziv je yersinia pestis, ime dobiveno po jednom od pronalazača.
iako je ime najmanje važno za čovječanstvo, važan je pronalazak, a ovaj je označio (u povijesti medicine, ali i općenito) prekretnicu u prepoznavanju te bolesti.

o tome kako je bacil od pronalaska do danas mijenjao ime, manje je bitno. danas (od 1954.) njegov stručni naziv je yersinia pestis, ime dobiveno po jednom od pronalazača.
iako je ime najmanje važno za čovječanstvo, važan je pronalazak, a ovaj je označio (u povijesti medicine, ali i općenito) prekretnicu u prepoznavanju te bolesti.
prije pronalaska bolest se dijagnosticirala na temelju određenog skupa pojavnih znakova uz epidemiološko valovito širenje, danas se na njih reagira samo sumnjom, a potvrdu može dati kao dokaz jedino 'yersinije pestis' na određenom ili konkretnom biološkom materijalu.
ono, što i pored ovog otkrića i načina laboratorijskog dokazivanja bolesti još i danas muči znanstvenike povijesti medicine odnosi se na poistovjećivanje kuge 19. stoljeća s onom koja je harala u 14. i 15. stoljeću. naime, postoji određena sumnja u devijaciju bacila obzirom na postojeće razlike u vremenu, načinu življenja, ishrani, higijenskim uvjetima, dakle mnoštvu razloga od predispozicije (tjelesna konstitucija bolesnika, vrijeme, godišnje doba), vanjskih uzroka (kvaliteta i kvantiteta bolesnikove hrane, pića i zraka) do neposrednih uzroka (primjerice stanje krvi) i izravnog kontakta s oboljelim.
za nas, mislim čovječanstvo općenito najvažnije je da su mnoge teške bolesti prošlih razdoblja danas izlječive (lepra, kuga, turbekuloza ...), zahvaljujući pronalaženju njihovih uzročnika i načina liječenja.
pisac teksta (tatjana buklijaš iz 'odsjeka za povijest medicinskih znanosti hazu, čiji sam članak: "kuga: nastajanje identiteta bolesti" ovdje koristila), zaključuje:

- 21:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #

"Stoga u ovom tekstu neću pokušati odgovoriti na pitanje odgovara li bolest koja se u izvorima spominje pod nazivima pestis, pestilentia i sl. uistinu i u svim slučajevima kugi u današnjem smislu riječi. Pitanja koja me zanimaju tiču se utjecaja kuge i kužnih epidemija u Europi od srednjeg vijeka do početka 19. stoljeća na društvo, ekonomiju, medicinu, pomorstvo, umjetnost, zakonodavstvo i mnoga druga područja aktivnosti. Ponegdje, primjerice u religiji ili umjetnosti, ti su utjecaji posve vidljivi; drugdje, npr. u vezi s hipotezom da je iznenadno smanjenje broja stanovnika u Europi u 14. stoljeću potaknulo cijeli niz tehnoloških izuma i reorganizaciju proizvodnje kako bi se kompenzirao nastali manjak radne snage, teže su provjerljivi i prihvaćeni".

arhivska građa koja govori o ovoj pošasti 14. i 15 stoljeća, ali u manjem opsegu i kasnijih razdoblja iako oskudna, vrlo je važna, kako kaže autorica članka, i "reprezentativna je za proučavanje suživota kuge i europskog društva".

najviše građe, u tom smislu, pruža baš dubrovački arhiv pa ću se u daljnjem tekstu baviti dokumentima koji o bolesti i karanteni najvjernije svjedoče.

prva epidemija kuge, koja je izazvala strah u europi usmrtivši između četvrtine i dvije trećine tadašnje populacije bila je ona 1348,-1349., poznata je kao "crna smrt". dubrovčanin dinko ragninina (ranjina), autor kronike o povijesti dubrovnika spominje ranije epidemije, 901. i 1293. godine. ragnina pri tom koristi različite nazive, pa ove ranije naziva 'mortalita', a za epidemiju iz 1348. godine koristi riječ 'peste'.

prema njegovim podacima umrlo je 170-orica iz rediva vlastele dubrovačke, više od 300 imućnih pučana te najmanje 1000 građana koja pripadahu tzv. sitnom puku. obzirom na nevelik broj stanovnika grada te su brojke dosta velike pa ako i nisu posve točne one na određeni način daju približnu sliku onoga što je ova pošast značila i kako je dubok dojam ostavila na preživjele.
da li je ranjina baratao pravim i točnim informacijama, ne znamo zasigurno, no jedan drugi podatak možda potvrđuje njegove navode. iz zapisa 1351. spominje se povećan broj oporuka koje rizničari katedrale sv. marije ne stižu obraditi.

izvan svake sumnje da je tragedija koju je izazvala kuga na području republike te 1348. godine, ali i druge epidemije u kasnijim desetljećima morala biti povodom odluke o osnivanju karantene. život se morao nastaviti, a život su činili pomorstvo i trgovina.

- 21:53 - Komentari (0) - Isprintaj - #

institucija karantene ili izolacije je izvorno dubrovački izum.

u usporedbi s venecijom koja je jednostavno zabranjivala ulazak svim brodovima u lagunu, odnosno milanskog vojvodstva sa strogim i okrutnim mjerama kućnog pritvora do zazidavanja oboljelih, dubrovačani su željeli spriječiti epidemiju, ali ne uništiti trgovinu. odredba vlade sastojala se u tome da posada i roba svih brodova koji dolaze iz zaraženih krajeva (locis pestiferis) treba provesti mjesec dana na otocima supetar (pored cavtata), mrkan ili bobara (malo dalje od cavtata na pučini).

ako je karantena samo usporavala ali nije zaustavljala pomorsku trgovinu. promatrano iz drugog ugla, ova mjera je bila vrlo zanimljiva jer je nastala prvenstveno kao racionalan izraz empirijskog iskustva dubrovačkih vlastelina-trgovaca, a ne onodobne medicinske profesije. akademik m.d. grmek je u povodu 600-te obljetnice osnutka karantene u dubrovniku napisao: " ... da je dubrovačka administracija do ideje o karanteni došla zahvaljujući iskustvu s izolacijom oboljelih od lepre".

tod njezinih prapočetaka i prebivanja pod vedrim nebom na otočićima pred dubrovačkom lukom, karantena se tijekom idućih desetljeća razvila u instituciju koja je imala sve ono što je za takvu ustanovu bilo nužno: regulativu, zgrade, (prvi lazaret otvoren je na otoku mljetu, 1397. godine) i osoblje. prvi naziv poslužitelja karantene bio je kacamorti (officiales cazzamortuorum). kasnije su promijenili taj naziv u officiali sopra la sanita.

u europi je kuga počinje jenjavati u 17. stoljeću, no u hrvatskim krajevima opasnost je i dalje prijetila. granica s turskim carstvom i trgovina s turcima bili su neprestani izvor opasnosti, ali i budnosti republike.

Za Dubrovačku Republiku najveća opasnost prijetila je od kuge u Hercegovini i Albaniji. Posebni sanitetski magistrat provodio je s najvećom strogošću potrebne mjere zaštite. Turska je smatrana stalno okuženom zemljom pa je sve što je dolazilo iz nje stavljano u karantenu. Osim toga, magistrat se preko svojih povjerenika stalno obavještavao o zdravlju u Turskoj.

Ako bi se zbog velike smrtnosti negdje u blizini posumnjalo na kugu, iz Dubrovnika su upućivani specijalni izviđači, državni namještenici u lazaretima, vojnici ili brijači, kadri prepoznati kugu prema glavnim simptomima (glavobolji, vrućici, povraćanju, bubonima), u taj kraj kako bi osobno izvijestili vlasti. Dubrovačka je vlada o tome vodila stalnu korespondenciju sa sanitetima ostalih jadranskih država i republikom Genovom. Posljednja kuga na dubrovačkom i općenito hrvatskom teritoriju nadživjela je za nekoliko godina i samu Dubrovačku Republiku: zabilježena je 1815, kada je došla na dubrovački teritorij s područja Hercegovine.

koliko je 'republika' bila rigorozna kad je riječ o poštivanju odredbi o karanteni i oprezna, govore sljedeći primjeri iz sudske prakse:

sudski slučaj iz epidemijske godine 1416., tako spominje kažnjavanje jednog gradskog stražara koji je za novac puštao u grad siromahe iz kužnog zaleđa. kažnjen je paljenjem kose i brade.
drugi je primjer iz 18. stoljeća. jedan vojnik je uhvaćen u prenošenju vune iz hercegovine. najprije je okovan, a onda osuđen na na 'placi' bude tri puta povučen za uže. konačna osuda je bila 8 godina veslanja na stranoj galiji u okovima. ta je kazna kasnije preinačena u 9 godina podmorske tamnice ispod kneževa dvora (o ovoj sam kazni već pisala), jer su liječnici prosudili da ne može izdržati kaznu veslanja.

kao što je napisao m.d. grmek, dubrovčani su imali prethodna negativna iskustva s različitim zarazama i odatle puno toga naučili o samozaštiti i načinu sprječavanja širenja do razine epidemije. ne uvijek uspješno, dakako.

kad su se sve protuepidemijske mjere pokazale nedostatnim, donesena je odluka o obveznoj izolaciji putnika, trgovaca, robe, životinja i to na vrijeme od 30 dana. kasnije je obvezna karantena produžena na 40 dana kad su izgrađene primjerenije zgrade za tu svrhu, današnji lazareti.
od prve odluke senata iz 1377. do (početka) izgradnje lazareta, 1590. karantena se provodila, kako sam prije spomenula, na obližnjim otocima.

i prije te odluke u dubrovniku se još od 13. stoljeća provodila odluka o izolaciji gubavaca. gubavce su smještali izvan gradskih zidina, na današnjim pelinama (danas su peline unutar zidina, ispod tvrđave minčeta. kako je nailazila nova zaraza ili nova bolest, izolacijski se prostor proširivao ili se nalazilo novo. tako je u vrijeme epidemije lepre osnovan 1306. godine prvi leprozorij, pred istočnim gradskim vratima (današnji predio ploče), odnosno mjestu na kojemu su u 17. stoljeću već sagrađeni lazareti.

ploče s lazaretima (snimio: j.p., 2006.)

- 21:45 - Komentari (2) - Isprintaj - #

kad je u 15. stoljeću produženo trajanje izolacije na 40 dana, otvoren je novi izolacioni lazaret na predjelu danče (zapadno gradsko predgrađe, o kojemu sam pisala). također je 1534. godine bio sagrađen stacionar - lazareti na otočiću lokrumu. ostaci, istina devastirani, vide se i danas.

predio ploče, na kojemu su upravo za takvu namjenu sagrađeni lazareti je pojas dubrovnika koji počinje izlaskom iz povijesne jezgre pokraj tvrđave revelin, kroz vrata od ploča, a smjestilo se na strmom prisoju, počinjući od hridina prema srđu. zapravo je to bio ruralni dio gradskog predgrađa ili brisana zona, ponajprije radi bojazni od različitih nasrtaja i napada.

ploče su zato bile nešto kao glavni kolodvor za sve vrste trgovine i trgovaca, za brodove, za mazge i karavanski kopneni promet. na pločama se sastajalo i rastajalo mnoštvo putnika i trgovaca; čuli su se razni jezici; vidjele nošnje i odjeća; donosili običaji.

stacionar za robu bilo je mjesto zvano tabor. tako se i danas naziva predio sjeverno ispod zidina, široki kopneni plato koji je ispod mosta od ploča, povezan s morem.

mala digresija:
'tabor je sve do pred nekih 25-30 godina bio mjesto za magarce (tovare) na kojima su seljanke iz obližnje župe dubrovačke i brgata donosile svoju robu za zelenu tržnicu.

magarcima je bio zabranjen ulazak u grad. danas se tu ostavljaju limeni ljubimci, predio je asfaltiran, a trag nekih ne tako dalekih vremena, vidljiv je u kamenim zidinama revelina. tamo još stoje samo kuke za koje bi se životinja vezivala.

i dok su današnje ploče posve promijenile svoje lice i postale elitni dio dubrovnika s najluksuznijim hotelskim kompleksima, dio na kojemu se odvijala dubrovačka trgovina - lazareti nije se promijenio. istina, nema više trgovaca, možda ima trgovine (ovdje sam malo zločesta), ali objekti su ostali nedirnuti. sačuvali su svoj nekadašnji arhitektonski lik. uništavao bi ih povremeno zub vremena, neke druge nedaće, nedavni napadi i nasrtaji jna i srbo-crnogoraca, no brzo bi se sve obnovilo i vratilo na svoje.

- 21:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #

lazareti jučer, danas, sutra

u prostorije lazareta nekad se slijevala levantinska ljudska mješavina rasa, religija i mentaliteta, ali sve je izvanredno funkcioniralo. naime, uloga lazareta bila je dvojaka. ogromno zdanje na samom moru sastojalo se je od osam velikih zgrada i pet širokih dvorišta, koje su nazivali badžaferima.

tako su ih valjda prozvali turski trgovci. zgrade su imale katove sa sobama tako da su služile kao prihvatilišta - hoteli, a u prizemlju i dvorištima je bila smještena trovačka roba. neki su levantinski trgovci kao skladišta svoje robe otvarali svojevrsne hanove u obližnjim konavlima, dok su im prenoćišta bila čak i u samim prostorima zidina. dubrovačka vlada voljela je strance 'imati na oku', kako iz higijenskih, tako i iz svih drugih razloga uključujući javni red i mir, neovisno s kojim su razlozima dolazili u grad. završetkom gradnje 'lazareta' trgovci i roba bili su na istom mjestu.

detalj s dvorištem
foto: ana opalić

vrlo je zanimljivo književno svjedočanstvo turskog putopisca evlija čelebija, koji je davne 1664. godine također bio gost lazareta. o tome je pisao s.p. novak, pa ću ga doslovno citirati:
"Čelebija o Lazaretima u svojim uspomenama veli da su lijepe zgrade s više katova, da su nalik gostionici, da imaju jako ugodne sobe, ali se ovaj Turčin čudi što u toj gostionici vladaju strogi propisi pa je noću čak zabranjeno izlaziti van i uključiti se u noni život". (...)

kKd bi Evlija danas stigao u lazarete, imao bi što i vidjeti: njegov je konak pretvoren u zabavni centar".

najvažnije je da je uvijek živo, živo!

- 21:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

dakle, ovako su dubrovčani provodili karantenu.

međutim, pronašla sam jedan zapis o drugačijoj karanteni, onoj u ruskim lukama. kako se bez autorove dozvole ne može prenositi, samo ću prepričati zbog usporedbe.

riječ je o dolasku stranog broda u neku luku. prva stvar bi bila prijava broda na 'karanten', a svaki član posade je trebao dati dio svoje odjeće na tzv. dimljenje.
i svi predmeti koji bi mogli biti potencijalni izvori zaraze (odjeća, konopi, jedra ...) predavani su zbog raskuživanja. tijekom trajanja karantene (između 40-80 dana) na brodu su ostajala dva stražara, nadzirana od zdravstvenog oficira. postupak s posadom bio je surov. skidali su ih do gola i podvrgavali liječničkom pregledu.

ukoliko bi bilo sve uredu preuzimali bi raskuženu robu. u slučaju temperature, neke izrasline, rane ili čira, odvajali su ih zbog liječenja. kako navodi autor članka ("Kako je to bilo u propuhu vremena" II. dio, kojemu ne znam ime), bolesniku se davao nekakv koktel u kojemu je često bilo otrova. za svoje pisanje poziva se na jedan izvještaj kojega citira.

- 21:12 - Komentari (1) - Isprintaj - #

IZOLACIJSKI LAZARETI - DUBROVNIK

važna karika u razvoju međunarodne pomorske protuepidemiološke službe

Dubrovnik, 15-16. st. (Cons. Rog. 42, 102 ; Državni arhiv, Dubrovnik )

Provedbe odredbi o karanteni postale su okosnica u razvoju međunarodne pomorske protuepidemiološke službe. Potaknule su ujedno osnivanje i izgradnju izolacijskih lazareta u lučkim gradovima Europe. U Dubrovniku je tijekom 15. stoljeća osnovan poseban karantenski lazaret na poluotoku Danče. Potkraj 15. stoljeća odlučeno je da se sagradi lazaret na Pločama, na mjestu gdje se sastaju glavni morski i kopneni trgovački put. Trajanje je karantene produženo s trideset na četrdeset dana, a posebni zdravstveni službenici "kacamorti" nadzirali su provođenje i poštivanje odredbi. Premještanje lazareta na Ploče ujedno označava prerastanje ove ustanove iz okvira pomorskog saniteta u sanitarni kordon prema kopnu. U gotovo svim lukama u Dalmaciji izgrađeni su karantenski lazareti, a najvažniji su bili oni u Splitu i Zadru (16. i 17. st.).

Lit.: V. Bazala, Pomorski lazareti u starom Dubrovniku, Dubrovačko pomorstvo, 1952, str. 293-308.

Određuju se da ni domaći, ni stranci koji dolaze iz okuženih krajeva ne smiju ući u grad Dubrovnik i okolicu ako prije toga ne provedu trideset dana na otoku mrkanu ili u cavtatu. karantena se najprije provodila na mrkanu, a potom su izgrađeni izolacijski lazareti blizu gradskih zidina.
o propisu da svi putnici koji dolaze iz zaraženih područja, neovisno jesu li to građani republike ili stranci moraju provesti određeno vrijeme karantene, ali i o oprezu vlasti kad je riječ o bolestima, kazuje i jedan zapis (pisao je s. p. novak).

čim bi vlastima bilo dojavljeno da prema dubrovniku putuje karavan s oboljelim putnicima, ususret karavani slana je liječnička ekipa i o njezinom izvješću ovisila je odluka, tj. dopuštenje ulaza u karantenu. nisu svi oboljeli imali sreće, i uz dopuštenje, stići živi do dubrovnika. umirali bi na putu. takav se događaj zbio 1559. godine.

naime, republici je bilo dojavljeno kako prema gradu ide karavan iz novog pazara u kojem je i teško bolestan francuski poslanik.
dubrovačka vlada je odmah otposlala liječnika kako bi presreo karavan. francuz je doista bio teško bolestan. izdvojivši ga iz karavana koji se sporije kretao liječnik je francuza poveo sa sobom, kako bi bar umro u kršćanskoj zemlji. na dva dana hoda od dubrovnika, francuz je izdahnuo.

zatajivši njegovu smrt pred turcima uspio je prijeći granicu. stranac je pokopan u dubrovniku a na svečanom pogrebu nazočio je knez i dubrovačka vlastela.

- 21:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

prva odredba o karanteni

tko dolazi iz okuženih krajeva, neka ne stupi u dubrovnik niti na njegovo područje.
među odredbama i statutima dalmatinskih gradova nalazile su se i takve koje su regulirale kontrolu lijekova i hrane, opskrbu zdravom vodom i borbu protiv prostitucije i alkoholizma.

ovo je već uvod za prvu bolnicu u dubrovniku, osnovanu još 1347. godine.

i danas se lazareti zovu lazaretima, a kulturni program, alternativna umjetnost i druga događanja nose naziv karantena, pa se, bar po imenima, čini da je tu i vrijeme stalo.

bolnice u današnjem smislu riječi, institucije namijenjene isključivo dijagnostici, liječenju ili oporavku oboljelih, znanstvenom istraživanju i edukaciji liječnika, nastale su tek krajem 18. stoljeća, no njihove preteče bili su hospitali.

u našim krajevima hospitali su osnivani odlukama gradskih vlasti ili oporučnim legatima bogatih plemića ili građana. kako se i brojnost stanovništva i financijska moć naših gradova teško može usporediti s talijanskima, tako su i hospitali bili razmjerno maleni, rijetko kada primali više od 30-tak 'pacijenata' i gotovo nikada smješteni u namjenski građenim kućama. povijest hospitala u gradovima današnje hrvatske vjerojatno počinje u 13. stoljeću, no komunalni hospitali, koje su osnivale i financirale gradske vlasti, datiraju najčešće u razdoblje oko polovice 14. stoljeća. tako je dubrovački hospedal del comun, o kome je sačuvano najviše podataka, planiran neposredno pred, a izgrađen neposredno nakon, kuge 1348.

- 21:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

kako smo vidjeli iz prethodnog pisanja uz karantene ili odvojeno od njih djelovao je liječnički tim. dubrovčani su se školovali uglavnom u italiji u tijeku 15. i 16 stoljeća. ali uz te učene liječnike postajali su i oni drugi kojima je liječenje bilo tek usputna profesija. brijači su, primjerice, obnašali kirurške zahvate, o čemu na duhovit način priča bersa.

uz njih su bili i ranari, koji su vidali rane liječili ugrize insekata ili divljih životinja. takvi liječnici nisu bili institucionalizirani u nekoj bolnici. obnašali su poslove na poziv građana. učeni liječnici su uglavnom proučavali medicinske slučajeve, bavili se dijagnostikom i pisali znanstvene traktate i studije.

vladimir grdinić, na temu "Preventivne zdravstvene mjere", primjerice, piše o srednjevjekovnom dubrovačkom hospiciju, hospitale ili gostinjcu, bolnici (ali i hospicijima u zadru, a potom u poreču i puli, rabu, splitu), koji su osnivani po uzoru na justinijanove bizantske hospitale u duhu antičke kulture.

"Veći hospiciji imali su i vlastitu ljekarnu. Osim njege bolesnika hospiciji su prihvaćali putnike i siromahe, pa i nahočad. Takvih konačišta ima mnogo u svim našim većim trgovačkim gradovima, a do vremena turske vladavine nalazimo ih u sklopu samostana. Iz gostinjca su se razvile ostale bitne humanitarne ustanove: bolnice, ubožnice i nahodišta".

iz takve je ustanove se tijekom 16. stoljeća niknula u dubrovniku i prva javna bolnica. o njezi bolesnika su se, prema odredbama vijeća, morali brinuti ne samo redovnici nego i stručnjaci, liječnici.

osim epidemija koje su harale ovim krajevima ali i europom: guba, lepra, kuga, sifilis, hospiciji su se koristili u ratnim situacijama u zbrinjavanju i liječenju ranjenika. poznato je da su prve vojne bolnice nastale u italiji tijekom 17. stoljeća i velikih pomorskih ratova, a razvile su se upravo iz ovakve vrste hospicija i po prvi put postale striktno medicinske institucije sa stalnim medicinskim osobljem.

- 20:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #

DOMUS CHRISTI

nakon niza manjih ubožnica izgrađenih uz sakralne objekte na gradskom prostoru dubrovnika, središnje mjesto zauzima bolnica domus christi (kristov dom), izgrađena pokraj 'samostana sv. klare' (jugozapadni dio grada pokraj 'onofrijeve fontane').

računa se da je i istoimena ljekarna u hospitalu ili ubožnici također utemeljena 1420. godine. to je za razliku od samostanskih, bila prva državna ljekarna dubrovačke republike.
njezinim osnivanjem, a kasnije i djelovanjem dolazi do novih poticaja u izradbi lijekova. tako se učvršćuje se opskrba siromaha lijekovima i opskrba drugih karitativnih ustanova u republici. velika ubožnica domus christi odlukom senata (25. veljače 1540.) pretvorena je u hospital bolesnika, čime postaje gradskom bolnicom. pravilnik o gradnji i poslovanju obnovljene bolnice (hospitala) potječe od 17. ožujka 1540.

tim je pravilnikom postavljen temelj liječničkoj službi. kako, navodi m.d. grmek, "u nas je bila prvi put uređena liječnička služba u bolnici. Kako se zarana u sklopu te bolnice razvila ljekarna, ona predstavlja jednu od najstarijih bolničkih ljekarna u svijetu. Ljekarničke posude potječu iz tri razdoblja, izrađene su u fajansi i od bijele majolike, ručne izradbe i sa zaštitnim znakom ljekarne. Na natpisima stojnica su imena raznih lijekova. Jedna od posuda nosi lik Galena, druga lik Hipokrata".

" O = 69 cm; Trbušaste ukrasne polikromirane vaze od fajanse s medaljonima na kojima su prikazani portreti poznatih liječnika iz doba klasične Grčke: GALENA i HIPOKRATA (na svakoj vazi po jedan). Pod slikom je natpis s navedenim imenima, a vaze su ukrašene bogatim florealnim motivom. Pripadale su zbirci ljekarničkih vaza iz državne ljekarne Domus Christi koja je bila pri istoimenoj bolnici osnovanoj u Dubrovniku u 16. st". (kataloški opis dubrovačkih muzeja)

- 20:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #

kako sam o ukrasima kapitela na kneževu dvoru već pisala, jer se na jednom od njih pojavljuje i eskulap, antički polubog ljekarništva, kojega su osobito štovali stanovnici drevnog epidaura (o čemu ću naknadno opširnije).

autor: pietro di martino,četvrto desetljeće 15. stoljeća
opis glavice stupa dala je hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, odsjek za povijest medicine, a ovako stoji :

Na poluglavici je antički bog liječništva Eskulap prikazan kao ljekarnik. Poluglavicu je izradio Pietro di Martino u 15. stoljeću, a bogatstvom prizora i izgleda opreme te svojom određenošću nadmašuje Giottov reljef zvonika firentinske stolne crkve Santa Maria del Fiore iz 14. stoljeća.
U latinskom naslovniku ove poluglavice, uz stup Kneževa dvora u Dubrovniku (južni ugao pročelnog trijema), piše da je Eskulap po staroj dubrovačkoj predaji zamijenio svoju postojbinu u Epidaurumu, proglasivši Dubrovnik svojim zavičajem. Poluglavica svojim sadržajem daje vjernu sliku neke srednjovjekovne, odnosno renesansne ljekarne u Dubrovniku u 15. stoljeću. Ovaj prikaz prema motivu i likovnosti ubraja se među rijetke u svijetu. Naziv ljekarnikov stup (ranije zvan Eskulapova poluglavica) dao mu je C. Fisković 1973. godine.
Uz strogo poštivanje zakona kadra, na reljefu je razvijen slikoviti prizor sa starcem kojemu pacijent donosi darove; očito se zreli stupanj gotičko-renesansnoga stila. Iz starijeg doba preuzeta je ljubav za slikovitu naraciju sa živopisnim pojedinostima, a realističko je oprostorenje zbližavanja ukusa s renesansnim podukama. Ljekarnik s knjigom na koljenu, okružen mnogim posudama za lijekove, a do nogu mu je ognjište i retorta, svojevrsna posuda za destilaciju.

- 20:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #

NAHODIŠTE

natpis na vratima bolnice "domus christi"

u povijesnoj gradskoj jezgri jedna ulica nosi ime pjesnika i prevoditelja dominika zlatarića.
njegovo sam ime više puta spomenula (prenjela sam i njegov portret) u ovom i drugim mojim tekstovima iz kulturne povijesti dubrovnika. posljednji put je bio spomenut kao prevoditelj 'pirama i tizbe' uz posvetu čuvenoj dubrovkinji poetessi cvijeti zuzorić.
ali ovdje nije riječ o njemu. naime, ulica koja nosi njegovo ime nalazi se nasuprot franjevačkom samostanu i za povijest dubrovačke republike ima određeno značenje. u toj ulici u jednoj prilično skromnoj kući osnovano je prvo dubrovačko nahodište.

nahodištem, su stari dubrovčani zvali dom za nezbrinutu djecu ili ospitalle della misericordia.i danas je na dovratku latinski natpis:

COCHALVIT . COR . MEV . ITRA . ME . ET . DITATOE . MEA . EXARDESCET . IGNI .
( "U meni srce je gorjelo, na samu pomisao buknuo bi oganj", što bi u prijevodu odgovaralo stihu 39. davidova psalma.

ova humanitarna ustanova otvoreno je u 15. stoljeću, točnije 1434. godine.

međutim kao osnivačka godina uzima se 1432., jer je te godine zaključkom malog vijeća nahodište dobilo zeleno svijetlo.
tko su bila djeca?
zašto su dubrovčani osnovali nahodište?

nahodište spada u socijalnu instituciju, kojom se nudilo utočište nezbrinutoj i ostavljenoj djeci.
kad je malo vijeće donosilo ovakvu odluku, zapisan je bio komentar, koji kaže: ".... odvratno je i nečovječno bacati mala ljudska stvorenja po gradu kao obične životinje".

ovaj komentar navodi na zaključak da je ostavljanje (bacanje, čedomorstvo) neželjene djece poprimilo šire razmjere, što je i primoralo vladu na ovakvu mjeru.
da bi se razumjela pozadina ovih događanja, potrebno je kratko kazati o običajima, odnosno pravilima i zakonima republike.

- 20:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #

kad je vršena podjela zemlje, osobito se ovo odnosi na razdoblje prije 15. stoljeća, tj. vremena u kojemu su granice dubrovačke republike bile definirane, podijeljena je vlasteli.
nije to bila samo zemlja, već sve što je na zemlji, uključujući i puk. ljudi su imali kmetski odnos prema vlastelinu i u njegovo ime i za njegov račun trebali su odraditi određeni broj dana tijekom godine na imanju. ostale dane na toj istoj zemlji (ne na istim parcelama) radili su za svoj račun.

nadalje, svaka obitelj je davala vlastelinu slugu ili sluškinju, odnosno vlastelin je odabirao tko će ići na brod, tko će obrađivati zemlju, tko će pomagati u trgovini, tko će biti fakin (nosač), tko će biti djetić u kući (slugan).
ovaj rad se je plaćao, ali se isplaćivao nakon otpusta, tj. protoka određenog vremena.

isto je vrijedilo i za žensku čeljad. obično bi se uzimala vrlo mlada osoba koju bi vlastelin doveo u kuću. prve godine njezine službe bile su privikavanje na nove uvjete života. takve sluškinje nosile su opći naziv čupa (nešto kao 'divljakuša').
promicanje u status spravljenice događalo bi se ako se djevojka uspjela prilagoditi okolini i zahtjevima posla, nalozima vladike (žena vlastelina nosila je naziv vladika). spravljenice su također bile plaćene za svoj rad, ali i one su plaču primale po isteku roka služenje. vlastelin bi im uz plaću darovao i dotu, tj. ruho.

spravljenicu bi obično nakon isteka službe vraćali roditeljskoj kući. nekad bi se udala za nekog u gradu i počinjala samostalni život ili bi na svoj zahtjev ostala i nadalje služiti, što je isključivalo udaju.
zakon je zabranjivao udaju vlastele s pučankom, a u slučaju da to nije uspjelo iz bilo kojeg razloga vlastela su gubila status.

međutim, intimni odnos s pučankom ili sluškinjom, nije bio stvar vlasti. bilo dragovoljno ili pod prisilom takvih slučajeva je bilo, a rezultat su bila neželjena djeca.
držić je 'grižuli' kroz gubu opisao život nesretne i često zlorabljene sluškinje.

- 20:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #

bilo je, naravno i drugih neželjenih plodova ljubavi ne samo među sluškinjama, nego i među vlastelom, bogatim pučanima ili običnim pukom. o mnogima su ispredene legende, a za neke se nikad nije ni doznalo. (vojnović je također slučaj nahoda vuka, obradio u trilogiji - 'na taraci').

stih iz 39. psalma davidova (o upaljenom srcu i ognju) na dovratku nahodišta (d.)

e dakle, kad bi se spuštio mrak na grad ulicom prema zlatarićevoj zamicale su umotane prilike s velikim košićem (košara od pruća) ili smotkom. prilazile bi onoj kući, nastojeći da ih nitko ne primijeti dok nose neželjeni porod, svoj ili svojih gospodara. prišle bi prozorčiću, koji se nalazio lijevo od vrata. na tom prozorčiću stajala je ruota (kolo) na koje bi polegle svoj smotak. ploča bi se naglo okrenula. s druge strane čuvarice bi preuzele pošiljku, dok se majka ili samo donositeljica naglo udaljavala zamičući, neprimjetno kroz uske i tamne uličice.

zazidana ulazna vrata i nekadašnji otvor za ostavljanje djece (d.)

briga države za nahočad trajala je do njihove šeste godine. nakon tog vremena djeca su bivala udomljena bilo kod obitelji bez djece, bilo da ih je primao netko kao buduću radnu snagu. često su ih slali kao male (poluga) na brodove. se događalo se da se jave i same majke i preuzmu svoje dijete.

no znalo je s tim biti i problema, muke i poteškoća zbog utvrđivanja identiteta. nije samo u romanima, nego i u stvarnom životu ostavljan neki znak raspoznavanja, poput polovice novčića ili nekih drugih predmeta kojih bi drugi dio zadržale za sebe. naravno, postajala su djeca i s rođenim biljezima, ali to nije bilo pravilo.

s. p. novak o tome piše: "Pred vratima ovog nahodišta još se jednom možemo osvjedočiti da su u ova stara vremena ljudi bili manje dvolični od nas! Tada se naime nisu brkali uzroci i posljedice, pa činjenicu rađanja neželjene djece nitko nije uzimao kao uzrok nekog drugog zla. U toj činjenici vidjeli su ljudi onoga doba posljedicu jednog društvenog sustava u kojem doduše nije bilo pilula protiv začeća, ali u kojem je postojala težnja k visoko organiziranoj društvenosti".

- 19:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

legenda o lorku

uz gučetićev (gozze) ljetnikovac u lapadu, gdje je danas fakultet za turizam i vanjsku trgovinu, ili neposredno uz, vezana je legenda o lorku. u vrijeme dubrovačke republike živio je u nekadašnjem ljetnikovcu bogati vlastelin melko. žena mu je bila mnogo mlađa od njega. ubrzo je rodila kćer mariju, za koju su svi znali da nije melkova. šaputalo se je 'vlastelinka kopilanka'. od sramote i govorkanja, žena je pobjegla, pa je kći odrastala uz oca. za majku su joj uvijek govorili da je umrla pri porodu.

zaljubljena u mladog vlastelina maroja, pristala je na udaju. već je bila trudna. međutim melko, kojega je ona držala ocem, nije joj dao blagoslov. što više otkrio joj je istinu o majci i podrijetlu. kako nije imala plemićke krvi, melko je natjerao da po porodu preda dijete u nahodište.

maroje je nekako doznao za namjeru, presreo babicu s djetetom, oduzeo joj ga i predao jednoj obitelji na skrb.
od tada je marija danju i noću bezglavo lutala po dvorcu nadajući se da će naći majku. nakon njezine smrti govorilo se da dvorcem hoda marijin duh i da se noću čuje glas koji proklinje poočima i maroja...

ljetnikovca odavno nema i priča o njemu sve se manje čuje, ali lorko kao pojam nemirnog duha u dubrovniku i dalje živi.

----

ljetnikovac je bio vlasništvo obitelji gučetić. katastarski je pripadao gružu. postoje još njegove fotografije iz druge polovice 19. stoljeća (koje nemam, a spominje ih nada grujić, "Rad Inst.povij.umj., 20/1996), što znači da je uklonjen ili porušen nakon 1880. godine. vanjskim izgledom je bio sličan stayevom ljetnikovcu u batahovini.
lorka kao pojavu spominje ivo vojnović u
ekvinociju.

- 16:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

24.07.2006., ponedjeljak

LJEKARNE - AROMATORIJI

ljekarne - aromatoriji u starom dubrovniku

dio ove teme obradila sam pišući o franjevačkom samostanu mala braća, jer se o tom samostanu nije moglo pisati bez spomena na treću najstariju ljekarnu u svijetu, koja djeluje od osnivanja 1317. godine do naših dana.
ali, ovom prilikom ću uz spomen na nju reći nešto više o ljekarništvu općenito i o ostalim dubrovačkim ljekarnama.

povijest ljekarništva, kao i mnogih drugih civilizacijskih postignuća, je vrlo stara, seže u daleku prošlost. iako je mytos ostao i do danas ponegdje prisutan, logos je postupno preuzimao njegovu nekadašnju ulogu i vremenom postao dijelom znanosti.

u prapočecima ljekarničko i liječničko znanje pa i praksa bili su u sprezi, pače, i jedno i drugo zanimanje obnašali su, najčešće svećenici. mnogi od njih liječili su bolesnike i religijskim obredima, što nam je znano još iz 'biblije', starog pa i novog zavjeta.

na našim područjima, općenito, prenosila su se s koljena na koljeno drevna egipatska znanja, zatim antičkog razdoblja i posebno drevna arapska znanja, koja su ostavila vrlo duboki trag u poznavanju i prepoznavanju onih tvari čiji je utjecaj na ljudski organizam imao blagotvorno i ljekovito djelovanje.
iz prepoznavanja ljekovitih djelovanja (kumuliranjem znanja o pozitivnim i negativnim učincima) nastala je potreba usavršavanja pojedinih pripravaka, koji se je smatrao lijekom za određenu bolest ili je iskustvo pokazalo da je se s takvim pripravkom može suzbiti i potpuno ukloniti.

- 22:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

postupno se izdiferencirao posao onih koji su pripravke radili od onih koji su ih davali u terapijskom liječenju, tj. došlo je do razdvajanja ljekarništva od lječništva.

službenom razdvajanju ove dvije struke u europi, pečatom je bila odluka o diferencijaciji lječništva i ljekarništva iz 1240. godine, fridrika II. napuljskog. ovoj odluci treba zahvaliti stručne skupine ljekarnika, nove ljekarne i ljekarničke škole.

osobito je salernska škola poticajno djelovala na otvaranje ljekarni na našem tlu. moglo bi se kazati kako se tijekom srednjeg vijeka naše ljekarništvo nije mnogo razlikovalo niti zaostajalo za ljekarništvom najrazvijenijih europskih centara. naravno ne svugdje, jer je i ovo područje znanja ovisilo o razvijenosti gradova i civilizacijskom dosegu.

primjerice grad trogir ima već 1271. godine prvu građansku ljekarnu na tlu hrvatske.
također su trogirski dokumenti o ljekarnama i ljekarništvu najstariji, kao i statutarna odredba iz 1322. godine o obvezi razdvajanja ljekarnika i liječnika, koja je išla toliko daleko da je zabranjivala bilo kakav pa i privatni međusobni kontakt.

nakon trogirske, otvaraju se javne ljekarne u dubrovniku i splitu, 1282., zadru, 1289. ... zagrebu tek 1355. godine.

u pogovoru knjige Ljekarništvo na tlu Hrvatske (NZMH, Zagreb, 1996), autor vladimir grdinić piše:
"Neki su naši ljekarnici svojim kozmopolitizmom i plurilingvalizmom, možda najviše na temelju iskustva i dometa jednog Dubrovnika, pleli višeslojnu mrežu komunikacija u struci i uz struku. Takvi su domaći ljekarnici svojim djelovanjem i prinosima znanosti i struci dostojni stati uz bok Paracelzusu ispred sveučilišne aule u Baselu".

pučko liječenje se i do današnjih dana oslanja, uglavnom, na ljekovite trave i liječenje biljem. nekad osobito, ali i danas još uvijek, pučka medicina naginje mistici (ceremonijama i obredima), gdje se koriste pojedine biljke ili samo pojedini biljni dijelovi, koji prema vjerovanju ili uvjerenju proizvode čarobne učinke, ali i liječi razne bolesti.
i danas je nerijetko utočište, osobito kad se regularnim liječenjem i lijekovima ne postiže željeni učinak, travar. njegovih se preporuka bolesnici striktno pridržavaju i isto tako nerijetka su i posvemašnja ozdravljenja.

- 21:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

naši su preci donijeli sa sobom svoja iskustva u liječenju travama, dakle autohtono narodno ljekarništvo. doseljenjem u ove krajeve primjetni su utjecaji ilirsko-rimskih starosjedilaca uz one koje su, makar u elementima, donosili bizantinci i arapi za formiranje samostanskog latinskog ljekarništva.

u to vrijeme još ne postoje nikakve zasebne ljekarne, jer "su ljekarne bile sve livade, pašnjaci, bregovi i gore", piše skolast, pionir kemijske medicine, liječnik i ljekarnik paracelzus. mnogo stoljeća kasnije miješat će se tragovi mitova i religijske medicine sa starim receptima galena i hipokrata sve do u 17. stoljeće.

galen je krajem II. stoljeća bio samo posljednji predstavnik liječništva (u to vrijeme liječnici su bili i ljekarnici) i ljekarništva 'rimskog carstva'. njegovo djelo ars medica našlo je plodno tlo u dalmaciji, što dokazuju mnogi nalazi i kasniji pisani dokumenti. na temelju hipokratovih pisanih djela i preciznih opisa zna da su u grčkom svijetu početkom IV. stoljeća pne., medicinski instrumenti, osobito kirurški već bili specijalizirani. njegova su djela sinteza raznih višestoljetnih iskustava o kojim sam prije napisala, ai koja je on zamijenio prirodnim pretpostavkama, tako da je u medicinskoj spoznaji njegovo djelo i danas živo.

- 21:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #

pergamentski fragment rkp. iz X-XI stoljeća, najstariji dosad poznati ljekarnički (medicinski) trag na tlu hrvatske (isidor seviljski), napisan dalmatinskom beneventanom. govori o lječenju od ugriza otrovnih životinja. vlasništvo znanstvene knjižnice dubrovnik, fotografija d., 2006.)

zanimljiv je dio teksta, i kao ilustracija:

"Crv životinja koja se većinom rađa iz mesa, ili iz drveta ili iz bilo kakve zemaljske tvari i to bez ikakvog spolnog spajanja. Poznati su i oni koji nikad ne nastaju iz jaja, kao što su škorpioni. Postoje crvi zemlje, ili vode, ili zraka, ili mesa, ili lišća, ili drveta, ili odjeće.
Pauk je crv zraka, nazvan tako jer se hrani zrakom, on je malena tijela prede duge niti, i s paučinom na vjetru nikad je ne prestaje stvarati, nego se stalno naporno trudi oko svog umijeća. pijavica je vodenom nazvana, jer siše krv, napada one koji piju, te ili sklizne u ždrijelo ili se pripije uz njih pa im pije krv. (...)
Škorpion je crv zemlje, koji se prije ubraja u crve negoli u zmije; to je životinja oboružana bodljom i grčki nazvana po tome, što repom bode i u izdubenu ranu lije otrove. Škorpionu je svojstveno da ne ranjava dlanove ruku. Stonoga je crv zemlje, nazvana tako zbog velikog mnoštva nogu, savija se u kuglu i rađa se iz stijenja ili iz vlage zemljine.
Puž je crv blata, nazvan tako jer nastaje u blatu ili od blata, pa se stoga i smatra uvijek gnusnim i nečistim. Dudov svilac je crv lišća, iz trtice stvara svilenu nit, a nazvan je tim imenom što se prazni dok prede nit ..."

ovaj je insert dešifrirao akademik mirko dražen grmek.

- 21:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #

o tome, da je vrlo rano u njima postojao nekakav oblik zdravstvene službe, dokazuju i pravila sv. benedikta (reguli) iz 11. i 12. stoljeća iz dominikanske knjižnice u dubrovniku.

sukladno utemeljiteljevim pravilima i motu "brinite se prije svega za bespomoćne", lako je zaključiti da su redovnici liječili jednako samostansku braću, ali i ostale bespomoćne i potrebne izvan svojih zidina. nije samo pretpostavka da su uz duševno pružali i neke druge oblike liječenja. kako su u to vrijeme pripadali uskom krugu pismenih, tekstovi antičke literature, osobito galena (u čijim su tekstovima mogli pronaći hipokrata), bili su im na svaki način dostupni.

lijek ili ljekarija tih prvih početaka bijaše melem, pomoć, otrov, čarobni napici (različitih namjena) i boja ili sve ono što je obuhvaćao pojam medicamentum.
pravila su 816. godine bila dopunjena i dodatnim odredbama. tako se nalaže samostanima odvajanje posebne sobe za staru i nemoćnu braću (koju treba kupati, njegovati i dobro hraniti), a koje mogu istovremeno biti i prihvatilišta pa i skloništa (danas bi to značilo i bolnice) hodočasnicima, putnicima, ubogima i bolesnim.

e sad, u infirmarijima kako su se nazivale te sobe (bolesnici nisu bili obvezni na post pa ni na molitvu) bili su obvezni armariumi s medikamentima, dok su posebni dijelovi vrta bili određeni za sadnju i uzgoj ljekovitih trava.

naravno da je takvo uređenje podrazumijevalo i nekoliko različitih zanimanja redovnika: njegovatelji ili bolničari, uzgajivači bilja, pripravitelji napitaka i lijekova i liječnici.
o tome da se ljekarništvo (pa i liječničko zvanje) prenosilo prepisivanjem (ali i učenjem od malih nogu) svjedoči i prije citirani insert 'etymologiae sive origines' biskupa izidora iz sevilje, ali i galena i drugih onodobnih ili antičkih pisaca.

- 21:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #

spisi o lijekovima, herbariji bili su za ljekarnike 'sveto pismo' i na vrlo visokoj cijeni, osobito, poradi zbirke različitih recepata i naputaka o liječenju.
kao i u drugim stručnim knjigama koje su korištene, dragocjene podatke o liječenju daju margine kodeksa, gdje su redovnici znali nešto dopuniti, izmijeniti ili dodati svoja osobna zapažanja.

ni u najstarijim hrvatskim samostanima ili samostanima koji su do danas očuvani (ako je očuvana i dokumentacija) nije moguće utvrditi da li su ljekarne postojale prigodom njihova utemeljenja (12. i 13. stoljeće) kao samostalni prostor, odnosno kad su one tako uređene.

ono što nedvojbeno znamo iz dokumenata samostana male braće u dubrovniku, a potječe s početka 14. stoljeća (1317.) u kojemu je još prilikom izgradnje (na novoj lokaciji u okviru gradskih zidina) planirana ljekarna na način da može zadovoljiti jednako samostanske ali i vanjske potrebe. to navodi odmah i na zaključak o polujavnosti samostanskih ljekarni i krajem 13. stoljeća.

upravo zbog dokumentacije kao objektivnog svjedočanstva, ljekarna samostana male braće jedan od rijetkih spomenika dubrovačkog i svjetskog ljekarništva, pa "drevnim podrijetlom širi dah starine i čar romantike na cjelokupno hrvatsko ljekarništvo, a svojom dugotrajnošću stekla je jedinstvenu odliku u povijesti farmacije uopće, jer od svih ljekarni iz osvita nastajanja organizirana ljekarništva jedino je ona svojim neprekinutim trajanjem doprla do naših dana", piše v. grdinić.

poznata je dubrovačka tragedija vezana uz veliki potres 6. travnja 1667. godine, kad je uz sve velike žrtve nestalo i samostansko arhivsko blago. iz kronike najzaslužnijeg preživjelog redovnika tog doba i svjedoka užasa fra vita andrijaševića doznajemo mnogo o samostanu u razdoblju između 1643. i 1713. godine. osobito mu dugujemo što je u sekvencama vraćao kotač povijesti i unatrag opisujući neke prapočetke samostana. istina, o vjerodostojnosti i točnosti izvora nije potrebno diskutirati, ali kao trag je to vrlo dragocjen zapis.

tako se i podatak o prijelazu iz samostanske u javnu ljekarnu temelji na njegovu iskazu, ali bez čvrste povijesne potke. ono što je sigurno taj prijelaz se je događao postupno i prvenstveno kao djelo ljubavi i milosrđa.
istraživači povijesti ljekarništva zaključuju da redovnici u 'aromatorijima' nisu svoja znanja prenosili samo subraći nego da su ih liječenjem širili i među pukom. sigurno je jedno, trebalo je proći još dosta vremena da bi se ljekarne izdvojile iz samostanskih zidina, odnosno samostana i da ljekarnici ne budu isključivo redovnici. (u dubrovniku je posljednji diplomirani ljekarnik i ljekarnik franjevac uopće bio fra justinijan velnić, koji je umro krajem 80-tih ili početkom 90-tih prošlog stoljeća).

