UN TEMPO
14.07.2006., petak
|
sedamnaesto stoljeće je vrijeme opće krize pomorstva mediteranskog okruženja, što je zakačilo i dubrovnik. međutim, najveću štetu u imovini i ljudstvu pretrpjet će republika u katastrofalnom potresu 6. travnja 1667. grad je bio skoro poravnan, a uz kneza, živote je izgubilo preko 5000 građana, tvrde kroničari. u kakvom je stanju bio dubrovnik nakon potresa i požara koji je uslijedio odmah nakon toga i raširio se gradom, najbolje svjedoči tadašnja rasprava u vladi o potrebi posvemašnjeg napuštanju tog zgarišta i izgradnji novog naselja na poluotoku lapad. međutim, to se nije dogodilo. gradske zidine, istina, pretrpjele su velika oštećenja, ali se nisu urušile. neki su objekti izdržali stihiju, primjerice crkva svetog spasa, skočibuhina palača ... djelomično je izdržala sponza i sveti vlaho te knežev dvor i još poneki objekti, kojima se tek urušio krov. iako bi se po i po današnjem izgledu sponze i dvora moglo zaključiti da je riječ o velebnoj gradnji, gdje je bogatstvo bilo razlogom toj razigranosti arhitekture (crkva sv. vlaha izgorjela je kasnije, 1706.) u vitkoj gotici i čipkastoj renesansi kako bi se takmičio s mediteranskim gradovima, nije baš tako kako se čini. |