UN TEMPO
24.07.2006., ponedjeljak
|
o povijesti ljekarne kod male braće, napisat će fra mario šikić: "U početku je to bila samostanska ljekarnica za potrebe bolesne braće, a zametak joj je u odredbi franjevačkog Pravila: neka se braća brinu za potrebe bolesne braće (VI. poglavlje). Tijekom vremena, ponajviše iz humanitarno-karitativnih razloga, ljekarna je prešla uski krug samostanskih zidina i postala javnom ljekarnom za potrebe građana, te je time ispunjavala i propis istog Pravila (poglavlje V), naime, da se braća uzdržavaju od svoga rada. Stoga su franjevci slali na studije pojedinu braću da se osposobe za ljekarničku službu o čemu svjedoče ljekarničke knjige, tzv. farmakopeje iz raznih krajeva Europe, koje se čuvaju do danas i neke od njih se mogu vidjeti u muzeju samostana Male braće". iako je, po svemu sudeći, osnovana mnogo ranije, moguće ne zvanično, jer je njezino djelovanje u tom smislu bilo od samog osnivanja reda, ova ljekarna ipak pripada renesansi, najsjajnijem razdoblju dubrovačke kulturne povijesti. vrijeme je zaustavljeno na ovim posudama, policama, alatima, opremi; stoljeća su zgusnuta u ljekovitim tvarima, knjigama, rukopisima, crtežima gdje se je u nazivu lijeka skrivala i moć i nada. onaj tko ga je znao pripraviti, izgovoriti ili preporučiti bio je poput 'boga'. vjerojatno otuda potječu tajna i ljudima nerazumljiva imena lijekova, koje su možda slučajno, a možda i namjerno, još u prapočecima nadijevali ljekarnici, čuvajući tu 'božansku' moć.  najstarije su ljekarničke posude bile ukrašene višebojnim pastelnim tonovima na kojima se je isticala kratica naziva gotovog ljekovitog pripravka ili samo određenih sastojka. oblik i podrijetlo posuda je različiti: od maloazijskih, nizozemskih do talijanskih. posude iz kasnijih stoljeća su kobaltno modre s ornamentom uz natpis. (eksponati pojedinih posuda u nastavku teksta). |