UN TEMPO
07.07.2006., petak
|
za kraj, kao i obično legenda ili predaja. ovaj put je riječ o moćima mađarskog zaštitnika svetog stjepana. Kako je glava sv. Stjepana dospjela u Dubrovnik poslije mohačke bitke 1526. u dubrovački dominikanski samostan bile su prenesene dragocjene moći glave i neraspadnute ruke prvog mađarskog kralja sv. stjepana. kako se prvi put spominju u jednom popisu iz 1590., pretpostavlja se da su u to vrijeme već bile tamo, tj. da su donesene još 1526. odmah nakon tragične mohačke bitke i rasula ugarskog kraljevstva. kako je sultan sulejman II. neposredno prije te bitke zatrazio od vlade 'republike' liječnika marina santi, vjeruje se da ih je on i donio u dubrovnik i darovao dominikancima. kako nema pouzdanog izvora koji bi to potvrdio, o dolasku tih moći stalno se nagađalo. tako saro m. crijević misli kako su moći svetoga ugarskoga kralja bile u dubrovniku i prije 'mohača'. jer je 1505. bio podignut u dvorani kapitula dominikanskog samostana oltar s tri mađarska sveca: stjepana, emerika i ladislava. logično je, po njemu, kako su se onda i moći već tu nalazile i štovale. stjepan krasić u glasu koncila, a u prigodi 1000. obljetnice mađarskog kraljevstva i posudbe ove relikvije mađarima, napisao: " Moćnik glave je dao izraditi generalni vikar Dubrovačke kongregacije Timotej Paskvalić (1530-1604), koje su se dotle kao najveće svetinje mađarskog naroda čuvale u Budimu. Sadašnji srebrni moćnik u obliku ljudske glave g. 1706. dao je izraditi prior samostana Gabriel Džijatović. Budući da ne postoje nikakvi dokazi o tomu da su vodeći političari ili crkveni velikodostojanstvenici poslije te tragične bitke tražili utočište u dalekom Dubrovniku, sam se od sebe nameće zaključak da ih je tamo donio neki dubrovački dominikanac koji je dotle imao neku važnu službu na kraljevskom dvoru u Budimu i koji ih je, u trenutku rasula kraljevstva, na taj način htio spasiti. Nije, naravno, isključena ni mogućnost da se neki mađarski dominikanac spasio bijegom u Hrvatsku noseći sa sobom ono što je smatrao najdragocjenijom nacionalnom i vjerskom baštinom svoga naroda koju treba spasiti u trenutku općeg političkog "potopa". |