o čemu piše spomenuti autor?
o otrovima svakako. to je istaknuto i u naslovu, iako ne piše baš doslovno o otrovima, nego o trovanju kao sredstvu eliminacije, i makar na početku, o određenoj osobi filipu trivulciju, rođenom milanezu, dubrovačkom nadbiskupu, koji je održavao bliske veze s francuzima i turcima u vrlo delikatnom povijesnom razdoblju planiranja rata zapada protiv osmanlijskog carstva.
a treba imati na umu:
- dubrovnik je skoro čitavu svoju dugostoljetnu povijest proveo na oštrici mača balansirajući između krvavo zaraćenih strana, kao sićušna neutralna državica;
- kupovao je svoju slobodu od svih koji su bili pohlepni na njegove dukate, i za pogodbama dogovoreni iznos (cijenu), dopuštali slobodnu trgovinu po svojim zemljama ili se samo za solde (novac) prihvaćali uloge njegova zaštitnika, omogućujući mu tako stjecanje imena, bogatstva i slobode;
- diplomatskim službama koje su često znale biti i posrednici dragocjenih informacija zaraćenim stranama za sve što ih je zanimalo, a osobito o tome što se događa na kojoj strani svijeta kud su slobodno plovili dubrovački brodovi ili zalazili dubrovački trgovci;
- naizgled otvoren i kulturan grad – država, dubrovnik je činio fino tkanje autoritativne, ali mudre vlade, koja je na različite načine reagirajući, uspijevala sačuvat čist obraz (mi bi to nazvali 'lijepu facu', mada to nije bila) pri svakoj prijetnji ili natruhi opasnosti za grad ili za sebe;
- dubrovčani su se fiktivnoj slobodi i neovisnosti s impresivnom pompom klanjali, sagibajući se do zemlje, ističući je posvuda: na brodovima, zastavama, novcu, kamenu, lovrijencu, orlandu ...
međutim, kad se dublje zagrebe u sjajnu i uglancanu dubrovačku povijest, skoro na svakom koraku dočeka vas poneko iznenađenje, koje poremeti svu tu finoću ili skladnost o kojoj su ispričane priče i ispjevane pjesme.
libertas!
libertas, je zapravo samo privid, dobro kamuflirani zvučni naziv ili lažno uvjerenje. po koga su lagali? sebe, ali su jedino tako uspijevali prevariti i druge.
oduvijek, kao i danas, novac je bio taj koji vrti svijet. on je bio soboda. tek mali komadić tog svijeta bio je dubrovnik.
dakle, sloboda se plaćala zlatom, a zlato se stjecalo radom, ali i lukavstvom, koje je uvijek bilo usmjereno cilju, bez obzira na odabir sredstva ili načina ostvarenja.
Post je objavljen 29.07.2006. u 20:36 sati.