zanimljivo je opisani način provjere potencijalnih kandidatkinja na koje se sumnjalo da su mogle biti počiniteljice zločina čedomorstva (na selu su u obzir dolazile sve žene sposobne za rađanje, što je u gradu zbog veličine uzorka, ipak bilo neizvedivo). u provjeri žena sudjelovali su meritorni onodobni stručnjaci, a prema strukama:
- brijač-kirurg, trebao je dati odgovor je li dijete umrlo nanošenjem tjelesnih ozljeda; je li rođeno mrtvo ili je umoreno;
- liječnikov zadatak je bio izvršiti autopsiju i utvrditi, primjerice u slučaju utapljanja, je li dijete bilo živo zagušeno ili mrtvo bačeno u more, bunar ili lokvu;
- babica (primalja) se posvećivala potencijalnim kandidatkinjama pregledom grudi (mlijeko i bradavice) i trbuha.
no rijetko je ovaj konzilij imao priliku analizirati istovremeno majku i umoreno ili mrtvo dijete. rodilje je bilo teško uhvatiti, nešto zbog nedostatka dokaza, a češće jer su nakon zločina napustile republiku.
najteže je bilo dokazati sam zločin.
republika je, osobito za svoja udaljenija područja, imenovala tzv. kaznace ili posrednike između vlasti i pučanstva. to je bio tip službenika čija djelatnost objedinjuje poslove redara i policajca. kaznac je obnašao razne poslove u ime republike, od ubiranja poreza do istražnih radnji u slučajevima čedomorstva, često sudjelujući i u traganju za počiniteljima. u određenim slučajevima kaznac je bio tužitelj, a nekad branitelj.
u predmetu ove obrade, kaznac je morao dojaviti svaku izvanbračnu trudnoću, ako je za nju, po bilo kojem osnovu mogao saznati, kako bi se spriječilo i onemogucilo čedomorstvo.
Post je objavljen 28.07.2006. u 00:14 sati.