- 21:33 - Komentari (1) - Isprintaj - #

o povijesti ljekarne kod male braće, napisat će fra mario šikić:

"U početku je to bila samostanska ljekarnica za potrebe bolesne braće, a zametak joj je u odredbi franjevačkog Pravila: neka se braća brinu za potrebe bolesne braće (VI. poglavlje). Tijekom vremena, ponajviše iz humanitarno-karitativnih razloga, ljekarna je prešla uski krug samostanskih zidina i postala javnom ljekarnom za potrebe građana, te je time ispunjavala i propis istog Pravila (poglavlje V), naime, da se braća uzdržavaju od svoga rada. Stoga su franjevci slali na studije pojedinu braću da se osposobe za ljekarničku službu o čemu svjedoče ljekarničke knjige, tzv. farmakopeje iz raznih krajeva Europe, koje se čuvaju do danas i neke od njih se mogu vidjeti u muzeju samostana Male braće".

iako je, po svemu sudeći, osnovana mnogo ranije, moguće ne zvanično, jer je njezino djelovanje u tom smislu bilo od samog osnivanja reda, ova ljekarna ipak pripada renesansi, najsjajnijem razdoblju dubrovačke kulturne povijesti.
vrijeme je zaustavljeno na ovim posudama, policama, alatima, opremi; stoljeća su zgusnuta u ljekovitim tvarima, knjigama, rukopisima, crtežima gdje se je u nazivu lijeka skrivala i moć i nada. onaj tko ga je znao pripraviti, izgovoriti ili preporučiti bio je poput 'boga'.

vjerojatno otuda potječu tajna i ljudima nerazumljiva imena lijekova, koje su možda slučajno, a možda i namjerno, još u prapočecima nadijevali ljekarnici, čuvajući tu 'božansku' moć.

najstarije su ljekarničke posude bile ukrašene višebojnim pastelnim tonovima na kojima se je isticala kratica naziva gotovog ljekovitog pripravka ili samo određenih sastojka.
oblik i podrijetlo posuda je različiti: od maloazijskih, nizozemskih do talijanskih. posude iz kasnijih stoljeća su kobaltno modre s ornamentom uz natpis. (eksponati pojedinih posuda u nastavku teksta).

- 21:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #

natpisi na ljekarničkim posudama pripadaju posebnom sustavu grafičkih znakova, tzv. ljekarničko pismo (kojima se s malo znakova trebalo izreći puno sadržaja. moguće su ti znakovi u neku ruku preteče oznake kemijskih elemenata i spojeva /?/). na tlu hrvatske zadržali su se do kraja 18. stoljeća.

sve ovo nabrojeno pokazala sam na slici muzejskog postav ljekarne kod male braće. uz to na prekrasno urađenom stolu, obojenom posebnom bojom (prema talijanskim slikarima to ja boja otrova), s jedne strane bočno nalazi se veliki lik eskulapa, a s druge hipokrata, a obojica su i danas sinonimi suvremene medicine i simboli ljekarničke struke.

tu su i ostale sprave za izradu pripravaka, vage, utezi, lukjernari, posude za doziranje prašaka, naprava za destilaciju, različite posude, tiskala i mužari po obliku, ukrasima, pa prema tome i namjeni različiti.

(ovdje moram napomenuti da je najstariji podatak s našeg područja o mužaru onaj u trogiru, koji predstavlja ženu na stolcu s tucalom uronjenim u stupu (mužar), muzu grada, grčki mramor iz 2. stoljeća pne.).

smatra se da je ovo samo insert, dio neke veće cjeline, moguće i nadgrobne ploče.

- 21:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

osobito su zanimljivi lijepo ukrašeni ormarići koji visi na zidu - venenum (venena), što znači otrov, a zapravo su korišteni za one pripravke koji se moraju čuvati odvojeno i pod ključem (uz natpis nacrtana je mrtvačka lubanja i bijeli križ).

nezaobilazni dio ljekarne je priručna knjižnica - farmaceutska literatura koja je postojala prije ljekarne, ali se uz nju popunjavala i bogatila.

o zabrani rada u 18. stoljeću već sam pisala na drugom mjestu, pa neću ponavljati. samo bi napomenula kako zabrana pape o javnosti rada ljekarne nije imala takvu snagu da ona uistinu i prestane, a vrlo brzo je i ukinuta (srećom).

- 21:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

'Stanuje ovdje negdje, sjećam se
nekakav apotekar, obrva
kosmatih, sav u dronjcima - tu skoro
spazio sam ga kako trave skuplja;
izgladnio je bio sav u liku,
a bijeda ga do kostiju nagrizla.
Kornjača jedna u dućančiću
njegovu bijednom visjela je, zatim
ispunjen jedan krokodil, pa razne
kožurde riba nakaznih;
a svud po policama okolo k'o kakva
prosjačka roba, prazne kutije,
mjehuri, lonci zemljani zeleni,
sjemenje puno plijesni, svakojaki
komadići užeta, ružini listići
sve poredano prorijetko na ogled'

opis je to ljekarnika i ljekarne 14. stoljeća (oko 1300. godine) iz shakespearove tragedije romeo i julija.o njima malo više u nastavku.
poput ovog ljekarnika iz mantove i njegove ljekarne bile su vjerojatno i druge javne ljekarne, jer uvjeti ni drugdje nisu bili bolji.

"Ljekarnik, pomalo praznovjeran i prijetvoran, u stilu svog carstva lijekova i stvaralaštva, od lucidnih zamaha do dekadencije, miješao je na hrvatskoj obali ne samo lijekove već i djelatnosti, one liječničke, kao da mu se noću javlja Eskulap, nudeći mu razne korisne upute i nadahnuća", piše vladimir grdinić.

međutim, ljekarnici u dubrovačkoj republici (za razliku od shakespeareovog književnog i prethodnog stvarnog opisa) bili su ugledni građani republike.

spominju se već u statutu. iz 13. stoljeća neka imena ljekarnika. tako se spominje bailije, sin magistra petrače iz barija. zatim, gerardo iz piacenze.
iz jedne oporuke (1295.), koja se nalazi u arhivu, doznajemo kako je magister ghirardus de placencia speciarius ostavio svoj imutak supruzi margareti i dubrovačkim samostanima.

- 20:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #

iz zaključka malog vijeća iz 1318. godine može se jasno uočiti koliko je organizirano ljekarništvo bilo vrlo bitno za republiku, jer:
"zbog izrazite potrebe za ljekarijama, a da stanovnici Dubrovnika ne bi oskudijevali, određuje se da magister Bonaventura drži jednu ljekarnu opskrbljenu sa svim onim stvarima i predmetima potrebnim za medicinu".

ova odluka je bila znakovita i iz razloga što je spomenuti magister bonaventura bio i ljekarnik i kirurg. dakle republika je očito zanemarila zakon o zabrani dvojnosti zanimanja u jednoj osobi, jer se je u dubrovniku u jednom vremenu osjetila oskudica lijekova. istovremeno, vlada je dopuštala, pače obvezala bonaventuru na otvaranje lokala prikladnog za ljekarničko umijeće u državnoj službi "uz odgovarajuću plaću i bolju ponudu", što znači da je na samom početku 14. stoljeća u dubrovniku otvorena prva javna ljekarna.

sličnu odluku donosi i veliko vijeće 1345. godine. ovdje se zaključuje da se u državnu službu u svojstvu općinskog kirurga prima toma de stila uz uvjet da drži otvorenu ljekarnu s potrebnim medikamentima.

zanimljiv je i cijeli tekst ove odluke napisan slabo čitljivim gotičkim kurzivnim pismom o primanju u službu ovog talijana iz onodobnog čuvenog ljekarničkog središta salerma:

Kolovoza (1345.) U Velikom vijeću, na glas zvona, kako je običaj, iznesena su dva prijedloga. Prvi je bio, da se magistar Toma de Stilo potvrdi za (općinskog) kirurga na dvije godine s plaćom od 12 libara groša na godinu, pod uvjetom i pogodbom, da se magister Toma obveže držati ljekarnu, opskrbljenu svim drogama i medicinskim stvarima potrebnim za pravljenje lijekova. Ako taj dućan ne bude držao neprekidno dvije godine, imat će u ime plaće samo 10 libara groša na godinu. drugi je prijedlog bio da mu se ne plaća. Pod naprijed spomenutim uvjetima i pogodbama prihvaćen je prvi prijedlog, osim 12 kuglica, kojima su iskazani protivni glasovi".

- 20:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #

zakonska uredba

DE HERBARIIS
odredba Statuta grada Dubrovnika, 1336. god.
(dubrovački arhiv)

"Odredbe: De mensuris non justis i De argento, cera et aliis mendicantiis ponderandis et ponderibus quolibet anno justandis, među kojima su i odredbe kako se imaju mjeriti sve ljekovite tvari bilo koje vrste kao i "da se nijedan ljekarnik, koji prodaje vosak, šafran, svilu i bilo koje druge ljekovite tvari (speciarias) ne usudi imati ni držati ni pod koji način u svojoj radnji kakvu malu mjeru (pondus subtile)", koje se redovito navode kao odredbe statuta, nisu iz Liber Statutorum od 1272. godine, već kasnije reformacije od 1336."

"Zametak dubrovačkoga ljekarničkog zakonodavstva nalazi se u odredbama: De herbariis i De filio vocato ad placitum absente patre. De herbariis (lijek) govori o biljnim pripravcima, njihovoj kakvoći i možebitnim toksikološkim učincima. Naime, onaj tko iz bilja izradi napitak takve vrste da od njega netko umre ili izgubi razum, a to se dokaže, treba biti spaljen. Ako pak žrtva ne umre ili ne izgubi razum, osudu treba donijeti knez. Ako se nedjelo ne može dokazati, ali postoje osnovane sumnje, knez treba po svome nahođenju odrediti istragu".

"Liber statutorum civitatis Ragusii", 1272. (treće desetljeće 15. st., pergament, 36,526,3 cm, 125 strana, gotica; uvez: drvene korice obložene smeđom kožom s utisnutim ornamentom; Liber VI. cap. VII), tekst započinje riječima: Quesque persona fecerit herbariam vel maleficium herbarie, de quo aliquis posset mori..."

- 20:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #

sredinu 14. stoljeća obilježit će rasprave u malom vijeću o osnutku ne samo javne ljekarne, već i javne bolnice, točnije ubožnice (hospitala).

to je u osnovi trebala biti isključivo ustanova u kojoj će naći utočište ubogi i siromašni, prvenstveno žene.
početak rasprave o tom objektu i toj namjeni pada u 1347. godinu. deset godina je trebalo da se pronađe odgovarajuća lokacija i dovrše građevinski radovi, tako da je tek 1457. godine ta ustanova ušla u funkciju.

prikladna lokacija uz samostan sestara sv. klare (zapadni dio povijesne gradske jezgre u blizini velike 'onofrijeve fontane') postala je velika ubožnica čije će se ime vremenom ustaliti kao domus christi (kristov dom).

domus christi, dom za stare i nemoćne (danas)

samo u prvim godinama svoga postojanja ona je služila zacrtanom planu primanja siromaha, jer se bolesnici nisu mogli primati, makar ne zvanično. ostaje činjenica je da su takve osobe bile i bolesne, ili su vremenom obolijevale i da su pri tom liječene.

a da su liječene ( a lijekove je donosio gradski ljekarnik) vidi se iz arhivskih dokumenta, ugovora, između vlade dubrovačke republike i pojedinih liječnika, kirurga i ljekarnika. naime, prilikom stupanja u javnu službu ljekarnici i kirurzi sklapali su s vladom ugovor
(nešto kao međusobni ugovor o načinu rada i plaćanjima, primjer sličan spomenutom ugovoru sa prije spomenutim tomom de stilo iz salerna).

tako, jedna klauzula ugovora naglašava obvezu liječnika i ljekarnika da hospitalu domus christi imaju obvezu besplatnog liječenja i besplatne dostave lijekova.
na temelju svih ovih dokumenata nije teško zaključiti kako je vremenom ubožnica pretvorena u bolnicu ili se liječenje bolesnika u ubožnici itekako podrazumijevalo.

- 20:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #

sama ljekarna u okviru hospitala utemeljena je 1420. godine. iz podatka da nije imala stalnog ljekarnika, jer je ubožnica financirana iz milodara, teško je zaključiti koliko je vremena bila otvorena i tko je obnašao ljekarničko zvanje.

sličnu situaciju imamo i s prvom dječjom ustanovom, koje je bilo privatno nahodište u dubrovačkoj republici, koje se spominje još od kraja 13. stoljeća, a službeno je otvoreno tek 1432. godine.

(mala digresija: u sklopu jednog vođenja, posjetila ovaj dom za nezbrinutu djecu. objekt se restaurira. glavna ulazna vrata su još uvijek zazidana. kameni vijenac i davidov psalam na kamenom dovratku očišćeni su kao i dvije bočne glavice kapitela. prozor kroz kojeg su se predavala mala ljudska stvorenja, također je očišćen, ali i on je zazidan. povrh svega su tu i željezne rešetke, zahrđale i nagrižene zubom vremena. ali sve će se to pomalo srediti).

domus christi odlukom senata republike, zvanično će postati bolnicom tek u 16. stoljeću, točnije, 25. veljače 1540. godine.

nakon više od sto godina još jedan podatak posvjedočit će njezinu javnost. podatak iz 1650. godine navodi obvezu "da se u Dubrovnik dovede neki vrijedni ljekarnik za službu u gradu, a osobito za bolnicu i da na sebe uzme brigu nabave potrebnih lijekova ...". iz čega proizlazi i sljedeće:

a) starost prve javne bolnice,
b) starost jedne od najstarijih bolničkih ljekarni u svijetu.

trebalo je proći 400 godina od njezina osnivanja da ova bolnica prijeđe u privatne ruke (posjed obitelji 'šarić'. o ovoj ljekarni se na poseban i topli način osvrće, u svojoj kronologiji, i josip bersa: 'dubrovačke slike i prilike ...').
to se dogodilo (kao i mnoge druge promjene) ulaskom francuza u dubrovnik, 1806. godine.

- 19:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedvojbeno, najpoznatiji povijesni primjer je dubrovačka ljekarna male braće, koja je na jednom mjestu više od šest stoljeća s neprekinutim znanstvenim i stručnim radom.
o njoj sam pisala uz prikaz samostana franjevaca male braće u dubrovniku.

fra evanđelisata kuzmić, bio je prvi školovani ljekarnik samostanske ljekarne "kod male braće"

inventar ljekarne

pribor za izradu pripravaka

fotodokumentacija, d., 2006.

- 19:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #

domus christi, prva javna ljekarna u dubrovniku

ni jedan drugi narod ne može, poput hrvata, pokazati jedno mjesto na kojem su se odvile sve razvojne faze farmacije: od priprostoga i mračnog aromatarija do ljekarni današnjih dana. o tome imamo nesumnjivo svjedočanstvo i materijalne dokaze u dvjema starim ljekarnama koje još traju.

sad pišem o javnoj ljekarni domus christi iz čijegse višestoljetnog trajanja sačuvalo mnogo dragocjenih predmeta koji svjedoče tu povijest. veliki dio tih predmeta je u sastavu stalnog postova 'dubrovačkih muzeja'. i u sadašnjem prostoru (prostoru aktualne istoimene ljekarne) još je dovoljno je ornamenata i ljekarničkog posuđa i pribora.

od 18. stoljeća do danas ova se ljekarnica nalazi na desnoj strani straduna (gotovo po sredini) i danas normalno djeluje. iako se službeno (do nedavno) nazivala 'ljekarna dubrovnik - stradun', dubrovčani je i danas zovu 'domus christi'. od nedavno, ponovno u privatnom vlasništvu).

detalj iste posude:

fotodokumentacija, d., 2006.

bilo kako bilo za kulturnu povijest dubrovnika i povijest ljekarništva u dubrovniku i hrvatskoj to je dragocjena zbirka koju smo baštinili uz sva događanja i tragedije kroz koje je dubrovnik stoljećima prolazio.

fotodokumentacija, d., 2006.

- 19:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #

muzejski katalog:

"Zbirka broji oko 250 umjetnički oblikovanih predmeta od keramike (fajanse, kamenine, majolike) i osamdesetak predmeta od porculana. Najvažniji dio zbirke je 116 keramičkih ljekarničkih posuda različitih oblika i veličina, datiranih od 16. do 18. stoljeća. Pripadale su inventaru ljekarne Domus Christi, koja je osnovana 1420. kao gradska javna ljekarna uz istoimenu ubožnicu - bolnicu.

U njen su posjed 1761. g. došli Vokativo i Šarić, a njihovi su nasljednici ovu vrijednu zbirku prodali gradu 1914. godine. Posude od fajanse nastale su u keramičkim radionicama diljem Italije (Savona, Nove, Firenca, Faenza, Napulj, Palermo, Capodimonte), a većina je bila izravno naručena za spomenutu ljekarnu. Zato veći dio vaza ima svoj karakteristični znak - medaljon s likom Isusa Krista koji nosi križ (Gesu Portacroce).

fotodokumentacija, d., 2006.

Uz ove vaze stojnice - arbarelle i brocche, tu su i ukrasne vaze nastale u radionicama Castellija, Faenze, Napulja i Capodimontea, oslikane živim bojama s alegorijskim prikazima ili medaljonima Hipokrata i Galena. Uz njih su u postavi uključene i ukrasne vaze iz, također, poznatih radionica Savone, Ginori i Delfa 18. st. ".

/dio teksta iz muzejskog kataloga/

- 18:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #

opis:
Pesaro, 17. st. ukrasna vaza 'kantar'; fajansa, O = 104 cm, v = 35 cm

"Ukrasna vaza stajačica u obliku kantara ili kratera potječe iz zbirke ljekarničkih vaza ljekarne Domus Chirsti iz Dubrovnika (državne ljekarne Dubrovačke Republike). Bogato ukrašena višebojnom dekoracijom s medaljonima u čijem je prednjem dijelu prikaz Venere koja jaše na delfinu okružena nimfama, dok je na reversu živopisni prikaz močvare. Bočno su prihvati u obliku skulputralno obrađenih kozjih glava".

Ukrasna vaza Castelli
opis: Castelli, 16. st.; fajansa, O = 125 cm, v = 100 cm

"Veoma raskošno ukrašena vaza potječe iz zbirke ljekarničkih vaza i pribora Domus Christi. Vaza je oslikana živim bojama s prikazom dviju mitoloških scena u medaljonima na trbuhu. Uokolo je bogata dekoracija, a ručice joj tvore po dvije nimfe obavijene zmijama na čijem dnu je maskeron".

opis:
Savona, 18. st.; fajansa, O = 97 cm, v = 63 cm

"Muzej posjeduje 2 vaze koje su se nalazile u zbirci ljekarničkih vaza bolnice i ljekarne Domus Christi osnovane u 16. st. u Dubrovniku. Trbušaste, s poklopcem, imaju zmijolike ručice i stoje na visokoj stopi. Obje su ukrašene plavom floralnom dekoracijom sa crnim crtežom u medaljonima na trbuhu. Na aversu je pastoralna scena tipična za umjetnost sredine 18. st. Na reversu (u medaljonima) na objema vazama nalazi se prikaz seoske arhitekture. Ispod pastoralnih scena je reljefno istaknut maskeron".

- 18:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

padom dubrovačke republike (francuzi su ušli u dubrovnik, 1806., a 6. siječnja 1808. uklonili sva obilježja republike), 1808. sastavljen je inventarni popis ljekarne domus christi. uz potpis francuskog generala clausela dokument je supotpisan i od dubrovačkih ljekarnika mata šarića i mata vocativa.

ovaj je dokumenat zanimljiv jer pokazuje koji su se ljekovi upotrebljavali u to vrijeme.

razni recepti:

primjerak (faksimil) iz austrijske nacionalne knjižnice u beču, VI. stoljeće: perunika (iris, illyrica) i njezin blagotvorni utjecaj.
ova biljka ima različite nazive u različitim jezicima. u jeziku simbolizma ona predstavlja tugu i bol i simbol je marije, majke božije.
fotodokumentacija, d., 2006.

jedan recept iz prve polovice XVIII. stoljeća
fotodokumentacija, d, 2006.

- 18:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #

recept za oči iz metropolitanske knjižnice u zagrebu

tako se, primjerice, spominju pripravci rađeni s prahom egipatske mumije; sa smolom zvanom zmajeva krv ili npr. ulje od škorpiona.
uz to je stajala i napomena da ovakvi pripravci imaju djelovanje tek ako se primjenjuju s nečim i na nešto (npr. s mašću, na kožu i sl.), jer tad lijek, ustvari, mijenja svoju narav i postiže valjanost.

još samo napomena kako od četiri znamenite muzejske ljekarne (zürich, münchen, prag i venecija) jedino dubrovnik ima cjelovito sačuvane ljekarničke posude, inventar i recepte, tj. opis pripravaka (lijekova).

- 17:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #

23.07.2006., nedjelja

eskulap i dubrovnik

knežev dvor u dubrovniku izgrađen (u sadašnjem nešto promijenjenom obliku, ali na prijašnjem mjestu) na vanjskom trijemu na jednoj od najljepših glavica bogatih kamenim vezom ukrašenih stupova je eskulap. bez dvojbe se može zaključiti kako je stara tradicija štovanja s izbjeglicama samo prenesena iz srušenog epidaurusa u novu postojbinu.

uz razne pribore medicinske znanosti, na kapitelu je prikazan eskulap bog-liječnik, koji sjedi odjeven u veličanstveni dugi plašt; na glavi mu neka vrsta grčke mitre, a na koljenima otvorena knjiga.

iako ima različitih mišljenja i opisa ove glavice (kapitela) stupa s eskulapom, dopuštam sebi slobodu glasno razmišljati, kako mene osobno podsjeća (po elementima: plašt, mitra, brada, zaposlene ruke i stav) na lik sv. vlaha.

o rođenju eskulapa u dubrovniku (što piše i na lazzirijevom epitafu eskulapu u dvoru) i drugim sličnim predajama od čitala sam na mnogim mjestima, što je, naravno, besmislica.
međutim iz različitih obličja drevnih bogova (uz sv. vlaha) razasutih po dubrovniku: perzej na zvoniku

zvonik sa zelencem, al' bez perzeja

i još jedan zelenac za ukras posta

a ovo je baro (snimio, pavo urban, 1990.)

eskulap, venera, mars i salamon na kneževu dvoru, sa sv. vlahom, bogorodicom i sv. kristoforom na katedrali, a kristom u sponzi, piše igor fisković, "moglo bi se pretpostaviti da je Dubrovačka Republika pokušavala stvoriti neki dubrovački Pantenon i njime prikazati povijesne epohe kroz koje je grad prošao". (fisković: 'zelenci', 'prilozi za povijest umjetnosti u dalmaciji', 31, 1991.)

- 21:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

da su stari epidauritani štovali apolonova sina ( asklepija~aesculapiusa ) eskulapa nema nikakve dvojbe. koincidencija ili ne, ali istovremeno dva grada tog vremena nose ime epidaurus, ovaj na jadranskoj obali i onaj na peloponezu (pokrajina lakonija, koji se obično izgovarao epidauros) i oba grada štuju kult boga eskulapa.
ovo je već povijesnica i o njoj neću ovom prilikom pisati.

kako je ekulap postao kultnim bogom u oba grčka grada?
(legendu je zapisao rimski pisac plinije (gaius plinius secundus maior, 23. godine pne).

svojom čudesnom vještinom liječenja eskulap je oživio tindorova sina kastora. tindor je bio kralj lakonaca. ovo ozdravljenje kastora vrlo je rasrdilo zeusa, pa ga je najprije ranio gromom. međutim, pluton je uložio zeusu novu molbu, žaleći se na eskulapa i njegovu uspješnost u liječenju ljudi, zbog čega premalo mrtvih silazi u had. zbog prijašnje srdžbe i ove pritužbe zeus je ubio eskulapa.

lakonci u znak sjećanja na boga-liječnika koji je oživio njihova kraljevića i zbog toga umoren, uveli su njegov kult u čitavu lakoniju. jedan mali, ali čuveni eskulapov kipić prenijeli su rimljani po svim zemljama u kojima su vladali. (nap. lakonija na peloponezu).

na temelju ove legende drži se da su laponci kult prenijeli i u epidaurus, tj. u njihovu novoosnovanu koloniju.

u izdanjima tita livija (titus livius), navodi se za "epidauritane još i naziv
sklepitanci. istraživaci smatraju da je prepisivač ispustio prilikom prepisivanja slovo 'a' i da je prvobitno stajalo asklepitanci, tj. oni koji štuju boga asklepija iliti eskulapa".

svakako, i danas je ispred jedne zgrade (u blizini južne cavtatske luke) ploča. iako je rad prilično robustan i star, prepoznaje se motiv. četveropreg vuče apolona, eskulapova oca. nema podataka da je kamena ploča donesena u cavtat, pa je smatrana još jednom potvrdom o posebnom štovanju apolona i njegova sina eskulapa u starom epidaurusu.

zanimljivo je pisanje dubrovačkog liječnika đura baglivi (1668-1707., profesor anatomije i teorijske medicine na rimskom sveučilištu sapienzi, privatni liječnik dvojici papa, o njemu sam već pisala; njegova djela iz praktične medicine su doživjela dvadesetak izdanja i prevedena na mnoge evropske jezike), jer spominje hram među parteno-epidauranima. (naziv partenija potječe iz davnašnjih vremena, danas se zove konavosko polje).

partenija ili konavosko polje

- 21:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

"Ragusium, vrlo slavni grad Dalmacije, sagrađen na ruševinama starog Epidara gdje je bio čuven Eskulapov hram".

epitaf eskulapu u kneževom dvoru u dubrovniku (iznad kamenog dovratka)

"Božanske darove oca Apolona, liječničke vještine pet vijekova zakopane, koji je jedini pronašao i proučavao u koju svrhu koja trava vrijedi, Eskulap, slava naša, rođen u Dubrovniku, ovdje je uklesan ..."
(ploču je dao uklesati kancelar republike nikola lazziri i ovo napisano nema nikakve stvarne podloge).

prevodeći ovu misao baglivija, povjesničari smatraju da je hram bio podignut na kadmovom brdu (monte cadmeo), koje dubrovčani zovu snježnica, jer ga zimi, i pored blage dubrovačke klime, prekrije snijeg.

drugi, pak, pišu da je to mjesto bilo u današnjem konavoskom naselju vodovađa, koja obiluje jakim vrelom zdrave vode, tako da su rimljani tu počeli graditi znameniti vodovod.

detalj iz konavala, soko-kula (dunave)

gomile starog obrađenog kamena i na jednom i drugom mjestu upućuju na nekadašnje građevine, koje su se tu najvjerojatnije nalazile. štoviše, na 'kadmovom brdu' su pronađene ovapnjene kosti, kojima je posijan vrh planine. zato se drži da je tu mogao biti neki žrtvenik. kako je poznato, rimljani su običavali spaljivati leševe.

na istočnoj strani snježnice nalazi se prostrana špilja, u kojoj se, prema predaji gnijezdila eskulapova zmija.

legenda o eskulapovoj zmiji

u neposrednoj blizini špilje je ogromna stijena prekrivena zemljom sa šesnaest brijestova koji otud rastu u slikovitoj skupini. krivudavim puteljkom koji vodi lijevo od nje nailazi se na ulaz ili predvorje špilje, koje je veliko tridesetak metara i okruglog oblika. sjeverni zid predvorja ima otvor koji počinje na visini većoj od 3 m. do otvora, zapravo ulaza u špilju, može se doći stepenicama ili nečem nalik na to, izbočinama u zidu koje je učinila sama priroda.

- 19:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ovako spilju opisuje m. margaritoni ('dubrovnik između povijesti i legende'):
" ... našao sam se u novoj špilji, koja sliči hramu križnog oblika. Četiri bezoblična golema stupa što se uzdižu paralelno iz sredine planine određuju četvrtasti prostor i pridržavaju veliki luk koji se, usprkos jakom svijetlu dviju baklji, jedva mogao nazrijeti. Ne mogu opisati koliko je velika bila moja zadivljenost kad sam se našao, reći ću tako, omotan u oblak bijel kao snijeg i hodajući po popločenom alabastru uz tiho mrmorenje koje je stalno nazočno na takvim mjestima.

Stalagmiti kao grubo oblikovani stupići, stalagtiti koji vise tu i tamo, nekoliko klupica, korita i brojni drugi bizarni oblici, pridonose čuđenju uz svaki korak koji činite.

Duljina je ove špilje oko 90 pariških nogu (0,3248 m), a širina je mnogo veća."
iz daljnjeg opisa proizlazi kako se špilja po širini završava s obje strane prostorima stožasta oblika i dubokim jezerom, ljeti do 1,80, a zimi četiri puta toliko, tako da preplavljuje čitavu špilju. njezina je voda hladna, a iz osobnog iskustva znam da je takva u svakoj špilji, ali autor kaže da joj je hladnoća takva "da se bez prekida ne može popiti više od tri gutljaja".

----
konavle ima kraško tlo s tri različita područja:morsko;nizinsko;planinsko (najviši vrh je sniježnica s 1234 m). obiluje kraškim oblicima, osobito špiljama. jedna od njih se nalazi ispod današnje zračne luke (blizu mjesta đurinići) i trebala bi biti dostupna, makar su to planovi.

ilustrativno, izgled kraške špilje (ovo nisu konavle)

- 19:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

digresija:

konavle, rijeka kopačica

konavle, rijeka ljuta

*)
konavle imaju tri rijeke: ljutu, kopačicu i konavočicu. ljuta je stalna i vodom bogata rijeke, ostale dvije su povremeni i ponornice.

---

smatra se da je dubina ovog ponora u razini jednog izvora kod konavoskog mjesta pridvorje, koje nazivaju turbina. ta je voda ljekovita i osim što se koristi za piće, preporuča se uzimati je redovito anemičnim osobama. vjerojatno je to iz praznovjerja jer njezina ljekovitost nije u cijelom tijeku nego samo na lokalitetu koji se zove 'jezero'.

prekrasan bazen srednje velik u istoj špilji djeluje poput alabastra, jer mu je dno bijelo i glatko kao i stjenke, a mještani ga zovu nimfina voda.

tri novčića i danas su u bazenu. kroz bistrinu vode prepoznaju se dva kao dubrovački soldi, ali je treći, manji, zbog korozije neprepoznatljiv. novčići se ne smiju dirati, niti da bi ih se pogledalo, jer legenda kazuje kako je svaki onaj koji ih je pokušao iznijeti iz pečine "bio u nju zatvoren i požderan od velike zmije".

da je riječ o kultu boga eskulapa, o njegovoj zmiji, o predaji koja još uvijek živi (možda i zbog toga da bude turistička atrakcija) svjedoči mramorni kamen postavljen tu još 1801. godine, na kojemu piše:

HRIDNI STAN
SMAJA ESKULAPSKOGA
1801.

špilja koju i grčki pisci smještaju u sam epidaur i pripisuju kadmu pretvorenom u zmiju, je ustvari ona ista u kojoj se skrivala zmija koju je ubio sv. ilar, dakako u predaji.

- 18:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

konavoske stijene

"Kult Eskulapa i njegove zmije, koja je prema sv. Jeronimu sijala strah i smrt u Epidauru i njegovoj okolici, pa i činjenica da je sv. Ilar za njezino ubojstvo izjednačen s apostolima, upućuje na to da je to čudovište - bilo da je to bila zmija ili da se u prenesenom smislu time misli na poganstvo - bilo sve drugo samo ne bezazlena životinjica".

sva konavoska brda puna su ljekovitog bilja od davnina. međutim 'kadmovo brdo', a osobito predio oko 'eskulapove' špilje je izrazito bogat i količinom i biljnim vrstama "toliko ih je vrsta kolika im je rodnost da se čini da su one tu stvarno uspijevale i u doba Higijeje, kćerke (ili žene) Eskulapove, božice zdravlja, i da su zelenile njezine bajkovite vrtove", piše margaritoni. *)

mitrej u selu močići (reljef boga mitre u borbi s bikom. atribucije: bakljonoše, sunce, mjesec, škoropija, zmija i pas. pripada rimskom razdoblju na razmeđu ilirske kulture)

fotodokumentacija konavala d., 2006.

*)
legenda o eskulapu

- 18:43 - Komentari (1) - Isprintaj - #

legenda o eskulapu

simbol medicinske i farmaceutske struke su jedna, odnosno dvije zmije, obavijene oko štapa ili samo jedna oko druge. zmija je u ovom slučaju simbolika.
kao simbol medicine uzeta je iz razloga što je grčki polubog eskulap, negdje ga zovu i asklepije (prema lat. aesculapius) predstavljan sa štapom oko koje je bila omotana zmija. riječ je o neotrovnoj zmiji koju poznajemo kao bjelica (elaphe longissima), a njezin je drugi naziv i eskulapova zmija.

mit o eskulapu grčkom polubogu (čini se da to izvorno i nije bio grčki. navodno su ga grci samo preuzeli) je vrlo raširen.
uvriježena su dva tumačenja:

prema jednom, ono što se eskulapu uvija oko štapa i nije zmija, nego neki zmijoliki parazit kojega je, u svojstvu poluboga iscjelitelja, uspio uništiti probivši ga oštricom štapa na način, na koji su u prapovijesti medicine uništavali trakavicu;

prema drugoj teoriji eskulapov uspjeh u liječenju različitih bolesti potječe od posebnog pripravka u koji su uključeni zmijski jezici u svojstvu magičnog lijeka.

bilo kako bilo štap, zmija ili nešto nalik na nju simboli su drevnog grčkog poluboga, a danas je to ostao zaštitni znak medicine i farmacije.

međutim, simbol zmije nalazimo i drugdje u predajama i on nosi različita značenja. primjerice, biblija je uvodi u starozavjetnim knjigama. mjedena se zmija na štapu spominje u vrijeme izlaska židova iz egipta uz čudotvornu moć izlječenja.

iako kršćanstvo najčešće zmiju stavlja u negativni kontekst zbog istočnog grijeha, adama, eve; zla koje se u njezinom obliku pojavio; prokletstva božjeg nad zmijom i osude da gmiže; poistovjećivanja zmije s palim anđelom, biblija joj ipak daje dvostruko značenje dobra i zla. (mojsijeva zmija; do srednjeg vijeka česti su prizori krista, koji je u obliku zmije pribijen na križ).

toliko o zmiji.

- 18:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #

22.07.2006., subota

riječ je o eskulapu.
po svemu sudeći eskulap je uistinu postojao iako je njegov kult dobio mitske razmjere. spominje ga i homerov ep, ali kao liječnika čudotvorca.

legende o eskulapu se isprepliču. on bi bio sin boga apolona. lječenju i izlječenju učio ga je mudri hiron kentaur, čijim je vještinama ovladao i nadvladao ih. mogao je čak oživiti umrle. to je izazvalo ljutnju boga hada i zeusa, koji ga usmrćuje munjom.
kult eskulapa ustoličen u svim grčkim krajevima proširio se po antičkom svijetu.
eskulapovo božansko porijeklo je kasnijeg datuma. smatra se da je i hermes njegov učenik, a zašto?
simbolika štapa i zmijolikog bića je aktualizirana tek u 16. stoljeću kad poprima općenito značenje – medicinska struka.
to zmijoliko biće – zmija, koju su nazivali svetom, ustvari je bila higija, eskulapova kći, koju su još u antici znali i poštivali kao boginju zdravlja.

hermes i trgovac nagovaraju eskulapa. tri gracije su tri eskulapove kćeri. meditrina, higija i panacija.

ime higije, apolonove unuke, živi i danas u općeprihvaćenom nazivu higijena.

kaducej ili štap hermesa grčkog boga trgovine (analogija rimskom merkuru), također se javlja u simbolici vezano uz ljekarništvo i opću medicinu. no njegov je štap isprepleten od dvije zmije, simetrično
uvijene.

hermes je, naime, bio otac eskulapovoj majci, ali i alkemičar, okultist.
kako znamo alkemija i medicina su bile (čini se da su i danas) nerazdvojne pratilje u srednjem vijeku i renesansi.
hermesov štap s dvije simetrično obavijene zmije znak je sanitetske skužbe američkih marinaca (vojske uopće), a njihovom zaslugom je i inauguriran 1902. godine.

eskulapa, zbog rodnog mu epidaura u grčkoj, predaja uvodi i u epidaurus srušeni grad na jugu jadrana, a time i njegov kult širi po cijelom onodobnom području dubrovačke republike.

- 23:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #

obzirom na raznovrsnost flore na takvom jednom mjestu, osobito na svekolike ljekovite biljne vrste na okupu, postavljalo se pitanje o ovom fenomenu na koje još uvijek nije ponuđen prihvatljiv odgovor, otkud one tu i zbog čega? jesu li same nikle ili su presađene?

soko-kula, selo dunave

spomenuti autor drži kako su nekad predaje vrjednije od stvarnih dokumenata (koje za ovo doista nema) i da bi se bez da se griješi moglo zaključiti kako su ih najvjerojatnije 'grci-lakonci', poznati kao vrsni travari, u pradavna vremena prikupljali od kojekuda i prenosili na ovo brdo.

rijeka ljuta

presađujući ih u blizinu špilje, piše on, bili su uvjereni da će nad njima bdjeti eskulapu posvećena zmija čuvajući bilje od stada ili neke bezbožne ruke koja bi ih iskorijenila. tako je praznovjerje održalo prirodu. ne samo prirodu nego i prirodnu ljekarnu na 'kadmovom brdu'.

most koji je sagradila dubrovačka republika nakon što je kupila konavle
tušići, rijeka kopačica

završavam ovu seriju autorovim tekstom, koji o tome kaže: "Kako god da su nastale ovolika količina i ovolike vrste tih ljekovitih trava, one sretno traju do današnjih dana, i neki starci u Konavlima, upućeni u tajnu njihove primjene, i danas s čudesnim učinkom liječe i one koje je službena medicina već otpisala kao nelječive. (pripomena: autor je inače liječnik). Prema iskustvu Konavljana, što potvrđuju i najslavniji dubrovački specijalisti, ljekovitost ovih trava sa Snježnice nadmašuje trave sa svih drugih mjesta".

fotodokuentacija konavala d.

k r a j

- 21:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #

21.07.2006., petak

PETILOVRIJENCI odakle naziv ulici

petilovrijenci

jedna ulica u povijesnoj gradskoj jezgri nosi naziv petilovrijenci. ovaj naziv je samo jedan u nizu starih naziva naslijeđenih iz doba dubrovačke republike, zapravo još iz vremena prije no što je i postojala, ali je već postojao dubrovnik ili rausij.

a što taj naziv predstavlja ili znači?
da danas pitate rođene dubrovčane o tome, mislim da bi rijetki (vrlo rijetki) na to pitanje znali odgovor.

http://img456.imageshack.us/img456/4627/p1010001plangrada1tn6.jpg

plan dubrovnika, snimila d., 2006.

petilovrijenci se zajedničkim imenom zovu kotorski mučenici braća petar, andrija i lovro. katolici ih slave na dan 7. srpnja.

dubrovnik i petilovrijenci

dubrovnik je sa spomenutim kršćanskim svecima iz boke povezan na čudan način. o njima, a vezano za dubrovnik, postoji vrlo stara legenda. po njima je spomenuta ulica dobila ime.

- 20:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #

legenda

dakako riječ je o kotorskim kršćanskim (uočiti distinkciju: kršćanski, ne katolički) mučenicima, za koje se nigdje ne spominje točno vrijeme niti razlog kao ni ime njihovih mučitelja. pretpostavlja se tek da se radi o početku 11. stoljeća.
legenda samo spominje način mučenja: bili su kamenovani, a potom obješeni.

nije poznato ni na koji način su sahranjeni, ali je bilo poznato mjesto, jer legenda i počiva na točnom poznavanju mjesta pokopa.

uglavnom, tri rečena brata su se, nakon mučeničke smrti, ukazala jednoj pobožnoj redovnici i iskazala želju da budu dostojno sahranjeni u duhu kršćanske vjere.
redovnica se s pričom o ukazanju i molbom trojice mučenika obratila za pomoć kršćanskim dostojanstvenicima u kotoru, koji su odbili njezinu molbu i javno se izrugali na njezin račun i na račun mučenika.

ponovno ukazanje braće istoj redovnici dogodilo se nekoliko noći nakon toga. ovaj put je zamoljena da njihovu molbu za kršćanskim pokopom posreduje kako zna i umije dubrovčanima.
kad je vijest o tome stigla u dubrovnik, organizirana je tajna akcija u kojoj je sudjelovao i dubrovački nadbiskup.
milecije, koji ovu legendu prenosi u zapisu, navodi točno imena trojice braće petra, lovra i andrije. nanalje spominje da je dubrovački nadbiskup bio vital, a da se dogođaj zbio 1026. godine.

poznato je iz dokumenata (bula pape benedikta VIII., koju sam u kronologiji dubrovnika već dva puta pokazala kao dokaz o darovnici lokruma benediktincima 1022.), kako je vital doista bio dubrovački nadbiskup u to vrijeme. utoliko i ova legenda o moćima kršćanskih mučenika ima donekle stvarnu podlogu.

http://img175.imageshack.us/img175/7077/image001hu5.jpg
bula benedikta VIII., 1022.
snimila d., 2006.

- 20:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

no da završim legendu.

dubrovčani su kriomice ukrali kotoranima moći spomenutih mučenika. donijeli ih u dubrovnik. milecije, istina, nadodaje da je uz njih bila i glava sv. vlaha (što je teško povjerovati), ali legenda je legenda, a ta priča o glavi sv. vlaha ima posebni razlog i treba je uzeti kao svojevrsnu crkveno-političku manipulaciju.

moći mučenika uz druge svete predmete (i moći drugih svetaca) pohranili su u nekadašnjoj crkvi sv. stjepana u pustjerni.

dubrovčani su svete mučenike toliko štovali da su kanili sagraditi njima u čast crkvu na lokaciji negdje nasuprot crkvi sv. vlaha, prema odluci iz 1363. godine. to nije nikad realizirano, ali uspomenu na petilovrijence ili svete mučenike petra, lovra i andriju i danas čuva naziv istoimene lice.

http://img378.imageshack.us/img378/8231/p1010001petilovrijenci1hn2.jpg
uvečani detalj plana dubrovnika s ulicom petilovrijenci, snimila d., 2006.

činjenice:

njihove su moći danas u riznici katedrale;
crkveno-politički su povezani s moćima sv. vlaha (glava);
prvobitno bili pohranjeni u crkvi sv. stjepana (mirine i ruševine vidjeti na fotografiji) u pustjerni;
da su dubrovčani kanili svecima podignuti crkvu nasuprot crkvi sv. vlaha (ali nisu dobili odobrenje);
da je to sedma ulica lijevo od zapadnog ulaza u grad, koja je nazivom zadržala taj dio povijesti iz 1026., kao i dio predaje o bokeljskim mučenicima.

- 20:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #

19.07.2006., srijeda

SPONZA - DIVONA

dubrovačka ljepotica

/http://img426.imageshack.us/img426/4214/p1010046detaljodlianmg9.jpg/

snimak, d., 2006.

- 19:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

http://img350.imageshack.us/img350/7577/016luabe0.jpg

na samom izlazu iz ovih vrata, desno, je palača, objekt o kojem danas pišem. prepoznatljiv je po jakim oblim stupovima.
smještena je nasuprot dubrovačkoj katedrali, pa sa sjeverne strane zatvara kulturno-povijesnu jezgru trga. tu je sve nekako na okupu:
na jugu katedrala;
nešto niže crkva sv. vlaha;
na istoku, knežev dvor, vijećnica, kazalište, gradska kavana, luža, vrata od ploča;
na zapadu prostrani stradun s nizom sadržaja;
na sredini orlando i konačno
na sjeveru, sjevero-istoku, ona - sponza.

- 18:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #

FALLERE NOSTRA VETANT; ET FALLI PONDERA: MEQVE PONDERO CVM MERCES: PONDERAT IPSE DEVS, natpis je na luku atrija, koji ukazuje na to koja joj je bila svrha u povijesti dubrovnika.

("Naši utezi ne daju da se vara i bude prevaren. Kad mjerim robu, mene mjeri sam Bog")

/http://img371.imageshack.us/img371/4295/p1010050natpismalipe5.jpg/
presnimak d., 2006.

ovaj natpis na luku atrija na kojemu je nekoć visjela vaga, ističe točnost dubrovačkih mjera.
međutim, na središnjem zidu je visoki reljef:

/http://img501.imageshack.us/img501/5597/image000detmaliti9.jpg/
presnimak d., 2006.

dva anđela lebde. drže vijenac od cvijeća i voća u kojemu je sunce s kasanogotičkim slovima kristova imena, IHS.

- 18:53 - Komentari (0) - Isprintaj - #

/http://img391.imageshack.us/img391/9505/dubrovnik08spck7.jpg/

sponza je do sad najstariji poznati objekt s multimedijalnim sadržajima. građena je za potrebe carine pa joj je od latinskog značenja naziva 'duana' dodijeljeno ime divona već od 17. stoljeća, a to je ime ostalo do danas uz ono uobičajenije - sponza.

kasnije je u ovu palaču smjestena kovnica novca i najposlije tu je djelovala prva dubrovačka akademija, 'akademija složnih'.
imala je ona u povijesti i drugih sadržaja koje ću pišući o palači također spomenuti.

/http://img164.imageshack.us/img164/3986/dubrovnik11splc4.jpg/

naziv sponza potječe od ranijeg naziva lokaliteta 'spongia', mjesta na kojem se je skupljala kišnica.

općenito se drži da je sponza jedna od najljepšig gradskih palača. zapravo to je uistinu jedan od rijetkih autentičnih dubrovačkih objekata koji je ostao, doživjevši manja oštećenja, pošteđen u velikom potresu 1667. kad je bio razoren dubrovnik.

objekt se je već nekoliko puta obnavljao: vjerojatno kao i svi drugi objekti neposredno nakon 'trešnje', ali o tome nema zapisa.

prvi veći zahvati na objektu obavljeni su 1890., o čemu posvjedočuje urezani natpis u jugozapadnom pročelju ispod trijema: RESTAVRATVAM A.D. M D C C C L X X X X.
i druga restauracija izvedena je 50-tih godina prošlog stoljeća.

postoji veliki raskorak u odnosu na vrijeme gradnje ovog objekta, problem koji još uvijek muči podjednako stručnjake povjesničare umjetnosti ili graditelje. neki dokumenti pronađeni u povijesnom arhivu ipak su bacili nešto više svijetla na sporno razdoblje ili bar
objašnjenje zbog čega povjesničari umjetnosti zastupaju jedno stajalište, a graditelji drugo.
i u najnovijim napisima o 'sponzi' pronašla sam stare teze o tome da je sponza građena i dograđivana, po nekima dva, a po nekima čak u tri navrata.

