UN TEMPO
14.07.2006., petak
|
grad je pretrpio veliku štetu, poginulo je ili ubijeno oko 100 ljudi. vlada je savjetovala lauristona da preda grad rusima, ali on je to odbio uz obečanje da će car štetu nadoknaditi. štoviše dopusti izvjesitu dubrovački neutralni barjak, nebi li napadači odustali, ali bitka se nastavila i trajala 19 dana. tek kad je francuzima u gradu stiglo pojačanje rusi i crnogorci su se povukli. ne mogu prepisivati više bersu, jer ono što piše o crnogorcima i njihovoj pljački te 1806. identično je svim nedavnim razbojstvima. tek ću ga citirati, kad kaže: "Njima je pljačka prirođena potreba; u njihovoj mašti Dubrovnik bijaše što i raj zemaljski. Uostalom zašto da pravoslavni narod propusti priliku da prkosi katoličkoj državici, toj staroj neprijateljici njegove vjere?" i tako, ovo je kratka epizoda strahota s kojima je došao slom države. francuzi su grad pretvorili u logor, čak su i konje uveli u crkve. proglasom cara, grad se smatrao okupiranim. nametnuta su golema ratna davanja i sve je nakon toga pošlo 'nizbrdo.' 1808. odlukom maršala marmonta republika je ukinuta. njezin državni teritorij je stavljen pod francusku vlast u dalmaciji. maršal marmont postaje dubrovačkim vojvodom duc de raguse. iako je senat odluku primio na znanje, s njom se nije složio, no to francuzima nije ništa značilo, jer je dubrovnik od tad postao upravnim i političkim dijelom dalmacije, odnosno hrvatske.  maršal marmont, grafika |