UN TEMPO
18.07.2006., utorak
|
numeraciju i bilježenje 'zlatnog reza' i njegov izračun u geometriji, nalazimo u staroj grčkoj ( pitagora, platon, euklid ...) i brojnim spomenicima skulptora i graditelja. *) njihova znanja objedinio je rimljanin 'marko vitruvius polio' u deset svojih knjiga o arhitekturi. u 13. stoljeću 'leonardo iz pise', poznat kao 'filius bonaccio' (sin 'bonaccijev'), ostavit će nam, po njemu nazvan, 'fibonaccijev niz' i omjere A:B=B: (A+B). u 15. stoljeću sva ova znanja primjenjivat će 'leonardo da vinci'. poznata je njegova interpretacija vitruvijeva čovjeka ili ljudsko tijelo u kružnici, što je preslik skice kojom je 'vitruvije' dokazivao simetriju hramova i njihove proporcije u usporedbi s razmjerima ljudskog tijela.  /http://img469.imageshack.us/img469/6295/sponza091qq4.jpg/ na temelju matematičke razrađenosti grka i rimljana, proporcijama - a posebno 'zlatnim rezom' kao njihovim ključnim činiteljem, bavili su se kroz povijest mnogi umjetnici svjesno ili manje svjesno ugrađujući to u svoja djela. *) digresija: 'zlatni rez' je poznat još iz doba starog egipta - piramide su gradili možda ni ne znajući za njega, ali rukovodeći se vremenskim oscilacijama 'nila' i astronomskim mjerenjima, po božanskoj podjeli. |