kad je vršena podjela zemlje, osobito se ovo odnosi na razdoblje prije 15. stoljeća, tj. vremena u kojemu su granice dubrovačke republike bile definirane, podijeljena je vlasteli.
nije to bila samo zemlja, već sve što je na zemlji, uključujući i puk. ljudi su imali kmetski odnos prema vlastelinu i u njegovo ime i za njegov račun trebali su odraditi određeni broj dana tijekom godine na imanju. ostale dane na toj istoj zemlji (ne na istim parcelama) radili su za svoj račun.
nadalje, svaka obitelj je davala vlastelinu slugu ili sluškinju, odnosno vlastelin je odabirao tko će ići na brod, tko će obrađivati zemlju, tko će pomagati u trgovini, tko će biti fakin (nosač), tko će biti djetić u kući (slugan).
ovaj rad se je plaćao, ali se isplaćivao nakon otpusta, tj. protoka određenog vremena.
isto je vrijedilo i za žensku čeljad. obično bi se uzimala vrlo mlada osoba koju bi vlastelin doveo u kuću. prve godine njezine službe bile su privikavanje na nove uvjete života. takve sluškinje nosile su opći naziv čupa (nešto kao 'divljakuša').
promicanje u status spravljenice događalo bi se ako se djevojka uspjela prilagoditi okolini i zahtjevima posla, nalozima vladike (žena vlastelina nosila je naziv vladika). spravljenice su također bile plaćene za svoj rad, ali i one su plaču primale po isteku roka služenje. vlastelin bi im uz plaću darovao i dotu, tj. ruho.
spravljenicu bi obično nakon isteka službe vraćali roditeljskoj kući. nekad bi se udala za nekog u gradu i počinjala samostalni život ili bi na svoj zahtjev ostala i nadalje služiti, što je isključivalo udaju.
zakon je zabranjivao udaju vlastele s pučankom, a u slučaju da to nije uspjelo iz bilo kojeg razloga vlastela su gubila status.
međutim, intimni odnos s pučankom ili sluškinjom, nije bio stvar vlasti. bilo dragovoljno ili pod prisilom takvih slučajeva je bilo, a rezultat su bila neželjena djeca.
držić je 'grižuli' kroz gubu opisao život nesretne i često zlorabljene sluškinje.
|