UN TEMPO
18.07.2006., utorak
 http://img48.imageshack.us/img48/5696/23113sp3el8.jpg (snimak, d., 2006.) osim mnoštva podataka u povijesnom arhivu koji se odnose na njegovo stručno ili savjetodavno djelovanje u službi 'republike', njegov je privatni život prekriven tajnovitošću. zapravo, najviše podataka doznajemo iz testamenta "ingeniosi architetici ... MCCCCCXVI Indictione quarta die Augusti". iako se nailazi na različite podatke o godini njegova rođenja, ona je ustvari, nepoznata. obzirom na zapis iz kojega se vidi kad ga je 'republika', i u kojoj dobi, primila u službu, zaključuje se, da je rođen negdje oko 1441. obzirom da je izgradnja 'sponze' počela već 1516., a projektant paskoje miličević to nije dočekao, kao i zbog datuma njegova testamenta, zaključuje se kako je umro te, 1516. godine. nesumljivo je (bez obzira što o tome piše gelcich i još neki, svrstavajući ga među učenike mikeloccijeve škole), da je bio hrvat, koji je pripadao dubrovniku i podrijetlom i dugogodišnjim stručnim radom, kao plaćeni stručnjak 'republike'. drži se također da bi mu podrijetlo moglo biti negdje oko stona, možda i sam ston, odnosno pelješac, ali i to su samo (za sad) nagađanja. kako su njegovi radovi, zaduženja i nadzor obuhvaćali najosjetljivije i najznačajnije dijelove grada, jasno je da je 'republika' imala u njegovu stručnost i procjenu bezgranično povjerenje. stvaralaštvo paska miličevića ostavljeno u i izvan dubrovnika sjedinilo je njegov osobni i stručni profil s povijesnim profilom grada. pridružujući graditeljsku tradiciju prakticizmu i suvremenom trendu onodobne gradnje, a u mnogome i ispred svoga doba, rekla bi, ovaj je ingeniozni stručnjak i umjetnik ostvario dojmljiva estetska djela funkcionalno uravnotežena, a u konstruktivnom smislu gotovo nenadmašena,bar kad je riječ o dubrovniku. o jačini i istovremeno elastičnosti njegovih konstrukcija na izgrađenim objektima najbolje govori podatak da su one i danas u izvornom obliku sačuvane i nakon protoka gotovo 500 godina, mnogih elementarnih i drugih pogibelji kojima su bile vremenom izložene. (napomena, sponza nije srušena u katastrofalnom potresu 1667.). toliko o paskoju miličeviću i njegovom osobnom životu. rad ovog stručnjaka i umjetnika nešto je što se ne može promatrati jednosložno i bez dublje analize, smatra mladen pejaković, kritičar umjetnosti i profesor na alu u zagrebu. naime, u kritičkom osvrtu na graditeljsku (zapravo projektantsku) ingenioznost miličevića i 'sponze' kao njegovog najljepšeg djela, pejaković polazi od omjera (proporcije objekta) i znakova (simbolike). u takvom promišljanju kroz podrobnu analizu jednog s drugim, dolazi posredno do istog zaključka do kojeg je došao i prof. fisković. sponza je djelo jednog arhitekte, rađena po jedinstvenom i pomno razrađenom nacrtu, napravljena u jednom bloku. to bi najkraće bio smisao i pejakovićeve poruke. moram priznati da i ne bi baš dobro razumjela pejakovićevu analizu miličevićeva projekta i građevinsku realizaciju 'sponze' da nisam slučajno prije pročitala jednu knjigu koja je 'omjere i znakove' obrađivala u zabavnijem, ali meni zanimljivom kontekstu. zbog te koincidencije mi je i pejakovićev tekst o 'sponzi' odmah i zapeo za oko. |