UN TEMPO
24.07.2006., ponedjeljak
|
o tome, da je vrlo rano u njima postojao nekakav oblik zdravstvene službe, dokazuju i pravila sv. benedikta (reguli) iz 11. i 12. stoljeća iz dominikanske knjižnice u dubrovniku. sukladno utemeljiteljevim pravilima i motu "brinite se prije svega za bespomoćne", lako je zaključiti da su redovnici liječili jednako samostansku braću, ali i ostale bespomoćne i potrebne izvan svojih zidina. nije samo pretpostavka da su uz duševno pružali i neke druge oblike liječenja. kako su u to vrijeme pripadali uskom krugu pismenih, tekstovi antičke literature, osobito galena (u čijim su tekstovima mogli pronaći hipokrata), bili su im na svaki način dostupni. lijek ili ljekarija tih prvih početaka bijaše melem, pomoć, otrov, čarobni napici (različitih namjena) i boja ili sve ono što je obuhvaćao pojam medicamentum. pravila su 816. godine bila dopunjena i dodatnim odredbama. tako se nalaže samostanima odvajanje posebne sobe za staru i nemoćnu braću (koju treba kupati, njegovati i dobro hraniti), a koje mogu istovremeno biti i prihvatilišta pa i skloništa (danas bi to značilo i bolnice) hodočasnicima, putnicima, ubogima i bolesnim.  e sad, u infirmarijima kako su se nazivale te sobe (bolesnici nisu bili obvezni na post pa ni na molitvu) bili su obvezni armariumi s medikamentima, dok su posebni dijelovi vrta bili određeni za sadnju i uzgoj ljekovitih trava. naravno da je takvo uređenje podrazumijevalo i nekoliko različitih zanimanja redovnika: njegovatelji ili bolničari, uzgajivači bilja, pripravitelji napitaka i lijekova i liječnici. o tome da se ljekarništvo (pa i liječničko zvanje) prenosilo prepisivanjem (ali i učenjem od malih nogu) svjedoči i prije citirani insert 'etymologiae sive origines' biskupa izidora iz sevilje, ali i galena i drugih onodobnih ili antičkih pisaca. |