- 18:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ovako je o sponzi napisao ivan kukuljević sakcinski u kjizi 'putne uspomene iz hrvatske, dalmacije ...', 1873.:

"Veleliepna Dogana, dogradjena početkom XVI. vieka u mletačkom slogu i urešena arkadami, umnom rezbarijom i arhitektoničkim različitim nakitom, sabiraše negda materijalno i duševno bogatstvo Dubrovnika grada. Tu se sticaše roba i novac što donošahu trgovci i carine, kao i daća i porez. Tu se kovaše novac dubrovački i lievaše zlato i srebro za kovnicu.
Tu se sastajahu i družtva učenjaka i pjesnika, priobćivajućih svoje umne proizvode na hrvatskom, latinskom i talijanskom jeziku. Tu posadi prvo svoje sjediše i hrvatska Thalija; jer tu prikaživahu različite družbine pred skupljenim pučanstvom dramatičke proizvode svojih pjesničkim duhom oduševljenih sugrađana.

Tako umješe stari dubrovčani svakom prilikom spajati suhoparnu prozu života sa oduševljenom poezijom; duh i materija djelovaše zajedno, s toga i proslaviše Dubrovčani ime svoje na vječna vremena," završio je svoj opis kukuljević.

vitka dvokatnica u prizemlju ima prostrani trijem. terasa na pročelju je isturena, naslanja se na šest prostranih lukova, koji se nastavljaju u pet oblih i jakih stupova. kapiteli, osim jednog, imaju floralne ukrase - listove. iznimka je prvi s ugaonim maskeronima. lukovi su ukrašeni sitnim žljebićima u renesansom stilu.

na pročelju u prizemlju su četvrtasti prozori kojima je namjena bila pustiti što više svijetla u djelomično nadsvođen unutrašnji trijem i prizemne sobe. na ulaznim širokim vratima također su renesansni kapitei ukrašeni reljefnim glavama kamenih kerubina.

na pročelju iznad terase je trifora s urešenim čipkastim kruništem, dekoracija koja dominira na objektu. motiv se zatim ponavlja i na bočnim gotičkim prozorima što čibi međusobni sklad. sljedeći kat smiruje ovu čipkastu nametljivost svojim četvrtastim renesansnim otvorima.

samo niša u kojoj je smješten kip sv. vlaha nastavlja razigranost drugog kata. prekrivena je stiliziranim renesansnim kamenim nakitom kojemu je prava suprotnost gotička ukoćenost sveca.
raspored prozora je uravnotežen što cijelom pročelju daje posebnu draž. konačnu sliku daje i bočni zapadni dodatak, kojim se palača sljubila potpuno s okolinom u jedan vrlo slikovit ugao.

/http://img91.imageshack.us/img91/3643/p4250045sponza2005zw9.jpg/ snimio j.p., 2005.

sve što je ovdje napisano o pročelju sponze ilustrirano je na ovoj slici

- 11:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #

zaboravila sam još spomenuti da se uz renesansne detalje, gotički slog palače očituje i na krovu, tj. uz njegove rubove. šiljasti palmeti nastavak su gotičkog stila: monofora prvog , svečeve niše i samog kipa sv. vlaha na drugom katu s ovim ukrasnim završetkom na rubu krovištu.

a ako se malo bolje zagleda lako je uočiti nešto što na prvi mah niti ne upada u oči, valjda zbog sveopćeg sklada palače. naime, trijemski stupovi su nejednako raspoređeni pa su lukovi što se na njih prislanjaju nejednaki: pretposljednji je širi od ostalih, a posljednji najuži.

/http://img91.imageshack.us/img91/7774/palacasponzanocuskrs2cy2.jpg/
sponza u uskrsnom ruhu (može se lijepo zamijetiti širina stupova)

ova širina pretposljednjeg luka je bila praktične naravi, obzirom na namjenu objekta. tu se je uz poslove administrativne prirode donosila trgovača roba, bilo u tranzitu, bilo da se uskladišti u nekom od bočnih prostorija u funkciji skladišta, čekajući povoljnije cijene ili samo kupce.

kroz svodove prednjeg trijema (koji drugim dijelom počivaju na postolju fasade) međusobno isprepletenim, ulazi se u atrij - dvorište palače.

atrij je okružen širokim, polukružnim lukovima arkada, pridržavanih pločastim pilastrima.
na središnjem luku je onaj čuveni natpis o poštenju 'dubrovačke mjere' (koji sam citirala negdje u uvodu) uz koji je kao simbol stajala velika tezulja. tu se je jednako vagala roba za izvoz, kao i ona koju su trgovci donosili sa svih strana svijeta.

/http://img426.imageshack.us/img426/9862/p1010050natpisjk7.jpg/
snimak, d., 2006.

- 11:29 - Komentari (1) - Isprintaj - #

pozadinu trijema, koji je djelomično otvoren, a manjom širinom zatvoren, čine mnogobrojna vrata s kamenim dovratnicima gotičkog i renesansnog sloga. nad nekim nadvratnicima su imena svetaca ispisana klasičnim načinom pisanja latinskih naziva u kamenu.

galerija prvog kata naslanja se na prizemne arkade. njezine su arkade za razliku od prizemnih šiljate, gotičke, a njima je okružen čitav otvoreni dio atrija. stupovi i pilastri ukrašeni su kapitelima s floralnim motivom - listova.
na središnjem zidu prvog kata ili zidu koji je nasuprot ulazu u atrij je reljef s anđelima, suncem i natpisom IHS. (vidi detalje u nastavku teksta).

to bi bio pojednostavljeni opis palače. treba kazati da se na prvi kat, za razliku od 'kneževa dvora' ne dolazi unutrašnjim stepeništem. iako postoji zamaskirani ulaz iz predhodnika atriju, zbog različite namjene objekta od samog njegovog nastanka do danas, sadržaji su bili odvojeni.

čisti trgovački poslovi obavljali su se u dvorištu u otvorenom, poluotvorenom i zatvorenom dijelu;
administrativni i novčarski na katu;
intelektualni i kulturološki sadržaji također su pripadali 'višim sferama' palače.
zbog tog razloga je ulaz na 2. kat palače bio sa zapadne strane bočno, kad se prođu velika gradska vrata.

/http://img86.imageshack.us/img86/8687/p1010039malaonspdetcr3.jpg/

najviše dokumenata o palači kao mjestu određenih radnji je u arhivskoj dokumentaciji, što je i razumljivo, ako se uzme da je trgovina bila najvažniji dio dubrovačkog gospodarstva. odatle je sve počelo. trgovina je bila poticaj razvoju brodogradnje, pomorstva, diplomacije, arhitekture.

posredstvom trgovine ostvarile su se brojne veze i povezanost dubrovnika s različitim mocnicima tijekom stoljeća, bilo da su oni trebali dubrovnik ili je dubrovnik trebao njih. najposlije, snažni gospodarski zamah pratila je kulturna i umjetnička nadgradnja, a kad je riječ o dubrovniku, onda je to bila i 'infrastruktura', obzirom da se sve u ovom gradu prožimalo u jednom skladu, kako je svojedobno napisao tin ujević.

- 11:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #

kad sam tražila literaturu na kojoj bi temeljila svoje pisanje o 'sponzi' - divoni, malo toga sam našla. ono što je napisana porazbacano je u časopisima. to ne znači da 'divona' nije nigdje spomenuta. štoviše, puno naslova počinje nazivom "sponza ...", ali ništa konkretno, osim o sponzi kao mjestu neke manifestacije, sponzi kao hraništu dokumentacije dubrovačke povijesti. dakle, jednostavno, siromaštvo literature. iz dostupne mi, bolje reći pronađene u knjižnicama zavičajne zbirke 'ragusina', doznala sam ili možda nazrela razlog tako oskudnog zanimanja za ovu prelijepu palaču.

osnovni je razlog, po mom sudu, je u tome što je sponza kao objekt visoke umjetničke vrijednosti opisivana s dvije različite i međusobno oprečne razine.
povjesničari umjetnosti, među kojima prednjači, po sudu mnogih, povjesničar umjetnosti ljubo karaman, definirao je ovaj objekt kao višeslojnu građevinu, koja se gradila tijekom dužih vremenskih razdoblja i zbog toga je stilski raznolika. (prof. lj. karaman je nesumnjivi autoritet iz ove oblasti).
drugo veliko ime u opisu hrvatske umjetničke, osobito graditeljske baštine je cvito fisković, čije je mišljenje posve oprečno karamanovom. kad je riječ o 'sponzi' fisković je nepokolebljiv u zagovaranju teorije o njezinoj gradnji u jednom 'dahu'.

http://img143.imageshack.us/img143/8938/p1010051sptrijem2wi9.jpg
vanjski trijem, snimak d, 2006.

svi ostali mogu se ubrojiti tek u treću skupinu autora, koji će se mišljenjima prikloniti jednom od dvojice navedenih i odatle stvarati vlastite zaključke, ili su do nekih svojih zaključaka došli iz manje vjerodostojnih izvora. takvih je zapravo i najviše.

izuzetak je svakako i zbog toga ga posebno i navodim, arhitekt, umjetnik i slikar mladen pejaković i njegov posebni prilog (kojemu sam uživala čitajući ga), napisan u knjizi "omjeri i znakovi".

povjesničari umjetnosti na čelu s prof. ljubom karamanom pišu o sponzi kao o nejedinstvenom objektu koja nije odjednom sazidana, već se je zidala u etapama, što više naslanjala se (po nekima) na prethodni objekt carinarnice koji je od ranije bio na tom mjestu. to ili slično piše i slobodan p. novak u svom prilogu o sponzi. spominje čak i izgradnju hospituma za strance na ovom mjestu iz 1347. godine u kojemu je (cit.) "1402. konačio i despot Stevan" (misli se na srpskog vladara stevana nemanju, op. d.).

- 11:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nadalje, novak piše da je u 'staroj carinarnici' (iako nema sumnje da je postojala takva zgrada u dubrovniku), jedan mladi dubrovački carinski službenik džono kalić (1399-1457) zapisao na marginama 'carinskog statuta' (ovaj sam dokument već spominjala, a nastao je odmah nakon 1227.), napisao stihove, 1421., "koji se smatraju najstarijim dvostruko rimovanim dvanaestercem sa zagonetnim završetkom", piše novak.

Sada sam ostavljen srid morske pučine
valovi močno bjen, dažd dojde s visine,
kad dođoh na kopno, mnih da sam ..."

ali vratit ću se još na novaka i neka njegova zapažanja, jer jedan drugi mnogo stariji autor josip gelčić (piše se gelcich) napisao nešto o sponzi, a rukovodeći se jednom odlukom malog vijeća iz 1312.

po njegovom mišljenju riječ je o zgradi za koju je vijeće te godine donijelo odluku "da je upotpuni". dokaz za svoju tvrdnju nalazi i u de diversisovom opisu dubrovnika.

i drugi stariji pisci, poput jacksona drže je djelom dvaju, a moguće i triju razdoblja koja su dovela do konačnog izgleda kakav je dobila u 16. stoljeću (a to je i današnji njezin nepromijenjeni izgled). po tom autoru je prizemlje starije od 14. stoljeća; prvi kat, iako ima sličnosti s prizemljem, ali zbog gotičkih lukova je iz 15., dok je ulazni trijem (po njemu) tek sagrađen u 16. st.

/http://img155.imageshack.us/img155/1489/palacasponzanocsponzapalace1tb5.jpg/

da sad ne spominjem ostale, još ću dodati kako ljubo karaman ne podržava posve gelčića, ali ipak drži da su prizemlje i prvi kat iz 15.., a drugi kat iz 16. stoljeća.
to bi bila, ukratko, teorija povjesničara umjetnosti.

što na to, i o toj istoj gradnji, razlikama, stilovima i vremenu kažu neki drugi stručnjaci?

- 10:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #

18.07.2006., utorak

sve ove tvrdnje i pisanja demantira naš vrsni stručnjak po pitanju graditeljstva u dalmaciji i njezinih graditelja prof. cvito fisković.

složit ću se s njim iz barem dva razloga:
- jer je svoj cjelokupni radni vijek proveo istražujući različitosti graditeljskih stilova i teško da je u tom dobio do danas dostojnog nasljednika. dakle, ono o čemu piše dokumentira i uspoređuje s graditeljskim rukopisom drugih objekata (pod 1) i arhivskim pismenima pod (2),
- jer dubrovnik poznajem i njegove poredbe kad je riječ o stilovima i razdobljima nalazim ne samo u knjigama, ali i tu. jer o usporednim objektima s njim se slažu i beritić, i grujić, ivančevič, marković ...

fisković drži, kako svi ovi koje sam i sama nabrojila, ali mnogi drugi koje i sam spominje nisu uočili značajke ovog prijelaznog gotičko-romaničkog stila kakav se javlja na mnogim drugim objektima u dubrovniku početkom 16. stoljeća, ali i drugdje po dalmatinskim gradovima.
preplitanjem tih stilova gotike i renesanse te njihovih poznatih karakteristika dobio se sklad oblika i stvorila vrijedna graditeljska djela kao što je slučaj i s palačom sponza.

/http://img68.imageshack.us/img68/125/22962spjt3.jpg/

kad se jednom prihvati taj, u prvi mah nelogični, a istovremeno svugdje po dalmaciji zastupljen način gradnje kraja 15. i prve polovice 16. stoljeća, u kojemu dolazi do miješanja motiva odlazeće gotike i uvlačenja motiva nadolazeće renesanse, u graditeljstvu, tad će se i 'sponzu' - divonu moći promatrati jedinstvenom zgradom sagrađenom odjednom, a ne palačom građenom kroz tri stoljeća, parafraziram zaključak prof. fisković.

- 23:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #

neću previše detaljizirati, jer ako nekoga zanimaju detalji uputit ću i na literaturu gdje može pronaći sve što ovdje iznesem kao sukus jednog opširnog istraživačkog pothvata.
temeljno polazište teorije o jedinstvenoj gradnji, uz fiskovićevo obrazloženje, daju arhivski izvori:

- odluka 'republike' iz 1513., govori da će se sagraditi spremišta, fontika na lokaciji na kojoj je bila carinarnica,
- dvije godine kasnije, 1515. na istu temu 'vijeće' imenuje savjetnike za izgradnju (valčić, gundulić, gučetić),
- te iste godine 'vijeće' naručuje model i nacrte kod inženjera-graditelja paskoja miličevića (o paskoju miličeviću sam dužna reći nešto više, ali to ću uraditi kasnije),
- na dan 16. siječnja 1516. imenovani savjet 'vijeća' za izgradnju 'sponze', preuzeo je model palače, koji je trebao biti predočen 'vijeću umoljenih' na 28. lipnja te godine zbog donošenja konačne odluke,
- 'vijeće umoljenih' zaključuje da se podigne palača po modelu arhitekte paskoja milićevića, 1516. godine,
da je bila to samo rekonstrukcija, pasku miličeviću ne bi bio naručen, niti bi on pravio model čitave zgrade, već samo dijela koji se ima nadograđivati.

- izgradnja 'divone' je započela te iste godine odlukom 'vijeća' "... acceptando modellum pro fabrica Dohane ... in presenti consilio die XXVIII Junii ...per magistrum Pasquqlum Michaelis Ingeniarum cum officialibus ad dictam fabricam ... et prosperitate civitatis nostre ponendo manum secundum dictum modellum", što bi u konačnici bilo i odobrenje za izgradnju temelja.

za vrijeme zidanja novogradnje, stare zgrade koje su to očito bile, postepeno su se rušile. No rušile su se i druge zgrade koje su sad unutar gabarita 'sponze'. to se prvenstveno odnosi na ondašnju i današnju 'zlatarsku' ulicu. ulica graniči sa 'sponzom prema zapadu.
naime, tu su se nalazili brojni dućani zlatarskog obrta, s kojima je republika sklapala posebne ugovore o najmu. prema vremenu raskidanja tih ugovora, što se vidi u 'katastarskoj knjizi' (koja se vodila od 1417. godine), postupno su se od 1519. do 1521. prestala spominjati imena sedam dućana na istočnoj strani 'zlatarske ulice'. to je sad zapadni dio 'sponze'. ovaj podatak, iskopan' je tek naknadno i smatram ga ozbiljnim potpornjem fiskovićevoj teoriji o gradnji cjeline objekta tih godina.

- 23:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nadalje 'republika' (a to su određena vijeća) sklopila je ugovore o gradnji 'divone' s majstorima korčulanima braćom andrijić i njihovim rođacima, a o izdavanju novčanih naknada za izvršene radove poimence je napisan naručeni posao i ime meštra. bilo bi previše da to sad detaljiziram.

iz cijelog elaborata prof. cvijeta fiskovića dokazuje se teza da je sponza rađena od istog ili istih majstora zidara od početka tj. od temelja, prednjeg trijema, unutrašnjeg trijema, atrija ili dvorišta, prvog kata i krova. rađena je istom vrstom kamena. kamen je jednako oblikovan, jednake starosti. nigdje nisu pronađeni neki rekonstrukcijski dokazi u tijeku dvije opsežne restauracije objekta, koje sam već spomenula (19. i 20. stoljeće, ali sam pri tom zaboravila spomenuti rekonstrukciju 'sponze' 1998. i 1999. godine).

kako nisu uočena nikakva prekrajanja ili dodaci, kad se ljuštila unutrašnja boja, zaključuje se kako je i unutrašnjost palače originalna tj. zadržala je raspored prema miličevićevom modelu, odnosno prvobitnoj izvedbi.
na pročelnom zidu, što je vidljivo i amateru-promatraču nema također nikakvih znakova pregradnje iz kasnijih razdoblja, odnosno dogradnje na objekt iz ranijeg vremena. ono što je uočljivo je kako se renesansa s cvjetnom gotikom tu ravnomjerno prepliće, kao i u unutrašnjosti bilo da je riječ o dvorišnim ili katnim arkadama. naravno da se to prepletanje ne odnosi samo na ukrasne detalje, nego na cjelinu u odmjerenoj ravnoteži i općem rasporedu svih elemenata tih dvaju stilova.

/http://img56.imageshack.us/img56/4713/sponza061ov8.jpg/

- 23:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četiri godine nakon početak gradnje naručeni su kanali za krov, što govori da je građevina već bila podignuta, jer je 1521. francuski kipar bertrand izrađivao ukrasni reljef na unutrašnjem pročelju (anđeli, floralni vijenac, sunce, i IHS), a plaćeno mu je prema zapisnicima u ožujku 1522. godine

pojedinačne detalje, što je i napisano u zapisnicima izrađivali su drugi majstori.
da je renesansni drugi kat bio planiran istovremeno, dokaz su i uske gotičke monofore (dvije) na pročelju kao i, u renesansnom kvadratnom vijencu, centralna trifora.

/http://img466.imageshack.us/img466/2236/p1010043spgoreeo7.jpg/
snimak, d., 2006.

sve zajedno je dosta zbijeno, prvenstveno zbog statike i planirane gradnje zgusnutijeg renesansnog kata. u sred tog čisto renesansnog dijela smještena je gotička niša sa svetim vlahom.

/http://img426.imageshack.us/img426/6605/p1010047spstilovixu1.jpg/
snimak, d., 2006.

gotički ukrasi na krovu još jednom ukazuju koliko se sve zajedno ispreplitalo u lijepu, građevinski složenu, ali vrlo efektnu i čvrstu cjelinu, koju nije mogao srušiti ni katastrofalni potres, 1667. godine.

zanimalo me je pitanje zbog čega je 'republika' ulagala tolika sredstva za jednu čisto gospodarsku zgradu, pazila na detalje, naručivala posebne majstore detaljiste, izgradila jedan od najraskošnijih objekata.
iz estetskih i reprezentativnih razloga, bio bi odgovor.

riječ je, što sam i u uvodu naglasila, o najznačajnijem trgu na kojem se je odvijao politički i gospodarski život države. to je bila državna zgrada javnog značaja, na istaknutom gradskom prostoru u okružju nekadašnje romaničko-gotičke crkve sv. vlaha (izgorjela 1706.), orlanda, gradskog zvonika, blizine 'dvora' i vijećnice, a najposlije i zbog urbanističkog popunjavanja cjeline i ljepote izgleda samog trga.

/http://img466.imageshack.us/img466/6028/p1010045spgrstrfontow0.jpg/
snimak, d., 2006.

- 22:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

paskoje miličević

pasqualis michaelis, 1441(?)-1516., ingeniosi arhitecti salariati comunis ragusii.

da riječ je o arhitekti, umjetniku, izumitelju i graditelju, 'pasku miličeviću', čijim imenom je počašćen drugi dubrovački trg, onaj zapadni, gdje je velika 'onofrijeva fontana'.

pišem o umjetniku i graditelju koji je svoja znanja, sjajnu ingenioznost utkao u mnoge graditeljske projekte 'republike' tijekom pedeset godina aktivnog rada.

od prvog zabilježenog rada, 1470. godine, na bastionu 'sv. luka';
nacrtima i radovima na 'vratima od punta' s ulicom prema gradskoj luci, 1476.; arhitekti i nadzornom inženjeru novog 'arsenala'1484.;
arhitekti i izumitelju lukobrana 'kaše', 1484., koji i danas postoji i čuva gradsku luku i njezine brodice od 'fortunala' koji nekad prebacuje more i preko tvrđave 'sv. ivan';

restauratoru 'velikog kaštela' u stonu, 1489.; istraživaču novih vodnih izvora i vodovoda, 1500.;
graditelju bastiona 'sv. petar' unutar zidina i tvrđave 'mrtvo zvono' (danas atelijer slikara lukše peka);
graditelju okrugle kule na 'mulu' koja je u sastavu tvrđave 'sv. ivan'; izaslaniku 'republike' u počitelj i kotor u nekoliko navrata;
istraživaču mogućnosti gradnje mlinova i rafinerije bakra u 'rijeci' i mnogih drugih
graditeljkih poslova za račun 'republike.

sakristije u crkvi dominikanaca, 1485., gdje je uklesano: PASQUALUS MIHAELIS. INGENIO ...;
restauratoru 'velikog kaštela' u stonu, 1489.; istraživaču novih vodnih izvora i vodovoda, 1500.;
graditelju bastiona 'sv. petar' unutar zidina i tvrđave 'mrtvo zvono' (danas atelijer slikara lukše peka);
graditelju okrugle kule na 'mulu' koja je u sastavu tvrđave 'sv. ivan'; izaslaniku 'republike' u počitelj i kotor u nekoliko navrata;
istraživaču mogućnosti gradnje mlinova i rafinerije bakra u 'rijeci' i mnogih drugih
graditeljkih poslova za račun 'republike.

paskoje miličević je bio namještenik vlade dubrovačke republike od svoje 25. godine. 'republika' mu je dala sagraditi kuću na području 'pile'.
sam, iako je bio graditelj i arhitekt, nikad nije sagradio vlastiti dom, umro je u gradskoj kući.
od 1513. radi na zadaći izrade makete za 'sponzu'. maketu završava i predaje vijeću. saznaje odluku vijeća kako su maketa i nacrti za palaču sponza prihvaćeni bez aneksa, ali umire iste te godine.

bilo je to 1516. godine.

sponza je krunsko djelo arhitekte paskoja miličevića.
Ne mogavši prihvatiti vrsnoću domaćeg umjetnika i genijalnog graditelja, velikog poštovatelja da vincija, izumitelja, a u poplavi stranih graditelja koje je 'republika' uvozila, gelcich (talijanaš) naziva ga mlečićem i smatra da mu je ovo ime pasquale-paskoje nakalemljeno kako bi ga 'odomaćili'.

međutim miličević, prema sačuvanoj oporuci iz koje se najviše zna o njegovom osobnom životu
(umro je u sedamdestim godinama), pokopan je u crkvi dominikanaca, po vlastitoj želji, i to u njihovom habitu.

poznato je da je imao tri sina, dvije kćeri i dvoje izvanbračne djece. također i to da je sina miha skoro razbaštinio jer je bio 'lero' i za života očeva puno je utrošeno na njegove ludosti i avanture.

- 22:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

http://img48.imageshack.us/img48/5696/23113sp3el8.jpg
(snimak, d., 2006.)

osim mnoštva podataka u povijesnom arhivu koji se odnose na njegovo stručno ili savjetodavno djelovanje u službi 'republike', njegov je privatni život prekriven tajnovitošću. zapravo, najviše podataka doznajemo iz testamenta "ingeniosi architetici ... MCCCCCXVI Indictione quarta die Augusti". iako se nailazi na različite podatke o godini njegova rođenja, ona je ustvari, nepoznata.
obzirom na zapis iz kojega se vidi kad ga je 'republika', i u kojoj dobi, primila u službu, zaključuje se, da je rođen negdje oko 1441. obzirom da je izgradnja 'sponze' počela već 1516., a projektant paskoje miličević to nije dočekao, kao i zbog datuma njegova testamenta, zaključuje se kako je umro te, 1516. godine.

nesumljivo je (bez obzira što o tome piše gelcich i još neki, svrstavajući ga među učenike mikeloccijeve škole), da je bio hrvat, koji je pripadao dubrovniku i podrijetlom i dugogodišnjim stručnim radom, kao plaćeni stručnjak 'republike'. drži se također da bi mu podrijetlo moglo biti negdje oko stona, možda i sam ston, odnosno pelješac, ali i to su samo (za sad) nagađanja.

kako su njegovi radovi, zaduženja i nadzor obuhvaćali najosjetljivije i najznačajnije dijelove grada, jasno je da je 'republika' imala u njegovu stručnost i procjenu bezgranično povjerenje.

stvaralaštvo paska miličevića ostavljeno u i izvan dubrovnika sjedinilo je njegov osobni i stručni profil s povijesnim profilom grada.

pridružujući graditeljsku tradiciju prakticizmu i suvremenom trendu onodobne gradnje, a u mnogome i ispred svoga doba, rekla bi, ovaj je ingeniozni stručnjak i umjetnik ostvario dojmljiva estetska djela funkcionalno uravnotežena, a u konstruktivnom smislu gotovo nenadmašena,bar kad je riječ o dubrovniku.

o jačini i istovremeno elastičnosti njegovih konstrukcija na izgrađenim objektima najbolje govori podatak da su one i danas u izvornom obliku sačuvane i nakon protoka gotovo 500 godina, mnogih elementarnih i drugih pogibelji kojima su bile vremenom izložene.
(napomena, sponza nije srušena u katastrofalnom potresu 1667.).

toliko o paskoju miličeviću i njegovom osobnom životu.

rad ovog stručnjaka i umjetnika nešto je što se ne može promatrati jednosložno i bez dublje analize, smatra mladen pejaković, kritičar umjetnosti i profesor na alu u zagrebu. naime, u kritičkom osvrtu na graditeljsku (zapravo projektantsku) ingenioznost miličevića i 'sponze' kao njegovog najljepšeg djela, pejaković polazi od omjera (proporcije objekta) i znakova (simbolike).

u takvom promišljanju kroz podrobnu analizu jednog s drugim, dolazi posredno do istog zaključka do kojeg je došao i prof. fisković. sponza je djelo jednog arhitekte, rađena po jedinstvenom i pomno razrađenom nacrtu, napravljena u jednom bloku. to bi najkraće bio smisao i pejakovićeve poruke.

moram priznati da i ne bi baš dobro razumjela pejakovićevu analizu miličevićeva projekta i građevinsku realizaciju 'sponze' da nisam slučajno prije pročitala jednu knjigu koja je 'omjere i znakove' obrađivala u zabavnijem, ali meni zanimljivom kontekstu. zbog te koincidencije mi je i pejakovićev tekst o 'sponzi' odmah i zapeo za oko.

- 22:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

tako pejaković u cjelokupnom projektu (ovim obuhvaćam i nacrt i izvedbu) i u svakom njegovom pojedinačnom segmentu od tlocrta, preko arkada, trjemova, katova, krova, otvora i ukrasa postupnom analizom i dokazivanjem, otkriva nam načelo i pravila zlatne podjele. (*)

on kaže:

"Time je parametar Sponze zatvoren u lik aurona, pačetvorinu čije su stranice u omjeru zlatnog reza. ovaj je format korišten kao isključivo sredstvo kompozicije pročelja Sponze, njegove cjeline i svih, upravo svih elemanata uklopljenih u taj skladan lik. Na pragu renesanse, kompozicija Sponze predočuje apogej jedne dugotrajne tradicije prostornog skladanja. U njezinu središtu upravo je iracionalna vrijednost zlatne podjele. Nije slučajno što gotovo istovremeno kada Paskoje Miličević u Dubrovniku komponira svoje posljednje djelo pravilom zlatnog reza ili božanskom proporcijom, na drugoj obali Jadrana Luca Pacoli objavljuje "De divina proportionale", traktat o zlatnom rezu, koji je izvjesna sekularizacija srednjevjekovne graditeljske tajne".

pravokutni format tlocrta (koji je uvjetovao i nadgradnju u istoj formi) dobiven je rušenjem postojećih objekata na toj lokaciji, a potrebni omjeri stekli su se proširenjem lokacije na zapad, zauzimajući i sadržaje istočnog dijela 'zlatarske ulice'.

blaga deformacija pravokutnika nije nastala kao nužda uvjetovana prostornom nemogućnošću, već isključivo funkcionalnošću i potrebom da projektni kvadrat, odnosno objekt, bude položen na smjeru lokalnog ekvinocijskog izlaska sunca "koji s već poznatim kutom istočnog odmaka iscrtava pravac Straduna, a prisutan je u mnogim tlocrtima, u strukturi Dubrovnika i njegovih građevina."

/http://img115.imageshack.us/img115/2097/sponzasunworkssprh8.jpg/

sponza je imala određenu namjenu. bila je istovremeno 'tržnica' (ne u doslovnom smislu riječi), carinsko skladište, prostor za inspekcijsko-kontrolni mehanizam i mjesto vaganja robe, mjesto okupljanja trgovaca iz raznih strana svijeta koji su bili svakodnevno izloženi različitim vremenskim uvjetima. pritom mislim na trjemove, ne i na katne prostore.

- 22:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #

/http://img56.imageshack.us/img56/2549/sponza031ly6.jpg/

trijem, upravo iz tako praktičnih razloga ima otvoreni i nadsvođeni dio u proporcijama
'zlatnog reza'.
dakle, zbog praktičnosti i svrhe objekta s jedne, a izgleda i reprezentativnosti
s druge strane, primjenom 'božanske proporcije' ili 'zlatne podjele' (zlatnog reza),
postignut je posvemašnji unutrašnji i vanjski sklad palače.

jedan od zelenaca, recimo 'maro' i stara dubrovačka ura u atriju 'sponze' - danas

("Javni sat u Dubrovniku bio je postavljen 1389.
godine na jugoistočnoj kuli Kneževa dvora i ondje se nalazi do
1444. godine, kad je premješten u novi zvonik.
Iste godine Luka Žurković se obvezao da će izraditi
"mjedenu obojenu ploču promjera četiri i pol lakta za kvadrant sat,
a ispod nje kazaljku mjesečevih mijena" i dva drvena ljudska lika
koji će otkucavati satove na zvonu. Umjesto drvenih kipova izrađeni
su 1478. godine brončani kipovi, tzv. zelenci,
koji su otkucavali satove".)

- 22:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #

da je paskoje miličeveć namjerno tako projektirao,
posvjedočuju mnogi detalji, a očito svjedočanstvo ili pečat je onaj isklesani
ornament na sredini unutrašnjeg pročelja (anđeli, vijenac, sunce, bog),
odnosno, zadnje riječi 'IPSE DEUS' ili središte tzv.
"točnog podneva". prema pejakoviću sunce je
u 'sponzi' "osnovno pravilo nepravilnosti, što se vidi po položaju
ulaza koji je određen simetralom zasjenjenog i osunčanog dvorišta ...".
svoju teoriju o nazočnosti sunca na srednjevjekovnim građevinama,
njegovu simboliku i naboj solarnih činjenica i ovdje ponovno dokazuje
(slično kao što je ukazao na te elemente na ninskoj crkvici 'sv. križ').

ali zbog visine sljemena krova u sponzi se
samo jedan dan u godini,
samo jednog podneva sunčana zraka koja polegne na sljeme krova,
refleksijom probije nad sam vijenac ispod onog 'IHS' .
to je na 3. veljače, na dan svetog vlaha.

/http://img388.imageshack.us/img388/4593/image000detkn2.jpg/

zato pejaković drži da je uz dosljednu primjenu
'božanske proporcije', približno jednaku važnost projektant
dao (nije je zanemario u projektu) i faktoru "vremena"
vodeći strogo računa o "godišnjim visinama sunca
i njegova prolaza s različitim kutom kroz mjesni meridijan".

- 22:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #

*)
da bi sve ovo rečeno o 'božanskoj proporciji' ili 'zlatnom rezu' (zlatnoj podlozi) bilo shvatljivo trebam bar kazati ono najosnovnije.

'božanska proporcija' je, mjerama ili veličinama, izražena povezanost čovjeka i prirode u svemu vidljivom, nevidljivom, stvorenom svjesno ili nesvjesno. nalazimo je na nama (čovjeku), na drugim zemaljskim bićima, biljkama: plodovima i cvijetu, temeljnom graditeljskom bloku prirode, graditeljstvu kao čovjekovu djelu, umjetnosti, svemiru - posvuda.

po definiciji 'zlatni rez' je razmjer, tj. odnos dvaju omjera:
"Manji dio prema većem odnosi se jednako kao veći dio prema cjelini".

iz toga slijedi: manja se stranica prema većoj odnosi kao veća prema cjelini, ili: minor:major=major:cjelina/A:B=B: (A+B).
najznačajnije mu je svojstvo što su omjeri u tim međuodnosima stalni. (omjeri su izvedeni iz tzv. fibonaccijevog niza: 1,1,2,3,5,8,13,21,33,54 ... ovaj niz brojeva je poznat zato što je suma dvaju susjednih znamenki jednaka idućoj.)

kad se nadređeni član podijeli s prethodnim sadržava konstantan količnik ili aproksimativnu vrijednost od 1.618 (1.6), dok u odnosu podređenog i nadređenog člana konstantan količnik je razmjer 0,618, (0,61).

tako su svi brojevi 'fibonaccijevog niza' u grupama u zlatnom razmjeru. oznaka za zlatni rez je PHI (fi ) sa znakom ř.

/http://img107.imageshack.us/img107/9012/sponza6spjc4.jpg/

'fi' je sveprisutan u prirodi, što premašuje bilo kakvu slučajnost, pa su ljudi pretpostavljali da je tu 'prste umiješao' sam svevišnji - stvoritelj svemira. rani znanstvenici su odnos i međuodnos ili 'fi' predstavili kao 'božansku proporciju'.

- 22:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

numeraciju i bilježenje 'zlatnog reza' i njegov izračun u geometriji, nalazimo u staroj grčkoj ( pitagora, platon, euklid ...) i brojnim spomenicima skulptora i graditelja. *)

njihova znanja objedinio je rimljanin 'marko vitruvius polio' u deset svojih knjiga o arhitekturi.

u 13. stoljeću 'leonardo iz pise', poznat kao 'filius bonaccio' (sin 'bonaccijev'), ostavit će nam, po njemu nazvan, 'fibonaccijev niz' i omjere A:B=B: (A+B).

u 15. stoljeću sva ova znanja primjenjivat će 'leonardo da vinci'.
poznata je njegova interpretacija vitruvijeva čovjeka ili ljudsko tijelo u kružnici, što je preslik skice kojom je 'vitruvije' dokazivao simetriju hramova i njihove proporcije u usporedbi s razmjerima ljudskog tijela.

/http://img469.imageshack.us/img469/6295/sponza091qq4.jpg/

na temelju matematičke razrađenosti grka i rimljana, proporcijama - a posebno 'zlatnim rezom' kao njihovim ključnim činiteljem, bavili su se kroz povijest mnogi umjetnici svjesno ili manje svjesno ugrađujući to u svoja djela.

*)
digresija:

'zlatni rez' je poznat još iz doba starog egipta
- piramide su gradili možda ni ne znajući za njega, ali rukovodeći se vremenskim oscilacijama 'nila' i astronomskim mjerenjima, po božanskoj podjeli.

- 21:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #

geometrijska konstrukcija 'zlatnog reza' moguća na nekoliko načina, ali za ovaj slučaj važan je bio kvadrat. zapravo, kvadrat je i inače bitan njegov element i njegovo izvorište.

tako je miličević svjesnom primjenom omjera: minor/major/cjelina (s minimalnim, i oku zanemarivim, odstupanjem od +/- 1-2) ili 'zlatnim rezom', izveo nacrte za gradnju uključujući u to odnose svih elemenata svoje palače, koji su se skladno uklopili u cjelinu zvanu sponza ili divona.

- 21:53 - Komentari (0) - Isprintaj - #

/http://img416.imageshack.us/img416/676/0331ql0.jpg/

još ću jednom ponoviti kako je pejakovićeva teorija o omjerima i znakovima na sponzi i 'božanskom proporcijom' odnosa svih njezinih pa i najmanjih detalja definitivno je (u matematičkom izračunu točno) potvrdila fiskovića i njegovu argumentaciju s posve drugog polazišta.

palača sponza je, dakle, jedinstvena cjelina, nastala u jednom vremenu, mješavina gotičko renesansnog sloga u prijelaznom razdoblju, slična po tim detaljima drugim građevinama dalmacije i dubrovnika i konačno izrađena prema projektu arhitekte paskoja miličevića.

/http://img294.imageshack.us/img294/3954/sponza5spmb0.jpg/

sponza, osim što je kao građevina nedirnut spomenik kulture iz 16. stoljeća u svojim njedrima čuva najdragocjenije blago dubrovačke povijesti - arhiv republike.

prije nego nešto kažem o tome, vratit ću se još jednom (samo zbog sadržaja) na 16. stoljeće i sponzu.

u drugoj polovici tog stoljeća osnovana je 'akademija složnih'. uz potporu 'republike', osnovala ju je skupina dubrovačkih pjesnika. poznato je da je ova 'akademija' bila "prva institucija književnog života u nas". (slobodan p.novak)

- 21:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ovdje se ne bi složila s novakom iz jednog prostog razloga, što je postojanje svojevrsne akademije u dubrovniku po uzoru na firentinsku ili rimsku, opisao juraj dragišić u svom djelu 'o porijeklu nebeskih duhova ...'. knjiga je napisana u dubrovniku 1498., a tiskana u firenzi 1499.

u tom radu, autor imenom navodi 33 člana te svojevrsne akademije, dubrovčane plemiće i učene pučane, s kojima u dijaloškoj formi vodi raspravu iz naslova (ovo sam već spominjala na drugom mjestu).

sigurno da to nije bila jedina tema te akademije, a obzirom na istaknuta imena članova 'akademije' i na erudiciju dragišića. teme su mogle biti filozofske, teološke, kulturološke, ali i razmatranja aktualnih zbivanja u katoličkoj crkvi toga doba. poznato je i to da je nekim njegovim predavanjima - propovjedima nazočio knez s vijećem. no, ove su se znastvene seanse odigravale u katedrali, možda i zato, jer u to vrijeme (njegovo vrijeme kraj 15. stoljeća) još nije bilo sponze.

ako dragišićeva akademija nije imala status, 'akademija složnih' (ispraznih) ga je sigurno imala, jer inače ne bi mogla djelovati u gradskom prostoru u središnjoj dvorani prvog kata reprezentativne palače, sponze.

do današnje sadržaja, čitaonice 'povijesnog arhiva', ta će prostorija primiti i druge sadržaje, poput stare dubrovačke gimnazije, a tu je dugo stolovalo dubrovačko kulturno društvo 'dub', koje se smatra inicijatorom i osnivačem prve zvanične javne knjižnice u dubrovniku.

- 21:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #

sponza je danas skoro jednako važna za dubrovnik, kao i u doba kad se u njoj odvijao svekoliki trgovački život republike.

ona je "prava republika od papira", reći će novak, jer se u njoj skutrio uz noviju arhivsku građu cjelokupni republički državni arhiv.

po vrsti i starosti građe spada u najbogatije arhive, a po značenju, svakako, jer bez dokumenata koje čuve ne bi se moglo zamisliti suvremeno proučavanje dubrovačke povijesti.

najstarija samostalna isprava je iz 1022. (o njoj sam pisala. to je bula pape bededikta VIII.)
arhivske knjige, sa sistematiziranim podacima, vode se od 1278. godine.

iako arhiv u dubrovniku, kao samostalna ustanova djeluje tek od 1920, njegova povijest znatno je starija.
od najstarijih vremena dubrovčani su shvatili potrebu čuvanja značajnih državnih isprava i spisa, a one najvrjednije pohranjivali su na posebno sigurno mjesto - u 'relikvijaru' katedrale 'sv. marije', tj. među moćima svetaca.

- 21:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #

/http://img469.imageshack.us/img469/7936/sponza101jl7.jpg/
dio arhiva

svakodnevicu života grada moguće je pratiti iz serije dokumenata: "Diversa Cancellariae", "Diversa Notariae", "Testamenta", "Debita Notariae", od samih početaka pa do pada republike.

zapisnici 'vijeća' se vode od 1310. u zajedničkoj zbirci Reformationes.
međutim, od 1415. svako vijeće ima svoju posebnu knjigu i shodno tome i poseban naziv.

kako je trgovina bila glavni izvor prihoda malene republike, koju je nadgledao bog, ali i nadzirala vaga, nije slučajno u 15. stoljeću dubrovčanin benko koturljić izumio 'dvostruko knjigovodstvo' (dvojno knjigovodstvo), objavivši ga u knjizi "o trgovini i savršenom trgovcu?.

tako je "na savršen način potvrdio riječi s onog natpisa o utezima, i kojima je najavio fenomen dvostrukog morala, jedan po mnogo čemu moderan ali i izrazito dubrovački fenomen", zaključuje novak.

područje nadležnosti arhiva obuhvaća teritorij bivše dubrovačke republike i otok korčulu, a 300 fondova i zbirki koji se u njemu čuvaju zauzimaju oko 5.200 dužnih metara građe (vjerojatno i više).

- 21:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

sponza je bila i mjesto kovnice dubrovačkog novca, o kojemu sam pisala na drugom mjestu ovog topica, ovdje bi tek dodata njegove nazive.

novac se kovao od kraja 13. stoljeća pa do gubitka neovisnosti. kovnica je djelovala kao javna banka.

bakreni novac nosio je imena:
- minca
- poludinarić
- solad

srebreni novac se zvao:
- dinar
- dinarić
- poludinar
- artiluk
- perpera
- poluperpera
- škuda
- dukat
- talir
- polutalir
- libertina.

- 21:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #

a u prostor gotičko-renesansne palače 'sponza' u kojoj su upisana povijesna sjećanja republike i grada, već 57 puta, ali samo jednom na 'godište' uhodu vlastela na čelu s knezom.

/http://img374.imageshack.us/img374/1316/p1010085igre1uw8.jpg/
snimila, d., 2006.

pa onako lijepo poredani članovi 'malog vijeća' s vanjske terase 'sponze' promatraju šarenilo puka, što se tu podno sponze, pa niz stradun svu veće mota, tiska i probija do umjetnog amfiteatra kojim je zaokružen veliki gradski trg ispred palače i svečeve crkve.

sad će ugrad ući 'njarnjas družina' i 'toka' im predat 'ključe od grada', kojim će oni vladati više od mjesec dana.
njihov ulazak oglašavaju fanfare i kad se vjeće dogovori, knez samo kaže:

neka uđu!

to je otvaranje festivala, to je ceremonija, to je predstava na 10. srpnja svake godine.

nekadašnja tržnica, ljeti je mjesto svakojakih kulturnih događanja, od izložbi do koncerata. rekli bi dubrovčani ne fali divertimenata.

a ovako je zapisala jedna kristina:

"Kroz odškrinuta vrata palače Sponza u noćnu tišinu Straduna dopiru zvukovi klavira. Ponoćni koncert. Ne poznajem riječi kojima bih mogla opisati ljepotu palače Sponza. U atriju, pod zvijezdama, u okrilju noći, Danijel Detoni čarolijom zvuka izbrisao je pojam vremena, pojam prostora, stvarnosti. Ostaje samo san. Dubrovački" . (kristina križanić)

- 21:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ako želite doma ponijeti lijepi dubrovački suvenir, onaj pravi, predlažem vam, uđite u kasne ure u sponzu.
tamo ispred stare gradske ure i originalnih dubrovačkih zelenaca mara i bara, čije replike u vrhu današnjeg zvonika 'bate' i 'rebate' ure, sjedi notar od 'republike'.
obučen je u notarsku togu. na stolu mu tintarnica s guščjim perom. zaposlen je. ne piše zapisnike, nego povelje.

na vaše traženje (i za vaš novac), izdat će vam lijepo ukrašenu kopiju dokumenta o tome da ste vi, taj i taj, počasni građanin 'republike dubrovačke', što potvrđuju knez i vijećnici.

/http://img107.imageshack.us/img107/5474/z109poveljakj0.gif/

za ilustraciju izgleda, poslužit će ova (diplomatska) povelja. oblik i ukrasi su slični, razlikuje se tekst, a on glasi:

"(ime i prezime) povjerljivi i sigurni podanik ove Republike. Stoga pak taj kojega smo primili i uključili u našu Državu mora se smatrati i od svakog držati na svakom mjestu kao naš građanin, imajući sve one počasti, časti i privilegije, nepovredljiv imunitet koji imaju ostali naši dubrovački građani podanici ove Republike", uz ostali sadržaj iz zaglavlja i podnožja povelje otiskan na latinskom jeziku.

- 21:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

literatura:

za pisanje priloga o 'sponzi' divoni, korištena je (djelomično) prije pomenuta literatura koju sa navela u drugim prilozima.

dodatak:

- cvito fisković, 'naši graditeljji i kipari XV.
i XVI stoljeća u dubrovniku', zg, mh, 1947.
- ljubo karaman, 'o djelovanju domaće sredine u umjetnosti hrvatskih krajeva, zg, 1963.
- milan prelog, 'pregled razvoja povijesti umjetnosti u hrvatskoj' (u: milan prelog, studije o hrvatskoj umjetnosti, zg, 1999.)
- kruno prijatelj, 'barok u hrvatskoj', zg, 1982.
- mladen pejaković, 'omjeri i znakovi', du, mh, 1996.

- 20:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ORLANDO I DUBROVNIK

orlando, stup slobode
orlando, stup srama ili kara (po dubrovački)

na sredini trga luže ispred sponze, gradskog sata i crkve sv. vlaha, u središnjem položaju geometrije grada, gdje se sjeku crte povučeno od crkve sv. vlaha i gradske straže (zlatna sredina), stoji visok i vitak kameni stup. danas, kao oduvijek nosi zastavu.
istina zastave koje su vijorile na njemu kroz vjekove mijenjale su mnoge boje.
ono što se nije nikad mijenjalo na stupu to je reljefni lik legendarnog srednjevjekovnog viteza orlanda, u njegovoj sjevernoj domovini znanog kao 'rolanda'.

snimio, j.p., 2006.
/http://img98.imageshack.us/img98/2851/img06480rlando10vx5.jpg/

orlandov stup, zbog činjenice da se na njemu kroz duga četiri stoljeća vijorila zastava slobodne republike, bio je i jest najznamenitiji simbol dubrovačke slobode i neovisnosti.

ali idemo od početka.

stup je četverokutni. s prednje strane u plitkoj gotičkoj niši isklesan je lik gologlavog mladog junaka u viteškom oklopu.

