e sad kad mi netko spomene kako su židovi bili vjekovima proganjani i još k tomu doda kako je 90% napisanog (moga teksta) o njima netočno, dokumentirat ću arhivskim podatkom.
naime, iz podataka 1572. godine proizlazi da je od 50 trgovačkih agenata u 'republici' 30 su bili židovi. agenti ili sensali bavili su se sklapanjem trgovačkih poslova, a od dubrovačkih sefarda spominju se i konkretna imena: samuel maestro, aron coen, daniel campos, israel i samuel franco, abraham ferro, salamun luzena, isaach naamias, rafael penso, salamun levi, isach lima, abram pardo, jacob abenun, daniel tolentino (iz ove obitelji je bio i zadnji dubrovački rabin), salamun oef, moise pappo, abram atias (ima još živih potomaka u dubrovniku), joseph baruh ....
uz ove poslove u 17. stoljeću već se bave i pomorskim osiguranjem, a neki od njih su bili i brodovlasnici.
podaci: povijesnog arhiva u dubrovniku."Sefardi i Dubrovačka Republika" / Ivana Burđelez, Dubrovnik, 1992.
iz arhivskih dokumenata doznajemo za još jedan zločin koji je pripisan židovu isacu jesurunu, zbog kojega je više od dvije godine bio zazidan u jami (zidanje u jamu na kojoj je samo otvor za oskudni dnevni obrok, uz progonstvo na pusti otok sv.andrija, bila je najgora moguća kazna u 'republici', važila je jednako za prekršitelje svih staleža. o ovome sam već pisala na drugoj temi. (vidi: elafitski otoci - 'sveti andrija'). naime na prigradskom području pile bila je ubijena jedna djevojčica, a za njezinu smrt optužen je imenovani dubrovački sefard. uzalud je on poricao krivnju, osuđen je na 20 godina tamnovanja u jami. pušten je nakon dvije i pol godine, jer se krivnja nije mogla dokazati.
ovo je ujedno bio i posljednji zabilježeni službeni progon pripadnika židova u dubrovniku 17. stoljeća. kako drugih podataka vezanih za njih nema u arhivu, može se pretpostaviti da su živjeli u dubrovniku bez značajnijih smetnji ili prije da su se klonili nevolja ,koje bi mogle imati posljedica ne samo za počinitelja, nego i za čitavu židovsku zajednicu. izuzmemo li prekršitelje, koji su se kažnjavali na isti način bez obzira na porijeklo, kazat ću da su židovi kod dubrovčana bili na visokoj cijeni kao sposobni i poštovani građani. primjeri za ovakvo mišljenje su dani u citiranoj publikaciji, iako bi osobno na to gledala kao na poštovanje iz koristoljublja, kao ono 'ruka ruku mije, ...".
ne mogu se oteti dojmu (poznavajući dubrovačku povijest), kako su dubrovčani znali i vrlo nepovoljne uvjete iskoristiti za svoju dobrobit. Zato ne mislim da su oni poštovali židove, već su prognane sefarde znali 'upregnuti' u svoj kotač zbog gospodarskog razvoja 'republike'. ali to je samo umješnost jedne dobro vođene i mudre politike, ne samo kad je riječ o sefardima nego i inače, jer kako drugačije doli mudrošću, protumačiti tolika stoljeća prosperiteta, znanosti, kulture i slobode u nemilom okruženju.
Post je objavljen 08.07.2006. u 08:49 sati.