UN TEMPO
24.07.2006., ponedjeljak
|
sredinu 14. stoljeća obilježit će rasprave u malom vijeću o osnutku ne samo javne ljekarne, već i javne bolnice, točnije ubožnice (hospitala). to je u osnovi trebala biti isključivo ustanova u kojoj će naći utočište ubogi i siromašni, prvenstveno žene. početak rasprave o tom objektu i toj namjeni pada u 1347. godinu. deset godina je trebalo da se pronađe odgovarajuća lokacija i dovrše građevinski radovi, tako da je tek 1457. godine ta ustanova ušla u funkciju. prikladna lokacija uz samostan sestara sv. klare (zapadni dio povijesne gradske jezgre u blizini velike 'onofrijeve fontane') postala je velika ubožnica čije će se ime vremenom ustaliti kao domus christi (kristov dom).  domus christi, dom za stare i nemoćne (danas) samo u prvim godinama svoga postojanja ona je služila zacrtanom planu primanja siromaha, jer se bolesnici nisu mogli primati, makar ne zvanično. ostaje činjenica je da su takve osobe bile i bolesne, ili su vremenom obolijevale i da su pri tom liječene. a da su liječene ( a lijekove je donosio gradski ljekarnik) vidi se iz arhivskih dokumenta, ugovora, između vlade dubrovačke republike i pojedinih liječnika, kirurga i ljekarnika. naime, prilikom stupanja u javnu službu ljekarnici i kirurzi sklapali su s vladom ugovor (nešto kao međusobni ugovor o načinu rada i plaćanjima, primjer sličan spomenutom ugovoru sa prije spomenutim tomom de stilo iz salerna). tako, jedna klauzula ugovora naglašava obvezu liječnika i ljekarnika da hospitalu domus christi imaju obvezu besplatnog liječenja i besplatne dostave lijekova. na temelju svih ovih dokumenata nije teško zaključiti kako je vremenom ubožnica pretvorena u bolnicu ili se liječenje bolesnika u ubožnici itekako podrazumijevalo. |