štit mu je u lijevoj, a uzdignuti metalni mač u desnoj ruci, savijutoj u laktu. lijepe gotičke arkadice isklesane su na bočnim stranama i podnožju stupa.

skulptura je, zapravo, postavljena na svojevrstan pijedestal, na način da joj vrh glave skoro dodiruje ukrasne gotičke arkade s biforama, koje su isklesane u dvoredu na ostale tri strane glavnog stupa. stup se završava proširenjem, na kojemu je umjesto kapitela napravljena metalna ograda.
sadašnja ograda je barokna. u sredini stupa je nataknut stijeg.
podnožje stupa čini stepenište s tri stepenika, složenih u šesterokut kojima je stup opkoljen.

- 09:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #

vitez rolando ili talijanski orlando je uistinu postojao. zapovijedao je nekim jedinicama vojske franačkog kralja karla velikog.

kad je franački kralj pokrenuo jednu vojnu protiv 'saracena' u španjolskoj, 778. godine, pridružio mu se je i vitez 'roland', inače prefekt 'bretagne'. vojska 'karla vlikog' je došla do 'saragosse' i okružila grad.

na povratku iz vojne, 15. kolovza iste godine, tijekom prelaza 'pirineja', zalaznicu njegove vojske kojom je zapovijedao 'roland' napale su u klanacu 'roncesvalles', razbojničke družine baskâ i potpuno ih porazile. 'roland' je u toj bici poginuo.

taj povijesni dogođaj ušao je u legendu.
naravno, da je legendarni 'roland' poprimio posve drugačije značenje. glorificiranjem junaštva srednjevjekovnog viteza, pučka mašta ga je stvorila idolom, uvodeći ga u brojne izmišljene zgode. glavni i tragični lik u legendi postao je čak i nečakom franačkom kralju.

'chanson de roland ' najpoznatiji starofrancuski ep o 'karlu velikom' napisan je u 12 stoljeću (između 1100-1130. tzv. 'oxfordski rukopis', čuva se u oxforskoj knjižnici).
no to bijaše sam jedan od brojnih koji su bili napisane, jer su se mnoge kao i ova, prenoseći se usmenom predajom živjele, nadopunjale izokrećući povijesnu istinu do neprepoznatljivosti.

u vrijeme križarskih vojni epovi o 'rolandu' bili su velik i snažan motiv i poticaj u borbi protiv nevjernika.

- 09:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

u odnosu na povijesnu stvarnost spomenuti ep ovako predstavlja te dogođaje:

sve započinje povratkom 'karla velikog' iz španjolske nakon što ju je gotovo cijelu pokorio. naime, jedino se je osvajanju odupro grad 'saragossa' kojega brani lukavi poganski kralj 'marsile'.
ep dalje kazuje da je 'marsile' francima ponudio primirje, no ta je ponuda izazvala nemir i razdor u franačkim redovima radi odabira pregovarača s tako opasnim i krvoločnim protivnikom.

no, roland predlaže za poslanika svog očuha 'ganelona'.
posumnjavši u 'ronaldovu' podvalu, 'ganelon' se želi osvetititi i izdajnički tajno pregovara s 'marsileom' odajući mu plan povlaćenja franačke vojske. dogovara s njim zasjedu franačkom začelju koje predvodi pastorak mu 'roland'.
glavnina franačke vojske zato neometano prelazi 'pirineje', a elitne jedinice s 'rolandom' na čelu bivaju napadnute u klancu od nmogo brojnije vojske baskâ.

'oliver' vjerni i nerazdvojni 'rolandov' prijatelj savjetuje ga da rogom pozove pomoć, ali ga 'roland' ne sluša i nastavlja surovu i neravnopravnu borbu.
tu pogibaju franački vojnici, dvanaest perova, nadviskup 'turpin' i vjerni, razboriti 'oliver'.
najposlije ostavši sam, 'roland', već proboden mačem, svira u rog. pada licem okrenut neprijatelju, rukavicom u desnoj ruci koja je ispružena u znak vazalske odanosti kralju.

'karlo veliki' u silovitom naletu uništava nevjerničku vojsku. tugujući za vitezovima i nećakom 'rolandom' vraća se u francusku. *)
'ganelon' je otkriven i kažnjen za izdaju i nevjerstvo, a lijepa 'aude' zaručnica viteza 'rolanda' umire od tuge.

legenda o 'rolandu' i brojne njezine inačice pojavile su se u njemačkoj tek 1170., a onda dalje preinačene proširile europom.
u dubrovnik je došla jedna verzija legende preko italije.
no dubrovačka legenda o 'rolandu', odnosno 'orlandu' je posve drugačija od ove prije ispričane.

---

*)

franački kralj 'karlo veliki' (742-814) bio je osvajač gotovo čitave zapadne i srednje europe, što se uči u povijesti.
međutim, povijest ne kaže (ili možda kaže, a ja nisam naišla na podatak) o 'rolandu'. o njemu govori legenda.
dakle, ne sporim agresiju 'karla velikog'. kad je riječ o baskima ne izmišljam epitete, samo koristim pisane izvore koji ovu epizodu pri povratku iz "vojne ekspedicije 'karla velikog'" ne nazivaju odmazdom regularnih baskih jedinica, već zasjedom razbojničke družine.

(izvor: Ilija mitić, 'orlandov stup u dubrovniku' (u: 'anali' jazu, 1966. str.233-254;
marko margaritoni, 'dubrovnik između povijesti i legende', du, 'arhiv', 2001. str.189-198; slobodan p. novak, 'dubrovnik iznova', zg,snl, 1987. str. 54-56).

- 09:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

kazala sam da legendarni 'dubrovački orlando' poprima neke druge junačke boje, bori se s drugim neprijateljem, rješavajući dubrovnik prijetnje i opasnosti od osvajanja.

da ne bi baš priča posve nekontrolirano izmakla originalnim legendama i ovdje su neprijatelji 'saraceni', istina, bitke se vode pod drugim okolnostima, drugim sredstvima i na drugom mjestu.

dubrovčani svog 'orlanda' i novu epizodu njegova junaštva vezuju uz početke života 'komune dubrovačke', početke stvaranja dubrovnika kao državice, početak samostalnosti.

tako je po toj 'našoj' legendi 'orlando', vitez i nećak franačkog kralja 'karla velikog' pritekao u pomoć dubrovniku, 783. godine, kad je zloglasni saracenski gusar 'spucent'
opkolio grad i uznemirio njegove žitelje višemjesečnim opsjedanjem.

legenda kazuje kako je 'orlando', uz pomoć dubrovčana, potukao gusare i štoviše uhvatio 'spucenta' pa tako obezglavio gusarsku flotu.

zahvalni za ovaj spas i pomoć dubrovčani kasnije orlandu podigoše spomenik.
(prema pisanju nekih kroničara spominju se dva spomenika od kojih je jedan predstavljao gusara 'spucenta').

legenda je ušla i u dubrovačke stare kronike, iako se kroničari pri tom ne slažu u nekim detaljima (godinama navodne bitke, godinama podizanja stupa, mjestu postavljanja stupa, samom junaku priče pa i svrsi), što opet potvrđuje kako je riječ samo o legendi.

pa kako kaže jedan od autora napisa o orlandu, ilija mitić ('orlandov stup i dubrovnik'), analizirajući stare kroničare i pisce (od ranjine, anonima, appendinija, böheima, puntscharda, matteia, restića, m. gundulića, gelčića, fiskovića, rešetara, tadića ...) obzirom na količinu takvih orlanda (rolanda) u europi, trebalo bi vjerovati da se taj srednjevjekovni legendarni junak svojim junačkim, vojničkim pothvatima iskazao u borbi za svaki grad gdje mu je podignut spomenik.

poznato je vrijeme, a to je bila prva polovica 13. stoljeća, kad su se pojavili prvi 'rolandi' u sjevernoj njemačkoj.
kasnija stoljeća pokazuju kako je 'moda' postavljanja 'rolanda' zahvatila već glavne njemačke trgovačke centre, a to je već 14. i 15. stoljeće. (u njemačkoj je zadnji 'roland' postavljen početkom 18 stoljeća).

točno se zna da je 41 skulptura 'rolanda' resila glavne trgove moćnih ekonomskih centara europe bilo da je riječ o političkoj ili trgovačkoj moći, kao i to da i je do danas sačuvano 20, uglavnom u njemačkoj.

dubrovački i onaj u 'litomercima' (češka), jedine su dvije njegove skulpture sačuvane izvan njemačke.

kad je riječ o dubrovniku i 'orlandu', postavljaju se dva pitanja:

1. zašto 'orlando' u dubrovniku?
zapravo pravi razlog postavljanja spomenika, izuzimajući legendu, i
2. kad je ovaj stup postavljen?

izučavanjem odgovora na oba ova pitanja bavili su se mnogi istraživači. osim dijela prije spomenutih i mnogi drugi istražuju do današnjih dana. neki odgovori se izvode iz stvarnih povijesnih razloga, drugi opet na temelju arhivske građe. no uvijek ima dilema, tako da je ostavljeno mjesto da se pojedine tvrdnje pa i one utemeljene na dokumentima, naknadno obore.

- 08:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

proradila sam najveći dio napisane literature, zapravo sve osim nekih starih kronika (u tom dijelu prijeđenih dokumenata primjetno je da su se kroničari 'hvatali' istog izvora i da im je iz tog razloga zaključak isti), proizlazi kako je glavni motiv izbora srednjevjekovnog viteza za stup slobode bilo najprije čisti politički kompromis, potom dodvoravanje i najposlije prkos.

ovo ću posebno obrazložiti u nastavku, a sad bi samo povukla usporednicu s odabirom sv. vlaha za zaštitnika grada i orlanada kao izraza slobode i neovisnosti.
nije da ovdje pišem neki svoj rad, ali moram kazati da u literaturi nisam primijetila ovu usporednicu, premda mi se ona čini indikativnom i vrlo očitom.

naime, dubrovčani su odabrali za zaštitnika grada, bizantinskog mučenika, da bi se tako ponovno dodvorili bizantu i dobili njegovu zaštitu, odvratili mlečane i druge aspirante od osvajačkih namjera.
sličnu su stvar uradili odabirom 'orlanda' - simbola slobode, dodvoravajući se hrvatsko-ugarskom kralju sigismundu luksemburškom, kao prvo, a potom, prkoseći dalmatinsko-mletačkim lavovima i markovim reljefima venecije, koja je u to vrijeme gospodarila uzobalnim primorskim gradovima.

i za jednu i za drugu zgodu postavljanje ili imenovanje stvarnih, odnosno religioznih i epskih likova iz zemljopisno vrlo udaljenih
krajeva bila je, a to je potvrdila kasnija povijest, vrlo mudra odluka republike.

snimio, j.p., 2006.
/http://img93.imageshack.us/img93/3733/img0653orlando5ul5.jpg/

prvi put se u dubrovačkom arhivu spominje orlandov stup početkom 15. stoljeća.
odmah ću kazati da se na temelju zapisnika vjeća spominje stup i mnogo ranije.
no kako taj stup nema nikakvo ime zabilježeno u arhivu, mnogi autori tekstova na ovu temu,
ne dovode u svezu kamenog 'orlanda' i prethodni stup - 'orlandov' stup.

isto tako je poznato da su 'rolandovi' stupovi po njemačkoj bili drveni da bi se kasnije zamijenili kamenim. tako se isto računa da je i dubrovački 'orlando', po nekima postavljen još 1404. godine, bio najprije napravljen od drva.

bilo kako bilo, orlando je izrijekom spomenut u 'arhivu' tek 1417. godine. to je vrijeme u kojem se grad nalazio pod zaštitom hrvatsko-ugarskog kralja sigismunda (1387-1437), to je također i vrijeme nakon zadarskog mira i izlaska dubrovnika iz mletačke okupacije, zapravo početak stvaranja države (dotle je dubrovnik bio komuna).

- 08:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #

sigismund (grof njemačke pokrajine 'brandenburg' gdje je i najveća koncentracija 'rolandovih' stupova) je ujedno bio i njemački (od 1411. i češki kralj (od 1419.).
poslije poraza u jednoj bici ('nikopolje', 1396.) došao je u dubrovnik sa svojom pratnjom i tu ostao devet dana sve na trošak dubrovačke vlade.

stanovao je u 'kneževu dvoru'. (poznato je da je primio 2000 dukata nagrade i da su mu dubrovčani unaprijed platili dvogodišnji danak).
nakon ovako dobrog dočeka i iskazivanja privrženosti kralju i hrvatsko ugarskoj kruni, sigismund je aktualnog kneza marina restića (resti) imenovao vitezom zlatne mamuze.
prigodni darovi, zlatna mamuza, ogrlica i sablja, osim viteške časti, bili su prenosivi simboli na iduće kneževe (koji su se birali na mjesec dana).

moram spomenuti i to da su dubrovčani, bez obzira na pragmatične ciljeve, cijenili sigismunda, prvenstveno zbog slobode koju im je ostavljao u svakom pogledu, od uprave do trgovine.
tim očitija ova pogodnost izgledala je poslije mletačkog sveukupnog obuzdavanja i mletačke uprave, što je potrajalo duže od jednog i po stoljeća.

u stalnim kontaktima s knezom i vijećima nije isključeno da su dubrovčani baš od sigismunda doznali za 'rolandove' stupove i simboliku koja im se pridavala. naime, brandenburške pokrajine su postavljale 'rolandove' stupova iz određenog razloga. bili su to simboli neovisnosti, točnije neovisnog sudstva i gradskih sloboda određenih gradova ili glavnih gradova oblasti.

- 08:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #

to je doba kad je venecija zaposjedala dalmatinske gradove i otoke u koje je uvozila kamene simbole svoje vlasti, lavove i reljefe sv. marka. zato se drži da bi isticanjem vlastitih simbola, tj. 'sv. vlaha' i 'orlanda' dubrovnik, zapravo istakao i svoju neovisnost, pokazujući istovremeno pod čijom se moćnom zaštitom nalazi.

(sveti vlaho je simbol zaštitnika grada od 10. stoljeća. to je bilo posve drugo vrijeme, vrijeme dominacije bizanta u kojem je venecija bila suparnica i protivnik dubrovnika. ovo o kojem pišem je vrijeme drugih mocnih država, drugih vladara, pa je i izbor vitezova lika samo prilagodba vremenu).

uspon dubrovnika i počinje dolaskom pod zaštitu hrvatsko-ugarskih kraljeva.
15. i 16. stoljeće jesu zlatni vjekovi - zlatno doba dubrovačke republike. pod ovom zaštitom dubrovnik ostaje sve do 1526. godine.

dok su sigismund i nasljednici na prijestolju omogućavali dubrovčanima slobodnu trgovinu po svojim zemljama, turci, s kojima je postojao drugi ugovor (od 1356. sklopljen u 'brusi'), osigurao im je trgovinu s istokom. kasnije će ih baš taj ugovor i danak koji su plaćali, sačuvati od teritorijalne pohlepe ovog osvajača.

i. mitić ovako zaključuje:

"utvrdivši se unutra i spolja, osjećajući se dovoljno jak i zaštićen da može istaći svoju političku neovisnost, Dubrovnik je, čuvši od kralja Sigismunda, njemačkih trgovaca i rudara kao i od dubrovačkih poslanika pri ugarskom dvoru za Rolanda i njegovo značenje, po ugledu na njemačke gradove postavio legendarnog viteza Orlanda na svoj glavni trg. time je istakao svoju samostalnost s obzirom na Veneciju, koja je po svim gradovima kojima je vladala postavljala reljefe Markove i lavove.

Pored toga Dubrovnik je postavljanjem Orlanda počastio i svog zaštitnika kralja Sigismunda koji je bio i grof Brandenburga i njemački kralj. Kralju Sigismundu je Orlandov stup u Dubrovniku bio znak odanosti te zemlje hrvatsko-ugarskoj kruni kao i njemu lično".

ovo je bio, uglavnom, odgovor na pitanje: zašto 'orlando' u dubrovniku?

- 08:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

dubrovački 'orlando' je, također, najsličniji izgledom bremenskom 'rolandu'. *)ovaj u dubrovniku izradio je majstor bonino milanac. njegovo se ime, inače, spominje vezano za izgradnju korčulanske katedrale (1412.). poznato je i to da je radio u dubrovniku između 1417-1422., a to je vrijeme u kojem se u zapisnicima 'vijeća' prvi put susreće ime 'orlando'. tako se na temelju ta dva podatka zaključuje tko je bio 'orlandov' graditelj, klesar. neizražajno ili bezizražajno vitezovo lice dodatni je dokaz u prepoznavanju rukopisa ovog milanskog majstora klesara.

prvi 'orlanodov stup' ili prvi 'stup' u dubrovniku

da je postojao stup u dubrovniku i prije početka ili na samom početku 15. stoljeća uopće nije sporno.
zapis iz 1404. jasno i nedvosmisleno o tome govori, vezano za izvršenje kazne nad nekim neposlušnim građaninom 'republike'.

potrebno je kazati da je za razliku od 'rolanda' u njemačkoj i europi, kojima je taj stup bio samo simbol stečenih prava i privilegija, dubrovački 'orlando' bio simbol stečene neovisnosti.
sličan je njemačkim stupovima izgledom i nekim značajkama. međutim, razlikovao se od njih dodatnom ulogom. stup je bio istovremeno i kar. ovu riječ bi opisno označila - mjestom izvršenja kazne.

---

*)
zna se da su osim u njemačkoj (koju smatraju domovinom 'rolandovih' stupova), postojala (uz spomenute u 'leitmeritzu' i dubrovniku) izvan njemačke samo još u 'pragu' i 'rigi', pitanje onda i ne izgleda čudno.

ali evo jedna druga zanimljivost vezana za viteza:

u 'brazilu' je 1932. osnovan grad rolandija, nedaleko 'san paola'. osnivač mu je jedan njemac, agronom iz 'bremena'. 1961. je to mjesto - gradić podiglo 'rolandov' spomenik i to kopiju bremenske skulpture, jedino kao uspomenu na osnivača grada.

- 08:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #

p.s.

objašnjenje izraza k a r:

'kar' u dubrovačkom dijalektu ima barem dva značenja: (*)

1. 'kar' je vrsta prijevoznog sredstva, nešto kao kolica ili kola;
kar-ić je mali kar ili mala kola;
kar-oca je kočija, s konjima ili nošena na rukama, što je bilo najčešće u upotrebi u dubrovniku - nosiljka;
kar-iola - mala kolica s jednim kotačem na gradilištu;
kar-očica - dječja kolica ...

2. 'kar' je vrsta blage kazne. od ovog značenja riječi 'kar', potječu i riječi:

- kar-ati se, sa značenjem svađati se,
- kar-nja, sa značenjem svađa, ali i
- po-kar-ati se, posvaditi se na brzinu. ali i
- po-kar-ecati sa značenjem pomilovati, pogladiti kao i
- kar-ecanje - milovanje ...

smatrala sam potrebnom ovo objasniti zbog vulgariziranog značenja riječi 'karati', 'karanje'.

(*) carrus, lat. teretna kola na četiri kotača

- 08:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

dakle, kad se je željelo nekoga opomenuti zbog nekog prijestupa, zaprijetilo bi mu se 'kar-om'. najčešće je ta prijetnja imala pozitivni učinak. u protivnom, osoba kojoj je bio određen 'kar', provela bi vezana za stup određen broj sati.
kazna je bila tim veće jer je stup bio na glavnom trgu i kažnjena osoba bila je izložena javnoj osudi.
jednom biti 'karan' značilo je nositi biljeg sramote cijeli život. to su bili lakši prijestupi, kao opomena za dugovanje, vrijeđanje, nered, javne svađe i sl.

za teže prijestupe kazna se je izvršavala izvan grada, tj. izvan zidina. mjesto izvršenja bilo je područje iznad 'danača' ili i same 'danče' (danče su danas sinonim za samostan sestara reda franjevki, ali i gradsko kupalište). zanimljivo je da bi prekršitelja vezali za stup i ovisno o težini zlodjela na licu bi mu užarenim pečatom utiskivali žigove. maksimalno četiri žiga. o ostalim kaznama kojim se je republika obračunavala s počiniteljima zločina, neovisno o staležu pisala sam na drugim mjestima (o dančama vidi pod park gradac)

svi ovi podaci, bilo da je riječ o 'karu' ili kaznom na dančama (a jedno mjesto iznad danača u parku 'gradac' i danas još zovu 'vješalima'), postoje u dubrovačkom arhivu s naznakom vrste kazne i njezinom trajanju, imenu počinitelja, imenu oštećenog, vremenu kad je kazna donesena, a kad je izvršena. (tekst: grijesi i kazne u dubrovačkoj republici)

tako je poznato da su četvorica pobunjenika, vlastele i pučana, ili urotnika protiv vlade, bila smaknuta 1400. godine. tijela s odrubljenim glavama su bila na 'karu' izložena tri dana.
'kar', a kasnije će tu ulogu preuzeti 'orlando', bilo je mjesto odakle je vlada obavještavala puk o važnim odlukama koja su bila od općeg interesa. bilo je to mjesto na kojem su se isticale naredbe, zapovijedi, zabrane ili obavijesti, nešto kao 'oglasna ploča'.

- 08:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #

naravno, bilo je to mjesto za stijeg i barjak s likom sv. vlaha.

/http://img240.imageshack.us/img240/1898/hrduduhj6.gif/

alternativna je bila ona s riječju li-ber-tas ispisana u troredu, obično na bijeloj svili i zlatnom obrubu.
zastava sv. vlaha danas se još samo postavlja na stijeg o svečevom blagdanu, a libertas u tijeku trajanja festivala, kad dubrovnikom gospodari njarnjas družina.

/http://img74.imageshack.us/img74/4006/hrdubr21ri5.gif/

Prihvaćena: Koristi se od XV. stoljeća s različitim tipom, bojom i položajem slova, uključujući i troredni tekst 'LI-BER-TAS' unutar ili bez štita, obično na bijeloj podlozi, ali postoje izvješća o plavoj odnosno crvenoj.
Napuštena: 27. prosinca 1807, nastavila se koristiti kao gradska zastava.
Sekundarna pomorska zastava. Inačica sa štitom je najčešće prikazivana dubrovačka zastava u izvorima.

- 08:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #

17.07.2006., ponedjeljak

nakon što sam ponešto napisala o ulozi stupa, prešla bi na onaj dio o vremenu kad se on uistinu pojavljuje u dubrovniku.

spomenula sam da se o 'stupu' govori u zapisniku sjednice 'vijeća' 1404. godine, kao i podatak koji su naveli kroničari o izloženim tijelima urotnika na 'karu'. kako je to pogubljenje izvršeno na prijelazu iz 14. u 15. stoljeće (1400.) može se zaključiti da je stup - kar postojao prije 15. stoljeća.

snimio, j.p., 2006.
/http://img64.imageshack.us/img64/3879/img0643orlsvmrl2.jpg /

dostupnošću zapisnika 'vijeća' republike i njihovim istraživanjem u različite svrhe vezane za povijest grada, došlo se i do vrijednih podataka o 'orlandu' u dubrovniku.

pisanja kroničara o spomeniku 'orlandu' legendi u dubrovniku tim istraživanjima i nalazima postaju i sama legendama. tek kao zanimljivost spomenut ću kako neki od njih točno navode lokaciju spomenika. tako anonim prepisujući stare vijesti navodi da je čak 972. postojao taj spomenik. lokacija mu je zapadni dio grada (prostor blizu 'onofrijeve fontane'). tako se po njegovim navodima uz staru crkvu sv. vlaha pokraj 'vrata od pila'- zapadni prilaz gradu (*)

u blizini mosta kojim se dolazilo na dubrovački otočić nalazio stup kao i veliki čvrsti toranj "u kojem je imao da stanuje poglavar dubrovnika".

---
(*)

dubrovnik je imao nekoliko gradskih vrata, od kojih su svakako najznačajnija glavna ulazna vrata: zapadno - vrata od pila do kojih se dolazilo pomičnim mostom ispod kojeg je bio duboki jarak. most se spuštao u određeni sat noću i podizao se u određeni dan u svanuće. jaki lanci i čekrk kojima se je obavljala ta radnja dva puta u tijeku dana ostala su na zapadnim vratima. ulaz u grad s ove strane branile su dvije tvrđave: 'bokar' i lovrjenac i kula 'puncjela'. još napomena kako su se u samim vratima kojim se posve zatvarao široki svod, nalazila mala vrata, koja su se po potrebi otvarala. druga glavna vrata su s istočne strane bila su vrata od ploča, a ulaz su čuvale tvrđave 'revelin i 'sv. ivan'.

- 23:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #

očito je anonim pobrkao mjesta ili je na takve podatke naišao, jer kasniji povjesničari i istraživači takav stup smještaju na istočnu stranu između katedrale i 'kneževa dvora'.(**)

---

(**) opisujući temu o crkvi 'sv. vlaha' spomenula sam tezu ž. pekovića koji se pozabavio ubiciranjem (lociranjem) svečeve crkve. prema njegovim nalazima crkva sv. vlaha (prije no što se gradila nova na današnjem mjestu) sagrađena je na mjestu današnje katedrale, a onda je prenamijenjena.
tako bi i pisanje anonima imalo neke osnove. čvrsta kula u kojoj bi stanovao poglavar grada mogla bi biti knežev dvor pa je vjerojatnost tim viša. sve to pod uvjetom da se zamijene strane svijeta.

_______________

zanemarujem za ovu priliku sve te razne teorije i oslanjam se na arhivske podatke, koji pričaju ono što se dogodilo, govore o tome zašto se dogodilo i dokazuju da se o tome raspravljalo kao nekom od gradskih pitanja.

dakle, ono što se pouzdano zna, 'stupa' nema 1272., jer se ne spominje u 'statutu' dubrovačke republike, a niti u naknadnim aneksima. također povjesničari ne nalaze spomen na njega niti dvadesetak godina kasnije. naime 1296 donesen je plan utvrđivanja grada u kojemu su navedene mnoge lokacije i objekti, a li ne i stup.

da ni 1347. godine nema nikakvog 'stupa' u dubrovniku proizlazi iz zapisnika sjdnice 'velikog vijeća', koje za svečanost donošenja relikvije sv. vlaha (lijeve ruke) u dubrovnik, nalaze da se podigne stijeg za zastavu (25. lipnja). izlišna bi bila ova odredba da je postojao stup.
međutim, krajem 14. stoljeća u zapisnicima se već spominje carrum- kar i to vezano uz izvršenje kazne.

u jednom zapisniku iz 1416. godine stoji:

"Dana 21. X. 1416. godine osuđen je vratar od Ponte zbog podmićivanja, da bude doveden u nedjelju i privezan za javni stup - kar, da mu se sprži kosa i brada i da ostane privezan za stup do 20 sati toga dana", piše ilija mitić.

- 23:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #

/http://img363.imageshack.us/img363/593/zuh28qp1.jpg /

prvi spomen današnjeg 'orlandova stupa' je iz 1417. godine.

'malo vijeće' je 4. kolovoza te godine donijelo odluku o isplati kamenog bloka za kamen 'kara' nekom ratku tičivčiću.

također je odredilo dvojicu članova u odbor koji se ima brinuti da se novi 'kar' izradi na vrijeme, o angažiranju majstora, o radionici u kojoj će se raditi s preporukom da na njemu ne prave ništa osim samog 'orlanda', kao što je na starom 'karu'. dat je i rok izrade, a to je bio svibanj 1419.

preskačem ostale odredbe iz zapisnika i zadržavam se samo na odluci istog 'vijeća' koje daje ovlaštenje imenovanim članovima vijeća u 'odboru' da skinu i uklone postojeći, a na njegovo mjesto postave i učvrste novi. to je bilo u svibnju 1419.

bez obzira na to da li je prethodni 'kar' imao i lik orlanda ili ne, ovaj datum se uzima kao prva stvarna i dokumentirana pojava 'orlanda' u dubrovniku. bilo je to 170 godina nakon pojave prvog rolanda u njemačkoj.

snimio, j.p., 2006.
/ http://img58.imageshack.us/img58/9405/img0649orlando1tc9.jpg/

- 23:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #

sljedeće razdoblje u životu ovog stupa nastupa 1825. godine, kad je jaki vjetar oborio orlanda.
tom je prilikom jadnom je orlandu bio stučen nos. kako nije svako zlo za zlo, tako je i ovaj pad donio nove spoznaje.
naime, u podnožju spomenika pronađen je svojevrsni dokument: bakrena pločica s podacima o stupu. pisana polugoticom i izgrižena nije baš bila čitljiv dokument (čuva se u muzeju), tako da se nisu s nje mogli pročitati datumi.

nakon tog rušenja 'orlanda' su smjestili ispod jednog svoda u 'kneževu dvoru', gdje je odležao daljnjih 50 godina.

mnoge intervencije da se stup vrati ostale su bez rezultata. napis u 'slovincu' kojeg je sastavio dubrovčanin kaznačić, najposlije je primorao vlasti vratiti ga 1878. na njegovo staro mjesto, možda nešto bliže crkvi sv. vlaha. značajnija promjena u odnosu na raniji njegov položaj je zaokretanje stupa. do pada 1825. godine vitez je gledao put 'levanta'. od 1878. godine okrenut je prema sjeveru.

iznad vitezova lika isklesane su godine njegova postavljanja (sad sa sigurnošću znamo da su pogrešne), godina pada i godina novog postavljanja.
na podnožju stupa bila je uklesana mjera dubrovačkog lakta od 51.2 cm. po toj se je mjeri svatko mogao osvjedočiti je li pri kupnji prevaren. isto ili slično imaju i ostali 'rolandi', tj. naznačenu mjeru lakta ili kao u gradu belgrenu jedna bakrena mjerica.

- 23:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #

snimak, j.p., 2006.
/http://img214.imageshack.us/img214/899/img0652orlando4ee9.jpg /

Mjere za dužinu, površinu, obujam i težinu bile su tijekom srednjeg vijeka u Hrvata različite, a proizlazile su iz mjerenja laktovima, stopama, palcima i slično. Jedno od vrlo značajnijih mjera bila je "cobulus" i ona se spominje u poveljama i zaključku Hrvatskog sabora iz 1273. godine. Orlandov stup, simbol slobode i nezavisnosti, ima na podlaktici kipa ugrađenu mjeru lakta (51,2 cm) za mjerenje tkanina koje su se prodavale blizu njega. Na podnožju kipa uklesana je ista mjera. Ta mjera je uklesana i u mnogim drugim mjestima na hrvatskoj obali.

indikativno je, za razliku od 'rolanda' u njemačkoj koji na štitu imaju grb, da 'orlando' nema nikakvog znaka.

danas je orlandov stup ili mjesto oko njega poprištem različitih događanja. osobito u ljetnim mjesecima, ali i tijekom godine.

tako je u prigodi karnevalskih događanja i 19. međunarodne konvencija 'udruge europskih karnevalskih gradova (FECC). (Foundation of European Carneval Cities), 1999. održane u dubrovniku izdana marka 'orlando u karnevalu'.

- 23:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

na svetog vlaha uzdiže se svečev barjak.

/http://img476.imageshack.us/img476/1474/untitledzu5.png/

a festivala 'libertas':

snimak: golubica07
/http://img356.imageshack.us/img356/6408/image001im0.jpg/

- 23:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #

i tako svake godine.

no prošle godine 'orlandu' su dosadile sve te maškarate na i oko njega i ozbiljno je zaprijetio da ga se pusti na miru:

Pročelnica Konzervatorskog odjela Žana Baća informirala nas je da će specijalizirana tvrtka "SER.CO.TEC" iz Trsta u srijedu početi ispitivanja stanja Orlandova stupa, jednog od simbola Dubrovnika, na čijem su donjem dijelu potkraj prošle godine primijećena oštećenja. Zbog oštećenja privremeno je uklonjen visoki jarbol na kojem se vijore zastave RH, Svetog Vlaha i Dubrovačkih ljetnih igara. U sklopu pripremnih radova danas će oko Orlandova stupa biti postavljena skela.

/http://img50.imageshack.us/img50/8548/image001rd1.jpg/

- 23:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

zašto se 'orlando' naljutio?

trpio je on mnogo toga i istrpio, a da nitko ništa nije osjetio niti vidio. nije nitko ni zagledao posebno u njega jer on je stajao tu kao nešto što se podrazumijeva, kao nešto vječno. a onda jednog dana kad više nije mogao izdržati, počelo je pucanje. tad su se oni koji su trebali o njemu brinuti, ali i mi svi, doista zabrinuli.
- njegov pad, 1825., iako mu se posljedice nisu primijetile nigdje osim na nosu, dobro ga je uzdrmao;
- kad je 1878. ponovno nakon više od pola stoljeća vraćen na današnje mjesto u podnožje mu je usađena šipka od kovanog željeza koja je trebala služiti njegovu učvršćenju;
- od 1894. ponovno je dozvoljeno vješanje stare zastave sv. vlaha za svetkovine 3.veljače, što je obično trajalo 8 dana;
- od 1950. počinje se postavljati i zastava ljetnih igara i to od 10. svibnja do 25. kolovoza;
- nepotpuni popravak, 1954-1956. godine izvršen je samo na podnožju stupa, izazvanog oštećenjem uzrokovanim oksidacijom šipke od kovanog željeza i zvjezdastih napuklina od oksidacije željeza;
- bio je zaštićen daskama 1991., radi ratne opasnosti, ali je na njega postavljena državna zastava:
- minobacački projektili, zasipaju oko njega, ne pogodivši ga direktno, ali su ga rastresli izazvavši nove i proširivši postojeće pukotine;

pavo urban: sv. vlaho i granate, 6.12. 1991.
/http://img123.imageshack.us/img123/3003/p1010028granatemkl2.jpg/

- 22:56 - Komentari (1) - Isprintaj - #

/http://img469.imageshack.us/img469/4577/orlandoyj3.gif/

- zaštitna oplata se uklanja 1993. godine;
- za svo to vrijeme na njemu stoje uz državnu i ostale spomenute zastave, prigodno;
- početkom listopada 2002. godine postavlja se novi, viši jarbol i vješa državna zastava neprimjereno velikih dimenzija (površine cca. 18 m2), obzirom na stupanj oštećenja stupa.
(za ovo je 'jezikovu juhu' popila gradonačelnica gospođa šuica).

sve to pojedinačno i zajedno, uz potrese koji su u dubrovniku dosta česti, dovodi do novih oštećenja stupa, najprije pukotinama u kamenom bloku nevidljivim ili jedva vidljivim. one se svakom novom akcijom šire, a kad se ugledaju, obično je kasno samo za prevenciju.

što sad napraviti s 'orlandom' u takvim uvjetima?
skinuti original, postaviti repliku ili?

jedan od mladih dubrovačkih konzervatora đivo dražić, piše:

- 22:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #

"Ono što je trenutno učinjeno injektiranjem epoksidne smole, samo je preventivna mjera zaštite. Potrebno je pod hitno zamijenit postojeću šipku sa onom od nehrđajućeg čelika, estetski i tehnički prihvatljivo slijepiti i učvrstiti postojeće pukotine, ukloniti sve naslage crne kore i ostale neprimjerene prljavštine te primjerenom metodom izvršit desalinizaciju kompletnog stupa. Ukažu li analize za potrebno, trebalo bi nanijet primjereno i provjereno zaštitno sredstvo preko svih površina stupa. Jarbol, neka bude novi, drveni, ali ne viši, nego dublje ukopan. Konačno, mišljenja sam da na osnovi navedenih analiza i potrebnih zahvata ne bi bilo potrebno ovog Orlanda stavljati u još nepostojeći muzej. O kamenoj replici neka razmisle nove generacije, ukaže li se za to potreba. Ako već o muzeju govorimo, napravimo ga onda za već postojeću, bogatu zbirku arheoloških uzorka.

Orlando neka stoji gdje jest, neka gleda u razigranu djecu, zanesene vjerenike, spokojne roditelje, pasanim životom zadovoljne penzionere. Neka bude na spomen prošlih vremena i neka nosi sve naše barjake sv.Vlaha, Republike Hrvatske, Ljetnih igara ali u prikladnoj mjeri, jer on to zaslužuje".

- 22:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Dubrovački list, 2003 BROJ 219 OD 5. VELJAČE, 2003.:

" ...Sad ču vam ja obadit ko je možda največi krivac: BRIJEME. Zub bremena je nagrizo i rivu i stup i dvor i bilo što drugo jerbo je to tako normalo i sad čemo mi to fino s našijem stručnjacima zakrpit popravit obnovit i biče još tvrđe i boje če izgledat nego što je prije bilo! Isto ko kad se slomije neka kos pa kad je dobro namjestu i stavu u gips onda govoru da tamo đe je jedamput puknila pa dobro srasla da više na temu istom mjestu nikad ne može ciknit jerbo je tu kos onda najtvrđa. Znam i kako bi se moglo osigurat da se nitijedan komadič našega ljepoga Grada više ne ošteti i da se onda zavazda uščuva ko jedan veliki spomenik.

Ljepo toka iselit sve nas iz Grada i isat iznad njega veliki šator tako da po njemu ne pada kiša niti da ga smeta sunce i da ga bure i šiloci ne briju. Niti da ga mi duperavamo - onda bi Grad bio netaknut i tako bi osto ko pravi muzej. Ma vaja živit i sikuro da se moramo svi kako i vazda oli još i više okolo tega stavit da se naš Grad zaštičiva ma ako se dogodi jedamput da se nešto slomije ondarke čemo to popravit i nastavit živit kako i u svijem pasanijem stolječima. Što se imamo priko stare škine ovega Grada između sebe napucavat s falsom pulitikom kad sotim Gradu neče bit nimalo boje nego samo gore.
Samo da se kogoč i ođeka ne dosjeti kako oni Bandič u Zabregu da se izdube i zgradi kakovi METRO para da nam nije dosta da se useli GETRO....
Piše: Pasko Šporkeca"

- 22:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #

literatura:

- ilija mitić, 'orlandov stup u dubrovniku' (u: 'anali' jazu, 1966. str.233-254;
- marko margaritoni, 'dubrovnik između povijesti i legende', du, 'arhiv', 2001. str.189-198;
- slobodan p. novak, 'dubrovnik iznova', zg, snl, 1987. str. 54-56.
- vinko foretić : 'povijest dubrovnika do 1808', zg, mh, 1980.
- josip lučić : 'ljetopis', zg, libar, 1987.
- josip bersa : 'dubrovačke slike i prilike (1800-1808)', zg, mh, 1941.
- radovan samardžić : 'veliki vek dubrovnika', bg, prosveta, 1983.
- lukša beritić : 'utvrđivanja grada dubrovnika', zg, jazu, 1955.
- antun karaman : 'dubrovnik ...', zg, tn, 2002.
- stjepan čosić, 'dubrovnik nakon pada republike', du, zpz hazu, 1999.
- cvito fisković, 'naši graditeljji i kipari XV. i XVI stoljeća u Dubrovniku', zg, mh, 1947.
- antun travirka : 'dubrovnik grad kulture i umjetnosti', zd, forum, 2001.
- anuška novaković : 'dubrovnik ed i sui dintorni', zg, pv, 1982.
- historical facts about dubrovnik : the magic of dubrovnik, copyright 2001-2003 dubrovnik-online.com
- povijesni arhiv dubrovnik (v.l.)
- đivo dražić, okom i mišlju jednog restauratora, orlando (DL,2003.)
- zavod za obnovu dubrovnika : orlando (vijeko vijerda),(internet stranica)
- razni pabirci s internet stranica
- foto dokumentacija preuzeta s interneta.

- 22:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #

iako bi na ovu temu još mogla štošta napisati, vrijeme je zaključiti je. orlando, ovaj original ili neka njegova kopija zauvijek će stajati baš tu gdje je i sad. nitko to neće primijetititi, kao što ne primjećuje da su maro i baro originalni dubrovački zelenci u sponzi, dok nam ure odbrojavaju tek njihove replike.

pa eto:

podizanje dubrovačke zastave 1419. na orlandov stup označio je zlatno razdoblje u povijesti dubrovnika - republike, dok je spuštanje te zastave bio znakom njezina utrnuća, 1806., znakom gubitka slobode i neovisnosti.

taj stup pred crkvom sv. vlaha osim umjetničkog značenja je i simbol samostalnosti republike pa predstavlja trajni spomen na slavnu dubrovačku prošlost.

svako vrijeme donosi i uspone i padove. opet orlando pažljivo motri današnji dubrovački turistički uspon. uvjerena sam da će ovu novu dubrovačku epizodu kao i sve one protekle, vjerno prepričati nekim drugim generacijama.

- 22:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #

/http://img461.imageshack.us/img461/8201/orlando2lkd6.jpg/

s v e r h a

- 22:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #

16.07.2006., nedjelja

57. FESTIVAL

fotke su skinute s tv-2 u tijeku izravnog prijenosa 57. otvaranja dubrovačkih ljetnih igara, 10. lipnja 2006.
snimci, d., 2006.

- 10:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #

sanaderica (p.s.)

- 10:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #

- 09:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #

14.07.2006., petak

KRONOLOGIJA DUBROVNIKA s posebnim osvrtom na Knežev dvor

Kada bi na svijetu bilo više Dubrovnika, samo jedan od njih bio bi pravi: ovaj istinski, nepatvoreni, jedini Dubrovnik od kamena i svjetlosti. Mediteran ga spaja s kontinentima, civilizacijama i narodima. Neusporedivi Dubrovnik.

(Jure Kaštelan)

za razumijevanje povijesnog identiteta dubrovnika, neophodno je analizirati ukupnost onodobnih svjetovnih zbivanja, povijesti, prirodnih i drugih stihija, arhitektonskih uresa, javnih zdanja, upravnih palača, crkava, samostana, ljetnikovaca ... u kojima se, i preko kojih se je ispreplitala politika s javnim životom republike, odnosno s kulturom ili kulturom življenja u njoj.
sve to s ovakve povijesne distance izgleda jednostavno, idilično, čak i bajkovito, što naravno, nije bilo.

u svom dugom postojanju dubrovnik je prošao kroz mnoge tegobne situacije, borbu i djelomičnu katarzu, iz koje je, što je povijest nedvojbeno pokazala, uvijek izlazio pobjednikom.
to je i pouka i poruka ovog teksta.

posvećujem tekst jednoj dragoj osobi (koje ovo ne može pročitati), a koja je iznad svega voljela dubrovnik i svojom ljubavi nesvjesno potakla moje intenzivnije zanimanje i ljubav za njegovu prošlost.

- 23:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

na prostoru današnjeg 'kneževog dvora', spominje se u 13. stoljeću utvrda castellum.
transformirana je u palaču tijekom 14. stoljeća.
današnji izgled palača dobiva rekonstrukcijama iz 15. stoljeća. zgrada ima 4 krila kojima se
zatvara četvrtasto dvorište.

dvorište je s trjemovima, galerijama, lođom i tri vanjska stepeništa predstavlja različite stilove aktualne u vrijeme gradnje i odraz je dogradnje ove palače.

snimak:j.p., 2006.

osobito se ističe ukrasima prednji trijem ili izdignuti uži prostor ispred ulaza u palaču zatvoreno masivnim kolonama sa slikovitim kapitelima. na pročelju su alegorijski motivi i likovi. predstavljaju vrsno djelo najpriznatijih domaćih i stranih majstora koji su tijekom 15. stoljeća djelovali u dubrovniku.

- 23:53 - Komentari (0) - Isprintaj - #

snimak, d., 2006.

najpoznatija je od njih eskulapova glavica.
za koju se veže legenda, koju je prenio vladimir grdinić:

Na poluglavici je antički bog liješništva Eskulap prikazan kao ljekarnik. Poluglavicu je izradio Pietro di Martino u 15. stoljeću, a bogatstvom prizora i izgleda opreme te svojom određenošću nadmašuje Giottov reljef zvonika firentinske stolne crkve Santa Maria del Fiore iz 14. stoljeća. U latinskom naslovniku ove poluglavice, uz stup Kneževa dvora u Dubrovniku (južni ugao pročelnog trijema), piše da je Eskulap po staroj dubrovačkoj predaji zamijenio svoju postojbinu u Epidaurumu, proglasivši Dubrovnik svojim zavičajem. Poluglavica svojim sadržajem daje vjernu sliku neke srednjovjekovne, odnosno renesansne ljekarne u Dubrovniku u 15. stoljeću. Ovaj prikaz prema motivu i likovnosti ubraja se među rijetke u svijetu. Naziv ljekarnikov stup (ranije zvan Eskulapova poluglavica) dao mu je Cvijeto Fisković 1973. godine. Uz strogo poštivanje zakona kadra, na reljefu je razvijen slikoviti prizor sa starcem kojemu pacijent donosi darove; očito se zreli stupanj gotičko-renesansnoga stila. Iz starijeg doba preuzeta je ljubav za slikovitu naraciju sa živopisnim pojedinostima, a realističko je oprostorenje zbližavanja ukusa s renesansnim podukama. Ljekarnik s knjigom na koljenu, okružen mnogim posudama za lijekove, a do nogu mu je ognjište i retorta, svojevrsna posuda za destilaciju. (pietro di martino).

treba usput spomenuti da se vrh brda sniježnica također zove eskulapov vrt, radi mnoštva ljekovitih trava koje baš tamo uspijevaju. eskulapov kult je bio jako raširen u ranijoj dubrovačkoj povijesti i to na širem području.

i pored nekih kasnijih preinaka, knežev dvor ostaje jednim od najznačajnijih spomenika profane arhitekture ne samo u dubrovniku, već i na cijeloj jadranskoj obali.

palača je obnovljena između 1982. i 1984.

današnja oštećenje potječu od krhotina granata, posebno na južnom pročelju, kad je dubrovnik bio na meti srpsko-crnogorske vojske, 1991. i 1992.

ovaj kroki prikaz samo je uvod u temu o povijesti dubrovnika u kojemu je baš on imao ključnu ulogu.

- 23:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #

knežev dvor nije bio samo još jedna od mnogobrojnih raskošnih dubrovačkih palača, niti je on to danas.

u vrijeme republike bilo je to mjesto na kojemu su se donosile najvažnije odluke bilo da je riječ o državi ili o njezinim žiteljima.
donosila su ih izabrana tijela republike:

- knez, na čelu izvršne vlasti ili malog vijeća (consilium minus), a birao se samo na jedan mjesec;
- vanjsku politiku vodio je senat - vijeće umoljenih (consilium rogatorum) *),
- zakonodavna vlast pripadala je skupštini u koju su ulazila sva vlastela nakon navršenih 18 godina velikom vijeću (consilium maius).

