UN TEMPO
07.07.2006., petak
kad dominikanci daju opis ove gradnje, ne propuštaju istaknuti sljedeće: "Iako je zbijen i pritiješnjen gradskim zidinama, samostan se vještom razumnošću dubrovačkog urbanizma rasprostro u tom smjeru, spretno iskoristivši svaki ugao tla i podredivši mu svoj prostorni, složeni tlocrt. U tom se tlocrtu, i unatoč savinutim, uskim i nepravilnim prostorima, ipak raširila lađa crkve, dvorište s terasama i perivojem, blagovaonica, spavaonice i kapitul kao udobne dvorane, a neke su se njihove terase rastvorile pod nebom, na suncu". (3) pri opisu eksterijera i interijera samostana ne izostavlja se napomena kako se i pored neravnomjernog terena ne osjeća nikakva zbijenost, zatvorenost ili kako oni kažu 'tjesnoća' prostora, jer su dijelovi kompleksa spretno povezani u slikovitu cjelinu, samo zahvaljujući vještini dubrovačkih majstora (urbanista, arhitekata i zidara) i njihovoj umješnosti u objedinjavanju i uklapanju tako razvedenih dijelova terena u skladnu cjelinu građevine. --- (3) Stjepan Krasić: Dominikanski samostan u Dubrovniku : vodič, 2002. |