prije nego nešto napišem o samom sadržaju riznice, spomenut ću jednu krađu, više prevaru dubrovčana da dođu u posjed svetih moći.
naime, okovane pozlaćenim srebrom, pa i samim zlatom, ali najviše u kombinaciji, tzv. 'sterlinškoj smjesi' (15 unča finog srebra i 1 unča bakra, prema propisu 'republike' iz 14. st,), moćnici minuciozne izrade iz poznate dubrovačke zlatarske radionice (najznačajnijeg središta zlatarstva u hrvatskoj), čuvaju razne moći svetaca. svaki zlatarski predmet je po odredbi senata dubrovačke republike morao nositi zaštitni znak: glavu sv. vlaha s mitrom (najstariji pečat potječe iz 15. st.).
gramzljivost za svetim moćima odlika je svih vremena crkve, a osobito u tome prednjači razdoblje od 14. do 16. stoljeća. ovako ide priča, ukratko:
nakon hodočašća u svetu zemlju, jedan franjevac (porijeklom iz bosne), nosio je za firentinskog naručitelja ruku 'sv. ivana krstitelja' zaštitnika grada firenze, koju je tamo kupio za velike novce. teško se razbolio i zapovjednik broda ga je zbog straha od zaraze iskrcao pri povratku u dubrovnik.
cijeneći vrijednost kupljene relikvije, misleći da je na smrti, otkrio je svoju tajnu dvojici dubrovčana, zavjetovavši ih na šutnju. rekao im je, ako umre - relikvija ostaje gradu ragusi, a ako se kojim slučajem izbavi od smrti, moraju mu je vratiti.
dubrovčani, računavši da će fratar umrijeti prenijeli su informaciju 'senatu', kojemu su i predane moći.
fratar je ozdravio, ali relikviju sv. ivana krstitelja nije dobio natrag.
u dokumentima dubrovačkog arhiva postoji trag o skoro četverogodišnjem diplomatskom ratu između firenze i dubrovnika, zbog ove neugodnosti.
kako je navodno riječ o fratru, čuvenom fra jurju dragišiću (1444-1520), priča o svetim moćima zabilježena je u mnogim dokumentima i knjigama.
u nekima stoji, čak, da je on trgovao s dubrovčanima i preporodao relikviju za svoj račun, ali pod uvjetom da se svake godine mora nositi u procesiji gradom.
izložen bijesu i progonu firentinskih trgovaca, navodno se, nakon tog čina, sklonio u bosnu.
firentinci su tražili i zaštitu turskog sultana i njegovo posredovanje s dubrovčanima, ali nisu uspjeli iz poznatog razloga: dobrih odnosa 'republike' s turcima. tek je sultan poručio firentincima, otpravivši njihovu službenu delegaciju:
"kad se za ništa drugo ne prepirete nego za kost jednog kršćanina, otiđite slobodno na 'kosovo' i nakupite ih do mile volje", piše u knjizi stjepana skurle.
Post je objavljen 03.07.2006. u 20:47 sati.