*)
senat (iz latinskog senex, starac, doslovce savjet staraca), a potječe još iz starog rima. senat je bio vrhovni savjet rimskog carstva. mjesta su se prenosila, skoro kao nasljedni red, odnosno, na kraće vrijeme su kao počast davana zaslužnim visokim službenicima rimskog imperija, kada su ovi odlazili u mirovinu.
članovi senata su nazivani su senatorima što se zadežalo u praksi do danas (sad).

zato je držić optužujući dubrovačku vladu govori figurativno o vladavini staraca.

- 23:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #

snimak d., 2006.

obliti privatorum publica curate (zaboravite osobne stvari - brinite se o javnim, dio jedne ciceronove misli, prilagođene na dubrovački), poruka senatorima, uklesana je u kamenom dovratku na vratima dvorane za sjednice senata u kneževom dvoru.

- 23:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #

kratko:

je osnovan između 5- 7. stoljeća.
okružuju ga zidine dužine oko 2 km građene od 11. do 17. stoljeća.

prvi kodificirani statut dubrovačke republike donesen je 1272. godine.

primjerak statuta iz 15. stoljeća
snimila d., 2006

prvi poznati trgovački ugovor dubrovčani su sklopili 1148. godine.
najstariji dokument dubrovačkog arhiva je bula pape benedikta VIII., biskupu vitalu iz 1022. godine

snimila d., 2006.

kada se engleski kralj richard lavljeg srca na povratku s križarske vojne 1192. godine, sukladno živoj legendi, spasio na otočić lokrum ispred dubrovnika, zavjetovao se darovati dubrovčanima novac za gradnju katedrale.

lokrum
snimio: j.p.,2006.

između 1580. i 1600. godine dubrovnik posjeduje u sastavu trgovačke mornarice oko 200 brodova koji su pod barjakom svetoga vlaha jedrili svim svjetskim morima, pronoseći ime ponosnoga grada.

kopija dubrovačke karake

- 22:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

antun karaman, piše

"Mjera kojom je Dubrovnik tako oprezno mjerio (i obuzdavao) sebe, i na koju su se ugledala brojna obližnja, ali i mnoga dalja urbana središta, stvarala se stoljećima, a stvarali su je njegovi žitelji, bez obzira na podrijetlo i stalež, imovinsko stanje ili trenutačni vlastiti gubitak ... Želja za probitkom nikad nije negirala duhovnost i potrebu za kulturnom punoćom. Dapaće. Zato nije slučajno da su se, ovdje, glasovitim leksikografima, matematičarima, astronomima, pravnicima, liječnicima, fizičarima i kartografima, pomorcima, lingvistima i diplomatima uz bok našli sjajni pisci i pjesnici, vrsni slikari i skladatelji, veliki graditelji i vješti klesari ... A svi oni zajedno tek su kruna ustroja u kojem sloboda bijaše najdragocjenije blago ..."

'non bene pro toto libertas venditur auro' - sloboda se ne prodaje ni za sva blaga natpis - tvrđava lovrijenac
snimio j.p., 2006.

'non bene pro toto libertas venditur auro' ...

"baš kao što su i istančana diplomatska svijest, ustrajan i samozatajan rad, poslovična praktičnost i ulaganje u postojano i brižno čuvanje blistave tradicije bili sine qua non posvemašnjeg dubrovačkog prosperiteta i višestoljetne opstojnosti".

(A.K. "Dubrovnik ...", str. 7).

- 19:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #

plodovi iz bogate kulturne prošlosti ovog grada sačuvani su u njegovim mirima i arhitekturi, u djelima pera i kista, rukopisnoj i tiskopisnoj baštini.

izranjaju na površinu drevna, ali još živa imena njegovih velikana: crijevića, beneše, getaldića, držića, gundulića, palmotića, sorkočevića, kaboge, cvijete, boškovića, vojnovića ...

primjerak osmana, talijanski prijevod
snimila, d., 2006.

- 19:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #

knežev dvor bio je to mjesto gdje je stolovao knez. i ne samo stolovao, tu je tijekom svog jednomjesečnog mandata živio, radio. tu su se primale delegacije i visoki posjetitelji republike. dvor je imao i mnoge druge namjene i sadržaje. spomenut ću sjedište vojske, mjesto za molitvu, državna tamnica ...

povijest dubrovnika kao samostalnog grada-državice na istočnoj obali jadrana trajala je do 1806., točnije do ulaska napoleonove vojske. formalno je zadržala svoj naziv i autonomiju daljnje dvije godine, sve do 31. siječnja 1808., kada je napoleon svojim dekretom ukinuo njezinu višestoljetnu postojanost.

- 19:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #

a kako je sve počelo?

ustroj dubrovnika:

dubrovnik je nastao u prvoj polovici 7. stoljeća od rimskog stanovništva izbjeglog iz epidaurusa (današnji je cavtat na mjestu ili pored srušenog grada). ustrojili su svoju koloniju (uz ilirsko stanovništvo koje je tu živjelo) na otočiću 'laus'.

ovo (sredina 7. stoljeća) je još uvijek napisana teorija nastanka dubrovnika, koju je demantirao novi materijalni nalaz (dokaz) unutar stolne crkve marijina uznesenja – katedrale, 1981. , pronalaskom najstarijeg nalaza bizantinske bazilike u temeljima današnje katedrale. povijest nastanka se pomiče u ranija stoljeća (5. stoljeće vjerojatno), ali to treba napisati. dotle ...

približno u isto vrijeme padine ispod brda srđ nastavaju slaveni stvarajući vlastitu koloniju, koju, prema bogatoj hrastovoj šumi (hrast = dub, opjevanoj ili opisanoj u svim pastoralama dubrovačkih starih pisaca) prozivaju dubrovnik.

nesuglasnice povjesničara o nastanku imena ragusa: rausij - ilirsko ~ ragusium - romansko sa značenjem otok ili od laus ~ lausium, s istim značenjem, zanemarujem.

kolonije međusobno bijahu odvojene kanalom, močvarnim rukavcem, koji je tek zatrpan u 11./12. stoljeću, a to je danas placa ~ stradun. zatrpavanje rukavca približilo je dvije kolonije, štoviše, ujedinivši ih tako da čine jedinstvo.

to je i vrijeme početka gradnje gradskih mira ili zidina s osnovnim ciljem zaštite od različitih osvajača, primjerice, arapa, mletaka, makedonaca, srba, itd., koji su povremeno željeli pokoriti dubrovnik.

- 19:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #

kronologija rađena po lučićevom ljetopisu:

7. stoljeće

614.

rimsko stanovništvo napušta 'epidaurus' i uspostavlja svoju koloniju na hridini 'laus'.
slavensko stanovništvo nastava podnožje brda 'srđ'.

667.

ime grada prvi put spomenuto u pisanju 'anonima' iz 'ravene'.

9. stoljeće

od 8. do 16. stoljeća

grad se opkoljava zidinama (prve zidine su kamene gomile ili zidovi od drva). do kraja 16. stoljeća izgrađene su kamene zidine u dužini od 1940 m i prosječne visine 40 m.

izgled i zidine, 1485. (snimak d., 2006.)

866. - 867.
arapi - saraceni napadaju dubrovnik. bizantinsko carstvo šalje brodovlje kao pomoć dubrovniku u tijeku opsadenjegove opsade koja je trajala 15 mjeseci.

10. stoljeće

972.

sveti vlaho uzet je za zaštitnika dubrovnika. njegov simbol je na moru, na novcu, u kamenu, na umjetničkim platnima. slavi se do današnjeg dana svake godine na 3. veljače. u novijoj povijesti blagdan svetog vlaha je dan dubrovnika.

ovo je s povelje hrvatsko-ugarske (iz 14. stoljeća), pečat s likom sv. vlaha
snimila d., 2006)

najstariji poznati reljef sv. vlaha. (ovo je prvi put objavljeno na internetu)
nalazi se u malenoj obiteljskoj kapelici sv. ivana na konalu
(snimila d., 2006.)

- 19:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #

10/11. stoljeće

kanal između romansko-ilirskog i slavonskog dijela se zatrpava. postaje jedinstveni grad u podnožju srđa opkoljen morem. zidine opasuju zajednički grad.

i tako danas umjesto kanala imamo stradun
snimak: j.p., 2006.

1000.
dubrovnik zvanično priznaje vlast venicajanskog dužda. čuveni dužd bio je pietro II. orseola.

1018.
dubrovnik se vraća pod zaštitu bizanta.

1022.
prvi pisani dokument o dubrovniku je original - kojim se otok lokrum poklanja benediktincima.

bula pape benedikta VIII.
(snimila d., 2006.)

j.p., 2006.

- 19:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #

1023.
narod u gradu se dijeli na patricije, građane i narod (puk).

republika je bila konstituirana kao strogo aristokraska država. stanovništvo je bilo podijeljeno u tri klase:

1. plemstvo,
2. 'dobri geađani' (uglavnom trgovci i bankari),
3. zanatije, obrtnici i puk.

stvarna moć bila je u rukama plemstva, neki marginalni državni poslovi davani su 'dobrim građanima', a svi ostali su bili bez prava glasa.
ženidba između staleža bila je strogo zabranjena.

administrativna uprava

administrativna tijela države činila su vijeća:

1. veliko vijeće
najveće državno tijelo. čine ga svi punoljetni članovi plemičkih obitelji. punoljetnost se računala s navršenih 18. godina. članstvo u velikom vijeću vlastela su zadržavala do težeg oboljenja i smrti. članovi velikog vijeća biraju ostala državna tijela.

2. malo vijeće
predstavljalo je izvršnu vlast republike (stvarnu vlast od 1238.). do velikog potresa ovo vijeće broji 11. članova, nakon 1667., samo 7.
malo vijeće bira kneza dubrovačke republike na jednomjesečni mandat.

3. senat ili 'vijeće umoljenih'
konstituirano 1235. godine i bilo je zamišljeno kao savjetodavno tijelo republike, a zapravo je to bila stvarna vlast. u početku je senat bio sastavljen od 51. člana po strogom izboru (neki navode broj 45.), a kasnije je taj broj porastao na 61. člana. vlastela izabrana u senat nisu smjela biti mlađa od 40 godina.

- 19:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #

u vrijeme dok je republika potpadala pod mletačku upravu, kneza je birala venecija.

nakon 1358. knez je bio isključivo iz redova dubrovačkog plemstva. rekla sam da mu je mandat bio mjesec dana, kroz koje je razdoblje radio i živio u kneževom dvoru.
članovi njegove obitelji, ne.
oni su stanovali u vlastitim kućama ili vlastitom domu.

pravo na reizbor knez je ostvarivao istekom dvije godine od zadnjeg imenovanja.

vlada republike rukovodila se načelima liberalizma i zakonitosti, po principu svima jednako (osim participiranja u vlasti), što je dokazala vrlo rano ukidanjem ropstva, 1418. godine.
kako je sva vlast bila u rukama dubrovačke vlastele, tako je i ukupni zemljišni fond republike bio njihov. broj plemstva je u 16. stoljeću narastao do 1500 članova.

neke najmoćnije vlastelinske obitelji formirale su oligarhijsku grupaciju koja je predstavljala onu pravu republiku politički i gospodarski krojenu po njihovom nahođenju i utjecaju.

'dobri građani', bar jedan dio njih mogao se po bogatstvu mjeriti s vlastelom, ali u vlasti nije mogao participirati, osim u minornim činovničkim dužnostima. stanje, u tom pogledu promijenit će se poslije potresa, kad će iz njihovih redova biti formirano tzv. 'novo plemstvo'.

poseban status imali su dubrovački židovi kao vlasnici novčarskih kuća i trgovci, ali i liječnici.
cjelokupni teritorij republike bio je podijeljen u 12 administrativnih jedinica.

- 19:08 - Komentari (1) - Isprintaj - #

od svog ustrojstva dubrovnik je bio pod zaštitom bizanta. bilježi se pomoć carstva dubrovčanima u nekoliko navrata:

- saraceni,886-887.,
- bugari-makedonci, 988.,
- srbi, 1184.

poslije križarskih vojni dubrovnik potpada pod suverenitet venecije, a pod njenom vlašću ostaje 150 godina, od 1205. do 1358.

venecija je imenovala kneza, članove vijeća i uopće činila sve da unazadi dubrovnik. vlast venecije ostavila je duboki trag u društvenom uređenju grada. eh da, osim kneza, imenovala je i nadbiskupa.
no nikad venecija nije uspjela otrgnuti dubrovčanima pomorstvo i trgovinu. dubrovnik se uspijevao povremeno, ali na kraće vrijeme (kroz to razdoblje) otrgnuti iz kandža venecijanskog lava.

ali tek zadarskim mirom, 1358., venecija mora napustiti posjede istočne jadranske obale.

od te godine dubrovnik priznaje vrhovnu vlast ugarsko-hrvatskih kraljeva. ovi pak, ostaviše dubrovniku opću slobodu, kako u izboru vlade, tako u slobodi pomorstva i trgovine.
takav oblik uprave presudno je utjecao na daljnji razvoj grada.
raniji naziv communitas ragusina (općina dubrovačka), prerasta u republica ragusina (dubrovačka republika).

- 19:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

već 1399. počinje njezino teritorijalno širenje, a 1427., pripajanjem konavala i cavtata zaokružuje se teritorija republike.

najveći uspjeh i procvat doživjet će stara republika tijekom 15. i 16. stoljeća. ostat će zapamćeno kao zlatno doba republike.

već početkom 16. stoljeća (1526), republika upoznaje nadmoć turskog sultana.

slobodu i slobodnu trgovinu zadržat će plaćanjem godišnjeg poreza.

sultan muhamed IV. (snimak d., 2006.)

ovdje ubacujem sličicu sultana muhameda IV. iako je on vladao turskim carstvom u drugoj polovici 17. stoljeća. dubrovčani su plaćali turke svo vrijeme njihove vladavine zaleđem republike, tj. do 1808. kad je dubrovačka republika ugašena. ali on nije ovdje iz tog razloga, makar ne samo iz tog.

ponajprije, njegovu vladavinu karakteriziraju same afere, spomenut ću dvije, od kojih se samo jedna odnosi na dubrovnik.

bosanski trgovci su, preko svojih veza u porti, skoro uvjerili muhameda IV. da dubrovčanima ukine trgovačke slobode. diplomatskim aktivnostima (osobito jakete palmotića) ta je 'katastrofa' bila izbjegnuta.

druga afera je ustvari trač, ali nije legenda.

mustafa IV. bio je čuveni homoseksualac, jedan neodgovoran i nekarakteran čovjek, a nikakav vladar. po prirodi međusobnih ženidbenih veza depresivac na granici ludila (doživio je ubojstvo oca, smaknuća vezira, silovanje haremskih žena), tako da je mladost proveo u strahu. kad je sjeo na prijestolje igrao se velikog vladara i išao iz krajnosti u krajnost: od velikodušja do svireposti, igračka u rukama vještih političkih figura porte.

e pa taj i takav sultan bio je kako sam napisala homić, ali na granici pedofilije. bludničio je skoro javno s golobradim mustafom, kojemu je odmah dodijelio pašaluk, a on mu je zauzvrat oduzeo i pamet (ako je i imao) i vladarsko dostojanstvo.
toliko ga je darivao i svoju ljubav spram njega pokazivao cijelom svijetu da ga je 1667. proglasio vezirom, kojem se uz silne počasti i darove, morao klanjati čitav dvor uključivo i strani državnici koji su dolazili porti.

kad je sticajem ratnih okolnosti sultan izbivao zbog rata protiv poljske, njegov se miljenik tijekom mjeseci izbivanja sultana, uvukao u njegov harem. uspio je napraviti čak osmero djece. to je sultana ožalostilo, ali ga nije zamrzio. zapravo oženio ga je svojom sestrom.

(u: Radovan Samardžić: "Veliki vek Dubrovnika, Bgd, 1983.).

- 19:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

sedamnaesto stoljeće je vrijeme opće krize pomorstva mediteranskog okruženja, što je zakačilo i dubrovnik. međutim, najveću štetu u imovini i ljudstvu pretrpjet će republika u katastrofalnom potresu 6. travnja 1667.
grad je bio skoro poravnan, a uz kneza, živote je izgubilo preko 5000 građana, tvrde kroničari.

u kakvom je stanju bio dubrovnik nakon potresa i požara koji je uslijedio odmah nakon toga i raširio se gradom, najbolje svjedoči tadašnja rasprava u vladi o potrebi posvemašnjeg napuštanju tog zgarišta i izgradnji novog naselja na poluotoku lapad.

međutim, to se nije dogodilo. gradske zidine, istina, pretrpjele su velika oštećenja, ali se nisu urušile.
neki su objekti izdržali stihiju, primjerice crkva svetog spasa, skočibuhina palača ...
djelomično je izdržala sponza i sveti vlaho te knežev dvor i još poneki objekti, kojima se tek urušio krov.

iako bi se po i po današnjem izgledu sponze i dvora moglo zaključiti da je riječ o velebnoj gradnji, gdje je bogatstvo bilo razlogom toj razigranosti arhitekture (crkva sv. vlaha izgorjela je kasnije, 1706.) u vitkoj gotici i čipkastoj renesansi kako bi se takmičio s mediteranskim gradovima, nije baš tako kako se čini.

- 19:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

dubrovnik se teško i sporo obnavljao. nastavljajući se gradnjom na sačuvane ostatke sve ono novo izgrađeno imalo je drugi novi i jednostavniji stil.

gotičku i renesansnu raskoš na objektima nadopunjavao je ili zamijenio jednolični (ujednačeni kao 'po špagu') barok, siromašan ukrasima.

posebna uredba o načinu gradnje diktirala je stil u podizanju grada iz pepela. prizemlja zgrada morala su graditi vrata dućana 'na koljeno', a kuhinje su se s prvog kata preselile u potkrovlja.

vrata na stradunu (na koljeno)
snimak d, 2006.

potrajalo je, ali i završilo. i uz tako drastično izmijenjen izgled dubrovnik je i nadalje ostao jednim od najljepših i arhitektonski najvrjednijih gradskih cjelina na sredozemlju.

dubrovačka republika nje se ugasila samo zbog svoje povijesne potrošenosti, ali jest i to bio djelomični razlog.
...

svršetak je došao 1806-1808. , najviše kao izraz moći napoleonove vojske. opkoljen francuskim trupama koje su na prijevaru ušle u grad 1806., crnogorcima i rusima koji su haračili po predgrađima i selima, uskoro je posve osiromašila.
proglasom maršala marmonta, prestala je postojati 1808. godine.

- 18:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #

1172.
mletačka dominacija nad dubrovnikom.

1173.
dubrovnik verificira dokument s normanima o zaštiti protiv utjecaja venecije.

1185.
stefan nemanja, srpski vladar napada dubrovnik. mir je potpisan 1186. kojim dubrovnik stiče slobodu trgovine po raškoj.

1188.
potpisuje trgovački ugovor s ravenom.

1189.
bosanski suveren, kulin ban, dopušta dubrovčanima slobodnu trgovinu u bosni, uz plaćanje nameta. u ovom dokumentu, koji se nalazi u 'dubrovačkom povijesnom arhivu' po prvi put se spominje hrvatski naziv grada - dubrovnik.

"U ime oca i sina i svetoga duha ,ja ban bosanski Kulin, obećavam Tebi kneže Krvasu i svim građanima Dubrovčanima pravim Vam prijateljem biti od sada i dovijeka. I pravicu držati sa Vama i pravo povjerenje, dokle budem živ. Svi Dubrovčani koji hode kuda ja vladam, trgujući, gdje god se žele kretati, gdje god koji hoće, s` pravim povjerenjem i pravim srcem, bez ikakve zlobe, a šta mi ko da svojom voljom kao poklon. Neće im biti od mojih časnika sile, i dokle u mene budu, davati ću im pomoć kao i sebi, koliko se može, bez ikakve zle primisli. Neka mi Bog pomogne...".

"Povelja bosanskoga bana Kulina je napisana 29. augusta 1189. godine na starobosanskom narodnom jeziku i bosanskim pismom bosančicom. Ovaj dokument je ne samo najstariji dosad pronađeni bosanski državni dokument, nego je Povelja bosanskoga bana Kulina i najstariji državni dokument kod svih južnoslovenskih naroda i država".

- 18:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

13. stoljeće:

1201.
dubrovnik potpisuje trgovački sporazum s talijanskim gradovima monopoli, bari, i tremoli.

1207.
dubrovnik i kotor uspostavljaju savez.

1210. - 1231.

- dubrovnik potpisuje trgovačke ugovore i sklapa povoljne trgovačke aranžmane s gradovima villigia, justiniana, ferrara, rimini. slobodnu trgovinu dobiva na područjima albanije, srbije i bugarske.

- dominikanci dolaze u dubrovnik.

- 18:53 - Komentari (0) - Isprintaj - #

1235.
- veliko i malo vijeće spominju se po prvi put u službenim dokumentima.
- dolazak franjevaca u dubrovnik. 1236.

- venecija zagospodarila dubrovnikom.
dubrovčkim brodovima ne dopušta se korištenje luka od ancone do premanture, iznimno kad nose teret za veneciju.

1238. - 1242.
u potpisanom trgovačkom ugovoru s krfom i ulcinjem. u dokumentu se spominju dubrovčani kao narod, a ne samo dubrovnik kao grad.

1234.
trgovački ugovori dubrovnika potpisan su s gradovima split i šibenik, bosanskim banom i raškom oblasti.

- 18:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #

1272.

dubrovački statut bio je utemeljen i sadržavao je različite zakonske odredbe i pravila značajna za unutrašnju i vanjsku politiku (život dubrovnika)'republike':
od društva (zajednice), uprave, trgovine, pomorskog prava, zanata i obrta, uređenja grada i njegovog razvoja, kanalizacije, ..., svega važnog za život urbanog prostora i život republike uopće.

'statut' dubrovačke republike spada među najstarije u europi.

(danas se ovaj statut prevodi na portugalski jezik na traženje portugalske vlade, mala digresija).

jedna od knjiga statuta iz 15. stoljeća

d., 2006.

- 18:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #

1278.
od ove godine sve pravne i druge knjige obvezno se arhiviraju.
dubrovački arhiv tako postaje vrlo značajan informacijski izvor.

1296.

počinje gradnja samostana sv. klare i tvrđave puncjela na zapadnom dijelu dubrovnika.
današnji objekt 'samostana' građen je tek krajem 15. i početkom 16. stoljeća. bio je porušen u potresu 1667., zatim rekonstruiran. njegov klauster je omeđen s četri krila s arkadama u prizemlju; samo je sjeverno krilo sačuvalo arkade na prvom katu.

u samostanskom dvorištu nalazi se bunar (krunište bunara na fotografiji), nepoznate provenijencije. klesali su ga svakako domaći majstori u drugoj polovini 15. stoljeća. iako u dekoraciji kojom je izvezen u kamenu, dominiraju karakteristike renesanse (bliske onima na kapitelima 'kneževa dvora'), otkrivaju se također i određeni arhaični motivi svojstveni romaničkom bestijaru.

- 18:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

1290.
veliki požar je uništio znatan dio grada. poslije toga donesen je novi plan urbane izgradnje i njegovog razvoja.

14. stoljeće:

1301.
od ove godine sačuvani su zapisnici sjednica svih vijeća republike (velikog vijeća, malog vijeća i senata). iz njih se može vidjeti kako je i zbog čega dubrovnik bio velik, bogat i slobodan.

1310.
kodificiran je statut otoka lastova.

- 18:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #

1315.
počinje izgradnja dominikanskog samostana na današnjoj njegovoj lokaciji.

1317.
počela je izgradnja franjevačkog samostana unutar zidina u romansko-gotičkom stilu, čiji je klauster ukrasio mastor mihoje iz bara.

- 18:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #

1318.
u arhivskim spisima među pomorskom opremom spominje se kompas.

1319.
gradi se tvrđava minčeta

1333.

dubrovnik stiče ston i pelješac za 8000 perpera i 500 perpera godišnjeg 'tributa' kojeg plaćaju raškim vladarima. istodobno 500 perpera plaćaju i bosanskom banu.
zadobivši 'ston' dolaze u posjed važnih solana. trgovina solju bila je monopol 'republike'. ime mu dolazi od rimskog 'turris stagni'. zaradom od soli, koja se dobivala u salinama stona, kupovao je 50 km udaljen dubrovnik uvijek iznova svoju nezavisnost.

- 18:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #

1337.

zvanični početak rada kovnice novca u današnjoj sponzi koju su zvali divona . novac je bio 'groš'. 'divona' je prvobitno bila carinarnica. dubrovnik je do 1803. kovao svoj vlastiti novac. fiktivni obračunski novac bila je 'perpera', a sadržavala je 12 dinara. dubrovački novac bio je konvertibilan. pet dugih stoljeća su u međunarodnoj trgovini na mediteranu, bliskom Istoku i diljem europe dubrovački srebrnjaci bili među najcjenjenijim i najrađe primanim novcem. na novcu je bio lik sv. vlaha.

1345.
otok mljet ulazi u sastav 'republike. iste godine je kodificiran i mljetski statut.

- 18:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

1346. - 1557.
bila je sagrađena tvrđava sv. ivan .

1346.
gradskaluka zaštićuje se debelim željeznim lancem, koji se proteže od mula (gata), preko lukobrana kaše do kule sv. luke.

1347.
sagrađena prva bolnica nazvana domus christi.

1348.
- gotovo 8000 građana umrlo je od crne smrti - kuge.
(110 članova 'velikog vijeća' navraćala se je još 1357., 1366., 1371., 1374.,1391.). u cilju zaštite dubrovčani osnivaju karantenu.

"Prva odredba o karanteni
Tko dolazi iz okuženih krajeva, neka ne stupi u Dubrovnik niti na njegovo područje). Određuju se da ni domaći, ni stranci koji dolaze iz okuženih krajeva ne smiju ući u grad Dubrovnik i okolicu ako prije toga ne provedu trideset dana na otoku Mrkanu ili u Cavtatu. Karantena se najprije provodila na Mrkanu, a potom su izgrađeni izolacijski lazareti blizu gradskih zidina. Među odredbama i statutima dalmatinskih gradova nalazile su se i takve koje su regulirale kontrolu lijekova i hrane, opskrbu zdravom vodom i borbu protiv prostitucije i alkoholizma".

d., 2006.

tekst odredbe

- 17:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

1351.
pojavljuje se vatreno oružje prvi put u dubrovniku.

1352.
spomen na prvu židovsku zajednicu u dubrovniku.

1358.
aristokracija uzima vlast u svoje ruke, nakon zadarskog mira i
napuštanja ovog područja od strane venecije.

1371.
od ove godine dubrovnik službeno zastupaju knez i vijeća.

1377.

karantena
kao prva luka na istočnoj obali, dubrovnik prvi osigurava brodove i pomorce koji bi mogli prenositi bolesti, osobiti kugu. karantena je najprije bila na otočnoj skupini mrkan i bobara. kasnije su, najviše zbog karavana kojim se je odvijao kopneni promet sagrađeni u tu svrhu 'lazareti', na predjelu 'ploče'.

lazareti

- 17:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

1378. - 1381.
uspostava diplomatskih odnosa sa genovom nakon sudjelovanja u ratu na strani koalicije (genova-ludvik I. - dubrovnik), protiv venecije.

1390.
prvi dubrovački konzul u jednoj pomorskoj luci imenovan je te godine za grad siracusa, na siciliji.

1396.
sultan daje dubrovčanima garantno pismo koje im jamči slobodno trgovanje po turskim zemljama.

1397.
počinje izgradnja gradskog zvonika sa satom.

1399.
bosanski kralj ostoja predaje dubrovčanima kopneni pojas od kurila (petrovo selo, mjesto na uzvisini dubrovačke rijeke podno brda 'vranovići') do stona.

- 17:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #

15. stoljeće

1400.
pogubljene četiri vođe urote, vlastele i pučana protiv dubrovačke vlade. urota nije uspjela.

porijeklo imena dubrovnik

današnje ime dubrovnik izvedeno je iz hrvatske riječi 'dubrava'. dubrava se odnosi na dubovu šumu (hrastova šuma: silva) koja je bila vrlo gusta svuda po obroncima brda srđ (stari naziv 'vergatum' oko 420 m), svuda naokolo i na samom poluotoku.

latinsko ime ragusa - 'rausa' u upotrebi je od 15. stoljeća. različita su tumačenja porijekla naziva 'ragusa', po jednima od ilirskog naziva 'rauzij, po drugima od latinskog lausa, a i jedno i drugo znači 'stijena' na kojoj je osnovana prva kolonija izbjeglica iz epidaurusa.

- 17:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

rebublika je bila jako inventivna i stroga kad je riječ o zakonima, tako da je vrlo rano, utemeljeno na statutu uspostavila službe i zakone:

- medicinska usluga je bila uvedena 1301.
- prva ljekarna, koja je još aktivna otvorena je 1317.
- bolnica i prihvatilište za stare osobe 'domus christi', otvorena je 1347.
- prva karantena i uz nju bolnica u 'lazaretima', otvorena je 1377.
- zabrana trgovine robljem uvedena je 1418.
- obrtnička komora otvara se 1432.
- vodovodno kanalizacijski sustav od 20 km bio je konstruiran 1436.

primjerice 1462. veliko vijeće osnažuje zakon o braku:
ako se plemić oženi pučankom gubi plemićki status.

carinski zakon. objavljen je, 1277.
liber statutorum doane, kao poseban dio statuta on se velikim dijelom odnosi na plaćanje i reguliranje carina, na uvoz i izvoz robe na području od vrulja kod omiša do rijeke lješ u albaniji.

teritorijalna rasprostranjenost 'republike' 1.

kako je imao dobre odnose sa susjedima (imao je preko 80 konzularnih predstavništava među kojima su: lisabon, madrid, gibraltar, malaga, tanger, barcelona, marseille, nica, majorca, tunis, tripolis, genova, livorno, venecija, pesaro, ancona, napulj, palermo, malza, alžir, briondisi, taranto, trdt, rijeka, skadar, drač, valona, krf, solun, varna, carigrad, smirna, latakija, rodos, aleksandrija, cipar ...), dubrovniku je bila dopštena trgovina na svim područjima od 'orijenta' do 'mediterana'.

s brojnim zemljama i gradovima imao je posebne ugovore, a nekim zemljama nije čak morao plaćati određene takse ili transportne troškove.

kroz nekoliko stoljeća dubrovnik je postao najjajači ekonomski centar južnog jadrana, ojačao i razvijao močnu trgovačku i ratnu flotu. imao je preko 200 trgovačkih brodova nazvanih argosy .

- 17:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #

teritorijalna rasprostranjenost republike (2)

u vrijeme zlatnog doba teritorij republike protezao se je na sjeveru od 'neum-kleka' do 'sutorine, na jugu te nekoliko kilometara u unutrašnjost.

to je uključivalo otoke šipan, lopud i koločep , poslije 1080; mljet, 1141.; lastovo, 1216.; grad ston, 1298. i poluotok pelješac, 1399.; istočni dio konavala, 1419., a zapadni dio s cavtatom, 1426. godine, i tako je grad-država zaokružila svoj teritorij.

obalni dio republike bio je oko 120 km dužine.

republika je jedno kraće vrijeme (1414-1417), imala vlast nad korčulom, bračom i hvarom, ali je zbog otpora korčulana i pritiska venecije odustala od tih otoka.

- 17:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #

15. stoljeće

sinagoga je sagrađena. kako je prije rečeno to je najstarija sinagoga na balkanu, a jedna od najstarijih u eropi (jedna od tri). nije bila izvan funkcije niti tijekom II. svjetskog rata.

1406. - 1413.
srušeno je posljednjih 200 drvenih kuća u gradu te on postaje bijelim gradom, sazdan u kamenu.

1416.
ukinuta je trgovina robljem.

1417.
prva maufaktura sukna postavljena na balkanu je dubrovačka, vlasnik je petar pantella, čiji se grob nalazi u crkvi sv. dominika.

- 17:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

1418.
podiže se orlandov stup, simbol gradske autonomije.

1419.
kupljeno istočno konavle od bosanskog vojvode sandalj hranića.

1420.
utemeljena ljekarna 'domus christi', koja postoji na placi (stradunu) i danas.

muzejski eksponati. prvo keramičko posuđe ljekarne domuc cristi
(snimak d. 2005)

- 17:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #

1423.
proglašuju se odredbe pacta artis vitrii za prvu radionicu stakla.

dubrovačka izrada 16. st. (muzejski eksponat)

1423. - 1427.
blaž jurije trogiranin slika svoj poznati rad krštenje kristovo u crkvi sv. nikole u stonu.

1428
veliko vijeće izglasalo je zakon o zaštiti radnika u manufakturama sukna. to je prvi poznati zakon takve vrste.

- 17:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

1435

- otvorena je prva javna škola. bila je to neka vrsta klasične gimnazije, koja djeluje i danas.
pri samostanu i crkvi svetog ignacija.

jezuitski grb

1435.
nakon eksplozije baruta (ovo je bila česta pojava u dubrovniku), obnovljen je knežev dvor u stilu kasne gotike. objekt je nadograđen.

- 17:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #

1438. - 1444.
vodovodni sustav s dvije fontane, opskrbljuje grad pitkom vodom. izgrađene su velika i mala onofrijeve fontane, nazvane po arhitekti-graditelju onofrije de la cava.

malu fontanu gradio je petar martinov.

1441.
vlada je postavila prvog konzula u anconi. to je bilo izravno suprotstavljanje veneciji.

1442.
vađenje koralja uz obale elafita, malte i uz obale egejskog mora. *)
vlada koraljare oslobađa plaćanja lučke takse.

1456.

pečat hrvatsko-ugarskog kralja
vladislava habsburškog na povelji dubrovčanima
/DAD Bečke isprave, br. 117./
snimak d., 2006.

- 17:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #

*)
nakit, dubrovački zlatarski obrt

naušnice s biserima (snimak d., 2006.)

puntapet (broš) s biserima i kamejom u zlatu
(snimak, d., 2006.)

kolarin (ogrlica) s filagranskim srebrom u pozlati
i niskama crvenog koralja
(snimak, d., 2006.)

- 17:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #

1450.
nastavljeno je otvaranje brojnih konzularnih predstavništava 'republike': barltta, bari, siracusa, manfredonia, pesaro, ortona, kasnije u naplesu, poligano, termoli, augusta, malta, marseille, etc.

1461. - 1465.
sagrađena je forteca (tvrđava) minčeta po nacrtu michelozzo michelozzi i juraja dalmatinca.

1461. - 1570.
i forteca bokar je bila sagrađena prema nacrtu Michelozza Michelozzi.

- 17:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #

1468.
rukavac, između dva dijela grada zatrpava se, stvarajući glavnu gradsku arteriju, placu ili stradun. ('stradun' je ustaljeni naziv glavne dubrovačke ulice, čije je stvarno značenje zanemareno, prije zaboravljeno. augmentativ stradone u prijevodu uličetina je bilo pogrdno ime koje dubrovačkoj ulici udijeliše neskloni venecijanci).

stradun je nasipan od 11. stoljeća

1471.
most na pilama izgrađen je kasnije prema nacrtu paskoja miličevića.

unutrašnjost (dio kamene balustrade i skalini) djelo su kipara ivana meštrovića

- 17:05 - Komentari (1) - Isprintaj - #

1496.
pieta u kamenoj plastici na portalu crkve 'mala braća' rad kipara i arhitekta paskoja miličevića

potkraj 15. stoljeća dubrovnik ima 5-6 tisuća, a čitava država do 30 tisuća stanovnika.

- 17:03 - Komentari (1) - Isprintaj - #

16. stoljeće

1500. - 1539.
počinje se graditi forteca revelin.

i
most s ploča

1506.
ivan rabljanin na gradskom zvoniku lijeva zvono. postoji i danas. nalazi se u sponzi, kao muzejski eksponat.

- 16:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

1516 - 1522

sagrađena je divona (carinarnica), današnja sponza ('dubrovački arhiv') u gotičko renesansnom stilu, prema nacrtima dubrovačkog graditelja paskoja miličevića.

1517.

čuveni triptih u crkvi na dančama, naslikao je dubrovački slikar nikola božidarević. umro je iduće, 1518. godine.

nikola božidarević (1460-1518),
triptih u crkvi na dančama, dubrovnik, snimak, j.p., 2006.

(snimak:j.p., 2006.)

- 16:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

1520 - 1528
sagrađena crkva sv. spasa u neposrednoj blizini samostana franjevaca. ovo je jedian od rijetkih, a autentičnih objekata u povijesnoj gradskoj jezgri, koji nije nastradao u potresu 1667.

osobito se ističe središnjom kamenom rozetom. crkva je građena u renesansnom stilu.
danas je ironično zovu i crkvom sv. remetina zbog svakoljetne stalne izložbe akad. slikara vedrana remetina.

1522.
prvi trgovci iz perzije dolaze u dubrovnik.

1525.
gruž (gravosa) postaje važnom pomorskom lukom. podiže se i brodogradilište.
naravno ne za ovakve brodove kao na slici sadašnje luke.

- 16:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #

1526

prestankom postojanja hrvatsko-ugarske državne zajednice (nakon mohačke bitke i pogibije kralja ludovika II.), dubrovčani via facti priznaju suverenitet turskog sultana i ostaju pod njegovom zaštitom do 1808., do kraja svoje državnosti.

pod tom zaštitom uživati će sve privilegije slobodne trgovine ogromnim turskim carstvom. širenje turskog carstva bilo je istovremeno i kopneno širenje područja dubrovnika u trgovačkom smislu.

1531.
raslojavanje unutar trgovačke bratovštine antonina.
dio bogatih trgovaca osniva drugu dubrovačku trgovačku bratovštinu lazarini. u daljnjim stoljećima obje bratovštine predstavljat će gornji sloj dubrovačkog građanstva ili bogate građane republike.

1538. - 1540.
razdoblje trajanja rata svete lige.
dubrovnik zadržava neutralnost (španjolska, venecija i austrija protiv turske). u ovom razdoblju obim njezine trgovine (zbog neutralnosti omogućena trgovina sa svim zaraćenim stranama), povećava se tri do četiri puta.

- 16:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #

1540
uspostavlja se državna javna bolnica domus christi. bila je to prva takva ustanova na balkanu. (o istoimenoj ljekarni sam već pisala).

objekt 'domus christi' i danas je ubožnica istog naziva.

1543.
vlada gradi žitnice rupe.

snimak unutrašnjosti 'rupe' ili žitnice dubrovnika

objekti rupe danas su preuređeni u etnografski muzej

1550.
o pojavi gusara na moru postoji izvješće dubrovačkih brodova. ovo je prvi spomen o gusarenju na moru.

- 16:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #

1551.
uređen je 'zbornik zakona' za pomorsko pravo.
izvorište mu je u 'običajnom pravu' grada dubrovnika.

1567
umro je u veneciji marin držić, (darsa), dubrovački pisac, komediograf. uzrok smrti nikad nije razriješen.

1568.
- utemeljen organ petorice za poslove 'pomorskog osiguranja', ordo super assicuratoribus, jedan od prvih u svijetu, a sigurno prvi na mediteranu.

- u dubrovačkom brodogradilištu sagrađen jedrenjak nosivosti 1100 kara (1 kara=2/3 današnje brodske tone).

(vidi dva posta niže)

- 16:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #

1570. - 1573.
drugi rat svete lige protiv turske (španjolska, venecija, vatikan). neutralnost dubrovnika što je sastavni dio njegove politike je zadržana.
treba reći da je cijena ove neutralnosti bila uz 'harač' turskoj i određeni poslovi dvostruke špijunaže.
tako su dubrovčani zaračenima prosljeđivali informacije o prilikama na 'zapadu' s jedne, a o prilikama u 'turskoj' u obrnutom smjeru.

nastojanja venecije da dubrovnik uvuče u rat i tako onemogući slobodu trgovine nije realizirana. štoviše, prvi put poslije 1358. (zadarski mir), venecija je morala dati međunarodnu obvezu da će štititi dubrovnik. to je omogućilo povećanje mirnodopskog obima trgovine šest do sedam puta. poznato je to iz podatka o naplaćenoj carinskoj pristojbi, koja je 1570. iznosila 21 tisuću dukata naplaćenih za robni tranzit kroz dubrovnik.

- bitka kod lepanta, 1571. nije izravno uvukla dubrovnik u obračunski sukob istoka i zapada, ali su dubrovački brodovi stajali u pričuvi i to na strani 'lige'.

- 16:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #

1574.
- dubrovački brodovi napravljeni od najboljeg drveta, najjači su na svijetu, prema pisanju nikole sagroevića.

dubrovačka paluka

jedrenjak 'karaka' je objavljene na poštanskoj marki uz ovaj tekst:
Br. 297: DUBROVAČKA KARAKA IZ XVI. STOLJEĆA (R)
U doba procvata Dubrovačke Republike, u 16. stoljeću, brodogradilišta Republike proizvela su većinu od gotovo 200 brodova za jadransku obalnu i daleku plovidbu. Dubrovčani su bili nadaleko poznati graditelji velikih karaka i galijuna. Tako je i naziv "argosy" (od Ragusa - Dubrovnik) postao sinonim za veliki trgovački brod, vjerojatno upravo za dubrovačku karaku, te ga spominje i Shakespeare u svom "Mletačkom trgovcu".
Od 14. do 17. stoljeća karaka je bila velik ako ne i najveći brod svoga vremena, jedan od najvažnijih jedrenjaka Sredozemlja. To je bio čvrsto građen trojarbolni trgovački jedrenjak s velikim nadgrađem na pramcu. Šira i mnogo veća od karavela, karaka se doista može smatrati stvarnim prethodnikom trojarbolnih jedrenjaka čiji se razvoj nastavio do u 19. stoljeće.

---

očituje se tendencija zadržavanja seljaka na zemlji.
vidljivo je to u naredbi vlade o nenapuštanju zemlje bez dopuštenja gospara, radi odlaska u mornare, osobito je to na snazi na poluotoku pelješac.

- 16:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #

1575.
vlada određuje porez na dubrovački kapital u stranim bankama. bio je to način sprječavanja odljeva kapitala iz države.

1581.
sagrađena velika slanica u malom stonu, prostrano skladište soli. sol je bila najveći izvozni artikl dubrovnika i izdašno vrelo prihoda.
primjerice 1577. bilo je proizvedeno 3864 tone soli.

Proizvodnja i promet soli naročito njena prodaja u zaleđu Republike, postali su osobito aktualni i za državnu blagajnu izuzetno značajni nakon što je Republika u svoj državni teritorij, putem kupnje, uključila poluotok Pelješac sa Stonom i njegovim solilima. "Stonska solana" postala je i ostala stalnom brigom Republike i njenih organa sve do utrnuća Republike l808. godine.

Sol je postala isključivo državni monopol. On se učvršćivao sve većom brigom državnih organa o proizvodnji u " Stonskoj solani ". Solana je bila državna, te se Država i trudila da se usavrši, pospješi i uveća proizvodnja. Ta se briga očitovala već u 14. i 15. stoljeću. Tako je npr. 1493. pozvan u Ston jedan " magister "salinarium" iz Apulije u Itialiji, kao stručnjak koji je trebao poboljšati proizvodnju u " Stonskoj solani "

Zbog važnosti proizvodnje soli Republika je u Stonu ustrojila poseban "Solni ured" ("Officium salis"). U njemu su radili jedan pisar, dvojica officiala (državnih službenika) i protomajstor - stručnjak koji je vodio brigu o solilima i ukupnom procesu proizvodnje. O režimu proizvodnje i prometu solju vodio je brigu i knez Stonske knežije, kancelar i drugi službenici Kancelarije kneza Stonske knežije. Naročitu brgu o tome vodio je dubrovački Senat (Vijeće umoljenih) u kojem su se birali i spomenuti officijali iz redova dubrovačke vlastele. Svake godine slati su u Ston "provizori" (nadzornici) iz Dubrovnika da obiđu stonska " solila" i tamošnji "Solni ured i izvrše kontrolu cjelokupnog stanja proizvodnje i poslovanja.

U vrijeme kampanja prikupljanja i skladištenja soli bilo je angažirano skoro cjelokupno radno sposobno stanovništo iz Stona i njegove okoline, pa i stonskog Primorja. To je bila radna obveza, istina plaćena, čije je izbjegavanje povlačilo kaznene sankcije. Bila je obvezna i uporaba tegleće stoke za prevoz soli iz solnih bazena u "slanicu" (skladište). Sezona rada je trajala od travnja do listopada, a proizvodnja od početka maja do konca rujna. Početak rada određivala je dubrovačka Vlada, a kasnije Vijeće umoljenih. Država je plaćala i u "naturi" dajući obvezno radnom stanovništvu određeni broj modija soli. Ovisilo je to o broju ukućana, ali i broju stoke kojom su raspolagali. Nema pouzdani podataka o broju zaposlenih radnika u "Stonskoj solani". Jedna naredba iz 1381. godine kaže: da se ne dira u 50 radnika ("laboratores") u "Stonskoj solani". Možda je riječ o ukupnom broju radnika za spomenutu godinu.

Proizvodnja u "Stonskoj solani" u 14. stoljeću bila je kombinirana u državnoj režiji ili najčešće pod zakupom od pet godina. Zakupnik je bio obvezan Državi isporučiti određenu količinu soli. Država je putem " premija" stimulirala uvećanje obima proizvodnje. Stimulirani su uposleni, te offcijali, stonski knez, službenici Kancelarije stonskog kneza, a sve s ciljem uvećanja proizvodnje. Prakticiran je i zakup u vidu "napolice", s time što je Država otkupljivala i zakupčevu polovinu, po određenoj cijeni, a na osnovici sklopljenog ugovora. Na kraju se, ipak, prešlo na državnu režiju i tako je ostalo do kraja Republike.

tekst:
proizvodnja i promet soli u dubrovačkoj republici

- 16:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

1580. - 1600.

u ovom razdoblju povećan je broj trgovačkih brodova veće nosivosti. republika posjeduje između 170 i 200 brodova (57 karaka, 72 galeona i 32 nave (podaci iz 1584.), koji jedre po svim morima svijeta uz mnoštvo manjih za obalnu plovidbu.
podaci govore o ukupnoj nosivosti od 36 tisuća 'kara' (kola); 5 tisuća pomoraca; čiste dobiti brodovlasnicima koja varira između 180 i 200 tisuća dukata godišnje. to je ujedno najveći opseg trgovačke moranarice.

kopija dubrovačke karake, 2005.

- kodificiran je zbornik krivičnih zakona.

- 16:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #

1588.
zbog sudjelovanja dubrovčana u 'nepobjedivoj armadi' filipa II. španjolskog, izgubljeno je pravo trgovine preko atlantika. englezi su dubrovčanima pravili velike smetnje dok ih nisu posve istisnuli.
o nepobjedivoj armadi i dubrovniku sam pisala ovdje.

1590.
dovršena je gradnja žitnice 'rupe'. republika se je brinula da stanovništvo ima uvijek dovoljno hrane i zbog toga je stalno obnavljala robne rezerve.

1592.
izgradnjom skladišta 'skele' u splitu (izgradila venecija),
karavanski promet zaobilazi dubrovnik.

