kad sam preletjela kronološku dubrovačku prošlost s nekim šturim podacima koje je zabilježila povijest, književnost, umjetnost, obrt, pomorstvo, diplomacija, legenda, ... da se vratim na mjesto odakle je sve počinjalo knežev dvor, i objekt koji nikad nije samo to bio ili nikad nije bio samo dvor.
spomenuti dvor značilo je spomenuti vlast, a vlast - to je bila država.
dvor, objekt postao je vremeno sinonim moći, vlasti, države uz prateće simbole: sv. vlaha, zastavu slobode, orlanda, novac ... i naravno staleže, koji su sve to omogućili.
kad pišem o maloj neovisnoj republici (talijanske kneževine 15. i 16. stoljeća također su bile nevelike i samostalne), koja je u tako surovom okruženju zadržala svoju neovisnost stoljećima pa i uz plaćanje uz to iskoristila svaku opasnost tog istog okruženja (od susjeda do ratnih poprišta) za svoj prosperitet i rast, teško mogu izbjeći neka poređenja koja se nameću. no neću o njima.
republika je ulagala (koliko god da je bila škrta) u ljude, školovala ih, poticala, a oni su i pod cijenu osobnog gubitka pa čak i života štitili njezine interese. zatvorena državica, dopuštala je sve slobode koje nisu štetile državnim interesima i na taj način uvijek išla u korak sa suvremenim svijetom.
koliko god se sam dubrovnik probijao k svijetu, jednako je taj svijet tražio put k dubrovniku i u tako stvorenom međuodnosu i respektu, napredovao, propadao i opet se uzdizao.
svakako, ništa nije bilo na brzinu, ništa u par godina. i stoljeća se čine prekratkima kad se to povijesno promatra.
OBLITI PRIVATORUM PUBLICA CURATE
pitam se što bi za ovakav natpis, recimo, postavljen na ulazu u banske dvore ili sabornicu, kazali današnji naši političari?
ne bi ga ni primijetili, sigurna sam, a nekmoli se po njemu ravnali. jer za mnoge vlast znači osobnu moć. jedan od načina da dobro živiš u nikakvom okruženju. a to okruženje je država - narod.
simbolično nastojanje da okruženje popraviš je isto što i ništa. demokracija!!!
demokracija, bez poštivanja zakona (jednakog i pravednog za svakog člana zajednice), je samo anarhija.
pišući kratku povijest moga grada (kroz prikaz njegovih simbola, simbola opstanka i vlasti), isticala sam i pozitivno i negativno preko suhoparne kronologije.
indikativno je kako je jedna država, uz ogroman napor, od hridi - stijene i malo mora, postala respektabilni subjekt ondašnjeg svijeta. a ništa joj nije bilo naklonjeno, za svaki se korak u usponu borila. nije ratovala oružjem nego je vladala pameću. nije obečavala što nije mogla izvršiti. a kad bi uspjela, uspjeh nije pripisivan pojedincu. nikad. bio je to uspjeh države.
eh, kad bi danas tako znali, gdje bi nam bio kraj!
Post je objavljen 14.07.2006. u 11:55 sati.