Marketing
srednjevjekovni gradual (1)
rukopisna knjiga s uvodnim inicijalom (2)
u rukopisnoj zbirci se s posebnom pažnjom čuva autograf serafina (sara) crijevića (cerve) (1686-1759), dominikanca: "Biblioteca Ragusina" u 4 sveska i "Metropolis Ragusina" u 5 svezaka.
obje knjige su (djela su i tiskana) nezaobilazan izvor podataka svakog boljeg poznavanja i pručavanja dubrovnika i njegove prošlosti. (o cervi sam prije pisala vezano za cenzuru i cenzuriranje istraživanja arhiva republike).
zanimljivost:
u posjedu dominikanaca je jedan staro-ćirilski spomenik, križ stjepana uroša II. milutina s komadom križa (svetog drva). u četiri natpisa na ćirilici izriče se prokletststvo onome tko bi taj križ na bilo koji način otuđio.
slobodan prosperov novak piše:
"A kako li bi samo trebalo prokleti onoga generala koji je početkom 19. stoljeća u ime francuske prosvjećenosti u knjižnicu uselio konje?!"
ja na ovo, dodajem: "A tek generale, Strugara, Jokića, Kovačevića, Kadijevića i Zeca, koji su kanili zapaliti cijeli grad?!"
prije sam spomenula 249 inkunabula ili prvotisaka (u: J. Badalić "Inkunabule u Hrvatskoj"), među kojima su 37 inkunabula dominikanca girolama savonarole, o čijoj sam mučeničkoj smrti također pisala na ovom topicu. tu je i dragišićeva (juraj dragišić) inkunabula 'propheticae solutiones' (proročanska rješenja ili obrana savonarole), značajna i po tome što je napisana u dubrovniku, a tiskana u firenzi 1497. godine. današnji broj svezaka prelazi 30 tisuća. dominikanci, osim vodiča i sami su izdavači vrijednih publikacija. često organiziraju predavanja koja nisu vjerskog karaktera, bar ne isključivo i vrlo su otvoreni i komunikativni.
čak dopuštaju ženama ulaz u samostan. zabrana koja je vrijedila do prije petnaestak godina, ukinuta je.
vesna kusin, novinarka u 'vjesniku' od 4. srpnja 2002. pod naslovom "Vodić kroz dominikanske i hrvatske kulturne povijesti", među ostalim piše:
Spominjući kako su brojni dominikanci bili teolozi Dubrovačke Republike, diplomati, nadbiskupi i biskupi, Krasić navodi kao primjer Ivana Stojkovića (oko 1390. - 1443.) koji je bio profesor na pariškom sveučilištu, kardinal i veliki poklonik jedinstvene Europe te jedinstva Istočne i Zapadne crkve, prema tome preteča ekumenizma i srednjoeuropskoga humanizma. Njegova je naročita zasluga bila što je Baselski crkveni sabor Dubrovačkoj Republici dodijelio rijetku povlasticu da unatoč svim tadašnjim zabranama i ograničenjima smije trgovati s muslimanskim zemljama Bliskoga istoka, čime je stekla zavidnu gospodarsku i političku moć.
Post je objavljen 07.07.2006. u 08:38 sati.