1595.
serafin razzi, još uvijek citirani kroničar 16. stoljeća objavljuje prvu poznatu povijest dubrovnika storia di raugia u gradu lucca u italiji. (vidi: "dubrovačka književna kronika", autor dube)

- 16:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

17. stoljeće

1600.
- dubrovački poklisar na madridskom dvoru orsat crijević-cerva, u svom izvješću vladi kaže da su mnogi dubrovčani boravili u indijama (americi).

- filip III. španjolski, potvrđuje dubrovčanima sve stare trgovačke povlastice 15. i 16. stoljeća.

1602.
dubrovčanin mavro orbini u gradu pesaru (italija) tiska regno degli slavi (povijest slavena)

1602. - 1606.
zbog ograničavanja autonomije lastovljani podigli bunu protiv dubrovačke vlade, koju su poticali 1603. mlečani. buna je smirena, a vlast na otoku obnovljena.

1607.
iako je u ovom stoljeću umrlo mnogo zaslužnih dubrovčana, koje ću također spomenuti, za republiku i grad dubrovnik onoga vremena, od posebne važnosti bio je miho pracat, brodovlasnik i trgovac s otoka lopuda, koji je umro 1607.
taj bogati pučanin je svoj golemi imetak ostavio gradu u dobrotvorne svrhe, najvećim dijelom da republika kupi slobodu za porobljene dubrovačke građane u svijetu (u: elafitski otoci - otok lopud / dube, pdf 'priroda).
dubrovačka vlada, koja je jedino podigla spomenike sv. vlahu, poprsje ovog zaslužnog pučanina postavila je u atrij kneževa dvora, 1633.

poprsje miha pracata bio je jedini ikad podignuti spomenik i to pučaninu u vrijeme republike.

- 16:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #

1607.
umro pjesnik dinko ranjina pjesni razlike. (o njemu sam već pisala)

Ako cić er nosi ljubav se velika,
pedjeps se sve prosi i muka zla prika,
pravo ti govoru, daj meni u dilu
s pedjepsom pokoru od veće nemilu,
er velik dostoju ja pedjeps i prosim
gledaje na moju sve ljubav, ku t' nosim;
nu ako se davati opći jad s krivine
onimim, ki rati od zledi sve čine,
ne pedjepš' jur mene prava jadim zlime,
neg tve te ljuvene oči, kim rani me.

1609.
umro je kraljevski namjesnik u meksiku vice bune, lopuđanin, koji je bio u službi španjolskih kraljeva filipa II. i III. (u: elafitski otoci - otok lopud /dube)

1613.
umro je pjesnik dominko zlatarić, zaljubljen u poetessu cvijetu zuzorić.

poznat je i po jednom zapisu koji glasi:

"Ilirik mi je zemlja, Dalmacija kuća, Slavonija rod, a Hrvatska obitelj". *)

fiori (cvijeti)

Ponovit ja sam rad plam davne ljubezni
s ke njekad Babel grad prija zle boljezni;
tim, Cvite uresni svim dari od zgora,
pomoć mi dat ne ckni iz tvoga pozora.

Obrati, Fiora, proć meni pogled tvoj,
u kom je ma zora, tere dan svijetli moj,
neka ja po takoj milosti moć stečem,
što spravljam da sve toj izvršim i rečem.

Jer stojim kako nijem bez tebe, ti si red,
ti s' nauk s kojim grem od tamnijeh ponaprijed,
tako da mnozi blijed obraz jur imiju,
zavidna srca zled kim nî moć da skriju.

Evo zrak očiju proć meni zamijeram,
od kih stvar vridniju pod nebom ja ne znam.
U meni tijem se plam, da spjevam, upiri,
ljuvezan ku Piram i Tizba s njim tiri.

(...)

*)
a sad gle kad je to bilo!!!

- 16:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #

1626.
zabilježena je smrt marina getaldića,
fizičara i astronoma.

1638.
dubrovnik napušta najveći hrvatski književnik 17. stoljeća ivan gundulić (dživo frana gundulić), pisac osmana i dubravke ... .

ivan gundulić - mačica
dživo gundulić
(snimak d., 2006.)

"O lijepa, o draga, o slatka slobodo ..."

bilo bi tu još nekoliko smrti poznatih dubrovčana: palmotića, bunića, prije vetranovića, gučetića ...

- 16:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

1658.
isusovci preuzimaju upravu dubrovačke gimnazije i počinju svojim djelovanjem.

1662.
dubrovačkom plemstvu prijeti biološka smrt. zato vlada po prvi put dopušta ulazak nekololiko dubrovačkih građana ili pripadnika plemića stranaca.

grad prije potresa 1667.

- 16:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

1667.

6. svibnja zatresao se grad svetog vlaha, tako strahovito da su se rušile zgrade kao kule od karata. ono što je potres ostavio, dovršio je oganj. grad je bio sravnjen. preko 4000 građana ostalo je pod ruševinama, a računa se da je potres preživjelo između 2000 (po nekima 3000) ljudi.
uništeno je sve od privatne imovine do kulturnog bogatstva.
svjedočanstvo o strahotama ostavio franjevac vital andrijašević.

potres (snimak, d., 2006.)

opravak dubrovnika bio je dug i težak. zahvaljujuči činjenici da su dubrovački brodovi bili u stranim lukama, trgovačka flota bila je skoro nedirnuta. velikom požrtvovnosti preživjelog puka i dubrovčana u svijetu grad se ponovno izdigao iz ruševina.

kako je u potresu poginulo dosta vlastele, a nekima se loza ugasila, vlada je donijela odluku o primanju pet dubrovačkih pučkih obitelji iz bratstva 'antonina' u plemstvo. kasnije, 1673. naknadno je primljeno još pet obitelji. naknadno promovirano plemstvo nazivalo se novim plemstvom da bi se jasno razlučila granica podrijetla.

- 15:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #

1649-1669
je doba 'kandijskog rata', koje opet pogoduje dubrovniku. naime, uspijevaju povratiti tranzit roba preko grada.

1678.
dubrovačka vlada podiže natpis kao javno priznanje jednom plemiću koji je izabrao smrt u turskom progonstvu da ne bi svojim potpisom potvrdi ugovor na štetu svoga grada.
bijaše to nikolica bunić (bona), poklisar republike.
ovaj javni natpis je jedini ikad podignut nekom vlastelinu.

1679.
obnova trgovine u turskom carstvu i polako vraćanje trgovačkog života u normalu kao što je bilo prije potresa.

1680.
smrt pjesnika jakete palmotića. osobe koja je kao diplomat zadužila 'republiku' u obnovi ugovora s turcima.
pjesnik jaketa palmotić-dionorić, autor je knjige "dubrovnik ponovljen", napisane o dubrovniku poslije katastrofalnog potresa. doživio je osobnu tragediju izgubivši u potresu cijelu obitelj. stavio se u službu republici i vjerno joj služio do smrti.

napomena
naslov knjige kopirao je slobodan prosperov novak "dubrovnik iznova" ili e svoje djelo napisao po uzoru na palmotića.

- 15:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #

1683.
odlazi još jedan dubrovački velikan pera, latinista, otpravnik poslova 'republike' u rimu i upravitelj 'vatikanske knjižnice', stjepan gradić - gradi.
dubrovačka povijest ga spominje u mnogo navrata, a posebno kad je riječ o stolnoj crkvi i njezinom današnjem izgledu. njegova je zasluga projektant, projekt i financijska potpora.

1688. - 1699.
traje tzv. dugi rat u kojem veneciji uspijeva uvući se u dubrovačko zaleđe jednim dijelom ga otimljući, a ostalim prislanjajući se uz same granice.

u to vrijeme turci su poraženi pod bečom, 1648. pa zbog vlastite bojazni dubrovčani šalju poklisare austrijskom caru leopoldu u beč. obnavlja se ugovor s austrijom višegradu 1684. pa dubrovnik priznaje suverenite austrije za godišnji danak od 500 dukata.
istodobno priznaje i turski suverenitet koji se također plaća (to nije bilo neuobičajnost), ali na taj način se rješava venecije. ovim ugovorima i suverenitetima austrije i turske dobiva znatno veći manevarski trgovački prostor.

1696.
osniva se u dubrovniku po uzoru na rimsku 'arkadiju' prva akademija, okupljalište dubrovačkih književnika i filozofa. naziv akademije bio je akademija ispraznijeh.
stolovala je u prostoru na katu današnje sponze.

1697.
turska izlazi na more kod neuma.
nakon mira u srijemskim karlovcima, venecija je u svojstvu države na strani pobjednika tražila osvojeni dubrovački teritorij, sve u nastojanju da uspori i umrtvi trgovačke putove.
ustupanjem neuma turcima dubrovačka je diplomacija uspjela razdvojiti veneciju od svojih granica i naknadne intervencije venecije da joj se vrate osvojena područja nisu prihvaćena.

napomena: to danas plaćamo mogućom gradnjom pelješkog mosta, a svakako prijelazom preko granice druge države (bih-a).

- 15:52 - Komentari (1) - Isprintaj - #

18. stoljeće

1703.
od ove godine danak turskoj plaća se tri godine unaprijed u iznosu od 12.500 dukata.

1707.
umro je đuro baglievi, najpoznatiji liječnik svoga vremena i sveučilišni profesor, osobni liječnik pape inocenta XII. i klementa XI.; prvi i najglasovitiji liječnik slavenskog juga kojemu je pravo prezime bilo armeno, bijaše članom mnogih sveučilišta i slavne akademije arkadije u rimu. tamo ga nazivahu epidauro pirzense. autor je mnogih dijela koja su ga još više proslavila, a izdana su još za njegova života. zanimljivo da je umro od 'vodene bolesti.

Podrijetlom iz Armenije, Đuro Baglivi rođen u Dubrovniku 1668. godine, nosio je prezime svoga poočima, apulijskog liječnika Pietra Angela Baglivija. Nakon studija medicine u Napulju i kraćeg boravka u Dubrovniku i u Bologni, Đuro Baglivi je u Rimu ostvario uspješnu karijeru kao liječnik pape Inocenta XII i Clementa XI, te kao profesor na rimskom sveučilištu Sapienza i kao autor brojnih knjiga, od kojih se ističe djelo De praxi medica. Je li Baglivijevo bavljenje numizmatikom odredilo njegovo sistematičko opisivanje pojedinih kliničkih sindroma i metodičku klasifikaciju bolesti? Koliko je sklonost za numizmatiku i razvrstavanje primjeraka novca pridonijelo stvaranju modernog kliničkog pojma bolesti u tog našega talijanskog Hipokrata, kako ga je, po Niku Gjivanoviću, slavila i nazivala cijela Europa. (Vesna Delić Gozze)

u dubrovačkoj općoj bolnici početkom 2006. postavljena je bista znanstveniku đuru armenu baglivi. (o tome sam već pisala).

- 15:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #

1708.

sagrađen portal 'gradske straže' između zvonika i male onofrijeve fontane.

(destinacija com)

Zgradu Glavne straže gradio je 1706.-08. Marino Gropelli. Ispred zgrade Glavne straže, napola u niši, smještena je tzv. Mala Onofrijeva česma, čiju je figuralnu dekoraciju izveo Petar Martinov iz Milana potkraj prve polovice XV. st. Na zgradu Glavne straže nadovezuje se zgrada Gradske općine, građena u stilu lombardske neorenesanse (1863.-64., prema nacrtima Antonija Vecchiettija).

1713.
završna gradnja današnje katerdrale u stilu rimskog baroka, umjesto prethodne koju je uništio potres.

U izgradnji nove katedrale Dubrovčani su postupili posve drukčije. Njezin projekt su posredstvom svojeg sugrađanina Stjepana Gradića, upravitelja Vatikanske knjižnice, naručili u Rimu u Andrea Buffalinia. A izgradnju u obliku trobrodne građevine s transeptom i kupolom povjerili su isprva graditeljima iz Genove, te potom u posljednjem desetljeću 17. stoljeća Tommasu Maria Napoliu (1655-1725) iz Palerma, arhitekti koji je nakon povratka u zavičaj bio među najuspješnijim graditeljima Sicilije. Također prema rimskom projektu izgrađena je u Dubrovniku nakon potresa i isusovačka crkva. Njezin autor je Andrea Pozzo (1642-1709) najznačajniji arhitekt i zidni slikar isusovačkog reda. Za svoju redovničku braću u Dubrovniku projektirao je 1699. jednobrodni crkveni prostor s bočnim kapelama, tipičnim za rimsku baroknu arhitekturu - ali zbog srazmjerno malih dimenzija dubrovačke crkve izostavio je kupolu i transept.

- 15:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

1706. i 1715.
gradnja nove barokne crkve sv. vlaha.
stara parčeva crkva izgorjela je 1706. u požaru.

Nova barokna crkva svetog Vlaha, gradskog zaštitnika, građena je na mjestu starije gotičke crkve. Autor joj je Marino Groppeli koji je od 1706. do 1715. godine boravio u Dubrovniku. Nacrt joj pokazuje upisan grčki križ nadsvođen kupolom, što dolazi od venecijanske arhitekture. Majstorstvo ovog vrsnog graditelja i skulptora najviše dolazi do izražaja na glavnom pročelju s četiri velika korinska stupa, skulpturama i veličanstvenim dekorom. Svojim rustičnim postamentom i stepeništem s balustradama crkva svetog Vlaha dominira okolnim prostorom.

- 15:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

1725.
dovršena gradnja isusovačke crkve (arhitekt andrea pozzo).
uz crkvu je i glasovito učilište collegium rhagusinum (1735) gdje su se školovali svi znameniti dubrovčani (do 1773. kad je ukinut red 'družbe isusove').
prilaz crkvi i kolegiju je veleičanstvenim stepeništem skalinata iz 1738. crkva, skalini i zgrada kolegija predstavljaju jedan od najznamenitijih baroknih ambijenata u dalmaciji.

Androvićeva ulica vodi do podnožja skalinade Uz jezuite, koju je 1735. projektirao P. Passalacqua. Skalinada vodi do Poljane Ruđera Boškovića s baroknom jezuitskom crkvom sv. Ignacija (dovršena 1725. prema nacrtima A. Pozza). U apsidi iza glavnog oltara su i zidne slike G. Garcie (1737.-38.), a u zvoniku je najstarije poznato dubrovačko zvono, koje su 1355. lijevali Vivencije i njegov sin Viator.

dubrovnik, 18. stoljeća
(preslik, d., 2006).

- 15:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #

1735.
pisac, ljetopisac i povjesničar džono restić
(đono resti), umro je ostavivši nam djelo chroniche di ragusa.

1737.
i ignjat đurđević (đorđi), pjesnik ljubavnih i religioznih pjesama, također (dobrovoljni zatočeninik otoka sv. andrija. vidi: "sv. andrija otok pustinjak", dube).

1750.
nazadovanje dubrovačke kopnene trgovine, prati napredovanje pomorske i to prvenstveno zahvaljujući neutralnosti i zastavi sv. vlaha. dubrovnik pomno čuva svoje jadranske trgovačke položaje.

na 150 brodova te godine zaposleno je preko 2200 mornara.

veliki dubrovački karakun - karakun u lopudskoj uvali.
Detalj sa slike N. Božidarevića iz crkve Dominikanaca, 1513.

- 15:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #

snimak gradske luke, 1750.
d, 2006.

1759.
- ovu godinu obilježava uspostava trgovačke veze dubrovnika s engleskom koja je bila prekinuta 1588. (napomena: nakon rata svete alijanse)

- serafin crijević (saro cerva), poznati povjesničar i kritičar 'republike', dominikanac umro je. iza njega živi bibliotheca ragusina njegovo opsežno djelo o republici u četiri sveska. crijević je bio u sukobu s dubrovačkom vladom, jer je iznosio u svojim djelima i ono o čemu je trebalo šutjeti. (U: Serafin Crijević, "Dominikanski samostan u Dubrovniku", dube)

1760.
završena gradnja zavjetne crkve gospe od milosrđa.

snimak: d., 12.07.2006.

1763.
u sukobu stare i nove dubrovačke vlastele oko reformiranja uprave, nova vlastela su pobijedila kad je riječ o izbornom zakonu.

1771. - 1774.
traju razmirice dubrovčana s rusima. naime rusi su u sredozemlju zaplijenili neke dubrovačke brodove.

- 15:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

1776.
sklopljen je trgovački ugovor s francuzima, koji i nije bio povoljan za dubrovčane.

1777.
iz plejade zaslužnih građana republike nestao je i biograf sebastian slade-dolci.

1780-tih
vidljiv uspjeh dubrovačkog brodovlja koje osim po sredozemlju, po crnom moru, stižu i do new yorka, baltimora i philadelphie ...

1783.
međutim republika odbija prijedlog uspostave diplomatskog predstavništva u sad iako njezini brodovi slobodno uplovljavaju u američke luke.

kako je poznato, dubrovačka republika je bila među prvim državama koja je priznala ameriku (sad).

- 15:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #

1787.
obilježava smrt jednog od najvećih hrvatskih znanstvenika ruđera boškovića, matematičara, astronoma, fizičara.
ugledom i vezama mnogo puta je pomogao republici.
od mnogih djela najpoznatijim se drži philosophiae naturalis theoria, (1758.)

(Th. Mayerhofer: Portret Ruđera Boškovića)

(snimak d., 2006.)

- 15:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #

1789.
umire dubrovački skladatelj luka sorkočević, čija se djela i danas izvode.

Luka Sorkočević (Dubrovnik, 13. siječnja 1734. - Dubrovnik, 11. rujna 1789.), hrvatski skladatelj. Glazbenu naobrazbu stekao je u Dubrovniku i Rimu. Obavljao je diplomske dužnosti te zastupao Dubrovačku Republiku u pregovorima s Francuskom i kod Josipa II. u Beču.

Skladanjem se bavio u mladosti i to od 1754. do 1770. U tom je razdoblju napisao sva svoja, uglavnom instrumentalna, djela koja nam autora predstavljaju kao izrazita simfoničara. Zapravo je bio prvi hrvatski skladatelj simfonija, a stvarao je pod izrazitim utjecajem talijanske pretklasične simfonije. Svi autografi i rukopisi njegovih skladbi pohranjeni su u samostanu Male braće u Dubrovniku. Njegove skladbe pripadaju antologijskim dosezima hrvatske pretklasične glazbe. Održavao je veze s uglednim suvremenicima (Fortis, Haydn, Gluck, Bajamonti), te je napisao dnevnik sa zanimljvim napomenama o suvremenicima koje se susretao na putovanjima. Kao obrazovani ljubitelj lijepe knjige i mecena, priređivao je u svom dvorcu brojne literarne akademije i koncerte. U posljednjim godinama života zapao je u jaku melankoliju koju je okončao samoubojstvom, bacivši se s prozora svoje kuće, današnjeg Biskupskog dvora.

1794.
i rajmund kunić, latinist svjetskog glasa (jezuit).

- 15:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #

1794. - 1800.
- trgovačka mornarica je posve obnovljena. dubrovčani brode na 300 većih brodova različitih tipova.

- regolamenti della republica di ragusa per la navigazione nazinale (1794.) je drugo izdanje dubrovačkog edikta. sastavljen na temeljima pravilnika o plovidbi iz 1745. i 1781., ističe se dubrovačkom originalnošću.

- konavoska buna protiv vlade republike, dogodila se zbog uvođenja prisilne kupovine soli.
međutim, buna je odraz novih društvenih prilika u europi, loma feudalizma pod udarcima francuske revolucije.

- na prijelazu stoljeća povećana je obveza težaka prema vlasniku zemlje od 75 na 90 dana rada tijekom godine.

- razgranata mreža dubrovačke diplomacije svjedoči o veličini i snazi pomorske trgovačke flote, trgovačkim uspjesima i porastu trgovine. malo koja među većim zemljama kraja 18. stoljeća mogla se pohvaliti s više od 80 predstavništava i diplomata diljem svijeta. uspjesi dubrovačkih diplomatskih misija su poslovični, a zasigurno su vrsni diplomatski timovi mnogo doprinjeli njezinom prosperitetu i ugledu tijekom stoljeća.

digresija:
uvijek mislim kako bi hrvatska vlada (bilo koja) mogla štošta naučiti kako se vlada zgledanjem spisa u dubrovačkom arhivu i onda ne bi bili tzv. banana republika, odnosno ne bi ta činjenica ni najmanje smetala.

- 15:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #

19. stoljeće i kraj jedne republike

1806.
kraj jedne republike koja je sjajnom diplomacijom, pragmatičnom politikom, kvalitetnom pravnom regulativom, štedljivošću, urbanizmom, programima razvoja, infrastrukturom, kulturom, znanošću i umjetnošću, ... prednjačila, počeo je dolaskom francuza na njezine, granice i pred sam utvrđeni grad. dubrovačka je republika, ne zaboravimo to, bila neutralna država.

franuski general lauriston zaposjeda grad. diplomatski pokušaji da se očuva republika u austriji, turskoj, rusiji, ostaje bez rezultata.
a kako se sve zbilo, piše josip bersa u knjizi dubrovačke slike i prilike 1800-1888.

portret napoleona bonapartea, djelo jacques-louisa davida.
presnimak, d., 2006.

"Tako osvanu Rusalje (Duhovi) 26. svibnja 1806.g., kad poče glas, koji prenerazi i vladu i narod: odjeli francuske vojske pod jednim generalom prijeđoše na dubrovačko zemljište. Sastanu se Malo Vijeće i senat. Pred Dvorom gdje oni vijećaju talasa se narod u strašnom uzbuđenju; sjednica se brzo svrši: dva će senatora poći zapovjedniku ruskih lađa pred gruškom lukom, Snakserovu, a dva francuskom generalu; objasnit će im kritične prilike Republike. Čemu je nevoljna zemlja kriva, da ona bude njihovo razbojište? Nagrnut će Crnogorci, a to znači haranje i rasap; država drugo ne traži nego da bude neutralna.
Izaslanici su bili loše sreće: Rusi su bili još u premalom broju, ne znaju, što će biti. Francuski general Lauriston dočeka osorno senatore te nastupa dalje; uvečer 26. stiže u Osojnik, 27. u 9 sati izjutra preveze se preko Rijeke u Sustjepan, pope se na Kono, dođe na Posat, saše na Pile, i u podne se stvori pred gradskim vratima.

Izaslanici su bili loše sreće: Rusi su bili još u premalom broju, ne znaju, što će biti. Francuski general Lauriston dočeka osorno senatore te nastupa dalje; uvečer 26. stiže u Osojnik, 27. u 9 sati izjutra preveze se preko Rijeke u Sustjepan, pope se na Kono, dođe na Posat, saše na Pile, i u podne se stvori pred gradskim vratima.

Kad se Lauriston pojavio, otvore se mala vrata, spusti se most i dva senatora izađu nepozvanom gostu ususret. Došao je, veli, da mu se momčad odmore u gradu, pak će nastavitu put u Boku; međutim mora progovoriti osobno sa senatom. Uđe s njima u grad, pa u Dvor, i tu održa kratki govor: Šalje ga car, da zauzme sve utvrde u državi; Dubrovnik je jedina luka na Jadranskom moru, kojom raspolažu neprijatelji Francuske; to više ne smije biti; uostalom neće se dirati u suverenost države.
- da je izjavio: Sic volo, sic jubeo! njegove bi riječi jednako djelovale na članove vlade. S vojskom pred gradskim vratima, što je vlada drugo znala raditi nego predati mu ključeve svojih utvrda? I tog dana 27. svibnja 1806., poslije podne prođe prvi put tuđa vojska preko svetog praga Dubrovnika."

- 14:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #

lauriston je imao 1500 vojnika. na istočnoj granici bilo je 2300 rusa kojima je pristizalo pojačanje crnogoraca, bokleja i hercegovaca, njih oko 5000, a oko lokruma krstarilo je 18 ruskih brodova, piše dalje bersa.

i prije viđen scenario, koji se je eto i nedavno ponovio, opisao je još 1941. josip bersa.

digresija ili možda samo sličnost:

crnogorci poplavili konavle i donju župu, pljačkajući i paleći. rusima se pridruži njihov admiral senjavin s ekadrom pa crnogorskom vladiki petru u cavtatu preda zapovjedništvo nad dubrovnikom. (scenarij ala aco apolonio studeni 1991.).
dubrovnik je postao poligon na kojem su se izmjenjivali pljačkaši "kao divlji čopori". rusi pomažu crnogorcima, crnogorci rusima, a nakon boja na 'brgatu' otpoče sa srđa "bombardiranje grada", 6 srpnja.
(sve se strašno događalo u dubrovniku 6. dana u mjesecu:
- potres, 1667.
- francuzi, rusi i crnogorci,1806.,
- i opet srbi i crnogorci 1991.

nesretan datum taj 6., samo broj ili slučajnost).

- 14:53 - Komentari (0) - Isprintaj - #

grad je pretrpio veliku štetu, poginulo je ili ubijeno oko 100 ljudi. vlada je savjetovala lauristona da preda grad rusima, ali on je to odbio uz obečanje da će car štetu nadoknaditi. štoviše dopusti izvjesitu dubrovački neutralni barjak, nebi li napadači odustali, ali bitka se nastavila i trajala 19 dana. tek kad je francuzima u gradu stiglo pojačanje rusi i crnogorci su se povukli.
ne mogu prepisivati više bersu, jer ono što piše o crnogorcima i njihovoj pljački te 1806. identično je svim nedavnim razbojstvima. tek ću ga citirati, kad kaže:

"Njima je pljačka prirođena potreba; u njihovoj mašti Dubrovnik bijaše što i raj zemaljski. Uostalom zašto da pravoslavni narod propusti priliku da prkosi katoličkoj državici, toj staroj neprijateljici njegove vjere?"

i tako, ovo je kratka epizoda strahota s kojima je došao slom države.
francuzi su grad pretvorili u logor, čak su i konje uveli u crkve. proglasom cara, grad se smatrao okupiranim. nametnuta su golema ratna davanja i sve je nakon toga pošlo 'nizbrdo.'

1808.
odlukom maršala marmonta republika je ukinuta. njezin državni teritorij je stavljen pod francusku vlast u dalmaciji. maršal marmont postaje dubrovačkim vojvodom duc de raguse. iako je senat odluku primio na znanje, s njom se nije složio, no to francuzima nije ništa značilo, jer je dubrovnik od tad postao upravnim i političkim dijelom dalmacije, odnosno hrvatske.

maršal marmont, grafika

- 12:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

knežev dvor

kad sam preletjela kronološku dubrovačku prošlost s nekim šturim podacima koje je zabilježila povijest, književnost, umjetnost, obrt, pomorstvo, diplomacija, legenda, ... da se vratim na mjesto odakle je sve počinjalo knežev dvor, i objekt koji nikad nije samo to bio ili nikad nije bio samo dvor.

spomenuti dvor značilo je spomenuti vlast, a vlast - to je bila država.

dvor, objekt postao je vremeno sinonim moći, vlasti, države uz prateće simbole: sv. vlaha, zastavu slobode, orlanda, novac ... i naravno staleže, koji su sve to omogućili.

kad pišem o maloj neovisnoj republici (talijanske kneževine 15. i 16. stoljeća također su bile nevelike i samostalne), koja je u tako surovom okruženju zadržala svoju neovisnost stoljećima pa i uz plaćanje uz to iskoristila svaku opasnost tog istog okruženja (od susjeda do ratnih poprišta) za svoj prosperitet i rast, teško mogu izbjeći neka poređenja koja se nameću. no neću o njima.

republika je ulagala (koliko god da je bila škrta) u ljude, školovala ih, poticala, a oni su i pod cijenu osobnog gubitka pa čak i života štitili njezine interese. zatvorena državica, dopuštala je sve slobode koje nisu štetile državnim interesima i na taj način uvijek išla u korak sa suvremenim svijetom.
koliko god se sam dubrovnik probijao k svijetu, jednako je taj svijet tražio put k dubrovniku i u tako stvorenom međuodnosu i respektu, napredovao, propadao i opet se uzdizao.
svakako, ništa nije bilo na brzinu, ništa u par godina. i stoljeća se čine prekratkima kad se to povijesno promatra.

OBLITI PRIVATORUM PUBLICA CURATE

pitam se što bi za ovakav natpis, recimo, postavljen na ulazu u banske dvore ili sabornicu, kazali današnji naši političari?

ne bi ga ni primijetili, sigurna sam, a nekmoli se po njemu ravnali. jer za mnoge vlast znači osobnu moć. jedan od načina da dobro živiš u nikakvom okruženju. a to okruženje je država - narod.
simbolično nastojanje da okruženje popraviš je isto što i ništa. demokracija!!!
demokracija, bez poštivanja zakona (jednakog i pravednog za svakog člana zajednice), je samo anarhija.

pišući kratku povijest moga grada (kroz prikaz njegovih simbola, simbola opstanka i vlasti), isticala sam i pozitivno i negativno preko suhoparne kronologije.

indikativno je kako je jedna država, uz ogroman napor, od hridi - stijene i malo mora, postala respektabilni subjekt ondašnjeg svijeta. a ništa joj nije bilo naklonjeno, za svaki se korak u usponu borila. nije ratovala oružjem nego je vladala pameću. nije obečavala što nije mogla izvršiti. a kad bi uspjela, uspjeh nije pripisivan pojedincu. nikad. bio je to uspjeh države.

eh, kad bi danas tako znali, gdje bi nam bio kraj!

- 11:55 - Komentari (1) - Isprintaj - #

nije bilo spomenica, velebnih skulptura, isticanja individualnih zasluga ma koliko bio netko zaslužan, ne, ništa.
to se smatralo normalnim, poslom, obvezom, dužnošću.

jedini spomenik ikad podignut, s izuzetkom zaštitniku grada sv. vlahu, bio je onaj pučaninu mihu pracatu, lopuđaninu. ne pripadniku vlasti, ne vladaru, običnom čovjeku.
kao što je moć usvojenog istočnjačkog sveca počivala na višeznačnoj legendi, tako je i postavljanje spomenika pučaninu u sred kneževa dvora - simbola republike bila višeznačna poruka. ja bi je ovako istakla:

nije velik onaj tko samo misli da je velik.

pracatov uspjeh došao je nakon mnogo neuspjeha, bio je rezultatom upornosti, mudrosti i vjere. to je i stvarna poruka tog simbola.

e da, ne smijem zaboraviti onaj drugi važni moto republike:

non bene pro toto libertas venditur auro, možda je bio prvi.
ne možda, nego je bio, jer je i fizički uklesan na lovrijencu prije ovoga na vratima senata i vijeća.
ni to nije bila samo puka parola, nipošto.

jer sloboda se uistinu plaćala zlatom i zlatom je uzvraćala.

- 11:42 - Komentari (1) - Isprintaj - #

lokalitet na kojem je danas knežev dvor u dalekoj je prošlosti bio samo dio morskog rukavca, kao i glavna dubrovačka ulica - stradun.

prilikom rekonstrukcije dvora (1981-1984), nakon zadnjeg jačeg potresa, onog iz 1979., utvrđen je sastav njegova podnožja. dvor je dobrim dijelom utemeljen na nasipu, muljevitom dnu (za ovu prigodu nisam pretraživala daljne detalje, jer je to manje važno za sadržaj ovog teksta, ali se u to doba pisalo se da su u temeljima pronađeni i drveni 'piloni' ili konzervirani trupci u vrlo očuvanom stanju).

- 11:37 - Komentari (1) - Isprintaj - #

na temelju 'statuta' dubrovačke republike (1272.) može se zaključiti kako je bar dio ovog lokaliteta obuhvaćao nekadašnji castrum ili utvrda. a to se vidi i na skici najstarijih gradskih utvrda:

prva gradska utvrda - zidine (kamen i kreč)

sljedeći podatak je iz 1296., kad se za njega rabi naziv castelum - kaštel, tvrđava.
iako je rukavac, kojim su bila razdvojena dva gradska dijela nasut 1468., iz dokumenata doznajemo da se je već 1349. godine objekt na ovom mjestu nazivao palatium (palača), a kasnije i kao palazzo magior.

ali to je već doba proširenja grada na područje dubrave:

12. i 13. stoljeća

na temelju dokumenata se, također, može približno rekonstruirati slika casteluma ili palatiuma, ali bez detalja.

između 1351-1420.

bio je to objekt s dva krila koje su zatvarale dvije ugaone kule, a visokim zidovima bilo je omeđeno unutrašnje dvorište.

(slike, d., 2006)

- 11:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #

od sredine 15. stoljeća, građevinskim zahvatima većih razmjera, iz objekta pretežno obrambenog karaktera, nastaje novi tip građevine - reprezentativna palača.

1453-1537.
presnimak, dube, 2006.

u opisu filipa de diversisa stoji podatak kako je u razdoblju od 1435. do 1442. godine napuljski graditelj onofrijo di giordano de la cava oblikovao 'knežev dvor' u stilu kasne gotike.
ovo "oblikovao" može samo imati značenje sagradio, jer je stari objekt gotovo do temelja uništen zajedno s kulama i krilima.

nagađati o razlozima ove preinake, a nigdje ne piše stvarni razlog, nije potrebno. obnova je mogla biti izvedena kako zbog uništenja 'palatiuma' od eksplozije baruta i dotrajalosti, tako i zbog političkih razloga i potrebe uređenja ili gradnje izglednijeg i uljepšanog sjedišta vlade.

u svakom slučaju na temeljima stare, niknula je nova, reprezentativna palača majstora onofrija de la cave.

- 11:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #

otmjena i skladna gotička građevina bila je s katom i prizemnim trijemom na stupovima utisnutim između pokrajnjih kula, a bogatstvo figuralnih prikaza krasilo je kapitele trijema.

majstor kamene plastike na ovom objektu bio je drugi talijan milanez petar martinov.
nema prikaza prvobitnih zdanja, jer današnji dvor je iz kasnijeg razdoblja.
'dvor' je proživio još mnogo katastrofa. do danas je od prvog zdanja ostao očuvan jedan dio ukrasne ornamentike: polukapitel s eskulapovim likom, ugrađen u južni dio pročelnog trijema.

(j.p., 2006.)

ili ostaci druge ornamentike:

- 11:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nova katastrofa bila je razlogom novim preinakama na objektu.
svaka preinaka nosila je sa sobom utjecaj vremena i promjenu stilova. na objektu došlo je do dodavanjem nekih renesansnih elemenata.

za rekonstrukcija objekta opet je angažiran talijanski majstor. izbor je najprije pao ma firentinskog graditelja mikelozzija, koji je u to vrijeme radio za republiku na pregradnji zidina.

međutim, za konzervativno vijeće mikelozzijev nacrt je bio previše napredan, smion i u duhu renesanse, pa je odbijen, 5. svibnja 1464., kako stoji u spisima.

iako je mikelozzo napustio dubrovnik u vrijeme kad se dvor obnavljao, a poslovi obnove bili su povjereni novim arhitektima i izvođačima, dvor je ipak dobio mnoge odlike renesanse i njezine karakteristike, posebno naglašene na novim kapitelima i preoblikovanim arkadama trijema.

glavne promjene u odnosu na onofrijevu građevinu izvedenu su na zapadnom i južnom pročelju kata, tako da su jednostavne otvore zamijenile bifore (osam na zapadnom i tri na južnom dijelu).

- 11:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #

iako se ne zna čija je točno autorizacija nacrt preinaka, drži se vjerojatnim da je autor firentinski majstor salvi di michele, koji je upravljao radovima (da je upravljao radovima i pouzdano se zna), 1467. godine. također su poznati domaći graditelji bifora bili bogosalić i marković, a reljefe na portalu izradio je majstor pavko antojević bogićević.

djelovi kapitela (snimka, d., 2006.)

sljedeća oštećenja nastala su u potresu 1520., kad je u obnovi dvora sudjelovao i korčulanski majstor petar andrijić.

maskeron na ulaznim vratima (bronza)
preslik, dube, 2006.

- 11:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nakon potresa 1667.godine, dvor je bio jako oštećen. urušila se južna fasada s biforama, pa je kasnija intervencija u tom prostoru bila opsežna i uvelike promijenila njegov izgled.
fasada je obnovljena u baroknom slogu.

Katastrofalni potres g. 1667. oštetio je uglavnom unutrašnjost zgrade (stupove i lukove dvorišta i galerije), koja je obnovljena koncem 17. st. s gotičkim obilježjima, uz neke barokne preinake. U dvorištu je spomenik Miha Pracata, bogatog pučanina, poznatog pomorca s otoka Lopuda. Ovaj jedini javni spomenik Republike djelo je kipara P. Giacomettija iz Recanatija.

unutrašnjost dvora s poprsjem miha pracata

dvor, kazalište, upraca, radska straža, zvonik i sponza

preslik dube, 2006.

- 11:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #

vanjska fasada noću

vanjski trijem

revitalizacija prvobitnog onofrijeva graditeljskog stila i unutarnjeg izgleda atrija bila je intencija i vodilja svake od spomenutih rekonstrukcija, ali nekad se to jednostavno nije dalo vratiti natrag.
tako je u atriju staro stubište zamijenjeno novim baroknim.
velike je promjene doživjelo i istočno pročelje, tj. ono koje gleda na gradsku luku. nekad je bilo ukrašeno trijemom i lođom, ali s tim detaljima nije ponovno obnovljeno.

svoj današnji izgled dvor, taj spomenik profane reprezentativne arhitekture u svakom slučaju duguje brojnim majstorima graditeljima kao i višestoljetnim pregradnjama i dogradnjama uzrokovanim potrebom širenja ili različitim nedaćama i prirodnim katastrofama.

objekt je to na kojemu se današnjem posjetitelju i pogledu otkrivaju skladno sjedinjeni stilovi s gotičkim, renesansnim i baroknim elementima različitih razdoblja uklopljeni u jedinstvenu cjelinu ove monumentalne građevine.

posljednja obnova zgrade g. 1982./4. slijedila je iza potresa g. 1979. o čemu sam već na početku napisala par riječi.

- 11:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

osim kneževa kabineta i njegovih privatnih odaja, dvor je bio i sjedište 'malog vijeća', sjedište državne administracije. u kompleksu je bila smještena 'oružana', skladište baruta, prostori za stražu i tamnica.

bile su tu reprezentativne dvorane za prijeme i audijencije. dvor je za kneza od republike, u određenom smislu, bio jednomjesečni zatvor, jer ga nije smio napuštati za trajanja mandata, osim u službene svrhe.

ako se zna da je knez samo bio zvučna titula bez ikakve vlasti (osim svog glasa u 'malom vijeću'), zapravo je knezovanje bila velika tlaka i samovanje bez obitelji, koja nije imala pristup u dvor.

prostorije kneževske rezidencije su adaptirane i ambijentalno namještene pokućstvom iz kasnijeg razdoblja republike. danas su metom brojnih turista.

evo nekoliko slikovnih inserata:

- 11:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

podvrgnut strogo propisanom ceremonijalu, svake je večeri primao ključeve gradskih vrata, koji su mu bili povjereni na čuvanje preko noći.
u jutro se isti ceremonijal ponavljao kad bi knez vraćao ključeve.

- 11:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

gradska vrata su se obvezno zaključavala u određeni sat i tko je ostao od trgovaca u gradu, a nije tu i stanovao, noćio bi na placi. u vanjskom trijemu dvora uz zapadni zid su kamene klupe na kojima bi na svilenim jastucima sjedio knez s članovima 'malog vijeća' bilo da prima pozdrav barjaka na blagdan sv. vlaha ili da ispraća poklisare vlade u neku daleku misiju.
nekad se s tog mjesta gledala i maškarana povorka o pokladima.

knežev dvor bilo je odredište mnogih događanja, nakon pada republike.
no uvijek je nosio obilježje nekog kultnog mjesta. neposredno prije drugog svjetskog rata tu je uselio muzej, znanstvena knjižnica i povijesni dio arhiva.

danas je tu samo sjedište dubrovačkog muzeja i njegov povijesni odjel.

tijekom domovinskog rata zadobio je nove rane i to u samoj konstrukciji i na čuvenim stupovima i kapitelima. danas je restaurirana je i nekadašnja oružana.

- 11:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ono što se svake godine događa u dvoru i što glas o njemu pronosi u svijet su koncerti, bilo u sklopu 'dubrovačkih ljetnih igara' ili u organizaciji grada. umjesto majstora diplomacije, prava, graditeljstva, sad nastupaju neki drugi isto tako čuveni maestri koncertnih svjetskih podija - zvučnih imena.

snimak: dube, 2006.

akustika unutrašnjeg trijema dvora daje svakom proizvedenom instrumentalnom ili vokalnom zvuku zaobljenost i nevjerojatni tonalitet i skladnost. odbijajući se o visoke zidine i izvijajući se kroz izlomljene arkade sredinom noći, ti zvuci novih i starih instrumenata sunu u ugodno dubrovačko mediteransko nebo budeći usnule golubove. ljetni dubrovnik istim intenzitetom živi i danju i noću.

neprolaznost, bezvremenost ljepote- arhitekture i sadržaja, to je dvor - palatium - dubrovnik.

- 10:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

"Kad bi naša domaća mjesta trebala da budu okrštena epitetima poput talijanskih varoši koje se zovu la bella, la dotta i drugačije, ja bih Dubrovnik nazvao SKLADNIM. Jer to je riječ koja je skromna ali bogata značenjem: ona kaže neku harmoniju unutrašnjeg i spoljašnjega, neku zajednicu lijepoga i dobroga ... U tom prostom epitetu krije se u jedan mah, čistoća duše i red vidljivoga, i ona mi se čini jednako značajna za uglađeni osmerac Gundulićeva Osmana i za široku kozmičku koncepciju jednog Boškovića".

(Tin Ujević, 1912.)

- 10:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

korištena literatura

1. vinko foretić : 'povijest dubrovnika do 1808', zg, mh, 1980.
2. josip lučić : 'ljetopis', zg, libar, 1987.
2a. 'dubrovački horizonti' 28; str. 91-120
3. marko margaritoni: 'između povijesti i legende', du, 'povijesni arhiv, 2001.
4. josip bersa : 'dubrovačke slike i prilike (1800-1808)', zg, mh, 1941.
5. 'znameniti i zaslužni hrvati : 925-1925', zg, odbor ..., 1925.
6. slobodan p. novak : 'dubrovnik iznova', zg, snl, 1987.
7. radovan samardžić : 'veliki vek dubrovnika', bg, prosveta, 1983.
8. josip lučić : 'grane privrede u dubrovačkoj astareji ...' (u: anali, 1966)
9. stjepan vekarić : 'vrste i tipovi dubrovačkih brodova ...' (u: anali, 1966.)
10. lukša beritić : 'utvrđivanja grada dubrovnika', zg, jazu, 1955.
11. torquato tasso: 'ljuvene rane …', priredio m. tomasović, mh, dubrovnik, 1995.
12. vinicije lupis: 'dubrovnik i poljska', zagreb, 2005.
13. filip de diversis: 'opis slavnoga grada dubrovnika', zagreb, 2004.
14. 'biseri jadrana : dubrovnik', 2006.
15. katarina horvat-levaj: 'barokne palače u dubrovniku', zagreb-dubrovnik, 2001.
16. antuna travirka: 'dubrovnik grad kulture i umjetnosti', zadar, 2001.
17. stjepan ćosić: 'dubrovnik nakon pada republike : 1808-1848', dubrovnik, hazu, 1999.
18. piotr žurek: 'ragužani i sarmati', zagreb, 2001.

- 10:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #

08.07.2006., subota

ŽIDOVI (žudjeli ili sefardi), SINAGOGA i DUBROVNIK

jednom sam pročitala nečiji članak o sarajevu i zapamtila dio teksta, koji je isticao zanimljivost, kuriozitet ili što ja znam što sve ne, a s otprilike ovakvim sadržajem:

'na samo nekih desetine kvadratnih metara možete vidjeti na okupu katoličku i pravoslavnu crkvu, sinagogu i džamiju' (parafrazino).

zašto sam ovo napisala u uvodu?
pa s razlogom.

dubrovnik, povijesna gradska jezgra, dakle grad u kamenom oklopu ima: crkve katoličke, crkvu pravoslavnu, sinagogu i džamiju na mnogo manjem i užem prostoru.
dok je srpska pravoslavna crkva sagrađena u sred grada tek u 19. stoljeću voljom austrije, sinagoga je tu u neprekinutom kontinuitetu od 15. stoljeća.

An 15th C synagogue, is said to be the oldest in the Balkans, and the third oldest in Europe, and it functioned throughout the Second World War.

ovaj tekst, nažalost, neću moći dokumentirati fotografijama, jer ih nema na serveru. moje osobne fotografije i slajdove sinagoge ne mogu postaviti, osim par koje imam u publikacijama. jedina koju sam pronašla prikazuje ulicu - žudioska ulica (židovska), tako se i danas zove u kojoj se i danas nalazi sinagoga. Prikazana su samo njezina ulazna vrata. to je nedostatno za sve bogatstvo i ljepotu dubrovačke sinagoge: primjerice, njezin interijer, spremište 'tore', samu 'toru', platno u kojem se čuva, originalni mobilijar iz 17. stoljeća, ostale umjetničke predmete, knjižnicu ..., ali, pa morat ćete zamisliti. najvećim dijelom, a na osnovu pismenog izviješća, prepuštam vas mašti.

- 08:54 - Komentari (3) - Isprintaj - #

bilo što napisati o sinagogi, a ne kazati o židovima i njihovom životu u dubrovniku, nemoguće je. njihov život i življenje u dubrovniku duboko je i korjenito isprepleteno i povezano sa životom grada kroz njegovu dugu i slavnu prošlost. zato pišući o sinagogi, zapravo pišem o židovima, sefardima, a pišući o njima, pišem o sinagogi. uz mnoge obljetnice koje su zasigurno ostale u trajnom i kolektivnom pamćenju židova do današnjih dana je svakako i ona daleka 1492. godina. te je godine otkrivena amerika, reći ćete. da. ali to je i godina prvog progona židova iz zapadne europe.

naime, katolički španjolski kraljevski par isabela i ferdinand izdali su te godine ukaz kojim se iz španjolske imaju protjerati svi židovi. to se je odnosilo i na marane, tj. pokrštene židove. nekoliko godina kasnije, točnije 1498., uslijedio je i progon židova iz portugala. zapravo, kraj 15. stoljeća bio je u znaku velikih židovskih migracija s iberskog poluotoka. španjolsku su sefardi *) smatrali svojom drugom domovinom. zajedno s tamošnjim arapskim življem oni su stvarali i ostavili mnoge materijalne i kulturne vrijednosti kojima se španjolska danas ponosi, a svijet im se divi (alhambra, toledo ...).

u tim migracijskim tijekovima, razmiljevši se po europi u potrazi za novim domom - domovinom, sefardi su krajem 15. i početkom 16. stoljeća u velikom broju stizali u dubrovačku luku. odatle su mnogi od njih put nastavljali karavanama prema 'osmanlijskim zemljama', koje su ih rado primale.

iz dokumenata dubrovačkog arhiva poznato je kako su sefardi na tom putovanju do dubrovačke republike, često bili opljačkani, nekad već na brodovima, jer su zabilježene određene intervencije, koje je vlada republike poduzimala da kazni otimače.

to je bilo doba najvećeg procvata dubrovnika, njegovo 'zlatno doba'. uspon i bogatstvo privukli su 'sefarde', tako da je u tom slobodarskom gradu ostao znatan broj, ne tražeći dalje svoj dom. ubrzo su osnovali važnu i uspješnu židovsku zajednicu. činjenica što su dubrovački sefardi bili povezani s ostalim židovima mediterana ili kontinenta poslužila im je za relativno brzo uključivanje u trgovačke tijekove, poslove i normalan život. republika je njihovu brzu adaptaciju prepoznala kao znatnu prednost koja se može iskoristiti. dopušteno im je zato bavljenje trgovinom. to je dodatno umrežilo dubrovačke pomorske i karavanske trgovačke putove, kojim je osim istoka s manje razvijenim, ali sirovinama bogatim istočnim krajevima, ubrzo bio zahvaćen i zapadni svijet.

no to je samo jedan dio iz njihove povijesti i to onaj bolji dio, kad je riječ o njihovom životu u dubrovačkoj republici.

