UN TEMPO
14.07.2006., petak
|
antun karaman, piše "Mjera kojom je Dubrovnik tako oprezno mjerio (i obuzdavao) sebe, i na koju su se ugledala brojna obližnja, ali i mnoga dalja urbana središta, stvarala se stoljećima, a stvarali su je njegovi žitelji, bez obzira na podrijetlo i stalež, imovinsko stanje ili trenutačni vlastiti gubitak ... Želja za probitkom nikad nije negirala duhovnost i potrebu za kulturnom punoćom. Dapaće. Zato nije slučajno da su se, ovdje, glasovitim leksikografima, matematičarima, astronomima, pravnicima, liječnicima, fizičarima i kartografima, pomorcima, lingvistima i diplomatima uz bok našli sjajni pisci i pjesnici, vrsni slikari i skladatelji, veliki graditelji i vješti klesari ... A svi oni zajedno tek su kruna ustroja u kojem sloboda bijaše najdragocjenije blago ..."  'non bene pro toto libertas venditur auro' - sloboda se ne prodaje ni za sva blaga natpis - tvrđava lovrijenac snimio j.p., 2006. 'non bene pro toto libertas venditur auro' ... "baš kao što su i istančana diplomatska svijest, ustrajan i samozatajan rad, poslovična praktičnost i ulaganje u postojano i brižno čuvanje blistave tradicije bili sine qua non posvemašnjeg dubrovačkog prosperiteta i višestoljetne opstojnosti". (A.K. "Dubrovnik ...", str. 7). |