bilo što napisati o sinagogi, a ne kazati o židovima i njihovom životu u dubrovniku, nemoguće je. njihov život i življenje u dubrovniku duboko je i korjenito isprepleteno i povezano sa životom grada kroz njegovu dugu i slavnu prošlost. zato pišući o sinagogi, zapravo pišem o židovima, sefardima, a pišući o njima, pišem o sinagogi. uz mnoge obljetnice koje su zasigurno ostale u trajnom i kolektivnom pamćenju židova do današnjih dana je svakako i ona daleka 1492. godina. te je godine otkrivena amerika, reći ćete. da. ali to je i godina prvog progona židova iz zapadne europe.
naime, katolički španjolski kraljevski par isabela i ferdinand izdali su te godine ukaz kojim se iz španjolske imaju protjerati svi židovi. to se je odnosilo i na marane, tj. pokrštene židove. nekoliko godina kasnije, točnije 1498., uslijedio je i progon židova iz portugala. zapravo, kraj 15. stoljeća bio je u znaku velikih židovskih migracija s iberskog poluotoka. španjolsku su sefardi *) smatrali svojom drugom domovinom. zajedno s tamošnjim arapskim življem oni su stvarali i ostavili mnoge materijalne i kulturne vrijednosti kojima se španjolska danas ponosi, a svijet im se divi (alhambra, toledo ...).
u tim migracijskim tijekovima, razmiljevši se po europi u potrazi za novim domom - domovinom, sefardi su krajem 15. i početkom 16. stoljeća u velikom broju stizali u dubrovačku luku. odatle su mnogi od njih put nastavljali karavanama prema 'osmanlijskim zemljama', koje su ih rado primale.
iz dokumenata dubrovačkog arhiva poznato je kako su sefardi na tom putovanju do dubrovačke republike, često bili opljačkani, nekad već na brodovima, jer su zabilježene određene intervencije, koje je vlada republike poduzimala da kazni otimače.
to je bilo doba najvećeg procvata dubrovnika, njegovo 'zlatno doba'. uspon i bogatstvo privukli su 'sefarde', tako da je u tom slobodarskom gradu ostao znatan broj, ne tražeći dalje svoj dom. ubrzo su osnovali važnu i uspješnu židovsku zajednicu. činjenica što su dubrovački sefardi bili povezani s ostalim židovima mediterana ili kontinenta poslužila im je za relativno brzo uključivanje u trgovačke tijekove, poslove i normalan život. republika je njihovu brzu adaptaciju prepoznala kao znatnu prednost koja se može iskoristiti. dopušteno im je zato bavljenje trgovinom. to je dodatno umrežilo dubrovačke pomorske i karavanske trgovačke putove, kojim je osim istoka s manje razvijenim, ali sirovinama bogatim istočnim krajevima, ubrzo bio zahvaćen i zapadni svijet.
no to je samo jedan dio iz njihove povijesti i to onaj bolji dio, kad je riječ o njihovom životu u dubrovačkoj republici.
---
*) naziv za španjolske židove;
'sefard' je biblijsko ime za španjolsku
Post je objavljen 08.07.2006. u 08:52 sati.