---

*) naziv za španjolske židove;
'sefard' je biblijsko ime za španjolsku

- 08:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #

druga strana medalje i nije bila tako ružičasta, čak za sefarde ponekad jako teška. pod utjecajem njihovih progona iz katoličkih zemalja, dubrovnik koji se uvijek smatrao papinskom državom (najveći crkveni poglavari u dubrovniku bili su stranci koje je papa slao na službu u 'republiku'), izdao je početkom 16. stoljeća nekoliko zabrana koje su se odnosile na židove.

- kako piše u ispravama, 1502. je 'zbog navodnog ritualnog ubojstva jedne starice u predgrađu ploče, izrečena smrtna osuda sedmorici židova'.

- 1514. i 1515. senat je donio odluku o progonu židova sa svog teritorija. odluka se nije odnosila na trgovinu robom ili privremeni boravak.

- koliko su mjere bile na snazi i da li su se poštivale, nije poznato. ono što se zna bio je veliki udio židova u trgovini toga vremena. nije se smjelo zanemariti značenje njihovih trgovačkih veza i doprinosa napretku trgovine u 'republici'.

- 1538. povlači se zabrana i senat donosi novu odluku kojom se dozvoljava stanovanje židovima unutar grada, tj. gradskih zidina.

- ovom odlukom, zapravo je inicirano osnivanje geta ili možda samo njegov začetak.

- 1546. geto je definitivno formiran. vijeće je definiralo lokaciju u lojarskoj ulici (današnja 'žudioska') za stanovanje židovima. moram samo napomenuti, za one koji ne poznaju dubrovnik, da je to 3. ulica koja izlazi na 'stradun', desno polazeći od zvonika, rekli bismo strogi gradski centar.

dubrovnik je svojom neutralnom politikom znao iskoristiti 'zla vremena' kakva su bila u razdoblju 'prve i druge svete lige', kad je zbog opasnosti, bila zamrla svaka trgovina.

dubrovčanima koji su imali dobre odnose s turcima (plaćajući danak) trgovina je cvjetala upravo u tom razdoblju. postali su trgovački posrednici između zemalja zapada i turskog carstva uz bogatu nadoknadu. dubrovački sefardi su odigrali značajnu ulogu u tom trgovačkom posredništvu i mešetarstvu. za uzvrat im je 'republika' smanjivala carine i poreze i tako stimulirala protok trgovačke robe na obostranu korist. razmjena robe: sirovina s istoka od soluna, valone, sofije, carigrada, aleksandrije ... u veneciju, anconu, ferraru, firenzu, livorno, genovu, a gotovih proizvoda sa zapada išlo je istim putem, preko dubrovnika.

uspon 'republike' u tom razdoblju bio je i uspon židova, koji su se izjednačili po svim pravima s ostalim dubrovačkim trgovcima. i po bogatstvu, naravno. ovaj procvat 'republike' koji je uzročno-posljedično vezan i s blagostanjem trgovaca pa i židova, doveo je u 'republiku' nove židovske skupine iz drugih država. 'republici' se i nije baš odviše dopadalo ovo povećanje židovskog pučanstva pa je 1571. novom naredbom aktivirala zabranu boravka židovima, s izuzetkom onih koji se bave trgovinom. pouzdano se također zna, da je geto postao pretijesan za stanovanje židovima pa su mnogi boravili u privatnim kućama izvan njega, što je primoralo vladu na razmatranje odobrenja još nekih zatvorenih ulica za njihovo stanovanje.

- 08:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #

e sad kad mi netko spomene kako su židovi bili vjekovima proganjani i još k tomu doda kako je 90% napisanog (moga teksta) o njima netočno, dokumentirat ću arhivskim podatkom.

naime, iz podataka 1572. godine proizlazi da je od 50 trgovačkih agenata u 'republici' 30 su bili židovi. agenti ili sensali bavili su se sklapanjem trgovačkih poslova, a od dubrovačkih sefarda spominju se i konkretna imena: samuel maestro, aron coen, daniel campos, israel i samuel franco, abraham ferro, salamun luzena, isaach naamias, rafael penso, salamun levi, isach lima, abram pardo, jacob abenun, daniel tolentino (iz ove obitelji je bio i zadnji dubrovački rabin), salamun oef, moise pappo, abram atias (ima još živih potomaka u dubrovniku), joseph baruh ....

uz ove poslove u 17. stoljeću već se bave i pomorskim osiguranjem, a neki od njih su bili i brodovlasnici.

podaci: povijesnog arhiva u dubrovniku."Sefardi i Dubrovačka Republika" / Ivana Burđelez, Dubrovnik, 1992.

iz arhivskih dokumenata doznajemo za još jedan zločin koji je pripisan židovu isacu jesurunu, zbog kojega je više od dvije godine bio zazidan u jami (zidanje u jamu na kojoj je samo otvor za oskudni dnevni obrok, uz progonstvo na pusti otok sv.andrija, bila je najgora moguća kazna u 'republici', važila je jednako za prekršitelje svih staleža. o ovome sam već pisala na drugoj temi. (vidi: elafitski otoci - 'sveti andrija'). naime na prigradskom području pile bila je ubijena jedna djevojčica, a za njezinu smrt optužen je imenovani dubrovački sefard. uzalud je on poricao krivnju, osuđen je na 20 godina tamnovanja u jami. pušten je nakon dvije i pol godine, jer se krivnja nije mogla dokazati.

ovo je ujedno bio i posljednji zabilježeni službeni progon pripadnika židova u dubrovniku 17. stoljeća. kako drugih podataka vezanih za njih nema u arhivu, može se pretpostaviti da su živjeli u dubrovniku bez značajnijih smetnji ili prije da su se klonili nevolja ,koje bi mogle imati posljedica ne samo za počinitelja, nego i za čitavu židovsku zajednicu. izuzmemo li prekršitelje, koji su se kažnjavali na isti način bez obzira na porijeklo, kazat ću da su židovi kod dubrovčana bili na visokoj cijeni kao sposobni i poštovani građani. primjeri za ovakvo mišljenje su dani u citiranoj publikaciji, iako bi osobno na to gledala kao na poštovanje iz koristoljublja, kao ono 'ruka ruku mije, ...".
ne mogu se oteti dojmu (poznavajući dubrovačku povijest), kako su dubrovčani znali i vrlo nepovoljne uvjete iskoristiti za svoju dobrobit. Zato ne mislim da su oni poštovali židove, već su prognane sefarde znali 'upregnuti' u svoj kotač zbog gospodarskog razvoja 'republike'. ali to je samo umješnost jedne dobro vođene i mudre politike, ne samo kad je riječ o sefardima nego i inače, jer kako drugačije doli mudrošću, protumačiti tolika stoljeća prosperiteta, znanosti, kulture i slobode u nemilom okruženju.

- 08:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ovaj hvalospjev 'republici' je nužan kako bi istaknula i položaj židova, jer ta mudra 'republika' imenuje one najsposobnije židove njezinim predstavnicima - konzulima u važnijim trgovačkim centrima albanije, grčke i alžira.

spominjući sveukupni prosperitet 'republike', napisala sam - znanost i kultura, baš zato, jer su dubrovački sefardi i u tom segmentu dali svoj doprinos znanjima i umijećima stečenim još u španjolskoj. mnogo toga nije nigdje zapisano, mnogo toga je bilo u okviru prosječnosti onodobnog života grada, ali uvijek se spominju, ističu ili se piše o izuzecima, kao što je bio slučaj s portugeškim židovom amatusom lusitanusom (don joao rodriguez), liječnikom. navedeni je tijekom 1588. boravio i radio u dubrovniku i stekao ime kao praktičar i teoretičar medicine. lusitanus je u svojoj knjizi Curationum medicinalium centuriae septem ... opisao sto slučajeva iz svoje medicinske prakse u dubrovniku. drugi znameniti židov tog razdoblja didak pir (jacobus flavius eborensis) koji bijaše istaknuti pjesnik i erudit. opjevavši dubrovačko plemstvo on ne propušta istaknuti crtice iz dubrovačke svakodnevice. tekstovi na latinskom, učeni i puni duha, poticali su generacije mladih dubrovčana onog vremena. njegovo pjesništvo obogatilo je dubrovačku književnost.

dalje, spominje se pisac vjerskih rasprava aron coen, židov rođen u dubrovniku, učeni rabin židovske zajednice i njegove vjerske rasprave ili boravak i doprinos utemeljitelja splitske luke, židova daniela rodrigeza ...

povijesni arhiv u dubrovniku obiluje dokumentima na temelju kojih se može rekonstruirati život sefarda pa uz trgovačka pisma, oporuke, vjenčane ugovore može se naići i na dokumente pisane na hebrejskom, točnije pisane raši pismom.

jezik kojim su se služili je judeo-espaniol, dakle onaj kojim se govorilo u starijoj postojbini pa se on sačuvao i u pisanim dokumenatima ali i u živom govoru sve do naših dana (mento tolentin, umro krajem '70-tih prošlog stoljeća).

(trebam pripomenuti, što sam zaboravila, da su živi i potomci obitelji levi . ne spominjem neke druge primjerice ferrera, jer sa ženskim potomcima prestaje postojati to prezime). upravo to bogatstvo dokumentacije u 'povijesnom arhivu u dubrovniku' bilo je poticajem organiziranju nekoliko znanstvenih skupova pri 'međunarodnom centru hrvatskih sveučilišta', na kojima su raspravljene mnoge teme vezane za povijest 'sefarda' u zemljama mediteranskog bazena.
definirani je program sastavljen iz tri dijela, od istraživanja dokumentacijske građe međunarodne grupe mladih istraživača u 'državnome arhivu u dubrovniku' i tiskanja publikacije "Dubrovački arhivski izvori za istraživanje židovske povijesti", preko 'ljetne škole', do zaključne međunarodne konferencije pod nazivom "Društvena i kulturna povijest Židova".

- 08:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #

na fotografijii - kravata s motivom hrvatskih židova

što još reći o židovima, tom najstarijem narodu semitskog porijekla iz mezopotamije, koji se preko 2000 godina održao razasut posvuda u svijetu i koji je (čini mi se) ove godine proslavio 5.767 godini svog postojanja. kako je netko napisao, narodu koji pamti stare perzijance, babilonce, grke, feničane ...
prema podacima iz 2002. danas ima preko 15 miljuna židova (podaci: Werner, 1992.). prema istim podacima najveći postotak židova je u sad (cca 5,7 , od toga u ny
2,4 miljuna), dok je u izraelu tek nešto više od 3,3 milijuna židova (možda su noviji podaci nešto drugačiji, no ja ih nemam).
u hrvatskoj na temelju popisa iz 2001. židovima se izjasnilo tek 576 osoba, od čega 368 osoba u gradu zagrebu. primjerice u dubrovniku je ostalo vrlo malo židova, nešto je odselilo, a najveći broj se u petstogodišnjem zajedničkom življenju stopio s domicilnim stanovništvom. predsjednica židovske općine u dubrovniku danas, je žena (jasmina horović).

- 08:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #

postoje različiti nazivi za pripadnike tog naroda: "Židovi, Judejci, Hebreji, Izraelci, Ivri, Jhudi, Jisraeli, Džühud (perz.), Çifut (tur.)".
kako sam dosta toga napisala o 'sefardima', a to je jedna od tri glavne židovske skupine u etnografskom smislu, spomenuti ću i ostale, jer se međusobno razlikuju i po jeziku, pismu i običajima.

aškenazi (na hebrejskom jeziku njemačka se nazivala aškenaz ), kao i sefardi (po španjolskoj) dobili su naziv prema svojoj drugoj domovini, koja ih je najviše obilježila tijekom duge migracijske povijesti.

'aškenazi' govore jezikom jidiš koji je mješavina hebrejskog i njemačkoga jezika, dok sefardi imaju svoj jezik 'ladino'. najveći broj 'aškeneza' je početkom 20. stoljeća živio u poljskoj.
treću etničku skupinu čine židovi tzv. istočne zajednice, a porijeklom su iz afrike i azije.
tragovi o obitavanju židova na području dalmacije dosta su stari. oni su bili tu prije velike migracije iz zapadne europe o čemu svjedoče nadgrobni spomenici u benkovcu iz 1. , a solinu iz 3. stoljeća.
no daleko najveće skupine židova dolaze u srednjem vijeku nastavajući obalu jadrana, ponajviše split, dubrovnik, zadar i rijeku.
u svakoj zemlji gdje su se nastanili židovi su dali i daju veliki doprinos svjetskoj znanosti i kulturi (kao i u dubrovniku).

Židovi koji dolaze u Dubrovnik uglavnom su Sefardski Židovi iz Španjolske i Portugala , odakle su u 15. stoljeću bili prognani. Sinagoga u Dubrovniku svjedok je te duge tradicije judaizma na dubrovačkom prostoru, ali i svjedok suživota raznih kultura ( u Dubrovniku nalazimo još aktivnu pravoslavnu i islamsku zajednicu).Sinagoga datira iz 16. stoljeća i jedna je od najstarijih u Europi. Židovi su bili i vrlo cijenjeni liječnici i ljekarnici u Dubrovniku.

Dubrovnik je od svog osnutka puno trgovao se raznim krajevima od kojih su neki imali priznate i velike trgovačke židovske zajednice. Prvi spomen Židova u Dubrovačkom arhivu datira iz 1326. kada je vlada Dubrovnika da bi zamijenila svoga liječnika Egidija uzela u službu liječnika Johannesa iz Akvileje . Nigdje se ne navodi da je taj liječnika bio židovskog podrijetla no vjeruje se da je bio. Polovicom 14. stoljeća u Dubrovniku djeluje i magister Benedikt za kojeg se navodi da je bio židovskog podrijetla, ali je prešao na kršćanstvo. Kasnije nalazimo niz spisa vezanih uz razne trgovačke ugovore između židovskih i dubrovačkih trgovaca. Iako je Dubrovnik bio pretežno katolički grad tolerancija prema ostalim religijama pa tako i judaizmu bila je uvriježena. No prvi se Židovi naseljavaju u Dubrovniku koncem 15. stoljeća i osnivaju svoju zajednicu koja postoji u Dubrovniku i danas. (Stulli1989)

marijan biruš u jednoj studiji o židovima piše da je židovski narod dao 116 nobelovaca. pozivajući se na izvor, Keller, 1992., spominje nama vrlo poznata imena:

"filozof Baruch de Spinoza, književnik Franz Kafka, psiholog Sigmund Freud, fizičar Albert Einstein, sociolozi Karl Marx i Claude Levi-Strauss, glumac Woody Allen, režiser Steven Spielberg, skladatelji Gustav Mahler, Felix Mendelsohn-Bartholdy, Jacques Offenbach i mnogi drugi".

- 08:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #

dubrovačka sinagoga, ulica žudioska

- 08:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #

kako sam već spomenula dubrovačka sinagoga postoji od 15. stoljeća i spada među najstarije na balkanu. prema nekim izvorima druga je po starosti u europi, eventualno treća, kako sam pronašla u pojedinim dokumentima. ono što je sigurno i zbog čega je spominju i domaći i strani tiskani vodiči je njezin neprekinuti kontinuitet, čak i u vrijeme 2. svjetskog rata. istina da su dubrovačke židove iz sigurnosnih razloga preselili na otok 'lopud', sinagogu nitko nije dirao. posljednji dubrovački rabin mento tolentin umro je sedamdestih godina prošlog stoljeća. bio je jedan od mnogobrojne braće, a obitelj tolentin se spominje među uglednim trgovcima 16. stoljeća. s njim je nestalo te židovske obitelji u dubrovniku. sinagoga se kako sam spomenula nalazi u žudioskoj ulici na drugom katu, preuređena je i otvorena je za javnost.

detalj interijera muzeja

- 08:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

raskošnim eksponatima ukrašena je sinagoga, jer su 'sefardi' donosili, trgujući, mnoge vrijedne predmete iz zapadnih zemalja, osim onih koji su sa sobom prnijeli iz šopanjolske. nedavna afera sa židovskim srebrom dubrovačkih sefarda okončana je uz velike troškove, ali eksponati su vraćeni iz NY u dubrovnik.

od najvrjednijih kultnih eksponata uz
talmud (sveta knjiga) je tora iz 13., a dvije iz 17.stoljeća.

'tora' je pisana na pergameni, jer je za židove to ujedno kultni objekt trajnog značenja. u obliku je svitka. krajevi su joj nataknuti na drvene držaće. u hraništu stoji umotana posebnim platnom.

- 08:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #

'tora' je zapravo prvih pet biblijskih knjiga ili petoknižje:

'postanak',
'izlazak',
'levizski zakon',
'brojevi',
'ponovljeni zakon' ili najsvetiji dio 'starog zavjeta'.

ove knjige, mješavina legendi i religije govore o postanku svijeta i počecima čovječanstva do praoca 'abrahama'; povijesti židovskog naroda do povratka u 'obečanu zemlju', nakon izlaska iz egipatskog ropstva; prenose božja objavljenja abrahamu i mojsiji, razradu tih zakona i primjenu sadržanu u 613 propisa.

'tora' je duhovni, etički i religijski temelj na koji se nadograđuju sve ostale biblijske knjige. ona je za židove jezgro vjere. istovremeno 'tora' je začetak svih monoteističkih svjetskih religija. (tora = uputa, nauk, učenje).

- 08:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #

kako o židovima u dubrovniku nema legendi, osim u držićevim komedijama u kojima se ruga 'žudjelu' škrtici, ćifutu, predstavit ću vam nekoliko židovskih imena. naime židovska imena imaju opisna značenja. možda se netko od poštovanih prepozna po opisu:

Noa - Smiren
Abraham (Ibrahim)- Otac mnoštva
Jakov- Slijedi Boga
Izak, Yitzak - Smješko
Benjamin, Ben - Sin desnice, Sin sreće, Srećko
Mojsije, Moše, Moses - Bog ga je rodio
Jonatan - Gospod je dao, Božidar
David - Ljubljeni
Salomon, Šalom (Sulejman) - mir, Mirko, Miroslav
Natan - Darko
Ruben - Gle, sin je
Samson - Sunce
Levi - Levit, službenik hrama Judita - Židovka
Ruta - Prijateljica
Estera - Zvijezda
Ezra - Bog je pomoćnik
Rebeka - Sjedinjenje
Rahela - Ovca, Strpljiva
Sara - Kneginja
Debora - Pčela
Naomi - Moja ugoda
Mirjam (Marija, Mejrema) – Jogunasta Milka - Kraljica
Suzana - cvijet ljiljan, Ljiljana
Jasmin(k)a - cvijet jasmin
Ana, Hana - Milost; Dražesna
Tamara - Palma
Amina - Vjera

neka muška i ženska imena hebrejskoga porijekla raširena u kršćanskom i muslimanskom kulturnom krugu:

Adam, Adem - čovjek
Josip (Jusuf) - Gospod će umnožiti
Danijel - Bog sudi
Emanuel - S nama je Bog
Jasmin - cvijet jasmin
Šimun - Gospod je uslišio

izvor (za imena): Domaš-Nalbantić, 1999. i Opća enciklopedija.

- 08:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #

za kraj:

sinagoga kao i druge bogomolje u dubrovniku (osim srpske pravoslavne crkve) pogođena je u lipnju 1992.

".... stalni dodiri s drugim narodima i kulturama oplodili su dubrovačko i hrvatsko biće i svrstali dubrovnik među vječne primjere veličine ljudskog duha, kojemu ne mogu naškoditi ni potresi ni projektili suludih osvajača".

umjesto zaključka, citat:

"Sinagoge su uvijek u povijesti bile glavno uporište za opstanak židovskog naroda i očuvanje njegovog identiteta", tako je to bilo vjekovima i u dubrovniku.

- 08:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

07.07.2006., petak

DOMINIKANSKI SAMOSTAN u riječi i slici

svojom starinom, kulturno-umjetničkim blagom i vjerskim sadržajima dominikanski samostan u dubrovniku ubraja se među njegove najznačajnije povijesno-kulturne spomenike.

iz povijesti reda u dubrovniku

početak djelovanja dominikanaca vezuje se uz redovnike koji su ovdje došli iz italije oko 1225. godine i prvobitno se nastanili u jednoj kućici na području zvanom peline (to je sjeverni strmi dio stare gradske jezgre ispod sjevernih zidina), uz ondašnju crkvicu sv. jakova.
broj redovnika brzo se množio i osjećala se potreba za većim prostorom. zato je odlučeno da se gradi nova crkva i samostan na nekom širem i prostranijem području. takav prostor se je mogao naći u to doba jedino izvan gradskih mira (zidina). posrećilo im se kad im je koliko-toliko odgovarajući prostor ponudio dubrovački vlastelin palmotić. zapravo, poklonio im je kuću, vrt i crkvicu marijina uznesenja. taj prostor je i današnje mjesto dominikanskog samostana, tik na izlazu iz stare jezgre dubrovnika, kroz njegova istočna gradska vrata.
crkvu i samostan počeli su graditi krajem 13., ali gradnja je dovršena skoro tri stoljeća kasnije, tek u 16. stoljeću.

nije nikakvo čudo što je republika dopustila gradnju velikog samostana dominikancima (u daljnjem tekstu dominikanci-ma-skim itd) tik uz gradske zidine.
s gledišta republike, ali ne i na njezinu inicijativu, to je bila više nego dobra zamisao.

'siromašni dominikanski red', poznat još kao 'propovjednički i intelektualni', čije se članstvo neprestano množilo slijedeći učenje svog osnivača dominga de guzmana, bilo je poželjno imati iz strateških razloga na vrlo ranjivoj, istočnoj granici trgovačkog grada-državice. dakle, samostan nije trebao poslužiti samo vjerskoj ili znanstvenoj svrsi (bio je on učilištem, kasnije i to s pravom javnosti), već i obrani, odnosno čuvanju grada na njegovoj najosjetljivijoj točci.
iz tog razloga je dubrovačka vlada 1301. godine odlučila novčano potpomoći započetu izgradnju samostana. prema zapisnicima velikog vijeća, vlada je naredila da na objektu dominikanaca moraju raditi svi stanovnici jedne gradske četvrti.
osobito je značajan moto ove vladine naredbe:

"samostan se diže 'za spas, obranu i sigurnost čitavog grada Dubrovnika". (1)

---

(1) više o tome "Dominikanski samostan Dubrovnik", 1982.

- 10:53 - Komentari (0) - Isprintaj - #

gradnja je i pored svesrdne pomoći građana i vlade trajala vrlo dugo mada je početkom 14. stoljeća on imao već ove, danas prepoznatljive, obrise. iako na skučenom i nejednoličnom, pretežno iskrzanom terenu, kompleks se je savršeno uklopio u zidine i sam grad. (2)

današnji izgled kompleksa dominikanskog samostana

- 10:49 - Komentari (3) - Isprintaj - #

ulični prolaz između gradskih zidina i samostana

---

(2)
kako je samostan postao djelom gradskih zidina i kako je 'republika' pomagala dominikancima u gradnji, dopustila je i pripajanje uz pojedine tvrđave. odredbu da se ima ostaviti ulični prolaz između kompleksa i zidina i ostali detalji gradnje, opisani su u knjizi "Utvrđivanje grada Dubrovnika" / Lukša Beritić, JAZU, 1955. (vidjeti pod natuknicom 'dominikanci').

- 10:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #

kad dominikanci daju opis ove gradnje, ne propuštaju istaknuti sljedeće:

"Iako je zbijen i pritiješnjen gradskim zidinama, samostan se vještom razumnošću dubrovačkog urbanizma rasprostro u tom smjeru, spretno iskoristivši svaki ugao tla i podredivši mu svoj prostorni, složeni tlocrt. U tom se tlocrtu, i unatoč savinutim, uskim i nepravilnim prostorima, ipak raširila lađa crkve, dvorište s terasama i perivojem, blagovaonica, spavaonice i kapitul kao udobne dvorane, a neke su se njihove terase rastvorile pod nebom, na suncu". (3)

pri opisu eksterijera i interijera samostana ne izostavlja se napomena kako se i pored neravnomjernog terena ne osjeća nikakva zbijenost, zatvorenost ili kako oni kažu 'tjesnoća' prostora, jer su dijelovi kompleksa spretno povezani u slikovitu cjelinu, samo zahvaljujući vještini dubrovačkih majstora (urbanista, arhitekata i zidara) i njihovoj umješnosti u objedinjavanju i uklapanju tako razvedenih dijelova terena u skladnu cjelinu građevine.

---

(3) Stjepan Krasić: Dominikanski samostan u Dubrovniku : vodič, 2002.

- 10:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #

prepoznatljivi rukopis dubrovačkih graditelja 14. i 15. stoljeća i udomaćenih zadarskih i mletačkih majstora vidljiv je na svakom samostanskom dijelu. osobitost je u preklapanju gotičkih s renesansnim elementima u savršenu cjelinu, što se očituje u pojedinim kamenim ukrasima.

tako se dominikanci sa zahvalnošću prisjećaju vrsnih majstora: zadrana nastanjenih u dubrovniku nikole i juraja, sinova nikole lovrina; blaža kalendina, radena, mile sina vitova; mletačkog klesara nicole corve, sredinom 16. st.; mastora prvoja radostina, konavljanina i miloša milčetina, stonjanina i najposlije majstora butke u drugoj polovici 16. stoljeća, koji je zajedno s majstorom prvojem izveo značajan klesarski rad na glavnim crkvenim vratima.

"Iako se rad tih majstora danas pojedinačno ne prepoznaje, ipak temeljni raspored crvke nosi oznake graditeljstva onog vremena. Taj raspored i osnovni dijelovi crkve, svetišta sa svojim prozorima i unutrašnji dio južnih bočnih vrata, može se pripisati suradnji domaćih, dubrovačkih i zadarskih graditelja s udomaćenim mletačkim majstorima. Iz te suradnje nastalo je ovdje najveće ostvarenje dalmatinske rane gotike, koja se očituje u obliku i velebnosti poligonalnog svetišta učvršćena s polupilonima. Samostanu se prilazi širokim stubištem blagog nagiba ograđenim ogradicom gotičkih, radi čvrstoće medusobno povezanih stupića koji predstavljaju najveću dalmatinsku kamenu ogradicu XV stoljeća," piše stjepan krasić.

- 10:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #

veliki potres, 1667. bio je uzrokom rušenju pročelja i južne strane crkve. (4)
kao i drugi srušeni i djelomično porušeni stari objekti uključujući i sam grad, dominikanski samostan doživio je nužne graditeljske izmjene prilikom obnove. uobičajena i za ono vrijeme kao i za današnje je izmjena u graditeljskom stilu. to je razdoblje sedamdesetih godina 17. stoljeća u kojemu glavnu riječ ima barok, koji je poput smjene generacija postupno zamijenio vitku gotiku ili dopunio renesansnu jednostavnost. vezano za stilsko preplitanje promjene su posebno vidljive na prozorima (sličnu situaciju imamo i na franjevačkom samostanu), tako da su gotičke zamijenili barokni. ponešto je vraćeno i u izvorni oblik gdje dolazi do izražaja dubrovačka graditeljska specijalnost vidljiva na slijepim reljefnim arkadnim otvorima uzduž zidova. inače, sve ono što nije bilo oštećeno nosi i danas prvobitna obilježja gotike, tj. graditeljske izvornosti 13. i 14. stoljeća.

---

(4)
napomena: dugo vremena ostalo je tradiciji obilježavanje 6. travnja, datuma velikog potresa, koju dubrovčani nazivaju trešnjom, jedne od najvećih strahota koja je zadesila dubrovnik, prije srbo-crnogorske opsade i rušenja 90-tih prošlog stoljeća. zato je crkvena molitva uvijek počinjala riječima:

'sačuvao nas bog kuge, trešnje, glada i rata'

grad gori, pavo urban, 1991.

- 10:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

još da nešto spomenem, što je i danas aktualno (drugo je već stručno i komplicirano za ovakav jednostavni opis i mora se vidjeti i doživjeti). riječ je o južnim vratima crkve, koja su upravo obnovljena i vraćen im je njihov prvobitni izgled (podsjećaju na zadarsku prvostolnicu). ovako ih opisuje stjepan krasić, kazujući:

"Ostao je i njezin južni portal, u koji se ulazi strmim stubištem koje je nekad, kako pokazuju njegovi ostaci i povijesni pisani izvori, bilo polukružno. Taj se slog očituje u mirno, prema otvoru poredanim stupićima, svinutim u svom produžetku tako da oblikuju četerostruki luk. Lišce njihovih poredanih glavica je romanički savijeno, a poligonalne izdužene stope već najavljuju gotiku. Ta cvrsta i skladna građevna cjelina podsjeća na glavna vrata zadarske stolne crkve, pa se može pretpostaviti da su djelo spomenutih zadarskih majstora Nikole i Jurja, sinova protomajstora Nikole Lovrova, koji su čitavu 1317. godinu na ovoj crkvi izvodili klesarske radove, vjerojatno prema uzoru u njihovu zavičaju. Na žalost, uspravni stupici su nestali i treba umetnuti nove da bi se taj mirni sklad obnovio, to više što su u Dubrovniku rijetki romanički spomenici."

- 10:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

"U XV. stoljeću otvor vrata je učvršćen novim okvirom, dovratnicima i nadvratnikom ovijenima gotičkom reljefnom lozicom. U luneti je reljefni lik sv. Dominika koji također pokazuje gotičke crte tog vremena. Udomaćeni kipar Bonino Milanac, nastanjen u Dalmaciji, u koju je unio lombardijsku gotiku, uokvirio je taj romaničko-gotički portal izrazitim okvirom stupova i šiljasta luka na kojemu pužu sjevernjačke rakovice cvrsto svinuta lišca i stoji Kristov kip koji su nekad okruživala druga dva, kasnije nestala. Kip pokazuje osrednjost ovog kipara poznatog po svojim djelima u splitskoj, korčulanskoj i šibenskoj stolnoj crkvi. Njemu su pomagali 1419. dubrovački majstori Brajko Bogosalić i Dobrašin Radinović. Uz apsidu su vješto povezani sakristija, kapitul i kapele kojima gotički prozori s mrežištem na vrhu i okrugli prozor okružen malim reljefnim lukovima i hrastovim lišćem, istančanim radom domaćih klesara, čine posebno usklađenu cjelinu, iako su im zidne plohe savinute i drugačije okrenute. Uz njih su i renesansna vrata...".

- 10:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #

dio stare crkvice uz južne zidove samostana

- 10:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #

krasićev citat sam završila riječima: Uz njih su i renesansna vrata..."

zbog ovog detalja:

kroz ta renesansna vrata (stražnja istočna vrata), može se ući u samostan i vrt. najbliže susjedstvo dominikanskom posjedu bila je osamljena kuća nekadašnjeg državnog krvnika stroge, ali oprezne 'republike'. to je, dakako kuriozitet, i ne piše u gradskim vodičima.

- 10:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #

sadašnji glavni ulaz u crkvu je vrlo jednostavan, barokni i bez ukrasa, a tako djeluje i sama unutrašnjost jednobrodne crkve.

ono što se ističe i izdvaja je je apsidalno svetište iz 1315.), s tri vitka stupa i gotičkim lukovima, prozorima i zidnim polustupovima. u podnožju je nedirnuti grob serafina crijevića s navedenom godinom.

---

6)

serafin crijević, fra marija (cerva), dominikanac, dubrovčanin, 1686-1759.
autor je (uz mnoga druga) i najpoznatijeg dubrovačkog povijesnog vrela: "Bibliotheca Ragusina" u 4 sveska.

- 10:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

premda efektno, sve zajedno u dominikanskoj crkvi je zapravo vrlo jednostavno. oltar je restauriran u prošlom stoljeću.

- 10:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ukrašena kamena plastika prijelaznog razdoblja, gotičko renesansnog sloga posebno je vidljiva na slikovito ukrašenoj propovjedaonici, a rad je dubrovačko-korčulanske klesarske škole.

- 10:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

oltarna pala "čudo sv. dominika" rad je iz razdoblja 'praške faze' jednog od najpoznatijih hrvatskih i dubrovačkih slikara, cavtaćanina vlaha bukovca.

vlaho bukovac

postoji i legenda o ovom oltaru, tj. čudu, ali mi se sad neda pisati je.

- 10:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #

veliki broj oltara simetrično poredanih na obje strane crkvene lađe i u graditeljskom i likovnom smislu nosi potpise čuvenih onodobnih majstora: paolo veneziano, bukovac, božidarević, santi di tito, francesco di maria, dulčić ...

dulčićeva oltarna pala "bl. augustin kažotić"(dubrovački slikar kolorist i začetnik dubrovačke kolorističke škole ivo dulčić, 1916-1975)

"sv. ana sa svecima"
francesco di maria (1623-1690)

- 10:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #

klauster

raskoš cvjetne (floralne) gotike možda se najbolje ogleda u slikovitom središnjem dvorištu samostana - klausteru.

- 10:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #

- 10:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #

taj četvrtasti prostor je s masivnim stupovima koji drže četiri krila trijema. ograđena su sa svake strane s po pet prozračnih trifora. stupići trifora završavaju kapitelima na kojima je floralna plastika. na njih se naslanja savinuti svod s trodijelnim lukovima. iznad njih su četverolisno prepleteni otvori uklopljeni u polulukove. kompozicijski zamršeno, a izvanredno izvedeno i dojmljivo.

- 10:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

medaljoni oblikovani u punoj plastici s poprsjima svetaca, mučenika, redovnika, redovnica i znamenima evanđelja, ukrasi su svodova trijema. kao rijetko gdje u našem primorskom graditeljstvu ovdje vidimo dvadeset četiri lika koja lebde poredana posred svodova.

ponad trijema su četiri prostrane terase. nekad je terasa imala vitku kamenu ogrlicu – ogradu. tek zaostali ugaoni maleni pilastri donekle dočaravaju prijašnju vitkost bogatih kasnogotičkih ukrasa. današnju ogradu načinili su dubrovački klesari braća capurso na kraju 19. ili početkom 20. stoljeća (1900.)

stjepan krasić piše: "Nad terasama se nebo uokvireno okolnim kamenim zgradama čini modrijim negoli na obzorjima i lebdi kao modra kupola nad dvorištem i perivojem".

- 10:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

mali perivoj s primorskim raslinjem nadopunjuje svojim zelenilom kasnogotičke floralne oblike na triforama, doimajući se kao da je zarobljen.

zdencu u sredini klaustra pridodana su dva jonska stupa za koloturnik s bakrenim kablom, koji se spuštao u bunar. rađeni su po uzoru na talijanske samostanske bunare iz tog razdoblja (cinquecento).

'dubrovačka dominikanska crkva', piše slobodan novak, 'valjda je najznamenitija grobnica u starom gradu!' (7)

grobovi su posvuda: u crkvi, kapitulu, sakristiji, klaustru. tu su pokopani mnogi znameniti dubrovčani: (crijevići /cerve/, lukarevići /lucari/, gradići /gradi/, gundulići /gondole/, đurđevići /djordji/ ..., ali i drugi ugledni građani: pomorci, trgovci, obrtnici.

---

(7) "Dubrovnik iznova" / Slobodan Prosperov Novak, Zagreb, SNL, 1987. novak također navodi i ovo: "na njima su (na grobovima - op. d.) prastara imena, na primjer onoga milogosta koji je pravio klobuke (šešire - op- d.) dražoja koji je bio trgovac ili onoga koji se zvao bogavac. u sakristiji je grob pera pantele prvog dubrovačkog kapitaliste, osnivača manufakture".

najstariji kiparski rad je reljefni okvir nadgrobne ploče vikara rozina, ukrašen reljefima i likovima iz razdoblja romanike 13. stoljeća. uzidan je iznad pobočnih vrata sjevernog zida.

- 09:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #

kao zanimljivost spominje se da je među grobovima siromašnih pokopan i pjesnik dinko ranjina (1536-1607)

O vi svi ljuveni, ki ove slišate
pjesni, sad po meni, što je ljubav, poznate,
i od nje svaki vas čuvat se sad spravi
pri neg vas pod svu vlas nje sila postavi,
er svak, tko u bludu ljuvezan tuj ljubi,
sve za man u trudu služeći dni gubi.
Vrh stvari tih mnokrat ove se još zgode
da tko mni cvit ubrat, drača ga obode.
Skroven je svaki hip, to je red nje bitju,
u medu gork nalip, zla zmija u cvitju,
prit ona gdi bude, stvar je zla i prika,
od nje da ubljude svakoga človika.
Hoć uklet koga uprav, da cvileć sve upi,
kuni ga, da ljubav na njega nastupi.

odlomak iz pjesni razlicijeh
dinko ranjina, firenca, 1563. (8 )

---

8.
plemić i pjesnik dinko ranjina, odlikovan viteškim redom sv. stjepana od cosima medicija. bio je sedam puta dubovački knez.

spomenula sam serafina crijevića, sara, koji je pokopan uz ulazna vrata iz crkve u klaustar. bio je znanstvenik, poznat po kritičnosti kojom je koristio građu dubrovačkog arhiva. umro je 1759. uz njegovo ime i djelo na preko 3000 stranica o povijesti dubrovačke crkve Sacra Metropolis Ragusina veže se i priča o cenzuri dubrovačke vlade.

bilo mu je nekoliko puta zabranjeno korištenje arhiva, a imenovana komisija, koja je trebala odobriti tiskanje djela istrgla je nekoliko inkriminiranih listova. no nije ih uništila. ti su listovi završili u beću (a kako su dospjeli tamo, duga je i druga priča).

- 09:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #

MUZEJ - ZNAMENITOSTI

općenito:

predstavit ću ovdje nekoliko značajnijih eksponata iz muzeja dominikanaca, točnije ono što se može vidjeti na fotografiji. za drugo nisam sigurna.
ono što sam zaboravila spomenuti kad sam pisala o franjevcima, oba reda imaju prekrasnu zbirku
zavjetnog nakita. to nije slikovno predstavljeno. porijeklo mu je razno, s tim da ima mnogo autentičnog dubrovačkog nakita, osobito u kombinaciji s krupnim prirodnim biserima. prekrasan stari nakit.

današnji prostor u kojemu je smješten dominikanski muzej je nekad imao posve drugu namjenu. najprije se od 1626. koristio za potrebe prve javne gimnazije u dubrovniku, potom javne ljekarne, koja je ostala do francuske okupacije.

/napomena: francuska vojska je koristila samostanska zdanja kao konjušnice, uz ostalo. /

muzej je otvoren tek 1970. godine. osim prije spomenutog nakita, postavu muzeja čine pokretni predmeti velike umjetničke vrijednosti, koji su iz sigornosnih razloga uklonjeni iz crkve i kapitula. novija muzejska postava datira iz 1986. godine.

- 09:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #

spomeničke vrijednosti muzeja, samostana i crkve

raspelo
Veliko gotičko raspelo, drvo, tempera, prva polovina 15. stoljeće, veličina: 278,3 x 176,5 cm, raspon kristovih ruku je 168,5 cm.

Nikola Božidarević (oko 1460. - 1518.), tempera na platnu. Dubrovnik, 1513.
pala je izrađena po narudžbi trgovca i pomorca marka kolendića s otoka lopuda za oltar "marijina navještenja" u dominikanskom samostanu sv. nikole na istoimenom otoku.

u sredini donjeg dijela slike je karaka, prema kojoj je izrađena ova današnja kojom možete oploviti akvatorij dubrovnika.

i ova srebrena 'lađica za tamjan', forma dubrovačke karake,
srebro, iskucano, gravirano, 16. stoljeće.

karaka je tip dubrovačkog broda iz 16. stoljeća kojim se plovilo po sredozemlju i do obala zapadne europe.
eksponat je s okruglom bazom ukrašenom geometrijskim motivom i s kljunom u obliku glave delfina. ovo je dragocjen primjer sposobnosti dubrovačkih zlatara, kojim se iskazuje i njihov smisao za sjedinjenje izvanrednog zlatarskog umijeća i povijesnog prikaza profanog sadržaja. primjetna je sličnost ovog srebrenog predmeta s karakom na božidarevićevoj slici "marijina navještenja" s otoka lopuda.

- 09:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Nikola Božidarević (oko 1460. - 1518.),
"Bogorodica sa svecima", tempera i pozlata na dasci. dubrovnik, oko 1500.

detalj

Triptih obitelji Bundić (bunda), središnji dio, Nikola Božidarević, oko 1500.g., Dubrovnik, Sv. Dominik
triptih je prvo sačuvano djelo ovog autora. pretpostavlja se da ga je slikao zajedno s ocem, božidarom vlatkovićem.
bogorodica s djetetom kao "Immacolata", s mladim mjesecom pod nogama i ljiljanima u ruci okružena je glavicama kerubina.

ovo je središnji dio triptiha, prekrasan je, restauriran je.

- 09:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #

detalj. sv. vlaho s dubrovnikom prije 1667.

maketa dubrovnika s božidarevićeva triptiha.

- 09:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Mihajlo Hamzić (oko 1460.- 1518.):
"Triptih", tempera na dasci, dubrovnik, 1512.

dubrovačka plemićka obitelj lukarević (lucari), naručila je od umjetnika 1512. godine triptih s likovima svetaca, imenjaka članova obitelji.

središnji lik je sv. nikola, lijevo prvomučenici ivan krstitelj i stjepan, desno marija magdalena i učenik ivan

Lovro Dobričević Marinov - poliptih, 1448.
(/?/ 1444. - 1478.)

- 09:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Tiziano Vecelli
(1487/90. -1576.)
oltarna pala "Sv. Vlaho, sv. Magdalena s Tobijom, arkanđelom Rafaelom i donatorom Damjan Pucić", ulje na platnu, Venecija, oko 1550.

prvi spomen ove pale nalazimo u 'povijest dubrovnika (lucca, 1595) o. franjevca serafina razzi.

flandrijski majstor, druga polovica XVI. stoljeća
diptih: krist i bogorodica

- 09:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Francesco Zugno, mletački barokni majstor, nasljednik giambattiste tiepola (1709.-1787.),
"Sv. Ivan Krstitelj"
ulje na platnu, Venecija, 18. st.

radionica lorenza di credi (1456-1533): "Sveta Obitelj"
Lorenzo di Credi
(1456.- 1537.)
"Sveta Obitelj", ulje na dasci, Italija, 16. stoljeće.

(poznati firentinski renesansni majstor lorenzo di credi bio je učenik andrea verrocchija i sljedbenik leonarda da vincija).

Franjo Matijin (ili njegova radionica?), prva polovica XVI stoljeća
"Mučeništvo sv. Vinka", tempera i pozlata na dasci, dubrovnik, 16. stoljeće

- 09:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

paolo veneziano
"raspelo" 14. stoljeće. iznad apside glavnog oltara.

Donato Bizmano (16. st.)
"Bogorodica s Djetetom", tempera na drvu.

"Nakon restauracije g. 1966. u njezinom desnom kutu otkriven je potpis: DONATV[S> BIZA[MANVS> PIN[XIT>, čime je omogućena atribucija bratu slikara Angelosa Bizamanosa, koji je neko vrijeme (1518-1519) radio u Dubrovniku".

nepoznati slikar, XVII. stoljeće
bogorodica, sv. vlaho i sv. franjo

- 08:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Nepoznati majstor
zabat oltarne pregrade s pleternom ornamentikom,
Dubrovnik, 10.-11. stoljeće.

ovo je fragment zabata oltarne pregrade neke predromaničke crkve s dubrovačkog područja sa simboličnim prikazom euharistije u troprutastom pleternom reljefu. prenesen je 1989. iz sela čelopeci u župi dubrovačkoj, gdje je bio zazidan u dominikanskoj crkvi sv. vinka ferrerskoga. predstavlja najstariji kiparski umjetnički predmet u muzeju.

Nikola Lazanić (umro, 1591.)
"Glava starca",
mramor, kasno 16. stoljeće.

autor skulpture je porijeklom s otoka brača, školovao se u rimu, a zadnje godine životo proživio u dubrovniku. identitet autora kasno je otkriven. skulptura je oštećena.

Václav Levč
(1820. - 1870)

"Bogorodica s Djetetom na prijestolju", kararski mramor, Rim, 1862.
skulptura je izrađen po narudžbi đakovačkog biskupa j. j. strossmayera.

umivaonik

- 08:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #

KNJIŽNICA

"Iako pisani trag o postojanju dominikanske knjižnice u Dubrovniku datira iz 11. stoljeća, službeni izvori potvrđuju njezino postojanje tek od gradnje samostana u 15.st. Oprema te knjižnice, s 22 klupe na kojima su svesci bili privezani lancima, ušla je u opću povijest knjižničarstva u svijetu" stoji u knjizi 'Povijesna šetnja dubrovačkim knjižnicama", autor U.M., Dubrovnik, 2003., a sličan podatak nalazimo i u "Povijest knjige", autor A.S., Zagreb, 1985.

dominikanski red slovi kao red intelektualaca, pa ovi podaci ne iznenađuju, već samo potvrđuju tu činjenicu. dubrovnik je i inače najveće 'nalazište' inkunabula (prvotisci) u hrvatskoj (i mnogo širem području). dominikanski samostan prednjači po broju svezaka s 249 jedinica. no nije on samo zbog toga 'dragi kamen dubrovačkog bibliotekarstva' (kako ga naziva s.p. novak), a ja bi dopunila i bibliofilstva, nego i po unikatnim primjercima među njima i po kulturološkoj i povijesnoj rukopisnoj baštini.

knjižnica je sačuvana, ali su pojedini primjerci dosta oštećeni, nagriženi zubom vremena, moljcima i kiselom tintom i vape za ozbiljnim konzervatorsko-restauratorskim zahvatima.

- 08:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #

detalj oslike na stropu

nešto više brige posvećuje se njezinom očuvanju i spašavanju, posljednjih godina pa, ako se u tom smislu nastavi prekrasno urešene korice u dubokom tisku, ornamentima i boji; iluminirani listovi i slojeviti inicijali, ostat će i dalje uresom, ne samo dominikanaca, nego i grada dubrovnika. kroz svoju povijest, koja seže stoljećima unatrag, knjižnica je proživljavala mnoge nedače i bivala izložena propasti i uništenju. i pored toga do danas je ostala nezaobilazno vrelo podataka kao jedna od najvrjednijih knjižnica u hrvatskoj.

tri puta se preseljavala što je za jednu takvu knjižnicu vrlo pogubno;
u velikom potresu 1667. uništeno je više od polovice tadašnjeg knjižnoga fonda;
francuska okupacija je nanijela neprocjenivu štetu obnovljeno knjižnom fondu (1806-1814), pretvorivši crkvu u konjušnicu, a knjižnicu u spavaonicu svojoj vojsci;
austrijska okupacija(1814-1837), također, osobito otuđenja;
srbo-crnogorska agresija na hrvatsku i granatiranje dubrovnika doprinjela je uništenju ili devastaciji knjižne građe dominikanske knjižnice, koja je bila pogođena 6. lipnja 1992. 'posljednji europski barbari XX. stoljeća', napisao je netko u dnevnom tisku, posvjedočivši to fotografijama pogođenog samostana.(neću ovdje kvarit opći dojam tim užasnim fotografijama iako me ovi dogođaji iz bliže povijesti nikad ne ostavljaju ravnodušnom).

