antun karaman, piše
"Mjera kojom je Dubrovnik tako oprezno mjerio (i obuzdavao) sebe, i na koju su se ugledala brojna obližnja, ali i mnoga dalja urbana središta, stvarala se stoljećima, a stvarali su je njegovi žitelji, bez obzira na podrijetlo i stalež, imovinsko stanje ili trenutačni vlastiti gubitak ... Želja za probitkom nikad nije negirala duhovnost i potrebu za kulturnom punoćom. Dapaće. Zato nije slučajno da su se, ovdje, glasovitim leksikografima, matematičarima, astronomima, pravnicima, liječnicima, fizičarima i kartografima, pomorcima, lingvistima i diplomatima uz bok našli sjajni pisci i pjesnici, vrsni slikari i skladatelji, veliki graditelji i vješti klesari ... A svi oni zajedno tek su kruna ustroja u kojem sloboda bijaše najdragocjenije blago ..."
'non bene pro toto libertas venditur auro' - sloboda se ne prodaje ni za sva blaga natpis - tvrđava lovrijenac
snimio j.p., 2006.
'non bene pro toto libertas venditur auro' ...
"baš kao što su i istančana diplomatska svijest, ustrajan i samozatajan rad, poslovična praktičnost i ulaganje u postojano i brižno čuvanje blistave tradicije bili sine qua non posvemašnjeg dubrovačkog prosperiteta i višestoljetne opstojnosti".
(A.K. "Dubrovnik ...", str. 7).
Post je objavljen 14.07.2006. u 19:31 sati.