detalj oslike na stropu
nešto više brige posvećuje se njezinom očuvanju i spašavanju, posljednjih godina pa, ako se u tom smislu nastavi prekrasno urešene korice u dubokom tisku, ornamentima i boji; iluminirani listovi i slojeviti inicijali, ostat će i dalje uresom, ne samo dominikanaca, nego i grada dubrovnika. kroz svoju povijest, koja seže stoljećima unatrag, knjižnica je proživljavala mnoge nedače i bivala izložena propasti i uništenju. i pored toga do danas je ostala nezaobilazno vrelo podataka kao jedna od najvrjednijih knjižnica u hrvatskoj.
tri puta se preseljavala što je za jednu takvu knjižnicu vrlo pogubno;
u velikom potresu 1667. uništeno je više od polovice tadašnjeg knjižnoga fonda;
francuska okupacija je nanijela neprocjenivu štetu obnovljeno knjižnom fondu (1806-1814), pretvorivši crkvu u konjušnicu, a knjižnicu u spavaonicu svojoj vojsci;
austrijska okupacija(1814-1837), također, osobito otuđenja;
srbo-crnogorska agresija na hrvatsku i granatiranje dubrovnika doprinjela je uništenju ili devastaciji knjižne građe dominikanske knjižnice, koja je bila pogođena 6. lipnja 1992. 'posljednji europski barbari XX. stoljeća', napisao je netko u dnevnom tisku, posvjedočivši to fotografijama pogođenog samostana.(neću ovdje kvarit opći dojam tim užasnim fotografijama iako me ovi dogođaji iz bliže povijesti nikad ne ostavljaju ravnodušnom).
|