- 08:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

dominikanska knjižnica

devastacije i krađe bile su redovita pojava u raznim razdobljima okupacije i okupatora dubrovnika, tako da neki među najljepšim našim primjerima danas krase izložbene prostore velikih svjetski poznatih knjižnica, poput "Bibliotheque Nationale' u Parizu, Bibliotheca Apostolica Vaticana u Rimu, Arhiva Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, ili Széchenyi Könyvtárának u Budimpešti", napisao je s. krasić. spomenut ću ovdje samo neke značajnije i za bibliofile poznatije primjerke, koji su ostali u knjižnici, obzirom da je riječ o unikatima ili vrlo rijetkim primjercima u svijetu. u sastavu knjižnice ostala su još 94 srednjovjekovna kodeksa; nekoliko neobjavljenih traktata i propovijedi. jedinstveni glösa (objašnjenje uz tekst) iz 11. stoljeća, koji se odnosi na 'Pravilo sv. Benedikta' (osnivača benediktinskog reda iz monte casina u italiji), 'Breviarium correctorium fr. Dominika Španjolca' iz 13. stoljeća, najstariji poznati 'Tomin komentar Pavlovih poslanica' (toma akvinski), 'Propovijedi o Ocenašu bl. Petra Geremije' iz 1459., 'Summae divinae philosophiae fr. Dominika Flandrijca' iz 1468.
posebno se umjetnickom vrijednošcu ističe 'Velika Biblija' iz 11. stoljeća, pisana beneventanom i 'Moralno tumačenje Joba' 'Decretales', Grgura Velikog (grgur IX.)također 11. stoljeće.

kao osobita rijetkost kojom se s pravom ponosi ovaj samostan je najstariji katalog knjiga na svijetu izdavača Antona Koberberga 'Cupientes emere libros', nürnberg 1480. godine.

- 08:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srednjevjekovni gradual (1)
rukopisna knjiga s uvodnim inicijalom (2)

u rukopisnoj zbirci se s posebnom pažnjom čuva autograf serafina (sara) crijevića (cerve) (1686-1759), dominikanca: "Biblioteca Ragusina" u 4 sveska i "Metropolis Ragusina" u 5 svezaka.

obje knjige su (djela su i tiskana) nezaobilazan izvor podataka svakog boljeg poznavanja i pručavanja dubrovnika i njegove prošlosti. (o cervi sam prije pisala vezano za cenzuru i cenzuriranje istraživanja arhiva republike).

zanimljivost:

u posjedu dominikanaca je jedan staro-ćirilski spomenik, križ stjepana uroša II. milutina s komadom križa (svetog drva). u četiri natpisa na ćirilici izriče se prokletststvo onome tko bi taj križ na bilo koji način otuđio.

slobodan prosperov novak piše:
"A kako li bi samo trebalo prokleti onoga generala koji je početkom 19. stoljeća u ime francuske prosvjećenosti u knjižnicu uselio konje?!"

ja na ovo, dodajem: "A tek generale, Strugara, Jokića, Kovačevića, Kadijevića i Zeca, koji su kanili zapaliti cijeli grad?!"

prije sam spomenula 249 inkunabula ili prvotisaka (u: J. Badalić "Inkunabule u Hrvatskoj"), među kojima su 37 inkunabula dominikanca girolama savonarole, o čijoj sam mučeničkoj smrti također pisala na ovom topicu. tu je i dragišićeva (juraj dragišić) inkunabula 'propheticae solutiones' (proročanska rješenja ili obrana savonarole), značajna i po tome što je napisana u dubrovniku, a tiskana u firenzi 1497. godine. današnji broj svezaka prelazi 30 tisuća. dominikanci, osim vodiča i sami su izdavači vrijednih publikacija. često organiziraju predavanja koja nisu vjerskog karaktera, bar ne isključivo i vrlo su otvoreni i komunikativni.
čak dopuštaju ženama ulaz u samostan. zabrana koja je vrijedila do prije petnaestak godina, ukinuta je.

vesna kusin, novinarka u 'vjesniku' od 4. srpnja 2002. pod naslovom "Vodić kroz dominikanske i hrvatske kulturne povijesti", među ostalim piše:

Spominjući kako su brojni dominikanci bili teolozi Dubrovačke Republike, diplomati, nadbiskupi i biskupi, Krasić navodi kao primjer Ivana Stojkovića (oko 1390. - 1443.) koji je bio profesor na pariškom sveučilištu, kardinal i veliki poklonik jedinstvene Europe te jedinstva Istočne i Zapadne crkve, prema tome preteča ekumenizma i srednjoeuropskoga humanizma. Njegova je naročita zasluga bila što je Baselski crkveni sabor Dubrovačkoj Republici dodijelio rijetku povlasticu da unatoč svim tadašnjim zabranama i ograničenjima smije trgovati s muslimanskim zemljama Bliskoga istoka, čime je stekla zavidnu gospodarsku i političku moć.

- 08:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #

za kraj, kao i obično legenda ili predaja.
ovaj put je riječ o moćima mađarskog zaštitnika svetog stjepana.

Kako je glava sv. Stjepana dospjela u Dubrovnik

poslije mohačke bitke 1526. u dubrovački dominikanski samostan bile su prenesene dragocjene moći glave i neraspadnute ruke prvog mađarskog kralja sv. stjepana. kako se prvi put spominju u jednom popisu iz 1590., pretpostavlja se da su u to vrijeme već bile tamo, tj. da su donesene još 1526. odmah nakon tragične mohačke bitke i rasula ugarskog kraljevstva. kako je sultan sulejman II. neposredno prije te bitke zatrazio od vlade 'republike' liječnika marina santi, vjeruje se da ih je on i donio u dubrovnik i darovao dominikancima. kako nema pouzdanog izvora koji bi to potvrdio, o dolasku tih moći stalno se nagađalo. tako saro m. crijević misli kako su moći svetoga ugarskoga kralja bile u dubrovniku i prije 'mohača'. jer je 1505. bio podignut u dvorani kapitula dominikanskog samostana oltar s tri mađarska sveca: stjepana, emerika i ladislava. logično je, po njemu, kako su se onda i moći već tu nalazile i štovale.

stjepan krasić u glasu koncila, a u prigodi 1000. obljetnice mađarskog kraljevstva i posudbe ove relikvije mađarima, napisao:

" Moćnik glave je dao izraditi generalni vikar Dubrovačke kongregacije Timotej Paskvalić (1530-1604), koje su se dotle kao najveće svetinje mađarskog naroda čuvale u Budimu. Sadašnji srebrni moćnik u obliku ljudske glave g. 1706. dao je izraditi prior samostana Gabriel Džijatović. Budući da ne postoje nikakvi dokazi o tomu da su vodeći političari ili crkveni velikodostojanstvenici poslije te tragične bitke tražili utočište u dalekom Dubrovniku, sam se od sebe nameće zaključak da ih je tamo donio neki dubrovački dominikanac koji je dotle imao neku važnu službu na kraljevskom dvoru u Budimu i koji ih je, u trenutku rasula kraljevstva, na taj način htio spasiti. Nije, naravno, isključena ni mogućnost da se neki mađarski dominikanac spasio bijegom u Hrvatsku noseći sa sobom ono što je smatrao najdragocjenijom nacionalnom i vjerskom baštinom svoga naroda koju treba spasiti u trenutku općeg političkog "potopa".

- 08:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

... Bilo je i slučajeva da su dubrovački diplomati i trgovci koji su kao turski haračari mogli slobodno putovati po Turskoj Carevini nerijetko nailazili na razne predmete koje su Turci opljačkali nakon zauzeća kršćanskih krajeva, kupovali ih i donosili sa sobom u Dubrovnik. Među njima se od vremena do vremena nalazilo i svetačkih moći. Povjesničar Serafin M. Crijević piše da je dubrovački trgovac Dominik Kladurobovic Nikolin (+ 1559) bio donio u Dubrovnik i darovao dominikancima moći ruke sv. Tome apostola u kutiji ukrašenoj kristalima i pozlaćenim drvom za koju se pretpostavlja da ju je ugarski kralj Andrija II. godine 1221. bio donio sa sobom s križarske vojne. Dominikanci su je kao najveću dragocjenost pohranili u riznicu u posebnoj kapeli".

----

o gramzljivosti europskih zemalja za relikvijama setaca i svetim moćima već sam pisala. dubrovčani nisu bili izuzetak, štoviše, bili su spremni ili platititi ili na drugi način doći u posjed pojedinoj relikviji.

relikvija sv. križa, nekadašnje vlasništvo srpskog kralja uroša milutina II., nalazi se u dominikanaca. bila je donesena poslije pada srbije pod turke i 1521. darovana dominikanskom samostanu sv. križa u gružu (zapadni dio šireg područja dubrovnika, uz pristanište), ali je zbog opreza 1618. prenesena u grad, gdje je i danas.

dominikanski samostan gruž

ako je 'moćnik' izrađen u dubrovniku, što je nedvojbeno, onda je sigurno da su bile donesene samo kosti. za pretpostavit je da se približno dogodilo s moćima neraspadnute ruke i glave sv. stjepana. prenosim zaključni dio teksta stjepana krasića:

"Svjesni važnosti tih relikvija, dubrovački dominikanci su ih ne samo brižno čuvali, i sačuvali do danas, nego i štovali. Što se pak tiče moći sv. Stjepana, oni su čak bili sastavili i molili poseban oficij tog sveca. Sačuvani dokumenti svjedoče da je g. 1670. uprava toga samostana tražila i od vrhovne skupštine dominikanskog reda postigla da može moliti oficij svetoga mađarskog kralja kao "totum duplex", što se običavalo samo u slučaju značajnijih crkvenih blagdana i svečanosti. Njegov se blagdan slavio u dominikanskoj crkvi 2. rujna kao "totum duplex". Proslava tisućite obljetnice ugarskog kraljevstva, koje je ustanovio upravo sv. Stjepan, iznimna je prigoda da se - nakon što je učinjeno s moćima neraspadnute ruke - vrate kući, makar i privremeno, također moći glave velikog ugarskog kralja kao simbol državnosti mađarskog naroda i njegove pripadnosti Katoličkoj Crkvi. Hrvatski dominikanci iz Dubrovnika, koji su spasili i stoljećima brižno čuvali te mađarske vjerske i nacionalne dragocjenosti, sretni su što se i na taj način mogu pridružiti veselju prijateljskog mađarskog naroda kao dokaz više nego dobrih odnosa u prošlosti i kao jamstvo isto tako dobrih odnosa u budućnosti. Dominikanski samostan u Dubrovniku - imajući u vidu da su upravo te moći stjecajem povijesnih okolnosti odigrale značajnu ulogu u tim odnosima - uvijek će biti otvoren njima i svim štovateljima sv. Stjepana da je vide i nakon toga velikog jubileja mađarskog naroda."

- 08:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #

literatura:

1. samostan male braće u dubrovniku, zg, 1985.
2. utvrđivanje grada dubrovnika /l.b., zg, 1955.
3.daksa, povijest franjevačkog samostana /j.s.,du, 1998.
4. dubrovnik između povijesti i legende /m.m., du, 2001.
5. juraj dragišić ... /u.m., du, 1998.
6. povijest knjige /a.s., zg. 1985.
7. na razmeđu /v.m-p., du, 1997.
8. dubrovnik: povijest. kultura. umjetnost /a.k., du, 2002.
9. dubrovnik: grad kulture i umjetnosti /a.t, zg, 2001.
10. dubrovnik iznova /s.p.n., zg., 1987.
11. vodić kroz knjižnice dubrovačko-neretvanske županije, du, 2001.
12. povijesna šetnja dubrovačkim knjižnicama /u.m., du, 2003.
13. dominikanki samostan dubrovnik / s.k.; c.f.; k.p., 1982.
14. dubrovnik ed i sui dintorni /m.f., zg, 1982.
15. dubrovački zlatari /i.l., zg, 1984.
16. klasici hrvatske književnosti - CD
17. zlatno doba dubrovnika, zg, 1989.
18. ljekarništvo na tlu hrvatske /v.g., zg., 1996.
19. internet
29. dnevni tisak, osobito 'vjesnik'
30. dubrovački graditelji / c.f., du, 1982.
31. slikarska djela /k.p., du, 1982.

kraj

- 08:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #

03.07.2006., ponedjeljak

DUBROVAČKA KATEDRALA, promjena dubrovačke povijesti

ovaj tekst o našoj katedrali sam već drugdje napisala prije više od dvije godine. kanim ga sad dopuniti i dograditi novim detaljima.

dubrovačka katedrala ili stolna crkva čiji je puni naziv crkva 'uznesenja marijina' (za nas stanovnike grada to je 'velika gospa') u današnjem obliku datira s početka 18. stoljeća. nastala je na temeljima starije romaničke katedrale građene od 12. do 14. stoljeća, koju je gotovo potpuno uništio veliki potres 1667. godine.

dubrovačka stolna crkva uznesenja marijina u sadašnjem obliku postoji od početka XXVIII. stoljeća.
sagrađena je nakon gotovo potpunog uništenja u katastrofalnom potresu 1667. godine na mjestu ranije romaničke katedrale iz XII-XIV stoljeća. ranija, romanička, katedrala bila je prema pisanim povijesnim izvorima vrlo raskošna bazilika s kupolom, bogato ukrašena skulpturama i kupolom.

prilikom restauracije današnje katedrale, 1981., uz ovu romaničku, odnosno ispod nje, pronađena je treća, najstarija dubrovačka katedrala u bizantinskom stilu. o tom nalazu ću posebno pisati, jer on određuje stvarno mjesto dubrovačke povijesti, problematizirajući do sad uvriježene istine o nastanku grada.

- 21:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #

predaja, koja još živi, kazuje da je romanička katedrala građena zavjetnim novcem engleskog kralja 'rikarda lavljeg srca', koji se u brodolomu 1192. godine, na povratku iz križarskog rata, spasio kod otočića 'lokruma'. ali to je samo predaja. kako sam o ovoj predaji već pisala na jednoj drugoj temi, prenijet ću taj dio zapisa.

stari dubrovački kroničari obradili su priču o rikardu lavljeg srca i dubrovniku, odnosno lokrumu. legenda kazuje da je u 12 st. (kroničari uzimaju god. 1116., koja nije točna) engleski kralj putujući (s kraljicom u domovinu) na mletačkoj lađi, a prilikom povratka iz 3. križarske vojne, zapao u strahovitu oluju na otvorenom moru.

kralj se zavjetovao bogorodici da će u koliko se spasi sagraditi dvije crkve njoj u čast: prvu na mjestu na koje stupi čizmom, a drugu u engleskoj.

dalje, legenda kazuje da se je brod uspio dokopati malene uvale (portoč) otočića lokruma. čim su doznali za to dubrovčani su poslali svoje poklisare kralju s molbom da izmijeni svoj zavjet o gradnji crkve vrijedne 100.000 dukata, a oni će podignuti na lokrumu malenu crkvicu.

uslišavši molbu dubrovčana engleski car je dao graditi crkvu bogorodici u dubrovniku (na mjestu današnje katedral su ostaci dvaju prethodnih: bizantinske i romaničke, današnja je barokna). dalje legenda kazuje, da je rikard prvi na nagovor dubrovčana otpravio mletački brod i prema ankoni otputovao na dubrovačkom jedrenjaku.

- 21:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

računa se da su tu priču zbog posebnih razloga plasirali benediktinci koji su živjeli na lokrumu. zašto?
zbog beneficija i određenih ustupaka senata republike (vidi zapis o lokrumu).

činjenice

prema pisanju j.(orja) tadića, povjesničara i kroničara, rikard lavljeg srca je uistinu bio u dubrovniku kao i mnogi drugi vladari prije i nakon njega. isto tako je moguće da je obilatim darom podupro namjeru dubrovčana o gradnji crkve. rikardov dar je ostao u sjećanju, ušao je u legendu i o njemu se priča i do današnjih dana.
međutim iznos od 100 tisuća zlatnih dukata je bio golem novac onda i mnogo stoljeća nakon toga i teško bi bilo povjerovati u takvu kraljevu izdašnost.

dubrovčani su katedralu počeli graditi u 12., ali i tijekom 13. st., a za njezin završetak je bio određen (1272.) poseban namet, a osobito na njezino unutrašnje uređenje, tako da ni u prvim desetljećima 14. st. ona nije bila potpuno opremljena.
potresom 1667. je razrušena.

s.p.novak (prepričano):

rikard I. je poginuo 1192. u jednom dinastičkom sukobu. odmah nakon preuzimanja prijestolja sudjlovao je u 3. križarskom ratu s francuskim kraljem filipom II. i njemačkim carem friedrichom barbarossa.
na povratku iz svete zemlje nije zapeo samo u dubrovniku, već je bio zarobljenik austrijskog vojvode leopolda i pušten uz otkupninu od 100.000 maraka.

- 21:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #

dakle, to je bila tek legenda. ona je definitivno srušena stošićevim arheološkim otkrićem.

naime, tijekom restauratorskih radova na današnjoj dubrovačkoj katedrali otkriveni su ostaci još jedne puno ranije, koju prema arhitektonskim značajkama, arheolozi vremenski smještaju u vrijeme znatno starije od 7. stoljeća.

ovim nalazom nije samo srušena predaja, legenda, vjerovanje o katedrali 'rikarda lavljeg srca', već i dio povijesti dubrovnika.

dubrovačka katedrala je od sredine 1981. godine postala vrlo zanimljivim sakralnim objektom, što nije u svezi s njezinim novim habitom iz 18. stoljeća, tj. njezinim sadašnjim izgledom ili funkcijom. riječ je o arheologiji, novim i dotad nepoznatim objektivnim dokazima koji su još predmetom znanstvene obrade i različitih tumačenja.

kad je likovni stručnjak i pisac josip stošić radio na istraživanju oštećenjima katedrale uzrokovanih velikim potresom 1979. godine, nije ni slutio da će standardiziranim probnim sondiranjem u dubinu istočne strane unutarnje crkvene lađe slučajno nabasati na zanimljiv arheološki nalaz. skoro da je taj prodor sondom i na tom mjestu bio intuitivan, ali zato pun pogodak u doslovnom smislu.

probijajući sloj barokne katedrale 1z 18. stoljeća, sloj romaničke prethodnice iz 11. stoljeća, nabasao je na treći nepoznati sloj prve ili najranije od svih, bizantinske građevine starije više od 5 stoljeća od one nama najranije poznate.

- 21:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #

stošićevo posve slučajno otkriće uzburkalo je duhove konzervatora, restauratora i ostalih usko profiliranih stručnjaka kako iz oblasti povijesti umjetnosti i arhitekture, tako i opće povijesti, jer je nenadana arheološka poslastica tumbala nastanak dubrovnika, pomičući mu granice nastanka dublje u povijest, u ranija stoljeća.

i ovaj, kao i svi drugi arheološki nalazi zahtijeva dodatnu provjeru, naknadna istraživanja, nova sondiranja lokaliteta starosti koje je lokalitet dubrovnika (istini o starosti ide u prilog naknadno pronađeni sloj razine tla u kneževom dvoru), kako bi se sa sigurnošću nastanak starog dubrovnika ugnijezdio u pravo vrijeme i na pravo mjesto.

da li će se ili ne potvrditi teorija o malobrojnoj skupini iseljenika starog epidaurusa, ili će tako romantični povijesni isječak današnje važeće teorije nastanka postati samo još jedna u nizu dubrovačkih legendi, reći će u dogledno vrijeme domaći i strani stručnjaci: arheolozi i povjesničari.

porfirogenet navodi 5. stoljeće kao vrijeme kolonizacije salonitanaca. do sad je taj navod (vrijeme), u pravilu smatran lapsusom (calami). danas pa, on dobiva novo značenje, kao i rečenica » (…) kozmografa iz ravenne, koji u 7. stoljeću kaže 'epitaurum id est ragusium' «, što zahvaljujući stošićevom otkriću postaje jasno da pri tom nije mislio na šačicu doseljenika, već na formirani grad, koji je bio bar takav kakav se smatra da je bio epidaur (drži s.p. novak).

novak kalkulira i s povjesnicama. tako na temelju jedne («zaboravljene») justinijanove darovnice benediktincima u lausiju za gradnju crkve datirane u 5. stoljeće, on postavlja hipotezu o mogućnosti da baš ta darovnica možda implicira gradnju pronađene bizantinske katedrale.

uz pronađene freske, kamene elemente i druge vjekovima opterećene nalaze još će se stručnjaci, al ne samo oni, dugo ali uzbudljivo kretati na daleki put u dubrovačku prošlost.

- 21:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #

"Dubrovačka katedrala je ures i ponos Dubrovnika. Svojom impozantnošću i ljepotom dominira usred gradske jezgre Starog grada, grada 'od kamena i svjetlosti', koji je kao 'otvoren dlan pod zvijezdama, pružen svijetu".

(Jure Kaštelan)

"Gledamo li s mora, s kopna ili iz zraka, blista nam se na tom - otvorenom dlanu - bijeli lik katedrale sa svojom kupolom što se podiže nad njezinim središtem. S katedralom je usko spojena i povijest Dubrovnika, jer s njom je Dubrovnik rastao, rušio se i opet rastao tijekom svoje tisućljetne prošlosti. Pod svoje svodove je stoljećima primala svoje sinove i kćeri; tu su nalazili utjehu i smirenje u životnim borbama.
Sadašnja barokna katedrala, treći crkveni građevni objekt na istom položaju, građena je 1672.-1713. na ostacima prijašnje romaničke katedrale, nastale između 1131. i 1157., za koju se znalo na osnovi starih slika i reljefnih modela Dubrovnika, a koja je bila srušena u katastrofalnom potresu 6. travnja 1667." (tekst: a. dračevac)

- 21:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #

potresom razorenu romaničku katedralu dubrovčani su nastojali čim prije obnoviti.
jedan od vodećih intelektualaca tadašnjeg vremena stjepan gradić (gradi), (nalazio se u rimu kao kustos, a kasnije i rektor 'vatikanske knjižnice'), kao neslužbeni dubrovački poklisar pri 'svetoj stolici', veoma je zaslužan, ne samo za obnovu katedrale, već i za obnovu potresom stradalog rodnog grada.

zamisao da se katedrala obnovi u stilu rimskog baroka, predložio je 'republici', što više, predložio je i andrea buffalinija, poznatog onodobnog graditelja iz urbina u italiji. nakon što je prijedlog (projekt i drveni model) arhitekta andrea buffalinija razmotren, model barokne crkve je konačno bio odobren. radovi su počeli 1671. godine.

mada se izmijenilo u onodobno vrijeme mnoštvo poznatih graditelja, valja reći da je radove na katedrali dovršio domaći majstor ilija katičić.

- 21:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #

"Idejni tvorac gradnje sadašnje barokne katedrale bio je Dubrovčanin, opat Stjepan Gradić (1613.-1683.), koji je boravio u Rimu kao neslužbeni poklisar Republike. Njegovo djelovanje i zalaganje osobito se očitovalo nakon katastrofalnog potresa 1667. godine. Nova katedrala se imala sagraditi "po idejama i nacrtima rimskih crkava, u duhu nove arhitekture koju su stvorili Rafael I Bramante, a koje je bila nepoznata graditeljima prve katedrale (...)". Stoga Gradić, prolazeći Rimom, proučava antičke i renesansne spomenike, uočava novi barokni ukus koji tada prevladava u Italiji, posebice u Rimu, te sam traži tip i oblik za dubrovačku crkvu. Uzor nalazi u rimskoj crkvi 'Il Gesu', gdje se počinje javljati osobit tip pročelja s dva reda stupova i dosta širokim i masivnim donjim dijelom nad kojim se nastavlja uži gornji dio. Tu se nalaze tri snažno profilirana portala za ulaz u crkvu. Pilastri i stupovi imaju većinom korintske glavice. Po toj osnovnoj značajki rimskog baroka rađeno je i pročelje dubrovačke barokne katedrale.
U državnom arhivu u Dubrovniku sačuvan je Gradićev spis 'Instruttione per la fabrica del Domo di Ragusa', u kojem je prikazan i predračun troškova gradnje katedrale. Iz tog spisa se očituje velika uloga Stjepana Gradića u gradnji katedrale. Spis sadržava i model katedrale, a traži se i štedljivost, tako da "temelji stare katedrale zajedno s njezinim ostacima posluže što više za gradnju nove". U tom nastojanju Gradić se 1671. g. povezao s arhitektom Andreom Buffalinijem iz Urbina, koji je načinio drveni model crkve, pročelje i stupove i poslao ga u Dubrovnik. Model nije sačuvan, ali opis modela, elaborati i analiza projekta jesu. Glavni arhitekt katedrale bio je, dakle, Andrea Buffalini iz Urbina. U gradnji su sudjelovali: Paolo Andreotti, arhitekt iz Genove, Pier Antonio Bazzi i fra Tommaso Napoli".

crkva se počela graditi (kako sam napisala) 1671. godine, a posve završila 1713. godine.

- 21:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

prvostolnica je trobrodna crkva s kupolom. pročelje ove monumentalne barokne katedrale zatvara zapadnu stranu držićeve poljane. klasični barokni stil tu je osobito vidljiv i raskošan, tako da gordo uzdiže nad skalinadom od sedam stepenica onaj istaknuti središnji dio pročelja s glavnim portalom i četiri visoka korintska stupa, otvarajući pogledu prostornu dinamiku koju dočaravaju brojni svjetlosni kontrasti.

antun travirka, ovako opisuje detalje građevine:

"Nad atikom se diže gornji kat središnjeg dijela pročelja s velikim baroknim prozorom, plitkim pilastrima i jakim trokutastim zabatom. Lijeva i desna uvučena strana pročelja jest jednokatna, raščlanjena pilastrima i dubokim nišama sa skulpturama, a na vrhu balustradom i kipovima svetaca. Dvoja manja ulazna vrata su znatno niža od središnjih. Bočni zidovi crkve raščlanjeni su plitkim pilastrimai velikim polukružnim baroknim prozorima."

uz glavnog arhitektu, već spomenutog buffalinija i ostale talijanske meštre, na izgradnji katedrale radili su i mnogi domaći graditelji. osobito se spominje prije navedeni graditelj ilija katičić, jer kako je zapisano u arhivu (postoji materijalni dokaz), 'republika' mu je za zasluge dodijelila nagradu od 50 dukata, a 16 groša je imao primati, dnevno, do smrti.

prvostolnica je uz veliku svečanost otvorena za božić 1713. godine.

- 21:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #

u unutrašnjosti katedrale nalazi se nekoliko vrijednih kasnobaroknih oltara.

ili primjerice onaj 'sv. bernarda', rad carla degli frangi ili oltar 'sv. ivana nepomuka' (donacija srijemskog biskupa nikole josipa givovića, pelješćanina podrijetlom), koji je sav u ljubičastom mramoru, a građen u nordijskom baroknom stilu.

katedrala je stupovima podijeljena u tri broda. središnji je najviši i završava u četverokutnu apsidu u zapadnom dijelu. tu je i svetište.
ukrašeno pjevalište s orguljama smješteno je visoko u samom dnu bogomolje, na istočnoj strani. u odnosu na prijašnji izgled katedrale, prilikom sanacije, došlo je do izmjena u unutrašnjosti. moram napomenuti kako dubrovčani nisu bili oduševljeni ovim intervencijama, koje su na nekakav čudni način modernizirali crkvu i doprinijeli osjećaju njezine 'hladnoće'.

prema ocjeni stručnjaka ti su zahvati bili nužni iako drugačije uređenje svetišta i nije bila neka nužnost, ipak je konstruirano prema novim liturgijskim propisima, uklanjanjem glavnog mramornog oltara iz 1913. godine.

ovako je zapisano:

" Budući je bilo potrebno izvrsiti seizmičko učvrsćenje potresom ostećene temeljne konstrukcije sadasnje katedrale, bilo je nuzno ukloniti njezin dotrajao pod od kamenih ploča, a time istodobno skinuti i glavni oltar u svetištu podignut 1913. godine kao i korske klupe.

Unutrasnje uređenje, koncepciju svetista i oblikovanje novih elemenata u baroknom prostoru projektirao je arhitekt ins. Ivan Prtenjak 1986. godine. Novo svetiste projektirano je po novim liturgijskim propisima koji zahtijevaju da glavni oltar bude okrenut puku. Glavni oltar pomaknut je ispod kupole, a vjernici se nalaze polukruzno oko oltara. Time je prostor poprečne lađe s kupolom i najljepsim pobočnim oltarima postao aktivan. Istodobno su nabavljene i nove orgulje od tvrtke Fr. Zanin iz Italije. Imaju 35 registara, a postavljene su u siječnju 1987. godine. Dana 1. veljače 1987. godine bila je posveta novog oltara i katedrale".

- 21:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

tizianov poliptih (središnji dio) s glavnog oltara svetišta
inače, na glavnom oltaru je veliki poliptih marijina uzašašća (na stranama: sv. vlaho i lazar, sv. nikola i antun opat), djelo tiziana i njegovih pomoćnika, nastalo poslije 1552.

poliptih (7.09.06. d.)

uz tizianov poliptih u katedrali se čuva 'madona s djetetom' (madonna della seggiola), za koju stručnjaci tvrde da je raffaelov rad, ili rad njegove škole.

spomenut ću također ikonu velike vrijednosti (romaničko-bizantinski stil), 'bogorodica s djetetom' iz 13. stoljeća (vidi sliku - riznica). uz već rečeni tizianov poliptih 'uznesenja marijina', potrebno je spomenuti radove čuvenih majstora, poput: 'padovanina', 'palme mlađeg', 'savolda', 'permigianina','bordonea'...

- 20:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #

legenda o gospi od porta – gospa koja milostivo daje kišu

jedan od bočnih katedralnih oltara je oltar gospe od porta. krasi ga čuvena zavjetna reljefna slika majke božje, zaštitnice puka dubrovačkog i moreplovaca.

prije se je (prema pisanju kroničara) slika nalazila u drugoj crkvi, na drugom kraju grada dana poznatom kao 'sigurata' (crkva preobraženja kristova – transfiguratio domini).
vjeruje se da je potres i požar 1667. godine bio povodom njezina sigurnijeg smještaja u katedralnu crkvu. serafin crijević (cerva) u jednom svom djelu spominje sliku gospe od porata, jer je od sredine 12. stoljeća zabilježeno njezino štovanje u staroj crkvi gospe od kaštela (sv. marije od kaštela) i naznaka da je ista kasnije prenesena u prvostolnicu:

snimak slike gospe na oltaru, 7.09. 2006. (d)

"Stara, dakle, slika Blažene Marije, za koju se pobožno vjerovalo da ju je naslikao sveti Luka evanđelist i da je čudom dospjela u Dubrovnik, zvana Gospa od Porta, štovala se u staroj crkvi Sv. Marije, a potom u Sv. Vlahu. Kaže se, pak, da su neki mornari iz Venecije, bez ozljede izbavljeni iz oluje pomoću Djevice, na povratku s otoka Krete godine 1157. donijeli u Dubrovnik ovu svetu sliku i stavili je u crkvu posvećenu sv. Mariji od Kaštela. Potom je godine 1260. bila prenesena u crkvu Sv. Marije Velike. Iako je crkva bila srušena u strašnom gradskom potresu, sveta je slika sačuvana neoštećena. Prenesena je u crkvu Sv. Vlaha koja je izgorjela godine 1706. Izgorjela je i ova sveta slika. Ona pak slika, koja se sad nosi na njenom mjestu u vrijeme molitvi zahvale, uzeta je iz crkvice Preobraženja, koju zovu Svetom Marijom od Sigurate (Diva Maria Securitatis) i stavljena je u Katedralu".( Crijević: Monumenta Congregationis Sancti Dominici de Ragusio/prijevod t. gović/).

podatak i opisana legenda govore o postojanju dvije svete slike, one iz 12. stoljeća s opisom njezinog čudotvornog dolaska u dubrovnik, a koja je uništena u požaru crkve sv. vlaha 1706., odnosno ove novije, koja je dar dubrovačkih pomoraca. uz to što se za sliku gospe od porta ili virgo portus kaže da štiti luku, brodove i mornare , ona ima i još jednu moć i drugi naslov virgo indulgendio pluviam, tj. djevica koja udjeljuje kišu. iako se obred blagoslova porta obavlja svake godine u procesiji, slika ove gospe je radi posebne ljepote izrade i velika turistička atrakcija.

- 20:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #

opis:

slika je sva u reljefnom srebru samo s dva otvora za glave marije i djeteta isusa.
lik djevice zaogrnut plaštom i veletom na glavi je u stojeći. u lijevoj ruci nosi zemlju, a na desnom ramenu joj je stilizirana zvijezda. svetačka aura u obliku krune je u rukama dvoje anđela, koji joj je prinose glavi.

barokni oltar je dao izraditi nadbiskup grgur lazzari krajem 18. stoljeća, na kojemu su uz zavjetne pločice bolesnika, mornara, puka i mramorni anđeli. ljepota ili možda vjera u njezin zagovor i moć bili su poticajem pjesnicima koji su o njezinoj ljepoti napisali stihove. rekla sam kako je i danas u centru pažnje posjetitelja koji o njoj znaju ponešto iz priča vodiča, ali i zato što je ona ures prvostolnice čiji srebreni reljef često zna zasvjetlucati u odsjaju prokrijumčarene sunčane zrake kroz okna kupole ili samo u blistavom treptaju upaljene lojanice na zavjetnom oltaru.

blagoslov porta (monografija urban pavo, 1990.)

- 20:51 - Komentari (1) - Isprintaj - #

u kamenim njedrima ove spomen ploče je srce dubrovačkog znanstvenika ruđera boškovića
(7.09.06. d)

i bernarda kaboge, zaslužnog dubrovačkog vlastelina s druge strane na zidu iza glavnog oltara (7.09.06. d)

no svakako najpoznatije i nezaobilazno mjesto u dubrovniku je

katedralna riznica.

prije potresa bila je, bez dvojbe, jedna od najbogatijih na jadranskoj obali. današnje njezino bogatstvo, uglavnom spašeno iz ruševina i zgarišta, posvjedočuje o blagu koje je vjekovima tu skupljano, kupovano, poklanjano, naručeno i na drugi način pribavljeno.

- 20:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #

prije nego nešto napišem o samom sadržaju riznice, spomenut ću jednu krađu, više prevaru dubrovčana da dođu u posjed svetih moći.

naime, okovane pozlaćenim srebrom, pa i samim zlatom, ali najviše u kombinaciji, tzv. 'sterlinškoj smjesi' (15 unča finog srebra i 1 unča bakra, prema propisu 'republike' iz 14. st,), moćnici minuciozne izrade iz poznate dubrovačke zlatarske radionice (najznačajnijeg središta zlatarstva u hrvatskoj), čuvaju razne moći svetaca. svaki zlatarski predmet je po odredbi senata dubrovačke republike morao nositi zaštitni znak: glavu sv. vlaha s mitrom (najstariji pečat potječe iz 15. st.).

gramzljivost za svetim moćima odlika je svih vremena crkve, a osobito u tome prednjači razdoblje od 14. do 16. stoljeća. ovako ide priča, ukratko:

nakon hodočašća u svetu zemlju, jedan franjevac (porijeklom iz bosne), nosio je za firentinskog naručitelja ruku 'sv. ivana krstitelja' zaštitnika grada firenze, koju je tamo kupio za velike novce. teško se razbolio i zapovjednik broda ga je zbog straha od zaraze iskrcao pri povratku u dubrovnik.

cijeneći vrijednost kupljene relikvije, misleći da je na smrti, otkrio je svoju tajnu dvojici dubrovčana, zavjetovavši ih na šutnju. rekao im je, ako umre - relikvija ostaje gradu ragusi, a ako se kojim slučajem izbavi od smrti, moraju mu je vratiti.
dubrovčani, računavši da će fratar umrijeti prenijeli su informaciju 'senatu', kojemu su i predane moći.
fratar je ozdravio, ali relikviju sv. ivana krstitelja nije dobio natrag.
u dokumentima dubrovačkog arhiva postoji trag o skoro četverogodišnjem diplomatskom ratu između firenze i dubrovnika, zbog ove neugodnosti.

kako je navodno riječ o fratru, čuvenom fra jurju dragišiću (1444-1520), priča o svetim moćima zabilježena je u mnogim dokumentima i knjigama.

u nekima stoji, čak, da je on trgovao s dubrovčanima i preporodao relikviju za svoj račun, ali pod uvjetom da se svake godine mora nositi u procesiji gradom.
izložen bijesu i progonu firentinskih trgovaca, navodno se, nakon tog čina, sklonio u bosnu.
firentinci su tražili i zaštitu turskog sultana i njegovo posredovanje s dubrovčanima, ali nisu uspjeli iz poznatog razloga: dobrih odnosa 'republike' s turcima. tek je sultan poručio firentincima, otpravivši njihovu službenu delegaciju:

"kad se za ništa drugo ne prepirete nego za kost jednog kršćanina, otiđite slobodno na 'kosovo' i nakupite ih do mile volje", piše u knjizi stjepana skurle.

- 20:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ime jurja dragišića povezano je s dubrovačkom katedralom iz drugog znatno opipljivijeg i nesumnjivog dokaza. taj je učeni franjevac podrijetlom iz bosne srebrene u jednom razdoblju svog burnog života proveo kao propovjednik i učitelj u dubrovniku.

svoje sjajne i zabilježene propovijedi održavao je u staroj prvostolnici, a uz cvijet dubrovačke inteligencije i pobožnog puka prisustvovao im je i senat republike.
o zamahu kulture i renesanse u dubrovniku kojima je i dragišić dao svoj doprinos ostalo je posvjedočenje – inkunabula: de natura caelestium spirituum quos angelos vocamus, s 33 popisana suautora dragišiću učitelju.

suatori su odreda dubrovački mladići poimenično navedeni u uvodu i u dijaloškoj formi djela kao njegovi sugovornici. knjiga je tiskana u firenci 1499. godine i posvećena je dubrovačkom senatu.
senat je tu 'ljubaznost' platio, dakako s trideset zlatnih dukata izglasano je samo jednim glasom više.

de natura angelica

- 20:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #

katadrala je na čudan način povezana i s engleskom. uz predaju o rikardovoj darežljivosti postoji neizravna veza s njezinom riznicom. (digresija: pjesnik milentije je napisao poemu o riznici).

šekspir (shakespeare) je u komediji na tri kralja spominjući iliriju naveo reliquies.

tumačeći spomen ilirija i relikvija pomišljalo se je i na ruševine, što je nespojivo s renesansnim dubrovnikom, jasno je da je pisac bio upoznat s djelom jednog engleskog putopisca (guyfolrda) koji spominje grad dubrovnik u iliriji i njegovu bogatu i impozantnu svetačku spremnicu relikvija.

ne samo taj engleski putopisac, već svi stariji putnici nisu propuštali predstaviti ondašnje dubrovačko najveće bogatstvo (skladište svetih moći), držeći ga najvećim u onodobnoj europi. to je bio svojevrstan prestižan podatak slave i moči svakog kršćanskog grada.

i danas je riznica dubrovačke katedrale, jedno je od obveznih mjesta obilaska turista, makar boravili i tek nekoliko sati u dubrovniku.

- 20:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #

riznica dubrovačke katedrale (ulaz lijevo od glavnog oltara) čuva veliki broj zlatnih i srebrnih filigranskih relikvijara različitih oblika (ruka, noga, glave, škrinja) u kojima su smješteni dijelovi svetačkih moći.

zasigurno spada među najbogatije na jadranskoj obali. i pored katastrofe iz potresa i požara 1667., ono spašeno iz ruševina i zgarišta svejednako svjedoči i danas o velikom umjetničkom bogatstvu koje su nekad čuvale, a danas čuvaju dubrovačke crkve.

ono što se može tamo vidjeti, a što nisam već spomenula (o pelenici sam već pisala), su relikvijari, osobito:

- relikvijar glave sv. vlaha, zatočen u pozlaćenu krunu bizantinskih careva (11-12 st.) s emajliranim detaljima i ukrašen dragim kamenjem (to nije prava kruna bizantinskih vladara, nego samo zlatarski uradak. zato je s likom sveca, svetaca, floralnih emajliranih ispuna, sve u bizantinskom stilu). nosi se u procesiji za parčev blagdan (3. veljače).

- 20:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #

spominjem još neke:

- relikvijar parčeve ruke, minuciozni zlatarski rad u obliku ruke, također u bizantinskom stilu u zlatu, optočeno dragim kamenjem i ukrašeno emajlom. najveći dragulj je u dlanu ruke. rad je majstora iz 12. stoljeća;
- relikvija drva sv. Križa;
- srebrna škrinja iz 16. st. u kojoj su prema legendi isusove pelenice (nosi se ispod posebno urešenog baldahina u procesiji;
- relikvijari drugih svetaca ...
(sve relikvije su obučene (zatočene) u vrlo vrijedna zlatarska djela.
napomenut je, da mnogi relikvijari nisu izloženi.
u raznim vremenskim razdobljima postojali su popisi predmeta čuvanih u moćniku, od kojih su neki izgubljeni. Posljednji je ušao u riznicu 1945. inventarski broj 182, bio je zadnji na popisu).
- crkveno posuđe od 13. do 18. stoljeća, među kojima su autentični radovi dubrovačkih majstora - zlatara. među njima i veliki umivaonik s vrčem od pozlaćena srebra, na kojem je prikazana dubrovačka flora i fauna (rad w. jamnitzera, oko 1550.).
- crkveno ruho sa zlatnim nitima ...

- 20:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

vezana uz povijest riznice je zanimljiva informacija - svjedočanstvo i podatak o poslovičnom oprezu dubrovčana.

podatak se odnosi na upravljanje riznicom, koja je u doba 'republike' držana njezinom svojinom. danas je to vlasništvo stolne crkve.

zapisano je:

u riznicu se može uči samo ako se istodobno upotrijebe tri ključa.
jedan je čuvao nadbiskup,
drugi rektor stolne crkve,
treći tajnik republike.

u zidu iste katedrale ugrađeno je srce ruđera boškovića o čemu svjedoči natpis u kamenu.

a tamo negdje posve u kutu katedrale ostali su čudni stihovi, proročki rekli bismo mi vjernici, pjesnika josipa stošića čiji je arheološki nalaz spomenut. dakle, dvadest godina prije svog nalaza zapisao je:

ako
ako
ako
premda
ali
jer
iako
ipak
možda
(1961).

- 20:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	srpanj, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Ožujak 2014 (12)
Veljača 2014 (60)
Siječanj 2014 (270)
Lipanj 2013 (1)
Veljača 2007 (128)
Listopad 2006 (60)
Rujan 2006 (85)
Kolovoz 2006 (169)
Srpanj 2006 (287)
Lipanj 2006 (383)
Svibanj 2006 (4)
Travanj 2006 (93)
Studeni 2005 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
teme iz dubrovačke prošlosti i sadašnjosti; istine i legende u riječi i slici; detalji bez nepotrebnog detaljiziranja, ali s uporištem u dokumentaciji; iverci...

potpisane fotografije su osobne i ne prenositi ih bez autorstva

- Ombla, najmanja rijeka Hrvatske
- Urote i urotnici - velika zavjera ili raskol plemstva
- Predbračni ugovori ili zalog sigurnosti
- Zločin i Kazna: trovačice i trovači
- Anica Bošković, pjesnikinja
- Šipan i Beccadelli
- Grijesi i kazne u Dubrovačkoj Republici
- Samostan Puncjela
- Najstariji grafit Mediterana
- Otok Mljet - Odisejev otok
- Tvrđava Lovrijanac kroz povijest i sadašnjost
- Laus
- Puljiška pjaca
- Brdo Srđ, naziv
- Pustjerna, legenda
- Masoni i Dubrovnik, dokumenti
- Duh Tarakanove u Skočibuhi, legenda (podnaslov)
- Tarakanova i Dubrovnik, povijest (podnaslov)
- Istine i legende - Skočibuha, podnaslov
- Gundulići/Bone, Skočibuha, podnaslov
- Ljetnikovac Skočibuha u Dubrovniku
- Dubrovački ljetnikovci
- Srpska pravoslavna crkva usred Dubrovnika
- Serbokatolik: pojam i značenje
- Homoseksualizam (Dubrovačka Republika)
- Lokrum istine i legende - Otok ljubavi
- Cvijeta Zuzorić, dubrovkinja iz jakina
- Dubrovačka karaka
- Šeherezada u Dubrovniku
- Miho Pracat
- Crkva Sv. Spasa
- Dubrovački zlatari
- Austrijski brod TRITON u podmorju Lokruma
- Vlaho Paljetak, posljednji trubadur
- Nepobjediva Armada i Dubrovnik
- Park Gradac
- Danče
Ruđer Bošković
- Dubrovnik i Srbija : aspiracije i halucinacije
- Maro i Baro, dubrovački zvonik
- Maskeron, legenda o maskeronu na Maloj braći
- Samostan i Franjevačka crkva u Dubrovniku
- Maškarata nekad i danas
- Dubrovnik na starim razglednicama
- STRADUN, Luko Paljetak
- Neki likovi Držićevih komedija
- Dubrovački oriđinali
- Mokošica, toponim
- Pinakoteka
- Pelenica - relikvije Dubrovnika
- Otočić Sveti Andrija
- Lopudska sirotica, istina ili legenda
- Ivo Dulčić
- Dubrovačka književna kronika
- Potres 1667. i broj stanovništva nekad i danas
- Dubrovačka Republikai ratovi
- Srđ u slikama
- Stradun, rat, 1991.
- Bili su tamo umjeto vas, za vas, za nas
- Turizam Republike i nešto kasnije
- Nužnik, zahod, imena mjesta za nuždu
- Dubrovačka katedrala, promjena dubrovačke povijesti
- Dominikanski samostan u riječi i slici
- Židovi (Žudjeli~ Sefardi): Sinagoga i Dubrovnik
- Konologija Dubrovnika s posebnim osvrtom na Knežev dvor
- 57. Dubrovački ljetni festival
- Orlando~Rolando
- Sponza~ Divona
- Petilovrijenci, odakle ime ulici?
- Eskulap (Asklapije), podnaslov
- Eskulap i Dubrovnik, podnaslov
- Ljekarne – Aromatoriji, podnaslov
- Karantene, lazareti, ubožnica, nahodišta, ljekarne
- Izolacijski lazareti, podnaslov
- Domus Christi, podnaslov
- Nahodište
- Lorko, legenda
- Čedomorstvo
- Mandragora
- Otrov u službi diplomacije (i domovine)

GROBLJE BONINOVO